Srećko Jurdana Međunarodna akademska zajednica definitivno je zadnjih dana utvrdila da je jaje nastalo prije kokoši. Ta dobra vijest za svijet spoznaje mogla bi postati loša vijest za Radmanov institut, koji je naglo ostao bez svoga ključnoga predmeta istraživanja. Jaje ili kokoš? Dilema je riješena. Glavaš ili Šeks? Ni moderna znanost ne pronalazi odgovore na sva pitanja. Je li Šeks - uz Tuđmana - bio primordijalno političko jaje iz kojeg se u Slavoniji tijekom rata razvila divlja kokoš u formi Glavaša? Ili je Šeks ipak funkcionirao kao autonomni pijetao koji s Glavaševom životinjskom farmom nije imao bliske veze? Gospodina Šeksa događaji neprestano guraju u fokus javne scene, iako on pokušava ostati koliko-toliko nedodirljiv u intimi svoga saborskoga peradarnika. Netom što se prigušila afera s Glavašem i ratnim zločinima pod njegovim patronatom, već je ponovno izbila afera s Merčepom, u kojoj Šeks također igra važnu karakternu ulogu.

Pitali su ga na televiziji - u emisiji u kojoj mu samoživi voditelj nije dopuštao da završi misao - kako se te hipoteke ratnih zločina odražavaju na njegovu političku funkciju. Kako netko može funkcionirati kao predsjednik parlamenta, i neprestano se u isto vrijeme braniti od tvrdnji da je bio siva eminencija slavonskih ratnih zločinaca, čovjek koji im je mogao izdavati naredbe? Jednostavno, odgovara Šeks. Sve su to laži i podvale. Formirala se u Hrvatskoj nekakva urotnička skupina koja ga želi eliminirati iz politike putem nametanja krivnje za ratni terorizam u Slavoniji, ali neće im to proći, jer on je nedužan kao proljetna biljka. Na licu mu se vidi da u sebi bukti, no trudi se ostati pribran iako zapravo nije u stanju logično odgovoriti ni na jedno ratno pitanje bez opasnosti od vlastite kompromitacije. Tvrdi da se kao tadašnji šef Kriznoga stožera isključivo bavio nekakvim nespecificiranim “koordinacijama”, dostavama oružja i uniformi, da prema njemu nije bilo nikakve subordinacije i da ni o čemu nije imao pojma, a policija, vojska, Glavaš i Merčep radili su svoj posao nezavisno od njegovoga ureda. Vjeruje li mu netko ? Svi se u ovoj zemlji brane na isti način, ističući svoju nevažnost i ignoranciju. I Pašalić je svojedobno tvrdio kako ništa nije znao i ni za što nije bio zadužen, iako je bio drugi najutjecajniji čovjek u državi. Kakav je smisao funkcije, ako ona ne nosi ni ovlasti ni odgovornost?

Po naknadnim krivotvorenjima povijesti ispada da se Tuđmanov glavni politički savjetnik bavio uređenjem vrta oko Tuđmanove rezidencije, i da se šef Kriznoga stožera u obrani istočne Slavonije mogao po značenju i utjecaju poistovjetiti s članom Savjeta Federacije za vrijeme Broza. Vladimir Šeks postao je iznimno ranjiv preko afera Glavaš i Merčep, i nameće se pitanje koliko će ga dugo Sanader još moći držati u svojoj blizini. Čovjek se vidljivo povija pod teretom zbivanja. Njegov mučenički izgled ponekad sugerira da bi mu penzija legla kao melem. S državnoga aspekta, Šeks se pretvara u hodajuću kompromitaciju. Njegova komunikacija s Europom, to je borba protiv sablasti iz vlastite prošlosti. Podtekst njegovih razgovora s međunarodnim predstavnicima mogao bi se dramatizirati na sljedeći način: Ljude su tjerali da piju kiselinu iz akumulatora, dok ste Vi tamo držali vlast, gospodine predsjedniče Sabora; nisam imao pojma o tome, gospodo diplomati, sve su to podmetanja, radije nazdravimo hrvatskome približavanju Uniji. S druge strane, Sanader baš i nije u položaju da se Šeksa riješi preko noći. Tko će mu ostati? Desničar Andrija Hebrang, koji namješta medicinske natječaje za svoju firmu? Jadranka Kosor, osoba o kojoj se nema što reći? Kakav god bio, Šeks je ikona HDZ-a, partijski Richelieu iznimno zaslužan za to što se taj HDZ nakon Tuđmanove smrti jednostavno nije raspao, i u sadašnjoj konstelaciji - kad se vladajuća stranka iznutra doslovno trese - njegova eliminacija iz politike ostavila bi prazninu koju Sanader nema kime ispuniti. Sa Šeksom je za Sanadera loše, bez njega još gore.

