Pašalić se uporno trudio prikriti koliko je, kao savjetnik od najvećeg Tuđmanova povjerenja, zapravo profitiraoIvić Pašalić, nekoć moćni savjetnik Franje Tuđmana za unutarnju politiku i protagonist ključnih afera koje su 2000. HDZ stajale gubitka vlasti, nakon političke marginalizacije i pet godina čekanja počeo je pokazivati ogromni kapital koji kontrolira zahvaljujući svom političkom utjecaju iz prošlog desetljeća. Nacional je nakon opsežnog istraživanja u Austriji uspio rekonstruirati kako se u tvrtki Adriadrvo, gdje je Pašalić nominalno tek direktor, nedavno pojavilo više od 20 milijuna eura temeljnog kapitala sumnjiva podrijetla.

Taj ogroman novac, koji je na račun Pašalićeve tvrtke stigao u obliku netransparentnih pozajmica iz inozemstva, pokazuje velik nerazmjer između Pašalićeve svakodnevice i njegovih tvrdnji da se politikom nije obogatio, nego je jedna od najvećih žrtava medijskih urota. Iako je bio tek savjetnik predsjednika Republike za unutarnju politiku, Pašalić je u prošlom desetljeću bio jedan od najmoćnijih hrvatskih političara, koji je svoj utjecaj i moć znao dobro iskoristiti. Do ulaska u politiku Pašalić je živio skromno. Kao mladi liječnik na posao u lepoglavskoj ambulanti odlazio je u "Zastavinoj" Skali 55, te isprva živio na 24 m2 stana u potkrovlju kuće svoga oca. Međutim, njegovi su imovinski problemi prestali nedugo nakon ulaska u politiku: ubrzo se preselio u trosobni stan u elitnoj zagrebačkoj četvrti iznad Rebra, a supruga mu je napustila posao učiteljice i postala savjetnica u Ministarstvu vanjskih poslova. Još od 1998., otkad je zakonski propisana obveza dužnosnika da javno predoče svoju imovinu, Pašalić se uporno trudio prikriti koliko je, kao savjetnik od najvećeg Tuđmanova povjerenja, zapravo profitirao. U svojim imovinskim karticama više je puta manipulirao podacima, obmanjujući javnost i stranačke kolege, te nastojao prikazati da ne živi raskošno.

Taj je privid, uz sitna odstupanja, održavao punih pet godina. Nakon što ga je Ivo Sanader porazio u borbi za HDZ, Pašalić je osnovao vlastitu stranku, ali je ubrzo zbog svoje loše reputacije doživio debakl na zadnjim parlamentarnim i lokalnim izborima. Međutim, odnedavna je Pašalić uskrsnuo kao uspješan poduzetnik, nominalno kao partner tajnovitih stranih ulagača, koji u tvrtke koje kontrolira ulažu desetke milijuna eura. Za potrebe javnosti Pašalić se nedavno predstavio kao potentan građevinski investitor, koji kreditima namjerava graditi naselje od 300 stanova za tisuću stanovnika u Odri, prigradskom zagrebačkom naselju. Međutim, to je tek dio njegovih poslovnih aktivnosti. Nacional je uz pomoć austrijskih poslovnih krugova uspio rekonstruirati kako je Pašalić zapravo počeo preuzimati kontrolu nad unosnim poslovima u carstvu drvne industrije, koje je pomogao stvoriti svojim političkim utjecajem u doba Tuđmanove vladavine. Pašalić je formalno kroz tvrtku Adriadrvo zapravo već preuzeo kontrolu nad tvrtkom Zagrebdrvo, koju je na vrhuncu njegove političke moći bez ikakve poslovne logike izdašno financirala Privredna banka Zagreb (PBZ), a potom otpisala ta potraživanja. Pašalić je u Adriadrvu formalno tek direktor, a vjerojatno vlasništvo prikrivaju mu zastupnici iz Vaduza u Lihtenštajnu.

