Vasko Lipovac u splitskoj Galeriji umjetnina prvi put u javnosti je predstavio erotski ciklus 'Vrata' Nakon velikih napora priprema, dana provedenih u splitskoj i zagrebačkim bolnicama, a manje u atelieru, Vasko Lipovac bio je presretan kad je prošli tjedan otvorena njegova izložba u splitskoj Galerijim umjetnina. Mnoštvo ljudi njegova djela došlo mu je čestitati I dati podršku jer se slikar mora, mornara, sportaša posljednjih mjeseci hrabro nosio s teškom bolešću.

Posebno je Lipovčev erotski ciklus "Vrata" oduševio splitsku publiku jert s eiza tih Vrata krije tajnoviti slikarski svijet prožet blagom erotikom i humorom, svijet uzgibanih tijela u ljubavnom zanosu. Iako je toga jutra izišao iz splitske bolnice, Vasko Lipovac, koji se iscrpljen morao oslanjati na štake, odgovarao je na svako pitanje, primao svaku čestitku, dospijevao do svakog kutka velike galerije. A u Galeriji umjetnina izložena su sva tri njegova ciklusa stvorena zadnjih deset godina - i "Biciklisti", i "Valovi" i "Vrata".

Zapitali smo da kako i nakon 75 godina života, i 55 godina umjetničkog rada želi znati što se krije iza vrata, odgovorio je: "Moji su radovi blaga erotika. Erotika je nešto što čovjeka, ako je normalan, zanima i kad je mlad, i sa 75, i s 85 godina. Samo neka ne pružaju ruke! Ovi mlađi dobro se toga sjećaju. A stariji neka se sjete kako je nekoć bilo! Ako to njima znači što i meni, vrlo sam zadovoljan. Nekoć, kad smo bili mladi studenti Akademije, erotiku nitko nije izlagao, niti se njome javno bavio. Bila je to tabu tema. Ali mislim da mnogi moji kolege još čuvaju u svojim ladicama te 'rane radove'! I sretan sam, jer se ovaj ciklus od 150 radova, započet prije pet godina, i prekinut zbog moga zdravstvenog stanja, uspio postaviti u obnovljenom prosotru Galerije umjetnina."

Tri dana nakon otvaranja izložbe i kratke bolničke rehabilitacije Lipovca posjetio sam ga u atelieru gdje radi kad se osjeća bolje. Proteklih mjeseci život se odvijao između bolničke sobe, liječnika, galerije i Vukovarske 8 a. "Razmišljanje što bih volio napraviti spašavalo me od opterećenja i ružnih misli koje imate kad zbog neke banalne stvari morate u bolnicu na nekoliko dana. Ali vrijeme provedeno u Dubravi, prije operacije i za vrijeme oporavka, iskoristio sam na najbolji mogući način", kaže Lipovac. U bolnici je svakodnevno radio erotske crteže. Doslovce pola sata prije operacije još je crtao, skicirao.
"Uvijek čovjek misli da je u velikom zaostatku. I sad mi se čini da sam puno toga još spreman napraviti. Nešto što se desetak godina vrtjelo po ladicama, a što nisam dospio, jer čovjeka uvijek nešto ometa. Iako sam se morao malo udaljiti od posla, te mi sačuvane ladice daju prednost. Teško odustajem od onoga što nisam realizirao, i uvijek se nadam da ću to napraviti."

Slično je i s "Vratima". Lipovac je prije pet godina smislio radni naslov "Otvori, zatvori!" kad je iskrsnula situacija da pri adaptaciji kuće može dobiti desetak vrata. “Tada sam počeo razmišljati o toj neobičnoj prezentaciji blage erotike. Kad je vidio moje prve ideje na tu temu, ravnatelj Galerije umjetnina Božo Majstorović pitao me možemo li od toga napraviti jednu izložbu. Prihvatio sam. Kratko vrijeme nakon toga problemi s kralježnicom, a potom i operacija, spriječili su me da nastavim rad na novom ciklusu i pripremi izložbe."

