Ljubo Jurčić, bivši ministar gospodarstva, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu i predsjednik SDP-ova Savjeta za gospodarstvo i održivi razvitakProteklih dana pažnju hrvatske javnosti privukao je sukob u kojem je predsjednik SDP-ova Savjeta za znanost Gvozden Flego upozorio na nepravilnosti u postupku pregovora s EU o obrazovanju. Šef hrvatske pregovaračke ekipe ubrzo je opovrgnuo te navode, no stekao se dojam da pojedini članovi najjače oporbene stranke odnedavno formiraju kritički odnos spram Vladine strategije ubrzanog ulaska Hrvatske u Europsku uniju. U intervjuu za Nacional Ljubo Jurčić, bivši ministar gospodarstva, profesor na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu i predsjednik SDP-ova Savjeta za gospodarstvo i održivi razvitak, objašnjava kako prije ulaska u EU Hrvatska mora provesti snažne reforme.

NACIONAL: Prema vašim posljednjim izjavama u javnosti dalo bi se naslutiti da ste postali euroskeptik. Jeste li?

- Odmah želim naglasiti da Hrvatska nema alternative, njezin cilj treba biti ulazak u Europsku uniju, ali ne na način sadašnje Vlade - ovo lobiranje za što skoriji ulazak, koje predvodi premijer Sanader, zasad nema učinka, a moglo bi imati negativan učinak. Napredak i dobrobit Hrvatske isključivo su u rukama Hrvatske vlade, a ne u rukama Europe. Ako Vlada složi hrvatsko društvo i gospodarstvo koji bi se mogli optimalno uklopiti u globalne i europske integracije, onda će hrvatskim građanima biti dobro. Ako pak Vlada prepusti da se to dogodi samo od sebe, po nekakvom automatizmu, postat ćemo periferija Europe u Europi, gdje će Stara Europa imati veću korist od tog pridruživanja nego zemlje pristupnice. To pokazuju sve dosadašnje analize: Rumunjska i Bugarska su završile svoje pregovore, a pogledajte njihov napredak - još uvijek su nerazvijenije od nas. Nažalost, razvijenost ne dolazi automatski s ulaskom u Europsku uniju. Zanimljiv je primjer Švicarske, koja je računala isplati li joj se ili ne ući u Uniju i sastavila dva scenarija: prvi je da sklopi bilateralne sporazume sa svakom europskom državom posebno, a drugi da uđe u EU kao jedinstvenu cjelinu.

NACIONAL: Početkom ove godine europski čelnici su predstavili koncept stvaranja zone slobodne trgovine u regiji što se u hrvatskoj javnosti shvatilo kao osnivanje Balkanske unije. Što mislite o tom konceptu?

- Nema nikakvog ekonomskog razloga za to, bez obzira na njeno tumačenje. Taj prijedlog donesen je čisto iz političkih razloga jer u Hrvatskoj nema napretka prema ključnim reformama i prema Bruxellesu. Europa je, izgleda, procijenila da je Zagreb po svom ponašanju bliže Tirani nego Bruxellesu i suštinskoj europskoj orijentaciji. Ideja je koncepta da se s mako većim troškom obradi cijeli Balkan, umjesto da se s malo manjim troškom obradi samo Hrvatska. Taj prijedlog je samo politički okvir. Naime, Sanaderova Vlada dosad, osim lobiranja koje je samo čista priča, nije napravila ni jedan konkretan korak ili projekt koji bi ukazivao na uspjeh prema Europi. Konkretnih koraka prema Europi nije bilo, ne uspijevaju reforme, ni restrukturiranje države, a ni strukturiranje gospodarstva.

NACIONAL: Koje reforme su Hrvatskoj najpotrebnije?

- Najvažnije su reorganizacija državne uprave i restrukturiranje gospodarstva u skladu s europskom kulturom.

NACIONAL: Što učiniti s državnom upravom?

