Predsajednik Stjepan Mesić

Četveromotorni Airbus, trenutačno najveći putnički avion u redovnom prometu mirno prelazi kilometre preko Poljske, pa potom Rusije na putu prema glavnome gradu Republike Koreje - Seoulu. Zahvaljujući ljubaznosti Lufthanse, izaslanstvo predsjednika Republike Hrvatske ima poseban odjeljak unutar poslovne klase, a o predsjedniku brinu dvije stjuardese, jedna iz okolice Stubičkih Toplica, a druga iz Smedereva, obje podjednako susretljive. Naravno, obje su zamolile predsjednika za autogram. »im je sjeo, predsjednik se udubio u Čitanje “knjiæice” koju mu pripremamo za svako putovanje u inozemstvo. Moja pomoćnica Anica Djamić i ovaj je put obavila golem posao. Šefu dræave podnijeti su sažeti podaci o svim ključnim sugovornicima s kojima će se susresti u Koreji, San Franciscu i Dublinu, kao i osnovne informacije o tim državama i političkim prilikama, te o trenutačnom stanju naših odnosa sa svakom pojedinačnom državom. S obzirom na količinu materijala, pripremljene su dvije knjiæice: jedna se odnosi na službeni posjet Koreji, a druga na boravak u Kaliforniji i radni posjet Irskoj. Predsjednik se potpuno udubio u Ëitanje knjiæice, popio je samo šampanjac dobrodošlice. Razmišljam kako se ovo putovanje prilično dugo pripremalo.

Poziv Savjeta za svjetske poslove predsjedniku Mesiću da održi predavanje u San Franciscu stigao je još prošle godine, a o posjetu Koreji razmišljalo se joπ dulje, zapravo od početka predsjednikovog drugog mandata, no konkretne pripreme poËele su tek poretkom ove godine. Ni sam se više ne sjećam koliko sam sastanaka održao s korejskim otpravnikom poslova u Zagrebu. Nakon posljednjeg sastanka sve pojedinosti posjeta bile su razjašnjene, razrađene i precizirane. Posjet Irskoj razrađen je posljednji, a Hrvatskoj je “zeleni otok” zanimljiv zbog dosljedne potpore našem putu prema Europskoj uniji, ali i zato što može biti i primjer i inspiracija svakoj zemlji koja ide tim putem. Poslužena je večera. Pretvaramo naša sjedala u ležajeve, umatamo se u pokrivače i nastojimo uloviti barem malo sna. »ini mi se da predsjednik spava najdublje - blago njemu. la u ležajeve, umatamo se u pokrivače i nastojimo uloviti barem malo sna. »ini mi se da predsjednik spava najdublje - blago njemu.

Nakon koliko-toliko prospavane noći i podešavanja satova, slijećemo u Seoul u kasno prijepodne. Slijedi rutina tzv. tehničkog dočeka: u zrakoplov ulazi šef protokola zemlje domaćina, u pratnji našeg veleposlanika. U koloni crnih limuzina i pratnji motociklista, svaki na svojem motoru ima hrvatsku i korejsku zastavicu, krećemo prema Seoulu, desetmilijunskoj prijestolnici Koreje. Na hotelu se nalazi veliki natpis dobrodošlice, a putem smo na nekoliko mjesta primijetili izvješene hrvatske zastave. Poslijepodne predviđen je posjet Nacionalnom muzeju, velebnom modernom zdanju podignutom prije nešto više od godinu dana. Domaćini nam ga pokazuju s primjetnom dozom ponosa, baš kao i izloške, među njima i najveću očuvanu statuu Bude od metala. večera je prilika za upoznavanje s korejskom hranom - predsjedniku prija, a ja bih je uklopio u kategoriju “zanimljiva”.

Drugi dan posjeta u političkom je smislu udarni. Nakon polaganja vijenca kod spomenika palima za Koreju kroz povijest, slijedi svečani doček uz najviše državničke počasti pred Plavom kućom, rezidencijom predsjednika Roh Moo-Hyuna. Uslijedili su razgovori. Atmosfera je ugodna, opuštena. Hrvatski predsjednik ima rijedak talent brzog uspostavljanja kontakta i stvaranja ugođaja razgovora starih poznanika, čak i s onima s kojima se susreće prvi puta, kao što je to slučaj s našim današnjim domaćinom. Teme razgovora kreću se od bilateralnih odnosa, preko regionalnih problema do ključnih pitanja svjetske politike. Očita je obostrana æelja da se u hrvatsko - korejskim odnosima okrene nova stranica. Idući razgovor je s predsjednikom parlamenta Kim Won-Kiem u golemoj zgradi podignutoj u stilu koji je teško definirati. Predsjednik Mesić i ovom prigodom, kao i uvijek kada se naše u nekom parlamentu, podsjeća na važnost najvišega predstavničkog tijela. Ovaj je njegov sugovornik još izravniji od prethodnoga: “Molim Vas, zainteresirajte se za probleme naše regije i pomognite koliko možete.“ Aluzija na Sjevernu Koreju i njezin nuklearni program ćini mi se i više nego jasnom. Jednako tako, jasno mi je da i ovdje Stipu Mesića smatraju svjetskim državnikom.

