Dragana Vasiljković

Pod strogim nadzorom i u potpunoj tajnosti istražnih tijela Republike Hrvatske, policije i Državnog odvjetništva, svoj iskaz u postupku protiv Aleksandra Vasiljkovića poznatijeg kao kapetan Dragan, več tri tjedna daje Davor Karajčić zvani Dača, bivši suborac i pomoćnik kapetana Dragana u njegovu kampu za obuku specijalnih snaga Alfa u Bruškoj, doznaje Nacional iz izvora bliskih hrvatskom pravosuđu. Davor Karajčić je do sada najdragocjeniji i najvažniji svjedok protiv kapetana Dragana čije skoro izručenje Republika Hrvatska očekuje od Australije. Za razliku od nedavno uhićenog lokalnog kninskog šerifa za vrijeme trajanja krajinske paradržave Milana Atlije, bivši pomoćnik kapetana Dragana iz Bruške Davor Karajčić dragovoljno se javio hrvatskoj policiji još prije mjesec dana.

Karajčić je veliki ulov za hrvatsko pravosuđe, jer je između ostalog bio blizak i sa Miloradom Ulemekom Legijom, te Nenadom Šareom Škenetom, svjedokom pokajnikom u sudskom procesu protiv Legije zbog ubojstva StamboliÊa. Svima njima je s Karajčićem zajedničko što potječu iz iste jedinice za specijalno djelovanje utemeljene u Hrvatskoj od strane dræavne sigurnosti Srbije, potom su zajedno ratovali na prostoru bivše Jugoslavije uključujući i rat na Kosovu u istoj jedinici za specijalne operacije, a sva trojica nakon odlaska Miloševića s vlasti postali su pripadnici kriminalnog podzemlja optuženi za ubojstva, šverc oružja i droge, te su na koncu završili u zatvorima na području bivše Jugoslavije.

Pored izuzetne važnosti iskaza u procesu protiv kapetana Dragana, Karajčičev iskaz mogao bi razotkriti, između ostalog, i skupine iz Republike Hrvatske angažirane u nabavi oružja za terorističke akcije kriminalnog podzemlja, jer je Karajčić zbog toga služio kaznu više godišnjeg zatvora.

Karajčić je prije tri tjedna pušten na vikend iz zatvora u Banja Luci te se nikad više nije vratio. U banjolučkom okružnom zatvoru služio je višegodišnju kaznu zbog šverca oružja i droge. Odlazak iz zatvora u Banjoj Luci nije bio pretjerano težak, jer zbog korumpiranosti upravnog sustava ove ustanove, kažnjenicima je omogućen odlazak na “vikend” ili “kućnu njegu”, a to vrijeme mnogi od njih iskoriste da bi počinili nova kaznena djela. Slučaj bijega Davora Karajčića doveo je do smjene šefa banjolučkog zatvora.

Iz izvora bliskih istrazi Nacional je doznao kako se Karajčić odlučio na bijeg u Hrvatsku iz više razloga. Prije svega, kako bi zbog svojeg iskaza koji kompromitira kapetana Dragana dobio hrvatsko državljanstvo, zatim da bi se spasio od kriminalnih skupina koje mu prijete u Republici Srpskoj zbog gubitka novca nakon ‘pada’ kontingenta švercanog oružja i droge, a i zato da ako treba, odsluži ostatak kazne u Hrvatskoj zbog daleko boljih uvjeta u hrvatskim zatvorima. Karajčić bi nakon toga vjerojatno napustio Hrvatsku i otišao do svoje supruge koja živi u švicarskoj.

