U hrvatskim medicinskim krugovima danas postoji nekoliko verzija veze Hebranga i te tvrtke, ali svi se navodi svode na to da je prvi kontakt Hebranga i japanskog Shimadzua bio početkom 90-ih na nekom od brojnih kongresa radiologa u inozemstvuPosljednjih dana u hrvatskoj javnosti ponovno su se pojavile indicije da je uz pomoć Andrije Hebranga tvrtka Shimadzu predodređena da pobijedi na trenutačnim natječajima Ministarstva zdravstva. Tako slučaj Shimadzu traje u Hrvatskoj već punih 11 godina, točno otkako je Andrija Hebrang na ključnim položajima u hrvatskom zdravstvu i politici. Osim Andrije Hebranga, cijeli slučaj Shimadzu vezuje se uz 63-godišnjeg Berislava Tomca i njegova 37-godišnjeg sina Gordana. Kako ističu Nacionalovi izvori, Berislav Tomac 70-ih je radio kao gastarbajter neurolog i radiolog u njemačkom gradu Hagenu kraj Düsseldorfa.

U isti je grad svakog ljeta dolazio i tada mladi radiolog Andrija Hebrang, koji je ondje dodatno zarađivao radeći preko ljeta kao zamjena za njemačke radiologe. Upoznavši se u Hagenu, Hebrang i Tomac ubrzo su se sprijateljili i to njihovo prijateljstvo, koje je po mišljenju nekih preraslo u javno-privatno partnerstvo traje i danas. Naime, kad se Berislav Tomac 90-ih vratio u Hrvatsku, Hebrang ga je uključio u HDZ pa je Tomac i danas član Nacionalnog vijeća te stranke. Osim toga, dvojica su prijatelja 1995. krenuli i u zajednički poslovni pothvat: osnivanje privatne poliklinike za radiologiju, neurologiju i nuklearnu medicinu “Dijagnostika 2000”. Kad je u hrvatskoj javnosti 1995. buknula prva afera vezana uz Shimadzu, mnogi su se pitali otkud se pojavila ta tvrtka dotad nepoznata u Hrvatskoj. U hrvatskim medicinskim krugovima danas postoji nekoliko verzija veze Hebranga i te tvrtke, ali svi se navodi svode na to da je prvi kontakt Hebranga i japanskog Shimadzua bio početkom 90-ih na nekom od brojnih kongresa radiologa u inozemstvu. Ondje je, kako se navodi, Hebrang jednom prilikom ugledao maleni štand Shimadzua, tvrtke koja je većini europskih i svjetskih medicinara bila potpuno nepoznata. Kako ističu Nacionalovi izvori, Hebranga su tom prilikom vjerojatno privukle cijene nekih Shimadzuovih uređaja, koje su, istini za volju, bile niže od sličnih uređaja poznatih svjetskih marki poput Siemensa, Philipsa, Toshibe ili General Electrica, no objašnjenje je u tome što je Shimadzu u medicinskim i tehničkim krugovima poznat kao tvrtka koja nema razvijene vlastite razvojne centre, nego uglavnom kopira zastarjele uređaje svjetskih tvrtki, pa je ta zastarjelost tehnologije ujedno i najveći razlog Shimadzuovih nižih cijena za neke proizvode. Čim se vratio u Hrvatsku s poklonjenim demo-uređajem, Hebrang je počeo agitirati za japanskog proizvođača medicinske opreme, pa je 1994. nepoznata zagrebačka tvrtka “Megatom d.o.o.” počela prodavati Shimadzuove uređaje. Međutim, kako je tadašnji direktor “Megatoma” Stanislav Tomčik 1995. umro, a tvrtka je formalno pripala Tomčikovoj obitelji, najlogičnije rješenje bilo je da se zastupanjem japanskog Shimadzua počne baviti netko blizak Hebrangu.

