U pismu, koje je ministar Branko Vukelić pročitao u rujnu 2005., jasno su izražene sumnje i dvojbe o sadržaju, načinu i namjerama Pobočnih pisama 2 i 3. Ni to nije promijenilo njegovu odluku da zajedno sa svojim zamjenikom u Nadzornom odboru Sinišom Poljakom i direktorom Goranom Vukasovićem do kraja ustraje na provedbi takvog ugovoraDržavni odvjetnik Republike Hrvatske Mladen Bajić pokrenuo je istragu protiv čelnih ljudi splitskog brodogradilišta Brodosplit zbog sumnji da su sklapanjem štetnih ugovora i kaznenim djelima protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja oštetili splitsko brodogradilište za 16 milijuna dolara. Bajić je od županijske državne odvjetnice u Splitu Inke Jurišić zatražio provođenje brzih istražnih radnji nekoliko dana nakon što je zaprimio anonimnu kaznenu prijavu. Gorana Vukasovića, glavnog direktora Brodosplita, Branka Vukelića, ministra gospodarstva i predsjednika Nadzornog odbora, Sinišu Poljaka, zamjenika predsjednika Nadzornog odbora, dvojicu direktora Antu Luetića i Jakšu Biskupovića te pet članova Nadzornog odbora: Vedrana Dragičevića, Marija Lovrinčevića, Ilju Martinovića, Miljenka Bobana i Damira Ostovića, izravno se tereti da su sudjelovali u ugovaranju, zaključivanju i odobravanju četiri štetna ugovora o izgradnji novih brodova za njemačku brodarsku tvrtku Vessels. Postoji i sumnja o “pranju novca“ i uzimanju provizije radi stjecanja osobne koristi, u iznosu od najmanje 6 milijuna dolara. Istragu o ovoj aferi međunarodnih razmjera već tjedan dana provodi kriminalistička policija Policijske uprave splitsko-dalmatinske. Nekoliko mjeseci nakon što ga je Nadzorni odbor imenovao direktorom Brodosplita, Goran Vukasović je 15. srpnja 2005. godine s brodarskom tvrtkom Vessels potpisao ugovor o gradnji četiri nova tankera.

Ugovore je Vukasović zaključio sa 4 Vesselsove tvrtke kćeri, sve sa sjedištem u Limmasolu na Cipru. Nadzorni odbor Brodosplita je 21. srpnja 2005. godine odobrio potpisane ugovore, iako su njegovi članovi bili upoznati s povoljnijom ponudom švedske kompanije Marinvest iz Goteborga, koja je za potpuno iste tankere ponudila milijun dolara po brodu veću cijenu od Vesselsove. Za svaki od četiri tankera Vukasović je, uz odobrenje Branka Vukelića i Siniše Poljaka, ugovorio cijenu od 51,5 milijuna dolara. Uz temeljni ugovor Vukasović je potpisao i dva sporna Pobočna pisma 2 i 3 koja su sastavni dio ugovora i kojima je cijena izrade svakog tankera s 51,5 milijuna dolara smanjena na 50 milijuna dolara po brodu, a iznos od 1,5 milijuna dolara po tankeru vraća se kupcu. Na sumnje da se pod krinkom financiranja tzv. kupčeve isporuke i financiranja kupčevog konzultanta kriju za splitski škver vrlo štetni ugovori te mogućnosti zlouporabe, članovi Nadzornog odbora su odmahnuli rukom.

Zapisnik sa sjednice Nadzornog odbora u kojem je to zabilježeno, u rukama je policije. Ministar Vukelić nije se osvrnuo ni na upozorenje o puno boljoj ponudi švedske tvrtke Marinvest iz Goteborga, a Branko Vukelić je na sjednici 21. srpnja 2005. godine odgovorio kako je divno da Brodogradilište Split ima puno zanimljivih ponuda. Prvi rezultati istrage pokazuju da Vesselsova lošija ponuda nije odabrana slučajno, već je dio dobro razrađenog scenarija. Za izgradnju četiriju tankera u Brodosplitu, Vessels je uzeo kredit u Bremer Landesbank. Brodogradilištu su izdana jamstva za uplatu brodova u iznosu od 51,5 milijuna dolara, a ne na iznos umanjen za milijun dolara po brodu, iz čega je jasno da Bremer Landesbank nema pojma o Pobočnim pismima 2 i 3. Zato postoji opravdana sumnja da je ovim poslom obmanuta i njemačka banka. Pobočna pisma 2 i 3 presedan su koji je proveden na dosad nepoznat način u hrvatskoj brodogradnji. Pobočnim pismom 2 predviđeno je vraćanje milijun dolara svakom naručitelju novogradnje za financiranje kupčeve isporuke 7 dana nakon prve uplate. Vessels je Brodosplitu uplatio 10 posto cijene, kao obvezu koja dospjeva odmah nakon potpisivanja ugovora.