Nije nimalo slučajno što je Pašalić pokazao interes upravo za Zagrebdrvo. Zagrebdrvo je u prošlom desetljeću kontrolirao njegov brat Zdravko. Tu je tvrtku tada, najvjerojatnije zbog političkog utjecaja Ivića Pašalića, Privredna banka Zagreb unosno kreditirala s oko 22 milijuna maraka kredita. Većinu tih kredita PBZ je u nikad posve razjašnjenim okolnostima otpisao, a dio tog duga otkupila je, također u mutnim okolnostima, fiktivna austrijska tvrtka Well-Handels, vlasnika Miroslava Kutle i Christofa Conrada. Dokumenti koje je Nacional objavio prije šest godina otkrili su da je PBZ više puta kreditirao promašene investicije Zdravka Pašalića - najprije za izgradnju velike tvornice Zagrebdrvo u vrbovečkom naselju Gradec, potom za dovršenje i kupnju sirovina, a onda za vraćanje dugova banci. PBZ je sa 16 milijuna maraka pomogao ostvarenju poslovnih snova Pašalićeva nesposobnog brata Zdravka. Još 6 milijuna maraka kredita odobrio njihovu pokojnom ocu Anti. Obojica su bili kreditno nesposobni za odobrene iznose, a kao pokriće za kredit, među ostalim, poslužila je i simbolično vrijedna kuća obitelji Pašalić u Sesvetama.

I zbog takvog poslovanja PBZ je u prošlom desetljeću dospio u velike probleme, pa je bio sanirana novcem hrvatskih građana. Dugove obitelji Pašalić PBZ je otpisao samo šest dana prije konstituiranja koalicijske Račanove vlade 2000. Pašalić je nakon objavljivanja tih informacija u proljeće 2000. reagirao nemušto i mijenjao objašnjenja javnosti - prvo je rekao da s poslovima svog brata i oca nema nikakve veze, a nekoliko dana poslije demantirao je da je bilo tko od njegove obitelji dobio kredite PBZ-a. Na kraju nitko nije odgovarao za ono što se dogodilo. Bankari su uklonili tragove nepodmirenih potraživanja, a građani su podmirili dubioze PBZ-a koji je poslije prodan Talijanima.

Zbog njegovih tajnih ortačkih veza s Miroslavom Kutlom, kao i Kutlina angažmana da pomogne vraćanju dugova Pašalićeva brata Zdravka, naslućivalo se da su Kutle i Pašalić sve vrijeme neformalno kontrolirali Zagrebdrvo. Da je to najvjerojatnije točno, pokazalo se u ljeto 2000., kad je Zagrebdrvo formalno promijenilo vlasnika. Da iz vlasništva fiktivno sakrije svog brata Zdravka, Pašalić je iskoristio fantomsku tvrtku Plako sa sjedištem u Vaduzu. Godinu poslije Zagrebdrvo se preoblikovalo u dioničko društvo te je počelo surađivati s Adriadrvom. Adriadrvo, gdje je danas direktor Ivić Pašalić, osnovano je u Zagrebu 2002. s temeljnim kapitalom od 20 tisuća kuna. Formalno ga je osnovala tvrtka Südost Holz Beteiligung (Jugoistočno drvo holding).

Riječ je o tvrtki sa sjedištem u Beču s 35 tisuća eura temeljnog kapitala, u čijoj je upravi izvjesni Franz Georg Hauninger. Adriadrvo sjedište ima gdje i Zagrebdrvo i bavi se istim poslovima. U toj je tvrtki isprva direktor bio Ratko Bubalo, a od 2005. direktor je njen vjerojatni većinski vlasnik Ivić Pašalić. Odmah nakon osnutka Adriadrva dvije su tvrtke počele surađivati. Zapravo je Adriadrvo počelo formalno preuzimati Zagrebdrvo i u Hrvatsku unositi 22 milijuna eura sumnjiva podrijetla, koji su potkraj prošle godine, nakon više netransparentnih transakcija, završili kao temeljni kapital tvrtke gdje je direktor Ivić Pašalić. Adriadrvo se počelo zaduživati u inozemstvu, kod fantomskog Croscan HandelsAnstalta (Croscan trgovačka zaklada). Croscan Handels osnovan je 29. srpnja 2003. sa samo 30 tisuća švicarskih franaka temeljnog kapitala. Među ostalim, bavi se čuvanjem udjela i drugih prava za treće osobe - dakle - legalni su paravan za netransparentni kapital i misteriozne vlasnike čiji identitet i kapital čuvaju kao poslovnu tajnu.

