U njoj Danijela Dvornik iznosi svoja razmišljanja i obiteljske anegdote koje se uglavnom odnose na sadašnjost, dok je biografske elemente iz svog života s Dinom Dvornikom rezervirala za već dugo planiranu knjigu Medijska eksponiranost Danijele Dvornik, za koju su od pokretanja RTL-ova showa "Dvornikovi" mediji pokazali možda čak i više interesa nego za njezina supruga Dinu, neprestano raste. Razlog tome prvo je bio njezin vrlo posjećen internetski dnevnik koji već godinu i pol dana vodi na adresi blog.hr pod pseudonimom Opaljena, a koji je odigrao i veliku ulogu pri osmišljavanju samog showa jer su iz njega producenti kuće Drugi plan crpili ideje za izradu scenarija. Popularnost spomenutog bloga odlučila je iskoristiti i izdavačka kuća Profil, koja je za kraj ovog tjedna najavila objavljivanje tih tekstova u obliku knjige pod nazivom \"Dvornikovi - dnevnik prgave obitelji\".

U njoj Danijela Dvornik iznosi svoja razmišljanja i obiteljske anegdote koje se uglavnom odnose na sadašnjost, dok je biografske elemente iz svog života s Dinom Dvornikom rezervirala za već dugo planiranu knjigu koja će prije svega govoriti o njihovoj zajedničkoj prošlosti. O objavljivanju vlastitih tekstova s bloga, priča ona, nije ni razmišljala. Tu su joj vijest priopćili producenti Drugog plana, rekavši da su razgovarali s urednicima Profila kojima su se tekstovi svidjeli te su zainteresirani za objavljivanje. O svojoj reakciji na vijest da će postati autorica knjige Danijela Dvornik kaže: \"\'Postat ćeš spisateljica\', rekli su mi jedan dan dok emisija \'Dvornikovi\' još nije ni krenula na TV-u. Doduše, već sam im prije govorila kako bih voljela napisati knjigu koja bi oslikavala moj i Dinin život, pa su zaključili da mi je objavljivanje velika želja.

Bila sam prilično zatečena i kako nisam neki samouvjeren tip, malo sam se i prepala. Ipak je riječ o knjizi, pa neću valjda objaviti nešto što će ljudi ismijati, mislila sam. Da ne govorim o tome da nisam točno ni znala o čemu sam sve trkeljala na tom blogu!" Za knjigu kaže da je lagano štivo, kratke priče ispričane na duhovit način koje se temelje na situacijama iz obiteljskog života isprepletene s fotografijama iz privatnog albuma. Ne očekuje da će knjiga postići velik uspjeh, nego je karakterizira kao "nimalo dubokoumnu literaturu idealnu za predstojeće ljeto, uz koju će se ljudi opustiti i nasmijati". Jedino je ne bi iznenadilo, što je napisala i u predgovoru, \"da se javi nekakav sindikat pisaca i pobuni se što je ugazila u vode koje nisu isključivo njezine". Sam blog počela je pisati sasvim slučajno: \"S obzirom na to da sam razmišljala o pisanju knjige, počela sam bilježiti pojedine događaje da ih ne zaboravim.

Tada mi je jedan novinar rekao da postoji portal blog.hr na kojem mogu neobavezno napisati sve što želim. Počela sam pisati u potpunoj anonimnosti, ali sam se našla pred problemom kako iskreno iznijeti ono što mi se događa, a pritom sačuvati identitete ljudi o kojima govorim, odnosno svoje obitelji.\" Tu joj je dilemu ubrzo riješila kći Ella koja je, vidjevši majku, i sama počela pisati blog pod nazivom Totalna glupača ili ?. Ona je u samom početku otkrila svoj identitet te na blog stavila \"link\" za majčin internetski dnevnik. Tako je bila riješena svaka nedoumica i ona je počela otvoreno iznositi zgode i nezgode iz svog obiteljskog doma, nazivajući sebe Opaljena, kćer Zvijerka, a supruga Omamljeni. Uskoro je svoj blog otvorio i Dino Dvornik, ali nije dugo izdržao. Njemu se, kaže, \"nije dalo tipkati\", ali su ga obeshrabrili i mediji koji su prenosili dijelove njegovih tekstova stavljajući ih u potpuno drukčiji kontekst. Ella je također s vremenom prestala pisati jer joj je postalo opterećenje odgovarati na mnogobrojne komentare, a zlonamjerne opaske, kojih uvijek ima, sve su joj više smetale. Unatoč popularnosti bloga Danijele Dvornik koji dnevno posjeti i do 2000 ljudi, ni nju nisu mimoišli \"zli jezici\". \"Posebno me živciraju oni koji komentiraju da ništa ne radim. Čak me masa žena napala da se preseravam s knjigom, a živim na muževoj grbači.

