Objavljeno u Nacionalu br. 546, 2006-05-01

Autor: Sina Karli

EKSKLUZIVNO IZ ŽENEVE

'Radimo satove za macho muskarce'

Georges Kern, direktor švicarske tvrtke IWC Schaffhausen, ekskluzivno govori o imidžu satova IWC i svojoj uspješnoj menadžerskoj karijeri u industriji luksuzne robe

Georges Kern, direktor švicarske tvrtke IWC SchaffhausenGeorges Kern, direktor švicarske tvrtke IWC SchaffhausenMnogi misle da je Schaffhausen jednostavno marka čuvenog švicarskog sata a ne ime gradića u njemačkom dijelu Švicarske gdje se satovi proizvode od 1868. i koji danas pod tvrtkom IWC (International Watch Company, Schaffhausen) izvanredno kotiraju na tržištu luksuza ne samo kao tehnički i estetski najdotjeraniji nego i kao “najmuškiji” satovi na svijetu. Da taj macho imidž ima itekako važnu marketinšku ulogu bilo je očito i na nedavno održanom Visokom salonu urarstva u Ženevi gdje je u hollywoodskom stilu - filmom u kojemu glumi John Malkovich i u kojemu se poigralo avionima Spitfire - lansiran najnoviji proizvod tvrtke IWC - nova linija satova Pilot.

No iako je ta gala večer okupila zvijezde poput Cate Blanchett, Orlanda Blooma, Borisa Beckera, Edwina Mosesa i niz drugih slavnih i bogatih ljudi, najvažniji čovjek oko kojega su svi obigravali bio je Georges Kern, CEO (Chief Executive Officer), odnosno direktor kompanije. Taj 41-godišnji top-menadžer, s kojim sam tom prilikom razgovarala, deseti je lider te kompanije u njezinoj dugoj povijesti, a došao je na njezino čelo početkom 2002. Kako kažu u grupaciji Richemont, golemoj korporaciji kojoj pripada IWC, uz još petnaest najprestižnijih tvrtki s luksuznom robom, Georges Kern je jedan od najsposobnijih mlađih marketinških stručnjaka i poslovnih ljudi u tom biznisu uopće i toj grupaciji koju je 1988. osnovao pokojni južnoafrički milijarder Anton Rupert. Grupaciju Richemont koja posluje s nakitom, satovima, instrumentima za pisanje i odjećom danas vodi njegov sin Johann i ona je uz LVMH i Gucci najveća kompanija s luksuznom robom na svijetu. Richemont čine Cartier, Van Cleef & Arpels, Piaget, Vacheron Constantin, A. Lange & Söhne, Jaeger-LeCoultre, Officine Panerai, Baume & Mercier, Montblanc, Alfred Dunhill i još nekoliko manjih tvrtki. IWC Schaffhausen je dolaskom Georgesa Kerna dobio novi uzlet i posluje, kako kažu u grupaciji Richemont, bolje nego ikad upravo zahvaljujući njegovoj čvrsto definiranoj viziji i strategiji poslovanja. Kern je, osim toga, cijeli život okružen svijetom satova, dragulja i nakita. Sin je uspješnog draguljara iz Düsseldorfa, rođenog Francuza, i majke Njemice. Studirao je politiku u Strasbourgu i potom poslovni menadžment u Švicarskoj. Neko se vrijeme bavio hranom a njegov prvi posao u industriji satova bio je u TAG Heueru 1992.

NACIONAL: Kako biste definirali razliku između satova IWC, Schaffhausen i luksuznih satova drugih vrhunskih tvrtki?

- IWC je sa svojim velikim, muškim, tehnički dotjeranim satovima nesumnjivo jako različit od drugih marki, i to zbog korijena, činjenice da je osnivač Amerikanac i da smo smješteni u njemačkom dijelu Švicarske, te da smo jedini proizvođač na tom području. IWC je neviđeno uspješan već niz godina, štoviše jedna je od najuspješnijih tvrtki satova na svijetu. IWC predstavlja specijalnu vrstu luksuza - mi nismo modna industrija, mi smo Schaffhausen, što znači da ne trebamo svoje proizvode puno mijenjati svake godine. Želimo zadržati ono što određuje IWC i želimo ga unaprijediti. Pogledajte naš Portuguese, to je najljepši sat koji postoji iako ima istu kutiju od 1930. Radikalne promjene mogu proći kod jeftinih satova, ali ne kod IWC-ja koji stoji između pet i šest tisuća eura. No tehnički satovi s tzv. komplikacijama također su naša specijalnost. Mi smo jedina marka na svijetu koja može prodavati satove od dvije do dvjesto tisuća eura. Mislim da nitko drugi to ne može a da bude prihvaćen i da mu vjeruju.

