Željko Mitrović, vlasnik TV Pinka i potencijalni kupac Nove TVMitrović je svoje medijsko carstvo počeo graditi 1994. godine pokretanjem TV Pink-a, a nakon što mu je ta televizija donijela bogatstvo, on se prije nekoliko godina počeo širiti na druge poslove, te danas ima avio kompaniju Air Pink, tvornicu za proizvodnju CD-a i DVD-a, najjaču srpsku glazbenu izdavačku kuću City Records, za mjesec dana otvara tvornicu konditorskih proizvoda vrijednu 15 milijuna eura, a za godinu dana trebao bi biti otvoren filmski studio Pink Films International a Mitrovićev je cilj dovesti brojne hollywoodske kompanije u Srbiju radi snimanja filmova. Zanimljivo, ali cijela ova priča o uspjehu ne bi postojala bez njegove tetke Milojke iz Sesveta koja mu je sredinom osamdesetih posudila tri tisuće njemačkih maraka za kupnju osmokanalnog studija.

"To je istina, to se dogodilo 1984. ili 1985. godine. Tetka i dalje živi u Sesvetama i ovih je dana trebam posjetiti jer se njezin sin, moj bratić, ženi pa dolazim na svadbu, s cijelom obitelji", najavljuje Mitrović svoj skori ponovni dolazak u Zagreb. Do objavljivanja da želi kupiti Novu TV Mitrović nije bio previše poznat u Hrvatskoj, čak ni onima koji gledaju TV Pink preko kablovskih sustava u svojim domovima. Za njega se prvi put čulo prije godinu i pol dana kada je objavljeno da je zainteresiran za kupnju Croatija Recordsa. Medijska galama koja se tada podigla odagnala je tadašnje dioničare Croatija Recordsa, Tonča Huljića, Đorđu Novkovića, Miroslava Škoru i druge, od realizacije te kupoprodaje.

"Poprilično smo iznenađeni eksplozijom u hrvatskim medijima jer se ništa posebno nije dogodilo. Mi smo afirmirali ambicije oko nekih ulaganja u Hrvatskoj što ne smatramo ničim posebnim, zato što smo mi u medijima uspostavljali ambijent koji je otvarao vrata svim stranim investicijama, pa tako i hrvatskim. Za mene nema razlike između njemačkih, američkih i hrvatskih investicija. Dobro je za zemlju da se u nju ulaže, bez obzira odakle novac dolazi. Međutim, po drugi put osjećamo, iako je ovog puta drukčije, potpuno iracionalan nemir za koji ne mogu shvatiti gdje se generira. Sjećate se priče o Croatija Recordsu, tada smo spoznali situaciju koja nije baš bila prijateljska. Vjerojatno je to bilo zato što smo bili prvi i prije toga nije bilo primjera ulaganja iz Srbije u Hrvatsku. Shvatili smo da je prvi pokušaj investicije bio unaprijed osuđen na takvu reakciju hrvatske javnosti. Iako ni danas ne znam gdje su se generirale te pobude koje su bile neprijateljske", čudi se Mitrović. Pokušali smo mu objasniti kako ne treba biti iznenađen takvom reakcijom hrvatskih medija jer se smatralo da bi Mitrović, kupnjom Croatija Recordsa, širom otvorio vrata za promociju srpskih narodnjaka koji bi primitivizirali glazbenu scenu. "To je teza bez uporišta. Pa ako bi mediji željeli, nakon proučavanja potreba šireg TV auditorija, oni bi mogli takvu glazbu puštati i sada, bez obzira na to tko je vlasnik CR-a. Ne možete nikoga natjerati da nešto kupi ali ako netko želi kupiti srpske narodnjake, ne možete ga zaustaviti", tvrdi Mitrović i dodaje kako danas čak ni TV Pink u svom programu ne emitira narodnjake. "Znate li vi da mi na TV Pinku emitiramo više hrvatske glazbe nego sve hrvatske televizije zajedno? Mi smo rasterećeni, nemamo opterećenja. Ako se našim gledateljima sviđa hrvatska glazba, mi ćemo je i emitirati. TV Pink emitira četiri sata programa s glazbom koja ima narodne motive, što nema veze s onim što se nekada zvalo turbo folk. Četiri sata u tjednu koji ima 168 sati predstavlja tri posto programa.