Dakle, Brodogradilište je primilo 5,1 milijun dolara i od te je sume 19. siječnja 2006. godine uplatilo Kippis Shipping Company Limited točno milijun dolara. Kupčeva isporuka spada u trošak nabave određene opreme ili materijala koji se ugrađuju u brod i uvijek ga podmiruje kupac-naručitelj, a ne brodogradilište. U pravilu, radi se o određenim strojevima. Međutim, na podužem spisku priloženom ugovoru vidljivo je da je u ovom slučaju riječ o konopima, noževima, priboru za jelo, plahtama, pokrivačima, dekama i društvenim igrama. Sve to zajedno ukupne je vrijednosti do 200 tisuća dolara po brodu. Zbog činjenice da Brodosplit uplaćuje milijun dolara po isporučenom brodu za kupčevu isporuku, odnosno kroz četiri računa naručitelju vraća 4 milijuna dolara svoje zarade, istraga sumnja da se taj novac pokušao oprati i vratiti natrag drugim kanalima. Sumnju u korupcijsku aferu potvrđuje i račun koje je Brodogradilište izdalo 19. siječnja 2006. godine i koji uopće nije u skladu sa sadržajem i priloženom listom Pobočnog pisma 2. Umjesto plahti, noževa konopa, u računu piše da splitski škver Cipranima plaća milijun dolara za usluge nadzora i kontrole financiranja gradnje brodova. “Ništa od toga nije urađeno, ali su četiri takve fakture otišle na Cipar. I kad kradu, kradu kao glupani kojima se može ući u trag“, komentirala je jedna osoba upućena u dosadašnji tijek istrage.

Pobočno pismo 3 obvezuje splitski škver da 15 dana nakon prve uplate naručitelja vrati vlasniku 500 tisuća dolara po brodu na ime naknade za naručiteljeva konzultanta. Vlasnik može i ne mora angažirati svoga konzultanta. Presedan je da brodogradilište plaća konzultanta kojega je angažirao vlasnik - takve troškove snosi sam kupac, a ne brodograditelj, i tu je zasigurno riječ o još 2 milijuna dolara koje se pokušava oprati. Hrvatska brodogradnja Jadranbrod morala je Ministarstvu gospodarstva podnijeti svoje mišljenje o kvaliteti ugovora između Brodosplita i Vesselsa. U pismu, koje je ministar Branko Vukelić pročitao u rujnu 2005., jasno su izražene sumnje i dvojbe o sadržaju, načinu i namjerama Pobočnih pisama 2 i 3. Ni to nije promijenilo njegovu odluku da zajedno sa svojim zamjenikom u Nadzornom odboru Sinišom Poljakom i direktorom Goranom Vukasovićem do kraja ustraje na provedbi takvog ugovora. Najmoćniji čovjek i vladar splitskog škvera u proteklom razdoblju bio je Siniša Poljak. Kao blizak prijatelj Ive Sanadera i diplomirani inženjer elektrotehnike, dospio je do mjesta organizacijskog tajnika HDZ-a, šefa "tehnike" HDZ-ovog izbornog stožera, glavnog organizatora HDZ-ovih izbornih kampanja, savjetnika Uprave HEP-a te člana mnogih nadzornih odbora. Poljak je stalno pokušavao neposredno utjecati na izbor čelnih ljudi državnih tvrtki i institucija. Uspio je smijeniti diplomiranog inženjera Predraga Čudinu s mjesta direktora Brodosplita a na njegovo mjesto dovesti Gorana Vukasovića. Poljak je pokušao smjenjivati i postavljati čelne ljude i u splitskoj policiji i POA-i, no nije uspio.

Uspio je ostvariti značajan utjecaj na poslovnu strategiju i odabir dobavljača tvrtki u čijim je nadzornim odborima: u Zračnoj luci Pleso, Odašiljačima i vezama, Upravnom vijeću Lučke uprave Split, Upravnom vijeću Mediteranskog instituta za istraživanje života u Splitu, a posebno u Brodogradilištu Split i HEP-u. Nakon niza izrečenih upozorenja da je unio nered u donatorski sustav HDZ-a i nakon anonimne prijave protiv Poljaka zbog zlouporaba i samovolje u HEP-u, premijer Sanader je prije desetak dana naložio smjenu Poljaka s mjesta organizacijskog tajnika HDZ-a i mjesta glavnog savjetnika Uprave HEP-a. Prije nekoliko dana naložio je i smjenu Poljaka s mjesta zamjenika predsjednika Nadzornog odbora splitskog brodogradilišta. Na njegovo mjesto postavljen je državni tajnik u Ministarstvu pomorstva Branko Bačić.

MREŽA NA UDARU POLICIJE

Sumnjiva družina u Brodosplitu Osim rasvjetljavanja uloge čelnih ljudi brodogradilišta Brodosplit, na čelu s predsjednikom Nadzornog odbora ministrom Brankom Vukelićem, njegovim zamjenikom Sinišom Poljakom i direktorom Goranom Vukasovićem, istraga bi se mogla pozabaviti i posrednicima koji su kumovali ovom sumnjivom poslu. Njemačka tvrtka Vessels je u kontakt s Brodosplitom došla posredstvom brokerske kuće Iceberg iz Zagreba, vlasnika Drage Mačeka. Maček je povezao čelne ljude splitskog brodogradilišta s Vesselovim shipping kompanijama i provizijom od dva posto po svakom ugovorenom brodu zaradio milijun dolara.

MANIPULACIJE

>email to:Zeljko Rogosic