Adriadrvo je prvo od Croscan Handelsa, zaklade iz Vaduza, u studenom 2003. dobilo 9,2 milijuna eura kredita. Potom je u polovici srpnja 2004. ista tvrtka Adriadrvu dala još 8,5 milijuna eura kredita, te na kraju još 6 milijuna eura kredita. Dio tih kredita Adriadrvo je potom dalo Zagrebdrvu, na temelju ugovora o kratkoročnom zajmu od 135 milijuna kuna. Kredit je potom prebijen tako da je Zagrebdrvo na Adriadrvo prenio kompletnu imovinu, poslovni prostor i opremu kojom posluje. Sve to vrijeme Ivić Pašalić nikako se nije mogao povezati ni sa Zagrebdrvom, ni s Adriadrvom. Direktor Adriadrva postao je naknadno. Samo nekoliko dana prije odluke o povećanju temeljnog kapitala Adriadrva na otprilike 22 milijuna eura, Südost Holz, osnivač Adriadrva, odrekao se dijela svog vlasništva u Adriadrvu. Sebi su zadržali samo 26 posto Adriadrva, a po 37 posto Adriadrva prenijeli su na Zdravka Pašalića i Croscan HandelsAnstalt. Zanimljivo je da je Croscan Handels povećao visinu svog temeljnog uloga, ali ne i poslovni udio u društvu. Tako je zapravo u Adriadrvu Zdravko Pašalić, zajedno sa Südost Holzom zadržao jednak poslovni udio, te postao udjelničar vrlo respektabilne tvrtke, koju kao direktor vodi njegov brat Ivić Pašalić.

Temeljni kapital Adriadrva formalno je povećan tako da je Croscan Handels u vrijednost temeljnog kapitala tvrtke zapravo unio svoja prava, na temelju triju ugovora o zajmu koji su ranije ušli u tvrtku. Prvo se temeljni kapital povećao na 166.686.000 kuna, ali je potom 19.808.800 kuna iskorišteno kako bi se pokrili gubici u prijašnjem poslovanju tvrtke. Tako je temeljni kapital tvrtke koju Pašalić kao direktor zastupa porastao na 20-ak milijuna eura. U tim osjetljivim pravnim poslovima Pašalićeve interese zastupao je odvjetnik Ivo Farčić, jedan od odvjetnika Ante Gotovine, koji se pojavljivao i u aferi Večernji list, gdje je Pašalić 90-ih također odigrao ključnu ulogu. U svom nedavnom istupu za Jutarnji list, Pašalić je o poslovima Adriadrva govorio samo kao o perspektivi za budućnost. Nije otkrio ništa o poslovnim aktivnostima u koje je bio uključen, niti je pričao kako je došao na čelo tvrtke, koja je praktično preuzela baš tvrtku koju su na vrhuncu njegove moći financirali krediti PBZ-a koji nisu vraćeni, nego su pokriveni novcem poreznih obveznika.