A biti Dinin menadžer znači raditi sve - od organizacije nastupa, vožnje do gaže, spavanja u automobilu, brige oko financija, pa do kuhanja i spremanja. Taman i da ne želim sve to raditi, trebalo bi platiti nekome da to obavi. Samo ne znam gdje bih našla osobu od takvog povjerenja, koja bi se založila koliko se ja zalažem.\" Posebno su joj, priča, predbacivali što je pristala 15-godišnju kćer Ellu medijski izložiti tvrdeći da će zbog toga poslije imati traume. No ona je, kaže, naučila živjeti u eksponiranoj obitelji i s idejom o showu se oduševila u samom početku. Najvažnijim smatra povjerenje koje Ella ima u svoje roditelje te činjenicu da se svi oni, unatoč nesuglasicama, odlično slažu i druže. No priznaje da Elli nije bilo lako te da joj je trebalo vremena da se opusti pred kamerama: "S obzirom na to u kojim je godinama, prilično se promijenila od prve epizode snimljene prije sedam mjeseci, zbog čega joj nije bilo jednostavno gledati sebe na TV-u. I sama je rekla: \'Isuse Bože kako sam razmažena, što mi nisi rekla da se drukčije ponašam!" Ipak, smatra da se Ella kroz sve to samo jača, što će joj koristiti u životu, te da djecu "ne treba cijepiti protiv svega".

Za samu emisiju kaže da je, u drukčijoj formi, bila ideja njezina supruga. On je, naime, oduvijek maštao o tome da ima svoju televizijsku emisiju u kojoj bi se mogao izraziti i na drugi način. No dok nisu pokrenute komercijalne televizije, to je bilo nemoguće jer je, veli, "javna televizija bila potpuno uštogljena". Otkad se proširio televizijski prostor uvjeravao je suprugu kako treba napisati scenarij koji bi nekome ponudili. "Ideja je i prije 'Dvornikovih' bila u studiju napraviti kućnu atmosferu u kojoj bismo u goste primali prijatelje koji su ujedno i javne osobe. Svatko od nas ima drukčiju perspektivu pa bi, ugostivši na primjer Josipu Lisac, Dino s njom razgovarao o glazbi, Ella bi dala svoje mišljenje o tome kako joj ona s tim frizurama izgleda kao vještica i kako joj se uopće ne sviđa njena glazba, a ja bih iz ženske perspektive pitala tko joj kuha i čisti te kako ona zapravo živi. Tako bismo u domaćoj atmosferi ogolili ljude na opušten i izravan način na koji i inače doma razgovaramo, a koji je još uvijek rijedak na televiziji.

O tome smo intenzivno razgovarali godinu dana prije ponude producentske kuće Drugi plan, ali ja sam to, moram priznati, kočila iz straha da se ne obrukamo. Dino češće stvari vidi unaprijed, ali ja obično procijenim da njegove ideje nemaju veze s realnošću. Tako uvijek vučem unatrag, na sigurno, dok on vuče naprijed, a nitko ne zna kamo. Na kraju sam bacila pogled na Osbourneove i bili su mi simpatični. On onako urokan, djeca šašava, žena se bori da održi tu obitelj na okupu, a opet imaju neku toplinu i u cijelom tom cirkusu zaista funkcioniraju. Poznanici su nam ionako znali sugerirati da bismo u Hrvatskoj jedino mi mogli takvo što snimiti. Tako je Dino, gostujući u prethodnoj emisiji Drugog plana "Pet minuta slave", producentima u šali rekao kako razmišlja o tome.

Zainteresirali su se, ali se nisu javili mjesecima i zaključili smo da su procijenili da smo previše ludi za takvo što. No na kraju su ipak nazvali, napravili smo svoju koncepciju i snimanje je počelo.\" Pustiti snimateljsku ekipu u kuću najnapornije je bilo upravo njoj kao domaćici, koja je \"morala trpjeti šest muškaraca koji bi svaki dan kroz kuću prošli kao uragan, ostavljajući iza sebe kaos\". Vječiti nered ju je u početku izluđivao, no na varijantu snimanja u njihovu domu odlučili su se baš zbog vjerodostojnosti atmosfere. S vremenom se navikla i na kabele po podu, i na brojne prljave šalice od kave, i na izvršnog producenta koji im ujutro ulazi u krevet dok oni još spavaju kako bi namjestio rasvjetu te kaže da su se na snimanjima odlično zabavljali.