Tako je europska centrala Shimadzua u njemačkom Duisburgu ubrzo u Zagrebu otvorila svoju podružnicu za Hrvatsku, a na čelo podružnice imenovan je - Gordan Tomac, sin Hebrangova prijatelja Berislava Tomca. Budući da je za pravovaljanost javnog natječaja u Hrvatskoj potrebno da se na njega prijave barem dva ponuđača, ali ne nužno i dva različita proizvođača, osim predstavništva Shimadzua pod ravnanjem Gordana Tomca, ubrzo je angažirana i tvrtka “Tipex d.o.o.”, formalno u vlasništvu Mije Bačića, sina Hebrangova kolege i prijatelja iz Kliničke bolnice Merkur dr. Stjepana Bačića, kojeg je u siječnju 2004. premijer Sanader na Hebrangov nagovor imenovao predsjednikom Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, a na toj funkciji Bačić je i danas. U 11 godina poslovanja u Hrvatskoj, Shimadzu je iz državnog proračuna RH prihodovao više od 200 milijuna kuna i postao vodeća tvrtka po broju instaliranih medicinskih uređaja u Hrvatskoj, ali većina tih unosnih poslova zbog povezanosti s Hebrangom u javnosti je bile okarakterizirana kao - sumnjive afere. Dugi niz desetljeća hrvatske su bolnice bile opremane medicinskim uređajima raznih svjetskih marki, među kojima su dominirali njemački Siemens i nekolicina talijanskih marki. Međutim, nakon što je Hebrang, došavši na ministarsku funkciju 1994., raskinuo dotadašnje ugovore sa Siemensom, od 1995. do danas hrvatskom je medicinom gotovo potpuno zavladao Shimadzu, japanska tvrtka koja se bavi proizvodnjom najrazličitijih uređaja: od opreme za laboratorije, uređaja za navigaciju zrakoplova, preko dijelova za tenkove do medicinskih uređaja. Do 1995. Shimadzu je bio potpuna nepoznanica na hrvatskom medicinskom tržištu i ni jedan uređaj te japanske tvrtke nije se rabio u hrvatskim zdravstvenim ustanovama. Ipak, 5. kolovoza 1998. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje objavio je natječaj za odabir najpovoljnije ponude za nabavu razne radiološke opreme, ukupno 69 uređaja. Natječaj vrijedan 17 milijuna američkih dolara te je godine svojim ukupnim iznosom privukao mnoge, pa je tako bilo čak deset različitih ponuđača: Phillips, Siemens, Toshiba, General Electric, Hitachi, Shimadzu, Elscint, Lorenz Medical, Agorest i Pharmateca. Premda se pretpostavljalo da će na natječaju pobijediti neka od svjetskih renomiranih tvrtki, na opće iznenađenje mnogih Upravno vijeće HZZO-a pod predsjedanjem dr. Stjepana Tureka na sjednici 4. listopada 1995. izabralo je ponudu dotad nepoznate tvrtke Shimadzu, od koje je kupljeno 66 uređaja, a tri su uređaja ipak kupljena od Siemensa.

Premda se već tada tvrdilo da bez obzira na posvemašnju anonimnost Shimadzu na tom natječaju nije bio najpovoljniji ponuđač, nego da je od njega bila jeftinija ponuda General Electrica, HZZO je putem povjerenstva kojem je predsjedao Andrija Hebrang odlučio veći dio natječaja predati upravo zastupstvu Shimadzua za Hrvatsku. Nakon objavljivanja rezultata javnog natječaja, neki od ponuđača, poput General Electrica, pokušali su dokazati neregularnost natječaja i odluka o najpovoljnijem ponuđaču, no ubrzo su i oni odustali jer su se mogli žaliti jedino Komisiji za žalbe, kojoj je predsjedao - Andrija Hebrang. Nakon što su se 1996. Shimadzuovi uređaji na temelju prvog osvojenog natječaja počeli pojavljivati u hrvatskim bolnicama, s raznih strana počele su stizati kritike na račun kvalitete i standarda uređaja te japanske tvrtke. Najbizarnije kritike bile su one da su Shimadzuovi uređaji očito rađeni po mjeri prosječnog Azijca, pa se nerijetko događalo da u nekim hrvatskim bolnicama uz Shimadzuov uređaj bude i vaga, na koju bi pacijenti morali stati da se vidi premašuje li njihova težina onu koja je propisana za uporabu uređaja Shimadzu - drugim riječima, krupniji pacijenti, teži od stotinu kilograma, nisu mogli biti pregledani, jer uređaj nije mogao očitati njihove podatke. Godine 1998. pojavio se novi natječaj vrijedan 8 milijuna dolara, u kojem je Hrvatska trebala nabaviti pet uređaja za magnetsku rezonanciju i tridesetak rendgenskih uređaja. Već tada se u domaćim medicinskim krugovima potiho prepričavalo da je pobjednik natječaja poznat i prije predaje ponuda jer iza Shimadzua stoji ministar zdravstva Andrija Hebrang.