Zagredrvo još postoji kao tvrtka, ali, čini se, samo na papiru. Kako su Zagrebdrvo i Adriadrvo registrirani na istoj adresi - Gradec, J. Grabrića 17 - potpisnik teksta nazvao je telefonom računovodstvo Adriadrva, na broj s internetske stranice te tvrtke, te zatražio telefonski broj Zagrebdrva. U kratkom razgovoru djelatnica računovodstva izjavila je da tvrtka Zagrebdrvo zapravo više ne postoji, nego je ondje samo tvrtka Adriadrvo. "Nikada za njih nisam čula", izjavila je osoba zaposlena u računovodstvu Adriadrva, kad se potpisnik teksta počeo raspitivati kako bi mogao stupiti u kontakt s članovima nadzornog odbora Zagrebdrva. Da Pašalić kao direktor zapravo kontrolira kompletno Zagrebdrvo, daje naslutiti još jedan detalj s internetske stranice Adriadrva. Na njoj piše da Adriadrvo "već puno desetljeće uzvraća povjerenje svojih klijenata". Ako je Adriadrvo osnovano 2002., to nije moguće, osim ako se ne misli da su Zagrebdrvo i Adriadrvo zapravo jedna tvrtka. Ivić Pašalić nedavno se u Jutarnjem listu predstavio kao građevinski investitor.

Valjda nakon što je procijenio da je operacija unosa novca sumnjiva podrijetla u Hrvatsku okončana bez ikakvih problema, Pašalić je prije nekoliko dana započeo medijsku akciju kako bi se prikazao potentnim građevinskim poduzetnikom. Kao direktor tvrtke Kapital konzalting predstavio se kao investitor koji će u okolici Zagreba izgraditi naselje s 300 stanova za tisuću ljudi. Pašalić je prije desetak dana u Jutarnjem listu predstavljen kao ambiciozni građevinski poduzetnik koji u mjestu Odra na rubu Zagreba za tisuću stanovnika namjerava izgraditi naselje "Odranska zavrtnica", čiju je vrijednost tržišno procijenio na oko 20 milijuna eura. U taj projekt Pašalić je krenuo s tvrtkom Kapital konzalting, koja ima temeljni kapital od 20 tisuća kuna, gdje također ima funkciju direktora. U Jutarnjem listu izjavio je da je projekt zatvorio bankovnim kreditom, te da će ista banka poslije kreditirati i kupce njegovih stanova. Pašalić je izjavio da je u projekt krenuo kupnjom 40 tisuća m2 zemljišta, koje je više vlasnika objedinilo u jednu parcelu i prodalo je preko agencije. Nije otkrio koliko je platio za zemljište, niti je li ga također platio kreditom banke, ili nekako drukčije. Projekt je potom prezentirao Hypo leasingu, čija je komisija ocijenila njegovu isplativost i odlučila ga financirati.

Drago Vidaković, predsjednik Hypo leasinga, izjavio je za Nacional da projektu ima perspektivu, te da Hypo leasing ne gleda tko je investitor, nego što financira. Vidaković nije otkrio Nacionalu nikakve pojedinosti o visini kredita i načinu kreditiranja. Pašalić je nedavno izjavio da je tek početni dio investicije pokrio kreditom od 5 milijuna eura, te da ostatak namjerava financirati prodajom stanova, jer mu se to pokazalo puno povoljnijim od prvotne ideje da cijeli projekt financira kreditom. Pašalić je za Jutarnji list kratko opisao da je do kredita došao kao i Tomislav Horvatinčić ili Bruno Orešar: "Veliki krediti se dobivaju tako da, primjerice, dobar poslovni klijent banci predstavi poslovni plan koji se ocijeni profitabilnim, uz to ide i jamstvo tvrtke, a u građevinskim investicijama i hipoteka na nekretninu." Iz toga proizlazi da je on dobar poslovni klijent Hypo Alpe Adria banke, te da je za kredit ponudio i jamstvo neke tvrtke. Možda je jamstvo dala tvrtka Adriadrvo, gdje je Pašalić također direktor.