Treći dan posvećen je gospodarstvu - obilasku giganata Samsunga i SK Telekoma. Predsjednik vrlo uvjerljivo i neumorno agitira u smislu motiviranja korejskih domaćina na investiranje u Hrvatsku. Rekao bih da je interes koji oni pri tome iskazuju veći od onoga što ga nalaze uglađenost. To potvrđuje i dojam koji smo stekli na hrvatsko - korejskom gospodarskom forumu (predsjednik Mesić u pravilu poziva zainteresirane gospodarstvenike da ga prate pri putovanjima u inozemstvo).

Poslijepodne se u predsjednikovom apartmanu u hotelu sastajemo s većom skupinom Hrvata koji žive i rade u Koreji. ZaËudo, ima ih Ëak pedesetak, a ovdje se okupilo njih dvadesetak: uz trojicu nogometaša svi su ostali, bez iznimke, brodograditelji. Nije li tužno da takvi stručnjaci moraju napustiti svoju domovinu, zemlju s bogatom pomorskom tradicijom, i potražiti posao doslovno na drugome kraju svijeta? Osjeća to i predsjednik pa postavlja prikladno pitanje svojim gostima: “Imate li vi neku ideju kako bismo mogli očuvati naša brodogradilišta?“ Uz gotovo molećivim tonom izrađenu zelju: predsjednike, ne dajte da nam ugase brodogradilišta, stiže i kratak i jasan odgovor na njegovo pitanje: “Poštena privatizacija i dobra organizacija.“ Nije li time sve rečeno? I ne bi li bilo dobro da to osim predsjednika čuju još i neki drugi?

Drugu etapu puta, a opet je riječ o deset sati leta, savladat ćemo u Boeingu 777 američke tvrtke United Airlines. Sada je podešavanje satova još složenije jer prelazimo granicu između dva dana. Seoul smo napustili u subotu poslijepodne, a u San Francisco stižemo istoga dana, dakle u subotu, rano ujutro. No, svi smo uspjeli odspavati nekoliko sati, pa nam produženi dan ne pada osobito teško.

I ovdje krećemo u grad u koloni uz policijsku pratnju motociklista i automobila koji vrlo djelotvorno krče put. Idući dan upoznat ćemo i jednog policajca iz pratnje koji je hrvatskoga podrijetla (naæalost, ne govori hrvatski) i kojem je osobito drago πto radi na osiguranju predsjednika zemlje svojih predaka. Prijepodne rezervirano je za odmor i osvježenje, ali poslijepodne već smo u punom pogonu. Prvo smo posjetili jednu udrugu hrvatskih iseljenika. Samo u San Franciscu i okolici živi 15.000 ljudi hrvatskoga podrijetla, a u čitavoj Kaliforniji do 150.000. Predsjednik ne propušta nijednu prigodu za susret s tim ljudima. Riječ je o doseljenicima treće, pa i četvrte generacije. Svi se trude govoriti hrvatski, ali im ponekad nedostaju rijeći pa koriste engleske. Vrlo toplo primaju predsjednika i paæljivo sluπaju o trenutačnoj situaciji u Hrvatskoj, a potom se svi žele s njime fotografirati. Bez imalo nestrpljenja, sa smiješkom na licu i ponekom ljubaznom riječju predsjednik Mesić rukuje se sa svakim i izdržava oluju fotografskih bliceva. Uslijedila je večera s manjom skupinom poslovnih ljudi hrvatskog podrijetla, redom vrlo uspješnih i bogatih, čak i za američke pojmove. I ovdje je neizbježna tema investiranje u Hrvatskoj i spoznaja da kapital nema nacionalnost. Ako nekoliko zemalja ponudi iste uvjete, ovi će ljudi sigurno investirati u Hrvatsku. Ali ako drugi ponude bolje uvjete od Hrvatske, nitko neće svjesno ući u loš posao. Oni koji kod nas vole spekulirati s novcem iz dijaspore (a naslušali smo se toga u posljednjih petnaestak godina), morali bi toga biti svjesni.

Nedjelja je dan predaha, dan za izlet u dolinu Napa i posjet hrvatskome vinogradaru Miljenku Mikeu Grgiću čija su vina vrlo poznata u SAD-u (služila su se u Bijeloj kući u vrijeme predsjednika Reagana). Dan je prošao vrlo ugodno, unatoć povremenoj kišici.