Strani ponuđači već su tada upirali prstom u natječajnu dokumentaciju koja je bila “skrojena” po mjeri Shimadzua, pa su neki od njih već tada odustali od sudjelovanja na natječaju u kojem očito ne mogu pobijediti: među specifičnim karakteristikama uređaja prema uvjetima natječaja kao važne komponente odabira bile su isticane nevažne pojedinosti koje ima samo Shimadzu, ili su drugi ponuđači bili diskvalificirani zbog minornih odstupanja od “zahtjevnih” specifikacija iz natječaja. S druge strane, pobjeda na natječaju bila je osigurana i sudjelovanjem “alternativne Shimadzu opcije” - osim zastupništva Shimadzua za Hrvatsku, na svaki bi se natječaj javila i fantomska tvrtka “Tipex d.o.o.”, koja bi također nudila Shimadzuove uređaje, ali po cijeni većoj za 15-20 posto, pa bi ispalo da je ponuda Gordana Tomca i Shimadzuova zastupstva uvijek bila najpovoljnija. U doba Račanove koalicije, kad su HDZ i Hebrang bili u opoziciji, i Shimadzu je stagnirao u širenju hrvatskim tržištem, premda Hebrang često voli isticati da je tijekom tog razdoblja Shimadzu izvrsno poslovao i učvršćivao svoj položaj na hrvatskom medicinskom tržištu. Kako ističu Nacionalovi medicinski izvori, činjenica jest da je Shimadzu u tom razdoblju prodao nekoliko uređaja, ali ta se količina ne može mjeriti s brojkama prodanih uređaja Shimadzu kad je Hebrang na vlasti u zdravstvu ili kao siva eminencija negdje blizu izvora odlučivanja. Tako je povratkom Hebranga na ministarsko mjesto od prosincu 2003. počela nova serija sumnjivih događanja u kojima je Hebrang, po svemu sudeći, odigrao značajnu ulogu.

Naime, premda je 2003. bio organiziran natječaj za kupnju koronarografa za KB Merkur, te je na tom natječaju pobijedio Phillips, no ugovor s tom tvrtkom nikad nije bio sklopljen, negoje pod Hebrangovim vodstvom natječaj bezrazložno ponovljen, a novi je pobjednik bio - Shimadzu. Sredinom srpnja 2004. u javnost su doprle vijesti da je od 17. svibnja do 28. lipnja Ministarstvo zdravstva dodijelilo čak sedam poslova nabave medicinske opreme Shimadzuu. Hebrangovi protivnici tada su upozoravali da je u većini tih javnih natječaja tehnička specifikacija bila skrojena tako da joj može udovoljiti samo Shimadzu, tako da je bilo logično da ta tvrtka službeno pobijedi na natječaju. Tako je u nadmetanju za nabavu rendgena i dodatne opreme za Hebrangov KB Merkur 17. svibnja 2004. pobijedio upravo Shimadzu s ponudom teškom 10.498.100 kuna, iako se na natječaju pojavio i jeftiniji ponuđač koji je nudio slične proizvode za 9.845.400 kuna, ali je bio odbijen jer mu, prema mišljenju povjerenstva za javnu nabavu, ponuda nije posve odgovarala traženoj tehničkoj specifikaciji.

Tjedan dana poslije Ministarstvo zdravstva raspisalo je i dodatna četiri natječaja: jedan za RTG uređaje, dva za CT uređaje te jedan za nabavu uređaja za mamografiju. I ponovno: prema mišljenju Hebrangova povjerenstva najpovoljniji ponuđač opet je bio Shimadzu, nudeći RTG uređaje za 7.492.200 kuna, a spiralne CT uređaje za 13.587.750 kuna. Budući da Shimadzu ne proizvodi uređaje za mamografiju, već nekoliko godina na tom području ta tvrtka zastupa Planmed, finskog proizvođača mamografske opreme, pa je i u tom slučaju pobijedio Shimadzu koji je kao preprodavač ponudio finski uređaj za 3.220.800 kuna, a konkurentski ponuđač bio je odbačen zbog toga što im “ponuda nije zadovoljavala tehničke specifikacije”. Do kraja lipnja Ministarstvo zdravstva raspisalo je još pet natječaja u kojima je tvrtka Hebrangova prijatelja bila uvjerljivi favorit. Istog ljeta afera Shimadzu buknula je i u Bosni i Hercegovini. Naime, Vlada RH te je godine kao pomoć Hrvatima u BiH iz proračuna izdvojila 20 milijuna kuna za nabavu medicinske opreme u Livnu, Orašju, Žepču i Mostaru, a pobjednik na natječaju ponovno je bio Shimadzu. Jedan od poraženih ponuđača, podružnica njemačkog Siemensa, na tu se odluku žalio međunarodnim i federalnim institucijama u BiH, a mediji su pisali o Hebrangovu utjecaju na natječaj u susjednoj državi, budući da je do javnosti dopro dokument iz kojeg je vidljivo da je Hebrang članu komisije sugerirao da jednog od ponuđača treba izbaciti iz natječaja. Natječaji na kojima je uvjerljivi pobjednik bio japanski Shimadzu nastavili su se u Hrvatskoj i 2005., ali nedavni natječaji vrijedni oko 2 milijuna eura potaknuli su druge ponuđače da javno obznane da su natječajne dokumentacije doslovno prepisane iz Shimadzuovih tehničkih karakteristika, pa na taj način nitko osim Shimadzua nema nikakve šanse na natječaju.