Ako ima između 40 i 80 posto populacije, od zemlje do zemlje na Balkanu, koja ima afiniteta prema toj glazbi, a mi odgovaramo s četiri posto takve glazbe, onda je to kompromis. Činjenica je da 55 posto našeg programa čini hollywoodski program", odgovara Mitrović. Međutim, činjenica je da temelj Mitrovićeva bogatstva leži na narodnjacima na što se on samo nasmijao. "To je isto kao da ja vas pitam je li se bilo koji medij obogatio emitiranjem glazbe dalmatinskih klapa. Kad smo počinjali, program je bio više za osudu, a sad kad je ta vrsta programa zanemariva, više nam se spočitava. Izgleda da nam sada dolaze na naplatu računi od prije 10, 12 godina kada je svaki program mirisao na narodnjake. Takav je bio ambijent." Mitrović priznaje da je zapravo iskoristio okolnosti kakve su sredinom devedesetih vladale u Srbiji kako bi popularizirao TV Pink. Kaže kako su u roku od godinu dana od početka emitiranja, krajem 1995. i početkom 1996. godine, pokrivali između 50 i 60 posto teritorija i već tada su bili najgledaniji na tom području. Širenjem odašiljača TV Pink je postao najgledanija televizija u Srbiji. "I tada smo, kao i danas, pokušavali saznati želje najšire populacije i odgovoriti na njih, bez da prijeđemo granicu.

Ta je granica tada bila liberalnija, nije bilo zakonske regulative, nije bilo Zakona o medijima, etički i moralni kodeksi su bili na nižoj razini. No, mi se vraćamo onome prije 12 godina, iako je danas taj program temeljen na zrelim i uobičajenim europskim konceptima", brani se Mitrović koji nije bio oduševljen našim stalnim pitanjima o devedesetim godinama. Činilo se da svakako želi izbjeći postavljanje pitanja o prošlosti. "Ta prošlost opterećuje toliko da se ponekad ne vide sadašnji rezultati pod golemim teretom prošlosti. Treba govoriti o rezultatima, o brzini napredovanja, o današnjem ustroju i planovima. Debalans je u toj vrsti tekstova takav da izgledamo kao grupa đavola iz Tasmanije." Poslovno gledajući, Mitrović je doista uspješan, nedavno ga je Privredna komora Beograda proglasila menadžerom godine. "Pravci razvoja svake kompanije su zanimljivi. Mi smo se odlučili za koncept koji u središtu ima medijsku supstancu a okolo su kompanije i tvornice koje imaju značajnu vezu s medijskim središtem.

Te kompanije oko medijskog središta se ne rade kako bi ih medijsko središte pomagalo već obrnuto, oni služe da se medijsko središte podrži i razvija u jednu, pet ili deset budućih televizija. Evo, za mjesec dana se otvara tvornica žvakaćih guma. Taj je proizvod odabran jer je on medijski proizvod, u strukturi tog proizvoda postoji 50 posto reklamiranja. Dakle, taj će proizvod donijeti TV Pink 3,5 milijuna eura jer će toliko moći izdvojiti za propagandu i najveći će dio završiti na TV Pink. Dakle, sve ima veze s razvojem osnovne djelatnosti a to je medijski biznis", ističe Mitrović. Širenjem poslova Mitrović je morao kupiti avion kako bi lakše putovao Europom. Prvi avion kupio je prije dvije i pol godine, drugi prije dvije a treći prije godinu. Priprema se na kupnju četvrtog pa je tako stvorio kompaniju Air Pink. "Avio kompanija nije nastala kao komercijalni servis iako je sada postala ultra komercijalan servis. Imam problem, ne mogu doći do vlastitih aviona. Sutra letim za Pariz, morat ću ići redovnom linijom zato što su mi sva tri aviona negdje.

Avio kompanija je napravljena da bi nam pomogla u regionalnom biznisu. Središte za Europu je u Beču, u Bosni i Hercegovini imamo dva produkcijska centra, u Banja Luci i Sarajevu, tako da bi nam bilo komplicirano gubiti šest sati na prijevoz do tih gradova, trebalo bi nam dva, tri dana da ih sve obiđemo. Zato smo bili prisiljeni, zbog komunikacije u regiji, pronaći brže sredstvo komunikacije." Najspektakularniji projekt je izgradnja filmskog studija Pink Films International. Mitrović je u filmsku produkciju ušao kao producent filmova "Ivkova slava" i "Mi nismo anđeli 2" koji su prošle godine u Srbiji imali više gledatelja nego svi ostali filmovi prikazani u srpskim kinima zajedno. "Izgradnja filmskog grada je krenula, to je gigantski projekt sa 40 tisuća četvornih metara studijskog prostora i 17 hektara zemljišta na kojima se mogu podizati setovi, graditi mali gradovi i ulice za potrebe snimanja filmova. On bi bio servis za najveće hollyvoodske kompanije ali i za one manje, nezavisne kompanije. Kod nas je na putu izglasavanje poreznih olakšica u filmskom biznisu. Otvaranje studija bit će 1. svibnja sljedeće godine, a velika promocija i proslava u Cannesu, za vrijeme filmskog festivala.