Da se izložba organizira Lipovcu su pomogli njegov suradnik Mirko Golemanović i sinovi Ranko, Mario i Marko Lipovac. Prije nekoliko mjeseci Lions club i njegov liječnik Dragan Ljutić predložili su mu da prirede izložbu u Galeriji umjetnina kao dar gradu za rođendan. U velikom prostoru Galerije umjetina spojeno je nekoliko Lipovčevih ciklusa, od "Biciklista" iz 1995. do "Valova" iz 2005., koji su izloženi u Gliptoteci HAZU u Zagrebu, te iz zaborava izvučenih "Vrata" kao zgodne poveznice. Tako su "Vrata" dobila premijeru, a "Biciklisti" i "Valovi" prvi su se put našli pred splitskom publikom.

"Čovjek se uvijek pita što se iza vrata skriva. Svi ne reagiramo na isti način kad otvorimo vrata i sretnemo se s golim tjelima zaljubljenika. Netko, kad ih otvori, bude sretan, zatečen, iznenađen. Nekome to smeta, nije mu lijepo. Nikome ne zamjeram, jer ono što mene veseli i zadovoljava ne mora i drugoga. Tema ljudskog tijela sve nas zanima, i mlade i stare. Sretan je svaki čovjek dok god o tome razmišlja, makar to bilo samo prisjećanje. Potrebno je samo ne prijeći umjetničku granicu i ne dopustiti da ta erotika postane vulgarnost", upozorava Vasko Lipovac u nadi da će se zdravstveno stanje stabiliziratii, jer želi napraviti neke nove stvari. "U mom škafetinu ima dosta toga. Ali sada ne preuzimam nikave obveze."
Vasko Lipovac četiri je godine proveo u radionici Krste Hegedušića i za velikog majstora vežu ga lijepe uspomene. Tematska poveznice u njegovu radu isprva je bila figuracija, maksimalno stilizirana forma. "Mnogima su velikani bili uzor, i ja sam se znao mnogima diviti, ali nitko mi nije bio takav uzor da mu se ni na korak nisam usudio približiti", rekao je. Potkraj 50-ih geometrijska apstrakcija bila je u usponu, ali Lipovac se nije u tome našao nego je slikao svijet mora, brodova, valova, mornara, gospođa. "Svijet mora u meni je od rođenja u Boki kotorskoj, u Škaljarima kod Kotora. More mi se tada činilo nečim ogromnim. Dolazak u Split 60-ih godina samo je pojačao tu vezu. Ja nisam ljubitelj ni ronjenja, ni jedrenja, ni plivanja, ni plovidbe, ali je dovoljno da osjetim dah mora. More je poveznica od dana djetinjstva do ovih današnjih, poveznica Boke i Splita."

Lipovac je ispričao: "Što čovjek više stari, sve se više okreće unatrag, izvlači stvari za koje je već mislio da ih je zaboravio. Netko me pitao zašto se ovo dvoje, mornar i gospođa u šetnji, zove '1939. godina'. To je dio mog dječačkog sjećanja, jer nedjelja je bila praznik za sve. Za liječnike, stolare, profesore, mornare i njhove gospođe, svi su imali jednaku priliku da stave kravate, šetaju, odu u crkvu. Svi su u mojoj dječačkoj glavi bili izjednačeni i dostojanstveni", kaže Lipovac.
Lipovac je spomenuo i svog velikog prijatelja, nedavno preminulog don Branka Sbutegu. Dvadeset godina vezivalo ih je dugo prijateljstvo. "Prebrzo je živio i prebrzo nas je ostavio. Ne mogu otići do Kotora. Branko mi je bio mogućnost razgovora s eruditom, znalcem koji nikad nije trošio riječi. Nedavno mi je rekao da svaki put kad pogleda brončana vrata koja sam napravio na crkvi Blažene Ozane u Kotoru, ona su mu sve bolja, da im vrijeme daje veću vrijednost. To što sam napravio i što ostaje, sve je to zahvaljujući Branku. Vjerujem, ako mi Bog da da se spustim do Boke, da će mi prvi korak dolje biti velika praznina, jer više neće biti Branka", rekao je Lipovac.
email to:Zeljko Rogosic