Čak je, priznaje, gledajući poslije emisiju i sebe vidjela u drukčijem svjetlu, zaključivši kroz smijeh da \"previše kvoca\" te da će u sljedećem serijalu, čije bi snimanje trebalo krenuti već krajem svibnja, \"biti draga i fina\". Show je shvatila kao njihovih pet minuta kojim će izići iz svakodnevne rutine, pobijajući komentare da su željeli \"samo pohvatati lovu\". Osim toga, procijenila je da bi mogao pozitivno utjecati i na kreativnost Dine Dvornika, kojem je u jednom razdoblju postalo besmisleno snimati ploče pretpostavivši \"da će nov album, uspoređujući ga s prva dva, popljuvati što god napravio\".

Smatrao je, priča, da domaća estrada stagnira, a možda ide i unatrag, te da su sve rjeđi oni koji pokušavaju napraviti nešto novo jer su previše zaokupljeni preživljavanjem. Emisijom su se, kaže, htjeli i na sarkastičan način obračunati s domaćom estradom, koja im se povremeno pomalo gadi: \"Iako je pokušavamo izbjeći i ne smatramo se njezinim dijelom, svjesni smo da je to nemoguće jer je kod nas estrada ogroman lonac u kojem su svi izmiješani. Načelo po kojem ona funkcionira mi je na neki način gadljivo, jer iza svega postoji interes nekoga drugog dok najmanju korist imaju oni koji to sve skupa rade. To me šokiralo još \'80-ih, kada sam s Dinom išla na gaže po Jugoslaviji, u kojoj su nerijetko estradom vladali kriminalci koji su na sastanke dolazili s pištoljima. Dino je jednostavno uletio u potpuno neorganiziranu kolotečinu u kojoj se sve odvijalo na marginama društva. Njemu se slava dogodila brzinom svjetlosti u kojoj se bilo teško snaći. Ušao je u mašineriju u kojoj su se ljudi prema njemu odnosili kao prema predmetu za mužnju para, što ga je ubijalo. I taman kada je stigao na vrhunac počeo je rat i to ga je presjeklo.\" Prisjećajući se početaka karijere Dine Dvornika, s kojim je u ljubavnoj vezi bila i prije objavljivanja njegova prvog albuma \"Slon\", kaže da nije bila u nimalo sretnoj poziciji. U tadašnji estradni milje nije se uklapala; tolerirale su se, kaže, samo \"žene sa sisama i guzicama koje ništa ne misle\".

Ljudima koji su Dinu Dvornika tada okruživali samo je smetala jer ga je odgovarala od onoga na što su ga oni nagovarali, a njega su uvjeravali \"da je se treba riješiti jer je imati curu pogubno za karijeru\". Dvornikov prvi menadžer Zoran Škugor čak je, priča, inzistirao da na nastupe dolazi bez nje, a kada su najavili da će se vjenčati, primio se za glavu te prognozirao da će im brak trajati maksimalno šest mjeseci. \"Nisu nas uopće ozbiljno shvaćali, doživljavali su nas kao par u neprestanim konfliktima. Istina, često smo se svađali jer smo oboje bili strašno ljubomorni i bilo je teško naviknuti se na novonastalu situaciju. U to vrijeme po Splitu sam normalno hodala s njim po rivi, a u Beogradu bi na cesti 300 ljudi urlalo za njim i morali smo se skrivati.

Tamo su na njega uvijek navaljivale nekakve misice i u takvim bi gužvama svi zaboravljali na mene. Nikad nisam bila nametljiva i praktički me nisu mogli ni vidjeti - dok ne bih poludjela i posvađala se sa svima.\" Danijela i Dino Dvornik upoznali su se, prisjeća se, sasvim slučajno. Prvi ga je put primijetila u jednom splitskom kafiću, ne obraćajući pozornost na njega. No drugog je dana igrom slučaja došla k njemu na tulum; pozvali su je njegovi prijatelji jer se jednom od njih sviđala. Na tulumu se Dvornik, priča, \"nalio k\'o deva\" i mislila je da je se sutradan neće ni sjećati. No sreli su se tjedan dana poslije u istom kafiću, počeli razgovarati i tako je, kaže, krenulo. Za svoj dugogodišnji brak, u koji je ušla sa 22 godine, kaže da je \"karmička veza\", što joj je nedavno potvrdila i astrologinja koja je radila astrološki portret cijele obitelji. Čak joj je rekla da tijekom svog dugogodišnjeg rada nikada nije naišla na dva znaka koji se toliko podudaraju i nadopunjuju.

>email to:Tanja Simic