- Potpuno ju reorganizirati. Sadašnja vlada je samo fizički spojila ministarstva kako bi ih bilo manje, a povećala broj zaposlenih. Ima i mnoštvo nelogičnosti koje dovode u pitanje smisao postojanja nekih institucija. Primjerice, ako već imamo Hrvatsku turističku zajednicu, koji je smisao postojanja Ministarstva turizma? I jedni i drugi ionako troše proračunski novac na isti način - za posjećivanje sajmova. Državna uprava ostala je ista još iz vremena Austrougarske, služi samo za preuzimanja ministarskih mjesta, a kad god hoćeš nešto napraviti u Hrvatskoj, uvijek moraš osnovati specijalnu grupu za ovo ili ono. Pročitao sam neki dan u novinama da će biti osnovana radna skupina za javno-privatno partnerstvo. A što onda rade resorna ministarstva? Ili ono Vijeće za konkurentnost... Potrebno je restruktuirati ministarstva u cilju povećanja njihove djelotvornosti. 80 posto državne uprave neproduktivno je u svojim zadacima.

NACIONAL: Koji su po vama glavni nedostaci sadašnje Vlade?

- Glavni nedostatak je nepostojanje strategije, Vlada jednostavno reagira "ad hoc". Kad se dogodi nešto neugodno, traži način kako to zaobići ili okriviti Račana, jer uvijek je najlakše okriviti opoziciju i prethodnike, a ako se dogodi nešto dobro, onda to potencira i pripisuje učinkovitosti svoje politike. S ekonomske točke gledišta, sadašnja Vlada ima potpuno krivu politiku jer je usredotočena na proračunski deficit od 3-4 posto, a Hrvatska ima prirodni deficit oko 6 do 7 posto, i bez obzira kako se to knjiži, on je uvijek ekonomski oko 6-7 posto. Primjerice, deficit se u Hrvatskoj sada prikazuje kao 4 posto, no kad se tome dodaju obveze prema zdravstvu od 3 milijarde kuna - 1 do 1,5 posto, neuporabljena sredstva namijenjena sanaciji brodogradnje za 2004. i 2005. u iznosu od 2 milijarde kuna što je isto 1 posto i gubici u željezarama (samo TLM je prošle godine imao 400 milijuna gubitka) opet dobijemo deficit od 7 posto. Taj deficit nije zapravo ni toliko bitan koliko je bitan gospodarski rast jer 1 posto gospodarskog rasta donosi 2 milijarde kuna više, a ako imaš 2 milijarde više, onda ne trebaš od naroda tražiti 300 milijuna putem plaćanja participacije u zdravstvu. Ako imaš 3 milijarde, onda možeš platiti i račune zdravstvu i subvencije za mlijeko seljacima. Politika sadašnje Vlade postavljena je vrlo nerealno u odnosu na realne potrebe, pa sad svatko mora moliti Vladu da mu isplati ono što mu je ionako zakonski obvezna isplatiti. Nije usklađena ni realna i financijska politika, kao ni državna uprava koja bi to dovela u konzistentnost.

NACIONAL: Ali Vlada je pokrenula projekt Hitro, brzo registriranje poduzeća...

- Hitro je promašaj jer nije zadatak poduzetnika da osniva firme. Svaki bilježnik i odvjetnik mogu mu osnovati firmu, samo je pitanje treba li mu za to tri ili deset dana, a to uopće nije bitno. Pitanje je što, kako i za koga raditi? Na koji način? To su pitanja na koja trebaju odgovoriti gospodarstvo i Vlada. Osnivanje slobodnih zona rješava neke stvari kratkoročno, ali ne i dugoročno.

NACIONAL: I što bi onda po vama Vlada trebala učiniti?