Karajčić je svjestan da je kao izvor informacija vrlo važan u cijelom procesu protiv kapetana Dragana i da je, zapravo, u Republici Hrvatskoj najsigurniji. Odlučio je prijeći iz Republike Srpske preko Une u Hrvatsku Kostajnicu, kontaktirati hrvatsku policiju i dati iskaz u kojem je detaljno opisao ratne aktivnosti kapetana Dragana u vrijeme Domovinskog rata od 1991. - 1995. Karajčić je bio 1993. i 1994. pomoćnik kapetana Dragana u kampu u Bruškoj, aktivni sudionik operacije napada na policijske snage Republike Hrvatske na području Banovine i Pounja u ljeto 1991. kojima je izravno zapovijedao kapetan Dragan, sudionik operacija na području zadarskog zaleđa u postrojbi kapetana Dragana, te na koncu pripadnik jedinica za specijalne namjene MUP-a Srbije iz Kule u operacijama na Kosovu, doznaje Nacional iz pravosudnih izvora.

Hrvatska policija proteklih je tjedana detaljno ispitivala Karajčića o njegovu ratnom putu i to od samih početaka obuke pod zapovijedanjem kapetana Dragana u Golubiču kod Knina, potom ulozi kapetana Dragana na početku izbijanja ratnih sukoba, vezama sa srbijanskim službama sigurnosti, njegovim zloćinima i akcijama na Banovini i u zadarskom zaleđu.

S obzirom na to da je KarajËiÊ vrlo dobro poznavao Milorada Ulemeku Legiju, te Nenada Šarea Škeneta, istraga je željela saznati i sve detalje vezane za njihovo sudjelovanje u ratnim pohodima na Hrvatsku, jer je i ©kene takoer bio u postrojbi kapetana Dragana što je vidljivo i na slici koja je u posjedu Nacionala. Karajčić nije u pritvoru, smješten je u jednoj od kuća na području Banovine te svaki drugi dan odlazi na viπesatna ispitivanja u policijsku postaju. Nacional je otkrio točnu lokaciju gdje se KarajËiÊ nalazi pod nadzorom policije kao i policijsku postaju gdje daje iskaz, ali iz razloga zaπtite i vaænosti istrage kao i drugih sigurnosnih razloga to ne želimo otkriti.

Karajčić je hrvatskim istražnim tijelima detaljno morao opisati ulogu kapetana Dragana tijekom operacije “Žaoka” na Banovini u srpnju 1991. i njegovu stvarnu zapovjednu ulogu tijekom operacije. Joπ uvijek se u veÊem dijelu javnosti smatra kako je kapetan Dragan bio samo jedan od zapovjednika operacije i to u napadu na glinsku policijsku postaju 26. srpnja 1991. pa se pokušavaju i neki od zločina počinjenih samo na tom području povezati s njim. Međutim, Karjačić je ustvrdio kako je kapetan Dragan bio nadređen svim zapovjednicima bataljona na Banovini pa tako i onima koji su poËinili ratne zloËine u Dvoru, Strugi i nizu sela hrvatskog Pounja. Kako tvrdi Karjačić, kapetan Dragan nije bio odgovoran nikome na području Banovine 1991., već samo zapovjedniku Teritorijalne obrane RSK, pomoćniku ministra unutarnjih poslova RSK, te Frenkiju Simatoviću, sada haaškom optuženiku.

Prvu oruæanu akciju protiv hrvatskih policijskih snaga na području Banovine, Srbi su izveli od 24. do 26. lipnja 1991. s ciljem zauzimanja policijskih postaja Dvor na Uni i Glina. Postaja u Dvoru zauzeta je bez otpora, a potom su bili blokirani svi prilazi mjestu. Prilikom napada na policijsku postaju Glina ubijene su tri osobe, a ranjeno deset. U kninske zatvore odvedeno je 17 osoba, 16 hrvatskih policajaca i jedan civil. Međutim, 28. lipnja 1991. postaja policije u Glini stavljena je pod nadzor MUP-a RH. Istodobno, Mile Martić u Kninu je primio izaslanstvo glinskih Srba i obećao im da će uskoro na Banovinu stiÊi kapetan Dragan sa specijalnom postrojbom i da će se situacija srediti. Bila je to najava operacije “Žaoka” Čiji je plan razradio upravo kapetan Dragan, a u tijeku operacije sudjelovali su predsjednici ratnih stožera Dvora, Gline, Kostajnice i ministar unutarnjih poslova SAO Krajine Milan MartiÊ.

Baza stožera srpskih terorista nalazila se na »avić Brdu u tzv. Centru za obuku šamarica. Operacija je poËela u petak 26. srpnja 1991. u 10 sati, a odvijala se na dva pravca i to na području općine i grada Gline, te na pravcu od Dvora prema Hrvatskoj Kostajnici uz rijeku Unu. Srbi su uz Unu htjeli ovladati selima Zamlaćom, Strugom, Unčanima, Kuljanima, Golubovcem, Divušom, Skelom i Kozibrodom. Pri napadu na ova mjesta uništene su brojne katoličke crkve, 20-ak ljudi je izmasakrirano, a stradali su i ranjeni Hrvati koje su srpski specijalci izvukli iz dvorskog Doma zdravlja i tukli pred 100 civila, mnogi su bačeni u rijeku Unu o Ëemu i svjedoče i zapisnici srpskih vođa s Banovine u posjedu Nacionala. U napadima srpskih snaga na Pounje bilo je angažirano 800 naoružanih srpskih pripadnika Teritorijalne obrane, tzv. milicije i specijalne postrojbe iz Knina koja je bila podređena kapetanu Draganu. Na drugom pravcu srpskog operacije “Æaoka” kod Gline bilo je angažirano približno 700 srpskih vojnika, izmeu ostalih, stotinjak specijalaca kojima je izravno na terenu zapovijedao kapetan Dragan. Njihov je cilj bio zauzeti Glinu, Jukinac i Viduπevac. Uništeno je do temelja stotinu kuća, katolička crkva u Viduševcu i mjesna škola. Da je zaista kapetan Dragan bio stvarni vojna akcija na području cijele Banovine potvrđuju i neki od izvornih dokumenata do kojih je doπao Nacional.

U Zapisniku sa sastanka zapovjednika svih bataljona srpske vojske i milicije na Banovini od 24. srpnja 1991. svi zapovjednici komentiraju samo vlastito stanje i probleme u postrojbama koje nadziru. Nitko ne govori o tome da se sprema operacija na Banovini protiv hrvatskih snaga niti predlaže planove napada. Međutim, na kraju sastanka kapetan Dragan je održao završnu riječ i između ostalog izjavio kako se sprema oružani sukob: “...obzirom da će se uskoro odigrati oružani sukob na našem području, ljude treba držati na okupu, a na vrijeme Êete znati gdje će se to sve odigrati. Ostavite svi komandanti bataljona iza sebe brojeve telefona ili poruke gdje Ćete biti tako da se u svakom momentu možete ovdje skupiti. Vrlo je vaæno da se ne opali niti jedan metak ako nije nužno. Ljude treba uvježbavati, prečišćavati teren, sela… Rezerve municije držati kod sebe u malim autima, civilnim do sutra… ruËka... da se ta vozila ne voze nego na znak kad se naredi…sve aktivnosti treba staviti u drugi plan i ljude ne treba izmoriti... o svemu ćete biti obaviješteni.” Iz ovog je prijepisa posve jasno kako se bez odobrenja kapetana Dragana na Banovini nije moglo ništa učiniti, a osim njega nitko nije znao točan početak operacije “Žaoka”.