Nema nikakve sumnje da je za Mitrovićev uspjeh zaslužna bliskost s režimom Slobodana Miloševića, kada je Mitrović bio član JUL-a, stranke Mirjane Milošević do 2000., kao što je i činjenica da se padom Miloševića i promjenom vlasti u Srbiji počela mijenjati kvaliteta programa TV Pinka. Mitrović je napustio JUL nekoliko dana nakon pada Miloševića a sada nam kaže da je apsolutno izvan politike. "Stalno se pokušava dokučiti veza između uspješnosti i razvoja tvrtke s političkim vezama. Postojimo 12 godina, šest godina prije 2000., šest godina poslije. Osam posto kapitala kompanije stvoreno je u prvih šest godina, 92 posto kapitala stvoreno je u drugih šest godina.

To dokazuje da nam je bilo kakva politička veza s bivšom vlašću bila otežavajući faktor a ne faktor koji nam je pomagao. Naravno, bez političkih veza kao kišobrana teško se išta moglo raditi. Čude me reakcije u Hrvatskoj ako se zna da je u Hrvatskoj bila gora situacija, da ne govorimo kako su nastajale neke postojeće televizije u Hrvatskoj, i tajni ugovori s pseudonimima. Kod nas je sve to bilo blaže. Ja sam svoj politički angažman započeo krajem 1996., kad je TV Pink već postala najgledanija televizija, imao sam mandat u saveznom parlamentu. I to je bio 'low profile' mandat. Sve se to pomalo slučajno dogodilo a poslije je bilo komplicirano odbiti tu ponudu", objašnjava Mitrović. Kada smo ga upitali je li ponuda uključivala glavu mrtvog konja u njegovu krevetu rekao nam je "cijela stvar nije izrasla iz definiranih ambicija već stjecajem okolnosti. Mi nismo imali financijskih ili bilo kakvih drugih veza s tadašnjom vlašću već je tada bilo teško stvoriti prostor za bavljenjem bilo čime." Godinama u Srbiji optužuju Mitrovića da je svojim TV programom posredno omogućavao Miloševiću da opstane na vlasti. Taj program je ljudima nudio jeftinu zabavu i zamjenu za stvarne probleme s kojima se Srbija suočavala a s tim se Mitrović ponovno ne slaže.

"To je nametnuta teza koju je lako prihvatiti ako izbjegnete analizu. Suprotno, neki glazbeni pravac može generirati antagonizam i nezadovoljstvo prema nekom političkom ambijentu. Pa srpski antimiloševićevski mediji su napadali i hollywoodski program jer je i on uspavljivao javnost. Postoji li u Hrvatskoj televizija koja ne prikazuje hollywoodske hitove? To je besmisleno." Mitrovićeva se veza s Miloševićem vidi kod tjelohranitelja, isti tjelohranitelji koji su štitili obitelj Milošević danas štite obitelj Mitrović. "U Srbiji je sigurnije no u zemljama koje je okružuju i tjelohranitelji mi stoga nisu nužno potrebni. No, kako sam sustav osiguranja organizirao onda kada je to bilo potrebno, nisam želio ostaviti sve te ljude bez posla jer to nisu zaslužili. Tjelohranitelji su mi ostali kao dio tradicije i folklora. Sigurnosne službe su se u Srbiji razvijale u jednom centru i uvijek se vlast mijenjala a sigurnosne službe su ostajale. Ništa nenormalno. Tjelohranitelji sigurno nisu bili dio folklora krajem 2000. kad je otet sin Slobodana Živojinovića i Lepe Brene. U istrazi je srpska policija saznala kako je Željko Mitrović trebao biti sljedeća meta otmičara. "Da, bio sam na meti. Bi li moja supruga platila odštetu? Nikad ne znate tko je platio otmicu!" šali se Mitrović i dodaje, "Sigurnosni sustav koji sam formirao bio je dovoljno dobar da pošalje poruku kako sam se vrlo dobro organizirao." Njegova supruga Milica, s kojom ima dvoje djece, smatra se vrlo utjecajnom osobom na TV Pinku, po mnogima utjecajnija je kod stvaranja programa od supruga.