Naselje "Odranska zavrtnica" trebalo bi se graditi po modelu energetske štedljivosti - zgrade bi trebale imati pojačanu toplinsku izolaciju i sustav grijanja koji smanjuje emisiju štetnih plinova i potrošnju energenata. Zgrade bi mogle imati i tzv. zeleni krov, koji je toplinski izolator. U sredini naselja trebala bi biti zgrada u obliku meandra, okruženog zelenim površinama. U prizemlju bi trebali biti lokali za trgovine, kafiće i slično, a na prvom i drugom katu stanovi. Sa zapadne strane naselja trebalo bi biti izgrađeno sedam većih zgrada, a s istočne šest samostojećih kuća, svaka s osam stanova. Kuće bi trebali imati prizemlje, kat i potkrovlje, ili prizemlje i dva kata. Naselje bi trebalo imati i dva vrtića. Stanovi bi trebali biti veliki između 35 i 95 m2. Sve bi se trebalo graditi u dvije faze. Prva bi trebala biti gotova za godinu dana, a druga za dvije. Pročelja nekih zgrada trebala bi imati drvene elemente, karakteristične za Turopolje. Može se pretpostaviti da će se većina drvne galanterije nabavljati preko Adriadrva i Zagrebdrva.

To bi trebala postati unosna poslovna sinergija između kompanija koje Pašalić kontrolira, očito bez ikakvih problema s hrvatskim pravosuđem, kojem po svemu sudeći nije bilo sumnjivo podrijetlo zagonetnih kredita koje je u Adriadrvo plasirala fantomska zaklada iz Vaduza u Lihtenštajnu.

SKRIVANJE VLASNIŠTVA U ZAGREBDRVU

Nacional je uz pomoć dobro upućenih austrijskih poslovnih krugova rekonstruirao da je do ljeta 2000. u Zagrebdrvu jedini dioničar bila Kutlina fiktivna austrijska tvrtka Well Handels, sa sjedištem u Grazu, Glockenspielplatz 6 a. Well Handels je do vlasništva došla najvjerojatnije zato što je otplatila dio duga Zagrebdrva Privrednoj banci Zagreb, ali i novcem poreznih obveznika, o čemu je Nacional detaljno pisao. Rubinka Šuprinović, direktorica Well Handelsa, 11. srpnja 2000. za jednu kunu prodala je sve dionice Zagrebdrva tvrtki Plako Anstalt für Planung und Konstruktion sa sjedištem u Vaduzu, Birkenweg 6, FL-9490. Tvrtka Plako zapravo je tek paravan za kapital čije podrijetlo čuvaju kao svoju poslovnu tajnu. Plako je osnovan 10. ožujka 1970. a na čelu mu je bio odvjetnik Ivo Beck. Osnivački kapital mu je 20 tisuća švicarskih franaka, a među ostalim bavi se i držanjem učešća i ostalih prava u poslovima koji su s tim u vezi. Stručnjaci s kojima je Nacional razgovarao tvrde da se zapravo radi o klasičnom financijskom inženjeringu, odnosno tvrtki koja je registrirana da obavlja djelatnosti pružanja paravana za tuđi kapital. Nakon Ive Becka, Plako su preuzeli Josef i Peter Sprenger iz Triesena (ulica Runkels 409), koji su za zastupanje tvrtke ovlastili Antona Gstoehlea iz Vaduza. Gstoehle je u proljeće 2001. dao punomoć za zastupanje Hrvoju Pervanu iz Tiefenbacha (adresa Schwalbenweg 3), koji je na godišnjoj skupštini zastupao Plako. Tada je Zagrebdrvo preoblikovano u dioničko društvo. Kupujući Zagrebdrvo od Kutlina Well Handelsa, Plako je zapravo kupio dionice koje su bile u zalogu Kärntner Landes- und Hypothekenbank iz Klagenfurta (adresa Domgasse 5). Well Handels je za preuzimanje Zagrebdrva u toj banci podigao kredit od 12,2 milijuna švicarskih franaka, a prodajom tih dionica zapravo je prodao i obvezu vraćanja kredita toj banci. Tko i čijim novcem vraća taj kredit u Plaku, vjerojatno također čuvaju kao poslovnu tajnu. >email to:berislav.jelenic