NACIONAL: Gdje je IWC u usporedbi s drugim kompanijama, kakav je godišnji prihod, marketing?

- Mi proizvodimo 65 tisuća komada godišnje, što nije neka velika brojka, no kad se zna da je izvoz švicarskih satova povećan prošle godine za 17 posto, a riječ je o satovima koji u maloprodaji stoje od 5000 švicarskih franaka na više, to je vrlo ozbiljan biznis. S tim da je povećanje izvoza satova IWC daleko iznad tog prosjeka. Bilježimo značajan uspon već godinama, ali o brojkama ne pričamo.

NACIONAL: Kad ste došli na čelo kompanije prije četiri godine, što ste promijenili?

- Pri preuzimanju kompanije morate voditi računa o trima elementima: o proizvodu, komunikaciji i djelovanju. Prvo sam otpuhnuo prašinu s gotovo 80 posto kolekcije, a onda smo odredili kako ćemo proizvode segmentirati. Podijelili smo ih na vodu, zemlju i zrak. To su dakle naši aquatimeri, ingenieuri i satovi iz linije Pilot, uz naravno poznate satove iz linije Portuguese i Da Vinci. Imamo vrlo jasnu, lako razumljivu vrstu segmentacije proizvoda. To su temelji na kojima se nadograđuju estetika i tehnički sadržaj. Prvi satovi Pilot pojavili su se 1936., Portuguese je također iz tridesetih godina, Aquatimer i Ingenieur iz 1955. S jedne su strane korijeni, a s druge suvremeni elementi. Naši su satovi vrlo moderni, imaju na tržištu točno određeno mjesto, vrlo su estetski privlačni pa ih uspješni ljudi jako vole nositi. Sve što radimo jednostavno je bolje od onoga što rade drugi. Marketing je odigrao vrlo važnu ulogu. Vezali smo svoje proizvode uz Saint-Exupéryja, francuskog pisca i pionira avijacije, avione Spitfire, velikog istraživača mora Jacquesa Cousteaua, Mercedes AMG, sportske nagrade Laureus. Naše kampanje su međunarodne, naši proizvodi prepoznatljivi. Otkad sam na čelu IWC-ja, nema kamenčića koji nije okrenut, svaka je stvar preispitana. Oni koji rade u IWC-ju deset, petnaest ili dvadeset godina kažu kako je sve što radimo dobri stari IWC, ali meni se čini da su satovi IWC odjednom dobili neki novi seksepil - poput iste zgodne žene koja je totalno promijenila stil. Šarm tradicije

NACIONAL: Zašto je IWC marka za muškarce? Zašto nema dobre ženske satove?

- Mislim da bismo mnogo više izgubili nego dobili da uđemo u ženski segment. Satove IWC srednje veličine mogu nositi i nose mnoge žene. I dalje ćemo osnaživati samo muški segment. Nitko, hvala bogu, i ne očekuje da radimo za žene. Smatram užasno ružnima 90 posto ženskih satova. Tek poneki ženski sat je lijep, mnogo je više lijepih muških satova. Portuguese na primjer nose žene u jako velikom broju. Pogledajte Talijanke, pola ih nosi muški sat. To je jako seksi.

NACIONAL: Zašto onda IWC ne napravi veliki seksi ženski sat?

- Ne želimo uznemirivati muškarce koji su se vezali za IWC. Naši satovi su za macho muškarce i iako volimo žene, ne želimo da se miješaju u naš biznis.

NACIONAL: U Ženevi je upravo lansiran novi sat iz linije Pilot - Spitfire. Kako to da ste se odlučili poigrati ratnom prošlošću?

- IWC je prva tvrtka koja je radila specijalne satove za pilote još od 1936., pionirskog doba u letenju. Spitfire je mitski proizvod, u ono doba najbolji, najbrži i najljepši avion. Poput Exupéryja, koji je osim “Malog princa” napisao i tri knjige o pilotiranju, sve su to veze s prošlošću koje u sebi imaju puno romantike. Vrlo mi je stalo da se taj šarm tradicije i starinskog osjeti u našim proizvodima. Na gala zabavi u Ženevi koja je održana u aerodromskoj hali željeli smo dočarati baš takvu atmosferu pa smo postavili autentični Spitfire i Junker 52. Osvajanje novih tržišta

NACIONAL: Tamo je bilo i nekoliko svjetskih zvijezda: od Cate Blanchett do Orlanda Blooma, Borisa Beckera i drugih. Nose li oni IWC satove ili su pozvani samo zato da “pojačaju” party?