Zastupnik američkog General Electrica i direktor tvrtke Medicom Tomislav Krsnik prije dva tjedna javno je rekao da u svih sedam trenutačnih natječaja Ministarstva zdravstva uvjete natječaja može zadovoljiti samo Shimadzu, te je zatražio pomoć svoje centrale u Americi. Uskoro se i američko veleposlanstvo u Zagrebu obrušilo na čestu netransparentnost natječaja u zdravstvenom sektoru, otkrivajući da su već godinu prije s predstavnicima Vlade RH razgovarali o tome, kad se dogodio sličan slučaj. I veleposlanici nekoliko europskih država također su raznim kanalima dali do znanja Vladi da su nepravilnosti i netransparentnost natječaja u zdravstvu ozbiljan problem koji Vlada hitno mora riješiti, jer Hrvatska neće brzo riješiti neka pregovaračka poglavlja s EU. “Neprihvatljivo je da natječaji pogoduju samo jednom ponuđaču, a pri odabiru nekog uređaja važno je što taj uređaj radi, a ne koje je boje”, komentirao je za Nacional predstavnik Europske komisije u Zagrebu. Konačan rezultat jednog desetljeća Shimadzuove nadmoći u Hrvatskoj, povezane s Hebrangom, stoga su potaknule nekolicinu međunarodnih političkih sugovornika da od hrvatskog premijera Sanadera i Vlade zatraži da zbog sukoba interesa Hebranga što prije ukloni s položaj šefa povjerenstva za nabavu opreme, da se sastav povjerenstva izmijeni ili dopuni neovisnim članovima, da se trenutačni natječaji ponište ili izmijene, te da sam natječajni postupak ubuduće bude vođen pod većom kontrolom koja bi trebala spriječiti nepravilnosti i pogodovanje samo jednom ponuđaču.

SAD VEĆ DRUGI PUT UPOZORAVA VLADU RH

Američka kritika natječaja Nakon što je zastupnik General Electrica u ­Hrvatskoj o problemima i sumnjivom pogodavanju Shimadzuu obavijestio svoju centralu u Sjedinjenim Državama, čelništvo tvrtke zatražilo je od američke ambasade u Zagrebu da istraži cijeli slučaj i o mogućoj korupciji i namještanju natječaja obavijesti Vladu RH i hrvatsku javnost. Tako je iz američke ambasade u Zagrebu prije desetak dana izišlo u javnost priopćenje u kojem veleposlanik Raplh Frank upozorava da najnoviji slučaj moguće korupcije i sukoba interesa u zdravstvu nije prvi, nego da je prošle godine o sličnom problemu već vodio razgovore s hrvatskom vladom. U svom obraćanju Frank osobito kritizira namještanje natječaja na način da se uz uvjete koje ponuđači moraju ispuniti dodaje mnoštvo specifičnih, ali zapravo nebitnih detalja, koje ima samo jedan ponuđač - a u hrvatskom slučaju to je japanski Shimadzu. POVIJEST JEDNOG JAVNO-PRIVATNOG PARTNERSTVA Veze s Tomčevim biznisom Polikliniku Dijagnostika 2000. je 1995. osnovala tvrtka “Ban Express d.o.o.” i formalno je njome upravljao Tomčev sin Gordan, no sjedište tvrtke bilo je u zagrebačkoj Draškovićevoj ulici broj 48, što je navodno adresa jednog od Hebrangovih zagrebačkih stanova. Istodobno, Hebrang je postao predsjednik Upravnog vijeća poliklinike, o čemu svjedoči dokument iz 1996. koji je u posjedu Nacionala. Iste je godine Hebrang kao ministar potpisao rješenje kojim se utvrđuje da zagrebački Dom zdravlja Medveščak u Martićevoj ulici ima višak poslovnog prostora, te je donio pismenu odluku da se višak prostora dodijeli upravo - poliklinici “Dijagnostika 2000”. Premda je od sredine 90-ih Hebrang obavljao niz političkih i medicinskih funkcija, cijelo je to razdoblje bio poslovno vezan i uz “Dijagnostiku 2000”. Tako je i nakon parlamentarnih izbora u jesen 2003. i Hebrangova povratka na funkciju ministra zdravstva on pružao liječničke usluge u toj privatnoj poliklinici, o čemu su svjedočili oglasi za tu polikliniku objavljivani svakog tjedna u siječnju 2004. u hrvatskim dnevnim listovima: u njima je kao jedan od profesionalnih suradnika bio naveden i Andrija Hebrang, premda je u to vrijeme već obnašao ministarsku funkciju. Nakon što su domaći mediji ukazali na taj vrlo očit sukob interesa, Hebrang je cijeli slučaj odšutio, a funkciju gromobrana preuzeo je direktor marketinške agencije koja je naručivala oglase za “Dijagnostiku 2000” i koji je objavljene oglase prikazao kao nenamjernu pogrešku i propust svoje agencije. U međuvremenu, ime Andrije Hebranga preko noći je uklonjeno iz svih materijala i akata “Dijagnostike 2000”, pa je danas ta ustanova u formalnom vlasništvu privatne tvrtke “Rezonanca d.o.o.”, koja je pak u vlasništvu Hebrangova prijatelja Berislava Tomca.

>email to:Plamenko.Cvitic

ANALIZA NAJNOVIJE AFERE SHIMADZU

Hebrangove afere SDP-ov glavni adut za izbore Svi vodeći članovi HDZ-a, uključujući i premijera Ivu Sanadera koji je prije nekoliko dana Vladimiru Šeksu i Luki Bebiću naložio da istraže cijeli slučaj, svjesni su da je najnovijom “aferom Shimadzu” Andrija Hebrang dodatno narušio rejting vladajuće stranke. Nepodijeljeno je mišljenje kako su Hebrangova bliskost s Berislavom Tomcem i sudjelovanje u izradi natječaja za sporne radiološke uređaje nanijeli ozbiljnu štetu HDZ-u. Ipak, unatoč sve snažnijem nezadovoljstvu postupcima nekadašnjeg ministra zdravstva, nema naznaka da bi mogao biti podvrgnut sankcijama kao što su u prošlosti bili Branimir Glavaš i Ivić Pašalić. Ali ovo je prvi put u posljednje dvije godine da je Hebrang svojim ponašanjem znatno narušio vlastiti status u HDZ-u. Ovu priču posljednjih je dana za Nacional potvrdila nekolicina članova Vlade i važnih dužnosnika stranke na vlasti. “Andrija Hebrang je poput neželjene slike koju ste dobili na dar. Iako vam se ne sviđa, morate je držati na zidu i svakoga dana gledati, a čak ako ste ju maknuli u neki mračni kutak, znate da je i dalje blizu. Tako je i s njim, svjesni smo da nam nanosi štetu jer ne želi ispustiti hrvatsko zdravstvo iz svojih ruku, ali mu ništa ne možemo. Još uvijek ima prevelik utjecaj, tako da se ni Sanader ne želi upustiti u otvoreni sukob”, ispričao je za Nacional prošlog petka jedan od najvažnjih članova Vlade.