STUPAC TJEDNA

Slučaj Vir; Slučaj Merčep; Libijski brodovi Država je počela nemilosrdno rušiti bespravno sagrađene objekte na Viru, što je akcija za svaku pohvalu. Najavljuju da će njezin nastavak uslijediti i u Rogoznici, a mogla bi se primijeniti i na cijelu jadransku obalu na kojoj se desecima godina kuće, apartmani i molovi podižu gdje kome padne na pamet, najčešće u nakaznim formama. Uništena obala pokušava se sad vratiti u neki oblik prvobitnoga stanja, ali neće to ići jednostavno, s obzirom na dimenzije arhitektonskoga zagađenja. Pokazuje se, međutim, namjera, i gospođi Marini na započetome obračunu s divljim marinama treba odati priznanje. Bune se u tom povodu vlasnici divljih objekata, padaju u afekte i priređuju ispade za javnost računajući na sućut publike. Svi su oni znali da grade ili kupuju objekte bez dozvole, i pokazali na taj način koliko drže do legalističkoga principa u Hrvatskoj. Za njih je ona predstavljala teritorij bez zakona, u kojem se svako divljanje na kraju prihvaća kao svršena činjenica. Ako je kasna demonstracija zakona kod uzurpatora proizvela emotivan i financijski šok, još uvijek se mogu požaliti Odjelu za krajolik Vijeća Europe. * * * Haag je hrvatskome Državnome odvjetništvu poslao dokumente na temelju kojih bi Tomislav Merčep - koji je znao izjavljivati kako je “s Haagom u dobrim odnosima” - mogao završiti na sudu zbog serije zločina nad civilima u Vukovaru i Pakračkoj Poljani. O Merčepu se, u eksperimentalnim fazama hrvatske ratne katarze, dovoljno već govorilo u javnosti. Javljali su se svjedoci i sudionici zbivanja koji su opisivali što se sve radilo u naseljima i improviziranim logorima nad kojima je Merčep imao nadležnost. Sve se, međutim, zataškavalo. Hrvatska se time nije htjela baviti. Čini se da će se - nakon intervencije iz Haaga - morati baviti sada. Čuđenje izaziva podatak da je gospodina Merčepa - iako se radi o suspektnoj osobi koja vuče teške ratne hipoteke - Vlada nedavno postavila u nadzorni odbor kompanije T-HT, vjerojatno kao predstavnika branitelja. Za Sanadera i društvo Merčep je evidentno i dalje faktor s kojim se kalkulira na društveno-političkoj sceni, i može se u tom povodu primijetiti kako je on režimima uvijek bio u nekoj formi potreban, danas kao i prije. * * * U Hrvatskoj se gradi serija patrolnih brodova za Libiju, i tvrdi se u tom povodu kako na dobivanje tog posla politika nije imala nikakvoga utjecaja. Teza ponešto obmanjuje, Englezi bi rekli: misleading. Politika uvijek ima nekakvoga utjecaja. Stipe Mesić dobar je s Moamerom Gaddafijem, bio je kod njega u početnoj fazi normalizacije odnosa Libije i Zapada, i čini se da njegova “putovanja mira” donose Hrvatskoj i praktičnu korist.