Vedrana Rudan “Dobronamjerni građani ne mogu shvatiti zbog čega toliko govora o potrebi reforme hrvatskog sudstva, a stvarnih rezultata nikako da se domognemo.“ Ovo je prva rečenica kolumne pod naslovom “Kako to Slavko Linić zamišlja da bi Sanader mogao narediti skidanje imuniteta sucima“ koju je u Hrvatskom listu od šestog travnja ispisao gospodin Milan Vuković, DR. IUR. U kolumni koja se zove “Markiranje“ gospodin Milan Vuković, doktor prava, ruši drvlje i kamenje na Linića, Račana, SDP. Gospodinu Vukoviću, doktoru prava, ni najmanje se ne sviđa kako bi Linić ukidao imunitet sucima, zato se u svom tekstu nada “da predsjedniku Vlade Ivi Sanaderu nije ni nakraj pameti poslušati \'ovaj savjet\' Slavka Linića. Štoviše, mislim da bi ovaj istup bivšeg potpredsjednika Vlade trebao biti poziv na opreznost i na razotkrivanje razloga koji su do sada onemogućili bitnu i kvalitetnu reformu hrvatskog sudstva u samostalnoj Hrvatskoj.“ Doktora Vukovića zabrinjava i Račanov odgovor na pitanje novinarke Hrvatskog lista: “Kad biste se trebali opredijeliti između dviju povijesnih ličnosti, Tuđmana ili Tita, koji bi bio vaš izbor?“ Na užas gospodina doktora prava Milana Vukovića, Račan je odgovorio: “Ako se moram opredijeliti, onda je to Tito.“ “Čemu se onda čuditi stanju u hrvatskom sudstvu kod ovakvih stajališta bivšeg predsjednika Vlade i njegova zamjenika“, ipak se čudi doktor Vuković.

U čemu je problem? Zašto nekakav stari gospodin, i još doktor prava, ne bi ispisivao svoju kolumnu, danas svi pišu kolumne, vidite mene, pušio Sanaderu a pljuvao po Račanu i Liniću? Napisati da treba reformirati hrvatsko sudstvo, da se ono već godinama reformira a rezultata nema, nisu nove teze, ali je korisno ponavljati ih. Možda se nešto dogodi? Misliti o Račanu i Liniću sve najgore, a u Sanaderu vidjeti mudraca i poštenjačinu koji će nas izvući iz mračine bezakonja, legitimno je. Potpuno je razumljivo i da se doktoru Vukoviću više sviđa Tuđman nego Tito. Možda je gospodin doktor od Tuđmana dobio ono što od Tita nije? Svatko od nas ima pravo na svoje omiljene junake. Međutim, gospodin Vuković kraj čijeg prezimena u kolumni stoji da je DR. IUR., nije samo to, on je i sudac u Ustavnom sudu. A kad se u s t a v n i s u d a c pretvori u zmaja i krene rigati vatru na esdepeovce, a ljubiti Sanadera, možda će “dobronamjernim građanima“ odgovor na pitanje: “zbog čega toliko govora o potrebi reforme hrvatskog sudstva, a stvarnih rezultata nikako da se domognemo“ ipak biti malo jasniji. Doktor Milan Vuković, koji se lažno predstavlja samo kao doktor prava, sigurno zna napamet Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske koji u svom Članku 10 kaže: “Suci Ustavnog suda ne mogu obavljati nikakvu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.“ Je li pisanje kolumne “javna dužnost“? Zlobnici bi rekli da to ovisi o tiraži lista u kojem kolumna izlazi. Ako na to tako gledamo, onda ispisivanje doktorove kolumne možda i nema neke veze s “javnošću“? Je li ispisivanje kolumne “Markiranje“ “profesionalna dužnost“? Sigurna sam, možda se varam, lako se može provjeriti, da gospodin Vuković, doktor prava, nije plaćen da bi pisao što misli o sudstvu, politici, političarima, Titu i Tuđmanu. Osjećam, sve to on radi za dušu. Ali, nažalost, članak 16. zlobnog Ustavnog zakona o Ustavnom sudu ustavnim sucima jasno brani i najsitnije užitke: “Sudac Ustavnog suda ne smije biti član nijedne političke stranke niti svojim javnim djelovanjem i postupanjem smije iskazivati osobnu naklonost prema bilo kojoj političkoj stranci.“ Čekaj malo, možda doktor Vuković ipak nije u svojim rukama držao zločesti Zakon? Kakvo suludo pitanje?! Zašto ga se ne pridržava? Dobronamjerni građani sigurno bi našli neku olakotnu okolnost za gospodina doktora Vukovića. Nisam dobronamjerna građanka Republike Hrvatske i ne mislim kako su naši ustavni suci časni ljudi samo zato što sjede u Ustavnom sudu u kojem bi trebali sjediti časni ljudi. Tako mislim jer Hrvatsku znam od njenog rođenja. Ipak, možda drskost gospodina doktora Vukovića prelazi i hrvatsku mjeru? Doduše, u onom Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu nigdje ne piše što će se dogoditi sucima Ustavnog suda koji usput obavljaju i “javnu dužnost“ ili “svojim javnim djelovanjem i postupanjem iskazuju osobnu naklonost prema bilo kojoj političkoj stranci“. Autori Zakona nisu imali na umu onaj prastari vic o džentlmenu Englezu koji igra karte na povjerenje i cigi koji je shvatio pravila igre “na povjerenje“ pa ga je karta krenula. Autori Zakona u našim ustavnim sucima nisu gledali cigane nego džentlmene? Ili su ipak znali da imaju s ciganima posla, ali su im dali šansu da izigravaju džentlmene? Slažem se, politički je nekorektno sve cigane smatrati lopovima, a hrvatske ustavne suce bilo kakvim džentlmenima. Ne snalazim se, ali imam pravo na milost. Nervozna sam, zgađena građanka Republike Hrvatske. Doduše, neki bi mi zlobnik mogao reći, opusti se, stara, u našem Ustavnom sudu sjedi suspektni silovatelj koji je u koncentracijskom logoru u Mostaru navodno plazio po mladoj muslimanki. I, što mu se dogodilo? Ako jedan ustavni sudac smije sliniti po zatočenoj muslimanki, zašto drugi ustavni sudac ne bi smio pušiti Sanaderu? Mogla bih odgovoriti dosadnim zlobnicima da u Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu ne piše da ustavni suci ne smiju silovati u koncentracijskim logorima, ali piše da “ne smiju iskazivati osobnu naklonost prema bilo kojoj stranci“... Kužite? Besmislena je svaka diskusija o hrvatskom pravosuđu. I u pravu je, baš je bio u pravu gospodin Vuković, doktor prava, kad je napisao: “Dobronamjerni građani ne mogu shvatiti...“