Prevelik utjecaj na hrvatsko zdravstvo Unutar HDZ-a već dugo traje latentni sukob na relaciji Sanader - Hebrang. Premda je - shvativši da se radi o političkim gubitnicima koji nikako ne mogu doći na vlast - napustio Miroslava Tuđmana i protivnike Ive Sanadera i prije izbora 2003. podržao budućeg premijera, a zauzvrat dobio položaj ministra zdravstva i potpredsjednika Vlade za gospodarstvo, njih dvojica nikada nisu bili bliski suradnici. Upravo je Hebrang postao predvodnik nezadovoljnika Sanaderovom proeuropskom politikom, smatrajući kako premijer pristaje na prevelike kompromise u odnosima s EU. Kad je sredinom 2004. zbog gospodarskih afera Imostroj i Bechtel pao rejting HDZ-a, Hebrangovi pobornici počeli su u medije puštati informaciju o njegovoj spremnosti da se na idućem stranačkom saboru pojavi kao Sanaderov protukandidat. Eskalaciju sukoba zaustavila je Hebrangova bolest jer je potkraj 2004. objavljeno da ima karcinom prostate. Osim toga, tada je prvi put dramatično izgubio potporu javnosti, jer se otkrilo da je umjesto na operaciju u Hrvatskoj otišao u Innsbruck, gdje takav zahvat stoji 30.000 eura. Zbog višemjesečnog liječenja, ali i žestokih javnih kritika, podnio je ostavku na položaje u Vladi i otada je saborski zastupnik. Čim mu se zdravlje popravilo, iznova je krenuo u napade na šefa Vlade. Desničarima koji ga podržavaju išla je u prilog politika EU i Haaškog suda, koji su skoro dvije godine odgađali početak pregovora pod izlikom kako se Ante Gotovina skriva u Hrvatskoj. Sve brojniji Sanaderovi kompromisi jačali su u to vrijeme HDZ-ovu desnicu. Druga stvar iz koje je Hebrang profitirao bilo je približavanje HDZ-a i SDP-a. Pod egidom zaštite nacionalnih interesa u pregovorima s EU, dvije najjače stranke uspostavile su neformalno primirje, a to je Hebrangu strahovito smetalo. Prošle jeseni više je puta u razgovorima s odanim suradnicima izjavio kako Sanader vodi lošu politiku i da će se kandidirati za predsjednika HDZ-a, ako dođe do naznaka stvaranja velike koalicije. U međuvremenu su se Sanader i Račan žestoko posvađali, a otvoreni su i pregovori s Europskom unijom i Hebrang je shvatio da nema nikakve izglede za preuzimanje vlasti. Ponovno je počeo hvaliti premijerovu genijalnost, a na HDZ-ovu skupu u Vukovaru stalno se gurao kako bi bio što bliže Sanaderu. Potpuno je izvjesno da Sanader zna što mu je spremao Hebrang, ali zbog više razloga nije želio ući u konflikt. Prije svega, cijelo vrijeme ima potpunu podršku u Vladi i vodstvu HDZ-a, gdje njegov oponent ima marginalan status. Hebranga cijeni HDZ-ova desnica, ali među dvadesetak najvažnijih članova stranke nitko ga ne bi otvoreno podržao. Jedno vrijeme približio mu se Miomir Žužul, ljut jer ga se Sanader odrekao, ali ni bivši šef diplomacije nije voljan toliko riskirati. Može se reći da Hebrang uživa povjerenje, ali ne i glasove HDZ-ova članstva.

Takva situacija smiruje Sanadera i on ga neće napadati, iako zna da je najnovijom “aferom Shimadzu” nanio veliku štetu stranci. Osim toga, počele su pripreme za izbore, a u takvim okolnostima Hebrang je lik koji mobilizira desno krilo hrvatske politike. Prirodno antipatičan glasačima Sanader namjerava osvojiti najmanje 30 posto glasova, što znači da ne smiju dopustiti HSP-u oduzimanje glasova konzervativnih birača. Zato mu treba Hebrang kao jedini preostali tuđmanovac u današnjem HDZ-u. Sretna je okolnost za vladajuću stranku izborni poraz pravaša na nedavnim lokalnim izborima, koji pokazuje kako će na državnoj razini HSP teško prijeći 10-12 posto. Koliko god je prilično izvjesna buduća poslijeizborna koalicija HDZ-HSP, dotad će trajati i borba za neodlučne birače.

A spremnost na žestoke napade na Račana i njegovu stranku dodatno će učvrstiti položaj Hebranga unutar HDZ-a. Problem je taj da i vodstvo SDP-a počinje doživljavati Hebranga kao vlastiti predizborni adut. “On personificira promašenu zdravstvenu politiku HDZ-a iz dva razloga. Prvi, zdravstvene usluge se smanjuju, a cijena im raste, što je sa socijalnog gledišta posve neprihvatljivo. Drugo, može se Hebrang izvlačiti koliko želi, ali uz njegovo ime vežu se slučajevi korupcije i nepotizma. Nama apsolutno odgovara da istupa u javnosti jer je ljudima tako antipatičan da oduzima, a ne donosi glasove HDZ-u”, ispričao je ovih dana za Nacional jedan od vodećih socijaldemokratskih političara. “Sanader bi ga trebao odstraniti iz zdravstva, ali on to neće učiniti jer se boji reakcije desnice. Zato će tolerirati Hebrangove ispade, a nama to savršeno odgovara jer ne trebamo ništa raditi”, ispričao je prošle subote jedan od najbližih Račanovih suradnika.