- Satovi IWC su jako popularni, ne nose ih samo naše stare mušterije nego i mnogobrojne zvijezde. Nema nijednog filma u Hollywoodu u kojemu netko nema na ruci IWC, a čak i one zvijezde koje sklapaju unosne ugovore s drugim tvrtkama privatno nose naše satove. Na primjer, Brad Pitt ne nosi TAG Heuer koji reklamira nego IWC. Nosio je IWC Pilot u filmu “Gospodin i gospođa Smith”. IWC možete vidjeti u filmovima “Syriana”, “Miami Vice”, “Firewall - Zaštitni kod” - gdje ga nosi Harrison Ford. Ti veliki momci kupuju IWC satove. Producent Michael Mann uvijek ga ima na ruci. Popis zvijezda koje nose IWC je stvaran - to su ljudi koji su sami odlučili kupiti taj sat. Ronan Keating, koji je nastupio na ženevskoj zabavi, nosi veliki Pilot. Kad sam ga upoznao, vidio sam da nosi IWC i zapravo je tako počela naša suradnja pa smo ga zamolili da dođe pjevati za nas. Orlando Bloom jako voli IWC. I zato takve ljude pozivamo na naše promocije i zabave. Kad bih nekoga tko ne nosi naš sat zatražio da radi nešto s nama, on bi to učinio zbog novca. Mi to ne želimo. Ne volimo utjecati na njihov izbor jer sat je vrlo privatna stvar i velika igračka. S Bloomom sam proveo jedno popodne i shvatio da je veliki dječak koji voli automobile, avione i satove. Mnogo je takvih velikih dječaka koji će sve učiniti da dobiju skupu igračku. Tu je riječ o emocijama, ne možeš im ugurati igračku koja im ništa ne znači.

NACIONAL: Kad danas pogledate unatrag, koliko je činjenica što vam se otac bavio urarstvom i draguljarstvom utjecala na vaš izbor?

- Prvih godina svoje poslovne karijere bavio sam se hranom, ali sam shvatio da imam smisla i za druge stvari. Netko to otkrije rano, netko nikad. Ako to otkriješ, obično nađeš sreću i uspiješ. Imao sam sreću što sam to rano otkrio. Moj otac bio je vrlo talentirani dizajner nakita, i vrlo uspješan. Imao je lanac luksuznih dućana René Kern s nakitom i satovima. Kad je umro, dućane smo prodali. Taj lanac je sada naš jako dobar klijent. Očev talent za dizajn preskočio je jednu generaciju, moju, no moj sin, kojemu je samo devet godina, upravo je briljantan u dizajnu. Ipak i ja sam nešto naslijedio od oca, a to je ukus: znam što je lijepo i znam što prolazi na tržištu. To je zapravo moj osnovni posao u IWC-ju - da znam procijeniti što je lijepo, te što je još važnije, što je lijepo i istodobno odgovara marki. Među milijun prijedloga moram točno znati što se može primijeniti na IWC.

NACIONAL: Kad donosite odluke, sigurno to radite s nekom užom grupom suradniika.

- Ne, to radim sam. Sa suradnicima - dizajnerima i konstruktorima - dogovaram kako bi nešto trebalo izgledati, što želim. Na kraju sve mora biti onako kako se meni sviđa - svaki sat, svaka stranica u katalogu, svi materijali koji se odnose na identitet tvrtke. No to je zabavna strana posla, za razliku od nekih drugih stvari koje ne smatram nimalo zabavnima. Jako pazim na identitet IWC-ja. Sebi sam postavio zadatak da tvrtku koja ima tradiciju, veliku vrijednost i svoj identitet samo redizajniram. To je doduše vrlo sofisticiran proces, ali sreća je da točno znam što hoću

NACIONAL: Vratili ste u tvrtku Kurta Klausa, poznatog konstruktora u industriji satova, koji je prije nekoliko godina napustio IWC. Zašto vam je bilo važno da ponovo radi s vama?