Čak je i formalni komandant Ratnog štaba za Baniju i Kordun Bogdan Vajagić u svom pisanom izvješću o akciji provedenoj dana 26. srpnja 1991. već u početku izvješća potvrdio kako je kapetan Dragan bio prvi čovjek cijele operacije: “…dobio sam prijedlog plana akcije od štaba Gline i kapetana Dragana koji je iz Knina stigao po zadatku da na Baniji i Kordunu riješi pitanje hrvatskih redarstvenika koji su zaposjeli dio našeg teritorija….zadatak je razrađen s komandantima bataljona i komandirima jedinica koja su učestvovala u akciji. Zadatak su svi primili i nitko nije imao primjedbu.” Ono πto je vrlo otežavajuća okolnost po kapetana Dragana jest Činjenica da nije, s obzirom na posve jasnu zapovjednu odgovornost nad postrojbama na Banovini, učinio ništa da spriječi 26. srpnja 1991. pokolje, maltretiranja i iživljavanja nad Hrvatima u selima Pounja, osobito u Strugi i Zamlaći, koje su počinili njegovi specijalaci iz Knina, a o tome Bogdan VajagiÊ zapovjednik ratnog πtaba u svom izvješću kaže: “...Nakon završetka akcije pozvao sam komandante bataljona i specijalce iz Knina u ©tab. U tom trenutku u sobu ulazi Sundać (specijalci) s još trojicom svojih ljudi, oružjem uperenim u nas prijeteÊi da Êe nas pobiti, jer smo mi krivi za smrt ljudi koji su poginuli u akciji. Odmah nakon toga, pripadnici iste jedinice su otiπli u Dom zdravlja i istjerali sve ranjene Hrvate, tukli ih ispred Doma zdravlja pred 100 ljudi, πto je nedostojno ljudskog ponašanja. Dobio sam obavijest o mrtvim ljudima baËenim pored ceste u Dvoru, koje su, navodno, šareni likvidirali (specijalci kapetana Dragana). Iz ovog je jasno kako nitko nije imao kontrolu nad specijalnim snagama policije iz Knina i da su formalni lanci zapovijedanja bili samo pokriće da za bilo koji počinjeni zloćin moraju odgovarati posve nebitni ljudi u vojnoj hijerarhiji. To potvrđuje jedno od posljednjih svjedočenja bivšeg predsjednika tzv. RSK pokojnog Milana Babića u Haagu: “Nad Martićem nisam imao nikakvu kontrolu.” Martić je u stvari izvršavao naređenja Frenkija SimatoviÊa, kao i naređenja zloglasnog „Kapetana“ Dragana Vasiljkovića, također pripadnika SDB-a i voe specijalne jedinice pod nazivom „Knindže“. Babić je rekao da je zapravo postojala tajna i paralelna zapovjedna struktura. Svakako da će u rasvjetljavanju zapovjedne strukture u RSK pridonijeti i svjedoćenje Davora Karajčića Dače.

Premda se svi iskazi Davora Karajčića Dače drže u strogoj tajnosti, Nacionalov izvor blizak istrazi rekao je kako je Karajčić bio vrlo detaljan u svojim iskazima i potpuno spreman na suradnju s hrvatskim istraænim tijelima. Isti izvor nam je rekao kako je Karajčić u svojim iskazima potvrdio zlostavljanja Hrvata u kampu Bruškoj kod Benkovca, spomenuo je i ubojstva počinjena nad hrvatskim vojnicima zarobljenima kod Škabrnje, a kao zanimljiv podatak i to da su specijalci kapetana Dragana Često, preobučeni u hrvatske odore sa znakovljem, dolazili nadomak dalmatinskim mjestima uz obalu.

Dragan Vasiljković, nekadašnji zapovjednik srpskih paravojnih snaga u Hrvatskoj, a sada australski državljanin, uhićen je 20. siječnja 2006. u Sydneyju na temelju međunarodne tjeralice koju je za njim raspisala Hrvatska. Od tada je u pritvoru, a australski Vrhovni sud odobrio mu je saslušanje na kojem Êe 13. travnja izloæiti argumente protiv izručenja Hrvatskoj.
Šibensko Županijsko državno odvjetništvo kapetana Dragana tereti da je kao zapovjednik jedinice za posebne namjene, odnosno zapovjednik nastavnog centra za specijalce, postupao protivno odredbama Ženevskih konvencija - mučio, zlostavljao i ubijao zarobljene pripadnike hrvatske vojske i policije. Tereti ga se i za protjerivanje civilnog stanovništva, pljačku imovine, ubijanje civila, među njima i jednog stranog novinara na području Banovine.

email to:Eduard Sostaric