- Hrvatska bi, kao i sve razvijene zemlje, trebala imati jedinstvenu gospodarsku strategiju koja bi se temeljila na resursima, prirodnim uvjetima, izgrađenim kapacitetima i strukturama stanovništva. Političke stranke u Hrvatskoj trebale bi na svoj način prezentirati tu strategiju narodu i istaknuti kako će joj one doprinijeti. Mi moramo svojom strategijom zaposliti svoje prirodne i ljudske resurse i podizati njihovu kvalitetu na jedan jedinstveni hrvatski način, a stranke se moraju na politički način i političkim sredstvima boriti da tu strategiju provedu. To je osnova razvoja Hrvatske. Tako rade sve razvijene zemlje.

NACIONAL: Mislite li da kretanje Hrvatske prema ulasku u EU neće dovesti do promjena na bolje?

- Korist od EU možemo očekivati samo ako se provedu unutrašnje reforme, odnosno korist ili trošak od ulaska u EU ovisi isključivo o Hrvatskoj vladi, a ne o Bruxellesu. EU je jedno veliko slobodno tržište, a svaka zemlja se bori za što veći dio tog tržišta. Vlade zemalja članica EU imaju isti cilj - povećati blagostanje svojih građana, i samo su svoju politiku uskladili prema novostvorenim uvjetima tog tržišta. Nijednoj zemlji nije cilj pomoći nekoj drugoj zemlji ili vladi, primjerice, kancelar Njemačke bori se samo za zaposlenost i proizvodnju svoje države, za svoj dohodak. U Hrvatskoj se, slučajno ili neslučajno, smatra da će ulazak u EU sam po sebi donijeti koristi, što i hoće, ali je pitanje kojoj generaciji. U Europi se provode istraživanja koja procjenjuju koliki će biti troškovi rada za deset ili dvadeset godina u pojedinim zemljama. Slovenija bi 2030. godine trebala imati cijenu rada ili plaće oko 66,8 posto u odnosu na prosjek Europe, a Hrvatska bi trebala biti na 55 posto prosječne europske plaće. No, ako ćemo 2030. imati isti obrazovni sustav, iste standarde proizvodnje i istu infrastrukturu kao i druge države Europske unije, zašto bi mi imali manju plaću od prosjeka Europe? Ako se vlade nastave ponašati kao što se sada ponašaju, onda će samo prirodnim djelovanjem ponude i potražnje rasti cijena rada, odnosno plaće. Svaka vlada, koja brine za standard svog stanovništva, mora imati mjere za strukturiranje nacionalnog gospodarstva u skladu s europskim gospodarstvom, tako da njezini građani ne budu na 55 ili 60 posto, nego da budu u europskom prosjeku cijena rada.

NACIONAL: Kako se to radi?

- To se radi mijenjanjem strukture gospodarstva, od jednostavnijih prema složenijim proizvodima, odnosno prema proizvodima s većom dodanom vrijednošću, a kad imate složenije i skuplje proizvode, onda možete isplatiti i veću plaću. Ako je cijena proizvoda smanjena zbog velike konkurencije, plaće se mogu dignuti jedino iz druge strukture proizvodnje - proizvodnjom onog što drugi ne mogu ili boljom proizvodnjom od drugih. Za to nam trebaju mjere industrijske politike, a ona u Hrvatskoj još uvijek nije definirana. U sklopu pregovora sa EU na red sada dolazi poglavlje industrijske politike koju ćemo vjerojatno definirati samo radi zadovoljavanja uvjeta Europske unije, a ne radi zadovoljavanja ciljeva Hrvatske, odnosno radi restrukturiranja hrvatskog gospodarstva. To bi trebalo napraviti zbog hrvatskih građana, a ne zbog zadovoljavanja administrativnih uvjeta Europe. Ako Europa primi Hrvatsku ovakvu kakva trenutačno jest, a bez ovih reformi, hrvatski građani će od toga imati samo štetu, odnosno trošak. Često se navodi primjer Irske koja je profitirala ulaskom u Uniju, no za njezin uspjeh su zaslužne reforme koje su Irci započeli još šezdesetih godina i u kojima je ulazak u Europu bio samo jedna od mjera za povećanje standarda. Dodatni poticaj njenom ulasku u EU bila je i izdašnost europskih fondova u to vrijeme. Ja bih naveo primjer Grčke koja prvih desetak godina članstva u EU nije napravila nijedan korak naprijed jer im se udio realnih plaća u odnosu na europske smanjio sa 51 na 49 posto. Oni su ulaskom u EU desetak godina bili u lošijem ekonomskom položaju nego prije ulaska.