- Nemam tehničko obrazovanje, a moram kao direktor odlučiti o nekim stvarima koje se tiču tehničkih inovacija, znati je li novac koji ulažemo vrijedan toga, jer govorimo o milijunima eura. Kurt Klaus je u kompaniji IWC dulje nego što sam ja na svijetu. On je legenda, nevjerojatan čovjek kojega svi slušaju kad govori o satovima. On je imao priliku napraviti sve moguće pogreške tijekom svoje karijere, radio je i za druge tvrtke i meni je trebao baš takav čovjek da mi bude savjetnik i nadgleda sve timove. Kad sam došao u IWC, zaposlio sam mlade ljude jer tada nitko od starijih stručnjaka nije htio doći. Danas ti mladi ljudi odlično rade, ali meni je trebao čovjek koji će znati kad pogriješe, rade li dobro ili loše. Kurt Klaus je specijalist za perpetual calendar, tourbillon i radi na svim projektima. Ima iskustvo i mudrost, a nema više potrebe da se s nekim natječe.

NACIONAL: Grupacija Richemont osvaja nova svjetska tržišta, koliko je IWC u tome ambiciozan?

- To je dosta komplicirana situacija jer smo odlučili osvajati nova tržišta direktno, bez agenata, jedno po jedno. Nije nam teško kucati na vrata. Kina je tako veliko tržište da ne znamo gdje početi. Malo-pomalo mi ćemo se tamo ustoličiti. Kina je poput velikog praznog tržišta koje spašava svijet sljedećih dvadeset godina. Azija je zanimljiva, ali europsko je tržište i dalje za nas prvo i najvažnije: Italija je nadaleko najbolje tržište satova, valjda zato što Talijani koji imaju stila najviše troše. Talijan možda neće stanovati u lijepom stanu, ali će uložiti novac u fantastičnu zbirku satova. Njemačka, Švicarska, Austrija, Francuska, Španjolska, Portugal - sve su to dobra tržišta. Naravno zanimljivo je i istočnoeuropsko tržište, ali to su zasad još slabe ekonomije i nisu dostigle razinu da bi se mogao napraviti velik posao. U Hrvatskoj, na primjer, imamo samo jednu trgovinu, i to je zasad dovoljno.

NACIONAL: Jeste li došli za direktora IWC-ja prije ili poslije spajanja s grupom Richemont i koja je korist od spajanja?

- Počeo sam raditi za Richemont 2000., i to s jednim od vrhunskih menadžera. Bio sam mu asistent u borbi s koncernom LVMH. Hvala bogu, prešli smo ga po rezultatima, što je meni koji sam tek bio došao u Richemont bilo itekako važno. Richemont je vrlo decentralizirana kompanija, djeluje kao okvir za petnaestak tvrtki. Imam dakle gazdu, ugovore, proračun, no svatko od nas unutar grupe je krajnje neovisan, te fokusiran na svoj osnovni biznis. Sinergija grupe temelji se na činjenici što smo svi u poslu s luksuznom robom. Najvažnija je dobra organizacija

NACIONAL: Kako kao top-menadžer izlazite na kraj s privatnim obavezama?

- Moj je život jako dobar, jer ne radim puno kompromisa. Primjerice, zbog napornog rada i stresa počeo sam se debljati i jednog dana odlučio sam to spriječiti, i to tako da više ne idem na ručkove i večere sa svojim klijentima. To je sada opće poznata stvar, s time je zauvijek gotovo. Više me i ne pozivaju, jer znaju da u stanci za ručak vježbam i bavim se sportom. Prošle godine tako sam izgubio petnaest kilograma, samo zahvaljujući odluci da promijenim način života. Osim toga, kad nisam na putu, najkasnije idem kući u sedam sati navečer. Putovanja su problem jer fizički umaraju, oduzimaju vikende, traže prilagodbu na vremenske promjene. Shvatio sam da su dva razloga zbog čega netko provodi previše vremena na poslu: loše je organizirana kompanija ili on sam. Znam da je moja kompanija dobro organizirana i stoga kažem suradnicima ako se požale na predugo radno vrijeme da su sami za to krivi jer se ne znaju organizirati. Radim ono u čemu sam bolji od drugih, a to je komunikacija, strategija i program. Jako volim Napoleona koji je govorio da je najvažnije imati dobar plan bitke a da će ostalo doći samo po sebi. Louis Vuitton je uspješna tvrtka jer ima dobar proizvod a ne zato što mu je dobra logistika. NACIONAL: To očito funkcionira u IWC-ju jer je vrlo uspješna kompanija. - Da, i ja sam sretan čovjek.

>email to:Sina Karli

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika