Dean Šoša Biografski film “Modigliani”, o završnom razdoblju kratkog života glasovitog talijanskog slikara i pariškog boema Amadea Modiglianija (1884. - 1920.), započinje pitanjem njegove najveće ljubavi Jeanne Hébuterne upućenim gledateljima: “Jeste li ikada toliko voljeli da ste zbog toga poželjeli umrijeti?” Uvodna scena nije bog zna kakva i djeluje prilično patetično, no obećavajuće nagovještava kako će Modiglianijeva filmska biografija biti ispričana iz perspektive žene koja mu je rodila jedno dijete a s drugim u trbuhu, u osmom mjesecu trudnoće, dan ili dva nakon njegove smrti, skočila s prozora i okončala agoniju u koju ju je odvela veza s fatalnim crtačem dugih vratova. Nažalost, od toga neće biti ništa. Jeanne i njezin odnos s Modiglianijem okupiraju, doduše, velik dio priče, no redatelj Mick Davis ne koristi se njome niti kao pripovjedačem niti kao fokalizatorom, pa je i okvir priče zapravo nepotreban. Čitav film obilježen je takvim scenarističkim i redateljskim nedosljednostima, čestim nagovještajima zanimljivosti i još češćim razočaranjima.

Brojni su načini na koje je ne osobito daroviti Mick Davis, redatelj osrednje romantične komedije “The Match” i scenarist nekih katastrofa poput nastavka “Devet i pol tjedana”, mogao pristupiti biografiji velikog slikara, no on je, čini se, odabrao najgori mogući. Davisa, naime, kao da je jedino zanimala činjenica da je Modigliani bio proklet, lud i nesretan, ovisnik o drogama i alkoholu, jedan od onih autodestruktivnih umjetnika koji su kratko živjeli, umrli u tragičnim okolnostima i nakon smrti prerasli u mitove. Zanimao ga je još i Pablo Picasso, kao Modiglianijeva totalna suprotnost, no baš kao što Modiglianijeve poroke nije pokušao razumjeti i motivirati, zadovoljavajući se bilježenjem njegovih ekscesa, Davis je promašio strukturirajući film kao niz Modiglianijevih duela s Picassom koji inače ozbiljnu biografiju usmjeravaju prema apsurdnim vodama.

To samo po sebi ne bi bilo loše, kada bi čitav film bio takav, no ovako scene u kojima Picasso vadi pištolj ili objašnjava Modiglianiju kako je preslikao njegovo platno djeluju ponajprije groteskno. Osim toga, Davis po svaku cijenu želi sugerirati kako je Picasso minoran umjetnik u odnosu na Modiglianija, zato što je znao s novcem i ljudima i nije se toliko uništavao. To je stav kakav o umjetnosti i umjetnicima može imati neki razočarani srednjoškolac, no nikako ne i redatelj ozbiljnog igranog filma. Bilo da kritički preispituju osobe kojima se bave, poput sjajnog “Cobba” Rona Sheltona ili ih idealiziraju, otvoreno iskrivljujući istinu - recimo predivna i razigrana Walshova biografija generala Custera “Umrli su u čizmama” - svi pravi biografski filmovi stvaraju nekakvu cjelovitu sliku o junacima kojima se bave. Nažalost, nakon gledanja dvosatnog Davisova filma ostaje potpuno nepoznato tko je bio Modigliani, zbog čega je slikao, u čemu je važnost njegove umjetnosti. Zanesen banalnim stvarima, Davis gotovo da i nije stigao prikazati njegovo slikanje. Kao ni Modiglianija, Davis nije uspio pošteno profilirati ni drugi presudni lik, Jeanne Hébuterne. Golema strast koju je Jeanne osjećala prema čovjeku koji po svemu sudeći baš i nije toga bio vrijedan, ostaje tako posve nedokučiva, baš kao i svi drugi epizodni likovi, koji izlaze i ulaze u film mimo bilo kakve pripovjedne logike. Pritom valja reći da nedokučivost likova i njihovih postupaka nije rezultat nekog redateljeva stava o ljudima i umjetnosti, odnosno namjere, nego promašenog i banalnog pristupa građi. “Modigliani” nije ni prva ni zadnja biografija tog slikara.

Najpoznatiju - “Montparnasse 19”, iz 1958., potpisuje francuski majstor Jacques Becker. Film je zapravo trebao režirati Max Ophüls (“Lola Montès”, “Pisma nepoznate žene”), no jedan od najvećih redatelja u povijesti filma preminuo je pripremajući film, prepustivši posao Beckeru. Davis je bio bolje sreće i svog je “Modiglianija” preživio, te upravo snima triler “Dorian Gray”. Možemo se nadati da će romanu Oscara Wildea pristupiti ozbiljnije negoli životu Amadea Modiglianija, u čijoj je biografiji jedino vrijedna spomena fenomenalna francuska glumica Elsa Zylberstein u ulozi umjetnikove ljubavi.

DISTRIBUTER: VTI DVD+VHS Modigliani, am.-franc.-njem.-rum.-tal.-brit. biograf. drama, 2004. R: Mick Davis GL: Andy Garcia, Elsa Zylberstein, Omid Djalili, Eva Herzigova FILM: 2 DVD: 2

OSTALI DVD NOVITETI: TRANSPORTER 2 - CONTINENTAL GLAS NEVINIH - BLITZ NAJBOLJA IGRA - CONTINENTAL SMRT U VENECIJI - ISSA BALCANCAN - VTI OSTANI MRTAV - CONTINENTAL ROMASANTA: LOVAC NA VUKODLAKE - BLITZ GUŠTERI CONTINENTAL FILM DVD+VHS

Ratna drama “Gušteri” snimljena je prema biografskog knjizi Anthonyja Swofforda, jednog od marinaca koji su očajnički željeli ratovati protiv Iračana da bi na kraju bespomoćno promatrali kako zrakoplovstvo odrađuje njihov posao. Treći film uglednog Sama Mendesa (“Vrtlog života”, “Put do uništenja”) nije bez mana. Glavni junak nekako prebrzo prelazi put od ljubitelja Camusova “Stranca” do najboljeg i najpraznoglavijeg vojnika, a i Mendes kao da nema snage odvesti priču preko granica apsurda, no “Gušteri” imaju i jednu nezaobilaznu vrlinu - odlično prikazuju frustraciju mladog američkog šljama razočaranog činjenicom da u novim okolnostima ratovanja više nema koga ubijati. Vrlo dobrom ukupnom dojmu pridonose izvrsni mladi glumci poput Jakea Gyllenhaala i Petera Sarsgaarda. Jarhead, am. ratna drama, 2005. R: Sam Mendes GL: Jake Gyllenhaal, Peter Sarsgaard, Jamie Foxx, Lo Ming FILM: 4 DVD: 3

OKO DISCOVERY DVD+VHS Hongkonški film “Oko” braće blizanaca Pang dobio je na valu sveopćeg oduševljenja uzletima dalekoistočnih kinematografija mnogo bolje kritike nego što je zaslužio. Riječ je o pristojnom, no ni po čemu osobito značajnom filmu koji solidno usvaja žanrovske konvencije američkih natprirodnih trilera mirišući više na Hollywood negoli Aziju. Da se ista priča odvija na zapadu i da likovi govore engleskim jezikom, moglo bi se reći kako je “Oko” rutinski hollywoodski triler s elementima horora, solidnog preokreta i razočaravajuće okončane ljubavne priče, koji iznad prosjeka izdiže izvrstan nastup glavne glumice Angelice Lee. Braća Pang u međuvremenu su režirala još dva “Oka”, a govori se i o američkom prepravku originalnog filma, u produkciji Toma Cruisea. Gin Gwai, hongk.-brit.-singap. triler, 2002. R: Oxide Pang Chun, Danny Pang GL: Angelica Lee, Lawrence Chou, Chutcha Rujinanon FILM: 3 DVD: 2

ŽUTA MINUTA CONTINENTAL FILM DVD+VHS “Žuta minuta” prvi je u potpunosti računalno animirani Disneyjev crtić. Brojni recenzenti uspoređivali su domete Disneyjevih animatora s onima iz konkurentskog Pixara, studija koji je Disney u međuvremenu kupio, te DreamWorksa, zaključujući kako disneyjevci kaskaju za spomenutima, no problem “Žute minute” ne leži u inače sasvim pristojnoj animaciji nego prilično tankoj priči. Odnos malog pilića i njegova oca nije nezanimljiv, no svaku ozbiljniju razradu i toga odnosa i priče u cjelini onemogućuje nakana autora da po svaku cijenu parodiraju što više popularnih filmova poput “Rata svjetova”, “E.T.-ja” ili “King Konga” zbog čega “Žuta minuta” više nalikuje animiranoj verziji “Mrak filma” negoli pravom Disneyjevu crtiću snažnih likova i univerzalne tematike. Chicken Little, am. anim. film, 2005. R: Mark Dindal GL (glasovi): Krešimir Mikić, Ivica Zadro, Božo Sušec FILM: 3 DVD: 3