"Žene uvijek imaju veći utjecaj. Ovaj ured upravlja ovim sustavom i svime što se događa u kompaniji Pink. Nikada ne treba zanemariti moć i utjecaj žene. Supruga mi puno pomaže, imam njezinu podršku, što je bitno za televiziju i mene osobno." Nedavno je u Srbiji Fox Television dobio TV koncesiju na državnoj razini ali Mitrović smatra kako ni oni neće ugroziti gledanost TV Pinka i to uspoređuje sa situacijom u Hrvatskoj gdje RTL nije ugrozio HTV. "Marija Nemčić je odličan menadžer, vrhunski. Na svim sastancima koje imam po cijeloj Europi, ona je jedini menadžer koji poslovno podsjeća na mene. HTV se dobro pripremio za dolazak konkurencije i konkurencija HTV-u može samo šišati travu pod prozorom. Mi smo se pripremili još kvalitetnije jer smo dobili Fox a ne RTL. Dolazak konkurencije tjera nas da se dokažemo." Sve to dokazuje koliko je Mitrović moćan čovjek u Srbiji što on, logično, demantira: "Ma, to je izmišljena teza. Potpuno izmišljena. Ljudi nemaju što raditi, piju u kavani, i lupetaju gluposti. Ja u Srbiji provodim pet dana mjesečno. Ostale dane sam u Beču, Londonu, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.

U Londonu radimo jednu malu produkciju za koju mislim da ćemo je realizirati do kraja godine. London nam je značajan zbog velikog broja zabavnih događaja, agencije pokrivaju te događaje, ali sve će biti atraktivnije kada domaća lica počnu kontinuirano pratiti sve događaje." Pored tako radoholičarskog načina života Mitrović nam kaže kako mu je samo jedna stvar nedokučiva a to je slobodno vrijeme. Kada ga pronađe - na Hvaru je: "Carpe Diem, tamo sam dobio posebnu člansku kartu nakon što su me četvrti puta iznijeli na nosilima u pet ujutro. Jedini problem imam s vezom, ne znam gdje da vežem brod. Moj brod je u Splitu parkiran između Kerumove i Rađine jahte. Drugi brod sam prodao a držao sam ga u Rogoznici, u marini Frapa." Rođen 31. svibnja 1967. godine u Zemunu Tijekom osamdesetih svira bas gitaru u grupi «Oktobar 1864» 1989. otvorio moderni tonski studio u Zemunu 1993. pokrenuo Radio Pink 1994. započeo s emitiranjem TV Pink 1994. osnovao marketinšku kompaniju Media System Pink 1996. izabran za zastupnika u parlamentu stranke JUL 1997. pokrenuo glazbenu izdavačku kuću City Records 1997. kupio Radio Pingvin, popularnu beogradsku radio postaju 2001. TV Pink uselio u novu zgradu na Dedinju 2004. osnovao Air Pink koja posjeduje tri aviona i nudi avio taksi usluge 2005. u ožujku otvorio Pink Digital System, prvu tvornicu DVD-a i CD-a u Srbiji 2006. otvorio tvornicu konditorskih proizvoda MGUM 2005. u svibnju kupio 17 hektara zemlje na 28 km od Beograda gdje je počeo graditi filmski studio Pink Films International koji će biti završen 1. svibnja 2007.

ŽELJKO MITROVIĆ

Željko Mitrović, jedan od najutjecajnijih i najbogatijih srpskih poduzetnika koji je prije desetak dana objavio kako za 30 milijuna eura želi kupiti Novu TV, uopće ne sumnja da će Nova TV biti prodana. "To neće biti tako brzo, vjerojatno u roku od godinu dana, i ja sam siguran da će 1. siječnja 2008., Nova TV imati novog vlasnika. To vam jamčim, ali ne mogu sigurno reći tko će biti novi vlasnik, ja ili netko drugi." Mitroviću se i ne žuri previše jer je jedan od mlađih uspješnih ljudi u Srbiji. Kada smo ga prošlog tjedna posjetili u njegovu uredu u zgradi TV Pinka na Dedinju rekao nam je da je u svojoj kući, koja se nalazi nekoliko minuta hoda od zgrade TV Pinka, noć prije proslavio 39. rođendan. Poklona nije nedostajalo. "Bilo je svega, od sablji do živih bića, različitost poklona bila je beskonačna. Bilo je između 50 i 100 gostiju, brojio sam do 30, nakon toga sam prestao. Polako sam počeo skrivati rođendane ali od prijatelja ih ne možeš sakriti. Tri, četiri dana prije rođendana oni me počinju obavještavati da će doći na slavlje u moju kuću, gdje god se ja u tom trenutku nalazio. Tako nije bilo mnogo prostora da se izbjegne ta neminovnost. Dakle, i da sam otputovao negdje, ništa se ne bi promijenilo. Prije dvije godine sam pobjegao i pokajao se. I da me nema oni bi došli i demolirali mi kuću, ovako sam prisutan slavlju pa ih bar spriječim u tome. Stupanj civilizacijskog ponašanja je uz moje prisustvo na normalnoj razini", rekao nam je nimalo mamurni Mitrović.