Veljko BarbieriStrašna i proždrljiva vladarica svih slatkovodnih stvorova, jegulja Anguila, koju su bogovi postavili za čuvaricu rijeka i jezera, toliko se uzoholila da više nije štovala nijednog od stvoritelja, čak ni riječne nimfe Potamijade, dobroćudne, ali moćne kćeri morskog kralja Nereja. Naprotiv, umjesto da im prije svakog obroka prinosi pokoju ploticu ili klenka na žrtvu, tamanila je sve podvodne stvorove, čak i vlastito potomstvo. Poučene primjerom svoje majke, i druge su se jegulje uzjogunile i bez povoda, i kad nisu bile gladne, napadale svoje susjede, ali i vodile neprestane okršaje u kojima je bilo mrtvih na obje strane.

Pa bi se na kraju takvih sukoba pojavila strašna Anguila i žderala poginule, a ranjene bi dokrajčila i onda proždirala u jednom zalogaju. Strah, nered i nerodica zavladali su riječnom svijetu. Uvidjele su tada Potamijade da bi mogao doći kraj njihovu svijetu, pa otplivaše k svom ocu Nereju i nakon što su mu prepričale sva Anguilina zlodjela, ali i zločinačke pothvate njezinih kćeri i sinova, zamole ga za pomoć. Namršti se moćni Nerej, a površina se namreška kao bore na njegovu licu, ali nije nikako mogao domisliti kako bi kaznio Anguilu i jegulje. Najlakše bi ih bilo sve pogubiti, ali to bi opet osokolilo druga podvodna bića i neka nova buna mogla bi se izroditi nakon smrti jegulja koje su ipak održavale red u slatkom podvođu. Nije bilo druge nego zatražiti pomoć Posejdona. Pohita Nerej s kćerima u božansku palaču u podmorju blizu Eubeje i tamo bijahu lijepo dočekani i ugošćeni, a onda im Posejdon da riječ.

"Gospodaru, velika je pomutnja nastala u slatkovodnom svijetu, tvoja podanica Anguila i njezino potomstvo više ne vode računa o našim zapovijedima i ne održavaju red među svojim podanicima, nego tamane sve živo i međusobno ratuju, pa uskoro neće biti života u slatkim vodama.” Posejdon se silno razljuti i udari trozubom o dno, tako da su se zatresli i more i zemlja. Ali ni on nije mogao domisliti kako bi Anguilinim zlodjelima stao na kraj. Pa pozove dupine da se s njima posavjetuje, jer su bili najmudriji i nije bilo zakutka podmorja koji im nije bio poznat. Dupini se okupiše u stolnoj dvorani, nakloniše se dostojanstveno i Posejdonu i Nereju i Potamijadama, a onda se povukoše na vijećanje. Već su bogovi i božanstva počeli gubiti nadu, kad se dupini vrate, a najstariji i najmudriji među njima reče svojim piskutavim ali melodioznim glasom: “Gospodaru, jedini način da jegulje opet vratimo pameti jest da ih prisilimo da svake godine putuju iz svojih riječnih nastambi do kraja velikog mora i da se tamo kote i odmah nakon toga uginu. Stari će rod tako za nekoliko godina izumrijeti, a mlade jeguljice, kad dovoljno ojačaju, vratit će se u svoj zavičaj i s vremenom zaboraviti zle navike svojih predaka. Jedino moraš odmah ubiti Anguilu, jer je ona uzrok svemu. I doista, pohita Posejdon s kraljem Nerejom i Potamijadama do ušća rijeke Oronta i tamo izazove Anguilu na dvoboj iz kojeg je bog podmorja izišao kao pobjednik. Poslije se sve odigralo kako su predvidjeli dupini i u slatkovodnom svijetu opet zavlada red i mir kao u davna vremena. A jegulje još i danas, kad im dođe vrijeme, plivaju prema dalekom Sargaškom moru i tamo se, nakon što okote potomstvo, susreću sa sudbinom. Pa se mlađ vraća u svoj zavičaj, gdje ih očekuju s oduševljenjem, jer su jela od jegulja na visokoj cijeni i jedu ih pripremljene na stotine načina, uvijek s velikim užitkom, baš kako su u mesu Anguile uživali pobjednik Posejdon, kralj Nerej i dražesne Potamijade.

POPARA OD SUHIH JEGULJA

Preko noći potopite 0,5 kg suhe jegulje izrezane na komade. Ujutro prolijte vodu pa u širokom loncu slažite red suhih jegulja, red kolutova krumpira (2 kg) i 2 kapule sjeckane na kolutove, s vezicom sjeckanog petrusimula i 5 režanja češnjaka. Zalijte vodom i s 1 dl bijelog vina, da pokrije poparu, i pospite žličicom ljute paprike. Kuhajte dok ne omekša a šug postane gust.

JEGULJE S BLITVOM

>email to:Veljko Barbieri