Ponedjeljak započinjemo radnim doručkom s bivšim američkim ministrom financija (u Nixonovoj vladi) i vanjskih poslova (u Reaganovom kabinetu), Georgeom Schultzom u njegovome domu. Schultz, koji je jedan od vodećih stratega Republikanske stranke, dočekuje predsjednika pred kućom i srdačno ga pozdravlja. Uz doručak vode razgovor o cijeloj paleti tema: od raspada bivše Jugoslavije, preko stanja u regiji i današnje hrvatske politike do borbe protiv globalnoga terorizma i položaja malih zemalja u današnjem svijetu (vidim da predsjednik već ulazi u temu predavanja πto će ga za nekoliko sati odræati u Vijeću za svjetske poslove). Na kraju razgovora koji se oduljio na devedeset minuta, Schultz kaže: “Predsjedniče, vi ste vrlo zanimljiv čovjek. Imate zadivljujuće poglede na svijet.“

Odlazimo u sjedište Vijeća za svjetske poslove, organizacije čije je osnivanje godine 1947. bilo potaknuto interesom za Ujedinjene narode. Vijeće je kao goste predavače već ugostilo ljude poput bivšeg poljskog predsjednika Lecha Walese, bivšeg izraelskog premijera Ehuda Baraka, nekadašnjeg savjetnika za nacionalnu sigurnost predsjednika Cartera, Zbigniewa Brzezinskog, generala Wesleya Clarka i druge. Predsjednik koncizno izlaže svoje poglede na mjesto i ulogu malih zemalja na međunarodnoj sceni 21. stoljeća. U svakoj rečenici osjeća se da misli na Hrvatsku, ali i da je vrlo spretno stavlja u kontekst velike skupine zemalja suočenih sa sličnim problemima. Najkraće rečeno, govor se može opisati kao uvjerljiv poziv na ravnopravne odnose u svijetu i na reformu Ujedinjenih naroda kojima predsjednik, očito, pridaje veliko značenje. Inače, predavanje je u današnjim novinama najavljeno predsjednikovim intervjuom, objavljenim na istaknutome mjestu na drugoj stranici. Za vrijeme ručka s nekolicinom istaknutih članova Vijeća, moj susjed za stolom mi kaæe: “Vaπ je predsjednik izvanredan komunikator i vrlo prijatan Ëovjek. Tko ga je jednom čuo, neće više ni pomisliti da Hrvate smješta u kontekst šablone o divljacima s Balkana.“

Deset sati letimo i od San Francisca do Londona, odakle ćemo nastaviti za Dublin, glavni grad Republike Irske. Predsjednik proučava drugu knjižicu, a meni prilazi tamnoputa stjuardesa s nekoliko primjeraka fotokopiranog predsjednikovog intervjua iz jučerašnjih novina. “Bi li zamjerio ako ga moje kolegice i ja zamolimo da nam to potpiše?“ pita me. “Ni govora“, kažem joj, pa prekidam načas predsjednika u čitanju i objašnjavam o čemu je riječ. Naravno, potpisuje uz osmijeh. Kasnije će mu ista stjuardesa, na njegov upit imaju li možda zeleni čaj, objasniti kako ga u zrakoplovu nema, ali ima ona svoj, osobni, pa će mu pripremiti; što je i učinila.

Posjet Irskoj , iako prvi predsjednikov boravak u toj zemlji, protekao je kao posjet starim i dobrim prijateljima. Teško je reći koji je susret bio srdačniji: onaj s predsjednicom Mary McAleese ili onaj s premijerom Bertiem Ahernom, s kojim se predsjednik nedavno susreo u Zagrebu. Ponovljena je jasna podrπka hrvatskome ulasku u EU. Predsjednica koja kao dobra domaćica sama nudi kolačiće sa stola, jasna je i u svojoj ocjeni predsjednikove uloge u regiji: “Zahvalni smo Vam na Vašem vodstvu.“ Oprašta se od nas s uobičajenim: “Bog vas blagoslovio!” Politički razgovor, iako u opuštenijoj atmosferi, vođen je i za vrijeme večere koju je u sluæbenoj rezidenciji, stavljenoj na raspolaganje hrvatskome izaslanstvu, pripremila potpredsjednica vlade Mary Harney. Irska strana spremna je na sve načine pomoći Hrvatskoj u njezinome približavanju EU, a slaže se i s hrvatskom ocjenom o mogućnosti daljnjeg unapređivanja bilateralnih odnosa.

Prije odlaska nakratko smo posjetili Trinity College i obiπli veličanstvenu biblioteku s 250.000 svezaka, te čuvenu pivovaru Guinness. Tu će predsjednik, na zadovoljstvo prisutnih novinara, ali i domaćina, natočiti čašu piva i dobiti pisano priznanje za “savršeno natočenu čašu Guinnessa.” Inače, obilazak pivovare Guinness se naplaćuje, a posjetitelja je zaista puno. Pivo je irsko nacionalno piće, a svojedobno je to i dokumentirano, čak su ga i liječnici prepisivali rekonvalescentima. Iz pivovare jurimo u zračnu luku i smještamo se u zrakoplov, ali samo na dva i pol sata, koliko traje let do Zagreba.

Stižem kući, uključujem računalo i čitam poruku H. K., dobrog znanca iz davnih vremena i bivšeg američkog generalnog konzula u Zagrebu, s kojim sam se susreo za vrijeme boravka u San Franciscu. Bio je na predsjednikovom predavanju i u poruci mi opisuje svoje dojmove: “Pozdravite predsjednika. Recite mu da je održao promišljen i provokativan govor. Mislim da se svatko tko ga je slušao, pridružio klubu njegovih obožavatelja.“

Noćas ću dobro spavati.

>email to:Tomislav Jakic