Sumnja se da je u toj grupi bio i Mario Drpić, koji je otprije u pritvoru zbog ranijeg razbojništvaSamo nekoliko dana nakon što je Zlatko Marić, vlasnik tvrtke Sokol Marić, objavio da će sa 700 tisuća kuna nagraditi donositelja informacije o ubojicama dvojice njegovih zaštitara koji su 5. rujna 2005. smrtno stradali u pljački poslovnice Fine u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu, u njegovu tvrtku dospjela je ceduljica na kojoj je pisalo ime Nenada Filipovića, ispričala je Nacionalu osoba kojoj je poznat i identitet donositelja te poruke. Nenad Filipović je zajedno s Ognjenom Grubićem, Borisom Žalcem, Igorom Mustačem i Draženom Gebajem prošli tjedan uhićen i pritvoren, a sumnjiči ga se da je zajedno s Grgom Crnkovićem glavni organizator grupe koja je prošlih mjeseci počinila više oružanih pljački banaka i pošta, koje su svojom brutalnošću šokirale javnost.

Sumnja se da je u toj grupi bio i Mario Drpić, koji je otprije u pritvoru zbog ranijeg razbojništva. Grgo Crnković je u bijegu a Nacional posjeduje pismo u kojem se on izjašnjava o optužbama za koje ga se tereti. Među nedjelima za koja se sumnjiče, najbrutalnija je bila pljačka poslovnice Fine, kada su hicima iz kalašnjikova ubijeni Drago Renar i Stipe Mušan, dvojica zaštitara iz tvrtke Sokol Marić, koji su tada čuvali napadnutu poslovnicu. Nakon što je Zlatko Marić raspisao nagradu za otkrivanje počinitelja, među više stotina osoba javio mu se i muškarac koji je donio ceduljicu s Filipovićevim imenom. Na njoj je pisalo i da je Filipović bio časnik Hrvatske vojske, te da je prije već služio zatvorsku kaznu zbog pljačke banke. Donositelj poruke inzistirao je da je osobno uruči Zlatku Mariću, ali on se nije htio sastati ni s jednim donositeljem informacija, nego su njegovi djelatnici tu poruku zajedno s ostalima dostavili policiji. Osoba koja je Mariću dostavila tu poruku učinila je to zato što je “htjela te manijake maknuti s ceste”.

Navodno je i ona dio kriminalnog miljea. Ako je to točno, policija je vrlo brzo nakon krvave pljačke Fine dobila putokaz prema počiniteljima. Međutim, dinamika policijskog rada bila je takva da se 7. listopada dogodila još jedna pljačka, tijekom koje je ranjen Dragutin Golik, koji je htio zaustaviti napadače. Golik je otad u komi. U prostorijama tvrtke Sokol Marić dva dana nakon spektakularnih uhićenja pojavio se muškarac od oko 25 godina i tražio da mu se isplati nagrada, tvrdeći da je prije nekoliko mjeseci on dostavio točnu informaciju o pljačkašima i ubojicama iz Fine. Ispričao im je da im je tada dao i informacije o tomu gdje se nalazi novac, kao i garaža u kojoj je skriveno vozilo korišteno za pljačku. Prema njegovim tvrdnjama, novac je bio skriven u jednom željeznom stupu koji drži vodove električne energije. Djelatnici Sokol Marića uputili su ga na policiju, koja provjerava utemeljenost njegove priče, kako bi se moglo vidjeti govori li istinu. Zasad mu novac nije isplaćen.

Po svemu sudeći nije riječ o istoj osobi koja je dostavila ceduljicu s Filipovićevim imenom. Privođenje osumnjičenika za pljačke odmah se prometnulo u prvorazrednu medijsku senzaciju. Iako policija, Uskok i POA, koji su bili uključeni u operaciju, ne žele komentirati slučaj, svi mediji opsežno su pisali o slučaju, iznoseći među ostalim i brojne netočnosti, poput one da su neki uhićeni HIV pozitivni. Uz to, prošlog tjedna objavljeno je da je POA još prije šest mjeseci obavijestila policiju da je Filipović sa suradnicima u pozadini brutalnih pljački, ali da je to policija isprva zanemarila. “POA je informaciju o mogućoj Filipovićevoj uključenosti u te pljačke dobila od pripadnika njemu konkurentske kriminalne skupine, a informaciju je dostavila osoba koja je i sama imala problema s Filipovićem”, izjavila je za Nacional osoba koja poznaje i Filipovića i osobu koja je POA-i dostavila tu informaciju. Međutim, krugovi bliski policiji tvrde da policija od POA-e nije dobila takvu informaciju nego popis od stotinjak osoba koje su navedene kao mogući počinitelji. Među njima je bio i Filipović s ostalim pritvorenima.

Prema toj verziji policija nije zanemarila informaciju iz POA-e nego je dodatnim radom sama sužavala krug osumnjičenika. Nacional je doznao da je policija uhitila prave osobe, ali da joj neće biti jednostavno dokazati da je riječ o organiziranoj skupini koja je počinila sve što joj se stavlja na teret. Policija zasad ima izjave nekih osumnjičenika koje su uzete u prisutnosti odvjetnika, a koje opisuju tko je odgovoran za neka od djela za koja ih terete. No do prošlog tjedna navodno nitko od privedenih nije ništa priznao, nego su samo teretili neke od pritvorenika, ili odbjeglog Crnkovića. Kakvim sve materijalnim dokazima policija raspolaže, zasad nije poznato. Dosad se u novinama spominjalo da vještačenje oružja koje je pronađeno kod osumnjičenika pokazuje da su oni doista sudjelovali u nekim pljačkama. Odbjegli Crnković je prošli tjedan posredno izjavio da će svoju nevinost dokazati na sudu. Osobe bliske osumnjičenicima tvrde da je policija sve uvjerenija da je Crnković uz Filipovića mozak cijele grupe. Nacional je prošlog tjedna posredno stupio u kontakt s Crnkovićem. On je redakciji Nacionala dostavio svoje pismo u kojem se detaljno izjasnio o prošlotjednim događajima, ali i privedenim osumnjičenicima.

On tvrdi da s Filipovićem već mjesecima nije u dobrim odnosima, kao ni s Borisom Žalcem, koji je jedno vrijeme radio u kafiću Grga, u vlasništvu njegove supruge. Taj se kafić spominje kao stožer navodne kriminalne organizacije. Crnković tvrdi da Igora Mustača poznaje površno, jer su prije nekoliko godina neko vrijeme stanovali u istom naselju, te da ostale uopće ne poznaje. Prema pisanju Jutarnjeg lista, Filipović je u prisutnosti odvjetnika izjavio da je od nekih osoba doznao da je u pljački Fine sudjelovao Ognjen Grubić, zajedno s izvjesnim Bobom iz Samobora, te Samijem iz Prečkog ili Malešnice. Naknadno se pisalo da je Filipović u iskazu pred istražnim sucem Županijskog suda u Zagrebu za ubojstva u Fini teretio Igora Breškića, koji je poginuo 6. prosinca 2005. neposredno nakon što je opljačkao poštu u Botincu. Snimke te pljačke mogle bi pokazati je li on govorio istinu, jer će se moći vidjeti odgovara li lik pljačkaša Breškićevoj konstituciji. Filipović je izjavio i da je od informatora čuo kako je Grubić pucao u Dragutina Golika prilikom pljačke na Drvinju. Nacional doznaje da se Grubić tijekom ispitivanja nudio za pokajnika, ali mu to policija nije dopustila zbog ranjavanja Golika. Filipović je kao organizatora te pljačke spomenuo odbjeglog Crnkovića.

Za sudjelovanje u njoj sumnjiči se i Boris Žalac. S njim Crnković također nije u dobrim odnosima, te zato vjeruje da ga on pokušava neosnovano povezati s tim zločinom. Nekim sebi bliskim osobama Filipović je nekoliko tjedana prije uhićenja rekao da odbjeglog Crnkovića i Ognjena Grubića smatra glavnim organizatorima većine pljački koje su se dogodile. Navodno je u užem društvu pljačku Fine za koju je osumnjičen komentirao tvrdnjom “ovi mi ubojice kvare posao”. Nenad Filipović još je prije Domovinskog rata imao problema sa zakonom, te je zato završio u kazneno-popravnom domu za maloljetnike u Glini. U rat se uključio 18. srpnja 1991. kao dragovoljac 1. gardijske brigade. Krajem 1991. pod zapovjedništvom Ante Gotovine prešao je u specijalnu postrojbu HV-a Alpha, poznatu i pod nazivom Baza Sljeme. Kao pripadnik Alphe postao je zapovjednik borbene skupine.

Tijekom 1992. kao poručnik s postrojbom je otišao na Južno bojište, gdje je bio instruktor borbene obuke, zapovjednik satnije, te čitavog borbenog sektora. Kada su Alphe ukinute, Filipović je prešao u bojnu “Matija Vlačić”, na čelu s Antom Rosom i Antom Žonijem Maksanom, a 1994. zajedno s Rosom otišao je u Sarajevo kao pripadnik Združenog stožera vojske Federacije. Tijekom rata Filipović je obolio od kroničnog PTSP-a i razvio sklonost raznim drogama. Zbog toga je postao vrlo brutalan, često i prema najbližima. Iz incidenata su ga navodno često izvlačili nadređeni, ali ga ni oni na kraju nisu mogli zaštititi. Tijekom 1993. krsni kum njegovu sinu bio je Ante Roso. Filipović je zamolio Rosu da mu kum djetetu bude i Ante Gotovina. On je pristao da ga se zapiše u tom svojstvu, ali nije se pojavio na krstitkama. Filipovića su u prošlom desetljeću povezivali s brojnim nasilnim ispadima.

Početkom 90-ih u Rijeci je navodno pretukao jednog od posinaka bivšeg potpredsjednika Vlade Slavka Linića. Jednom je s dvije bombe ušao u kafić u središtu Zagreba, gdje su se okupljali navodni članovi albanske mafije, te ih je udarao nogama, prijeteći da će se raznijeti zajedno s njima. Prema pisanju Vjesnika, Filipović je s Andrijom Čupićem 1998. upao u stan Milosije Karačić i oteo Danijela Režeka, zbog čega je bio osuđen na deset mjeseci zatvora, a u rujnu 1999. policija je u njegovu stanu pronašla pištolj Walter i više stotina komada raznog streljiva. U ljeto 1999. Filipović je pravomoćno osuđen na šest godina zatvora zbog pljačke poslovnice Zagrebačke banke u Sigetu u studenome 1991. Tvrdio je da s time nema veze i izvrijeđao suca Marina Mrčelu. Iz zatvora je izišao prije nešto manje od dvije godine.

Nedugo nakon izlaska nekim prijateljima je rekao da bi sada mogao odraditi ono zbog čega su ga strpali u zatvor na šest godina. I dalje je tvrdio da nije bio kriv za pljačku banke zbog koje je završio u zatvoru. Nedugo potom, 2. ožujka 2005., opljačkana je poslovnica Zagrebačke banke u Ulici Zinke Kunc u Zagrebu. Tada je odneseno milijun kuna. Za tu su pljačku sada osumnjičeni Filipović i pokojni Breškić. Osobe bliske Filipoviću kažu da je nakon toga kupio crnu Hondu Civic Type R. Prijateljima je u šali govorio da je automobil kupio novcem koji je otkopao sa skrivenog mjesta nakon što je izišao iz zatvora. U to vrijeme započeo je vezu s djevojkom s kojom je već bio hodao prije početka Domovinskog rata. U nju se isprva ponovo ludo zaljubio i provodio s njom mnogo vremena. Policija je s njom također razgovarala, jer ju je Filipović sa svoga mobitela broj 091 1603 466 često nazivao.

Ona je policiji ispričala da su im odnosi zahladnjeli krajem 2005. Rekla im je da Filipović nakon izlaska iz zatvora nije bio ovisan o drogama, niti o heptanonu. Prema njenim tvrdnjama policiji, heptanon je ponovo počeo koristiti kada su se posvađali. Filipović je tada počeo ponovo odlaziti na odvikavanje. Za njega se skrbio dr. Zdunić koji je jednom prilikom napao njegovu djevojku rekavši joj da je Filipović spreman na sve samo kako bi joj se vratio, te da je ona njemu glavni motiv da se skine s heptanona. Da je Filipović u svoju djevojku sve vrijeme bio jako zaljubljen svjedoči i činjenica da je policija u njegovu mobitelu pronašla 354 SMS poruke koje joj je poslao u prošlih nekoliko mjeseci. Nacional je od krugova bliskih policiji doznao da su neke poruke bile lascivne, ali neke su i na trenutak navele policiju da se zapita može li ih zapravo napisati hladnokrvni ubojica. Sadržaj nekih od tih poruka koje objavljujemo bit će zanimljiv prilog za izradu Filipovićeva psihološkog i sociološkog profila. Filipoviću bliske osobe tvrde da je često posuđivao novac. Suprotno tvrdnjama nekih novina, on nije imao riješenu ni vojnu mirovinu, niti status ratnog vojnog invalida jer je nečasno otpušten iz vojske. Nacionalovi novinari prošlog su tjedna razgovarali i s nekim osobama koje poznaju Filipovića, ali mu nisu bliske. One tvrde da je on vrlo brutalna osoba, koja često mijenja raspoloženja, te da je u najmanju ruku podvojena ličnost, koja je sposobna počiniti ubojstva koja mu stavljaju na teret.

PORUKE DJEVOJCI
Filipovićevi SMS-ovi 30. 4. 2006. u 17.31 sati Osjećam da nestaješ s noćnim vjetrom. Kad bih mogao, potrčao bih za tobom na ulicu. Bi li trčao prema, ili od tebe - ne znam što je posrijedi. Čeznem za jurnjavom kroz noć, dok se ova bol u meni potpuno ne istroši. Bože, ne dopusti da ponovno postanem neuredan mladić kao što sam nekad bio. Sabrat ću se. 6. 5. 2006. u 11.30 sati Uznemiren sam. Što ti osjećaš? 7. 5. 2006. u 20.57 sati Naučio sam živjeti s mišlju da nikad neću naći mir i sreću. Ali dok znam da postoji kakva takva nada da s vremenom na vrijeme dotaknemo jedno ili drugo, dat ću sve od sebe između dva velika trenutka. 19. 2. 2006. u 6.36 sati

ISPOVIJEST
Sadržaj Crnkovićeva pisma
Vezano uz razne navode koje sam imao prilike proteklih dana pročitati u novinama, a za koje ujedno tvrdim da su neistinite, mogu reći samo sljedeće: za početak, citat u kojem netko opisuje moju vojnu prošlost nije točan. U vojsci bilo koje vrste nisam nikad bio, niti sam vičan oružju, a za vrijeme trajanja Domovinskog rata uopće nisam bio u Hrvatskoj. Nestvarno mi je da to itko može napisati u jednim od vodećih hrvatskih novina i obmanjivati cijelu hrvatsku javnost notornim lažima, prije no što izneseno provjeri u nadležnim ustanovama. Isto tako od svih navedenih osoba uz koje se veže moje ime po raznim novinama, nisam u kontaktu bilo koje vrste. N. Filipovića poznajem, no s njim još od polovice 2005. nisam u dobrim odnosima. Ujedno, navedeni je bio samo jednom u lokalu moje žene, prilikom čega je tražio novčanu pomoć, a nakon što istu nije dobio, prekinut je naš kontakt. Isto tako sa Borisom Ž. još od 2005. g. nisam u dobrim odnosima. Na moju veliku žalost Boris je neko vreme radio u lokalu moje žene, a osim što nije zadovoljio tražene uvjete za mjesto konobara, zbog navedenog su u lokal znali doći kojekakvi “kamatari”, tražeći od mene novce koje im je on navodno bio dužan. Ne želeći probleme u lokalu svoje žene, a koji između ostalog ima reputaciju mirnog i normalnog lokala, radni odnos Borisa Ž. je prekinut. Osim toga moje je mišljenje da je taj mladić dužan i “bogu i vragu”, patološki je lažljivac i varalica. Igora M. poznajem iz viđenja, obzirom da smo neko vrijeme živjeli u istom naselju, na nakon što sam odselio još prije 10-ak godina, rijetko sam ga viđao. Ognjena G. ne poznajem iako je moguće da sam ga negdje vidio. Sve preostale osobe uopće ne poznajem, a kamoli da su dolazili u lokal moje žene. Kategorički tvrdim da sa svim tim nedjelima i izjavama kojekakvih “informatora”, nemam apsolutno nikakve veze, a što ću na sudu i dokazati. Grgo Crnković

KRIMINALNI PUT
Gebaj - makro iz Milana
Dražen Gebaj (41), nekadašnji lepoglavski zatvorenik koji je u pet godina robijao zbog premlaćivanja sa smrtnim posljedicama, u Zagrebu je godinama poznat kao nepredvidljiv, agresivan i opasan čovjek. Tako kaže Nacionalov izvor, muškarac koji Gebaja poznaje više od dvadeset godina. Gebaj se kriminalom počeo baviti krajem 80-ih. U Milanu je pokrenuo posao s prostitutkama a u to ga je uveo Predrag Stambolić s kojim je Gebaj nastavio surađivati i nakon povratka u RH krajem 1991.>email to:Berislav Jelenic