NACIONAL: Što bi trebalo promijeniti u gospodarskom smislu?

- Hrvatska treba podignuti industriju na višu razinu. Industrije koje Europa napušta, jer odbacuju 15.000 dolara po glavi stanovnika, to je za njih premalo jer oni idu na 30.000 dolara, a Hrvatskoj bi to već bio veliki uspjeh, ići sa 7 na 15. To su, primjerice, metaloprerađivačka fina industrija, elektroindustrija i jedan dio kemijske industrije, no pritom je nužno uzeti u obzir ekološke uvjete. Tu bi mogle pripadati i drvna industrija, ako bi imala tehnologiju poliranja i dizajna, kao i dio tekstilne industrije, ali sa hrvatskim dizajnom, te distribucijom i organizacijom proizvodnje. Moramo iskoristiti industrije za koje imamo proizvodne faktore, obrazovanje, infrastrukturu, kapacitete i iskustvo. Mi u tekstilnoj industriji sigurno još imamo mjesta za 20.000 zaposlenih, a u drvnoj za 15 do 20.000 tisuća... Nisam pesimist, sve što imamo omogućuje dvostruko veći bruto domaći proizvod, a to je ono što daje žilavost hrvatskoj industriji i gospodarstvu. Bez obzira na nepostojanje politike imamo prirodnu stopu rasta koja će se idućih šest godina kretati oko 4 posto, a s malim naporima u stvaranju ekonomske strategije ubrzo bismo mogli dosegnuti stopu rasta od 6 do 7 posto.

NACIONAL: Što mislite o Sanaderovom new dealu, ulaganjima u infrastrukturu poput autocesta?

- Nema new deala, mi u postojećoj infrastrukturi ne koristimo ni 15 posto njihovog kapaciteta. Koja proizvodnja slijedi nakon izgradnje autoceste? Moramo procijeniti kakvom bismo proizvodnjom mogli iskoristiti ovu infrastrukturu koju smo izgradili, i realizirati je. Daljnja izgradnja fizičke infrastrukture Hrvatsku će baciti u još težu situaciju, jer će potrošiti sredstva na neproduktivnu imovinu.Koja je svrha gradnje Pelješkog mosta ili kanala Dunav-Sava? Kakav je njihov ekonomski učinak? Potražnja za prijevozom izlazi iz potražnje za proizvodima i uslugama, a tek potražnja za prijevozom zahtijeva izgradnju transportnih puteva. Njemačka, koja ima šest puta veći bruto domaći proizvod od Hrvatske, nema i šest puta razvijenije i šire ceste od nas, ona samo optimalnije koristi ono što ima. A i naše su autoceste uglavnom prazne, osim nekoliko vikenda godišnje. NACIONAL: U posljednje vrijeme angažirali ste se u SDP-ovim pripremama za izbore. Što točno radite? - Razvijamo strategiju. Pratimo situaciju, snimamo probleme u različitim dijelovima Hrvatske, otkrivamo neiskorištene kapacitete i razvijamo plan njihova iskorištavanja. Prije izbora predstavit ćemo koncept razvoja Hrvatske koji će pokazivati kako postići ravnomjerni razvoj dijelova Hrvatske, zapošljavanje postojećeg kapaciteta, a bavit će se industrijskom i regionalnom politikom. Izradit ćemo 20 knjiga, po jednu za svaku županiju, iz kojih će biti jasno vidljivo što želimo napraviti. Izradit ćemo i 21. knjigu o makroekonomskoj, fiskalnoj i monetarnoj politici koja će osigurati razvoj Hrvatske.

>email to:Plamenko Cvitic