Objavljeno u Nacionalu br. 551, 2006-06-05

 

SUROVA POLITIKA

Bandić se sprema umrijeti od ljepote

Srećko JurdanaSrećko Jurdana U žestokim naporima da građane nečemu nauči, Hrvatska televizija objavila je zadnjih dana - putem emisije Škrinja - informaciju kako se Sunce i druge zvijezde vrte oko središta galaksije brzinom od "dvadeset milijuna kilometara u sekundi", što je podatak koji bi nesumnjivo oraspoložio Einsteina, a ni druge promatrače ne ostavlja humoristički ravnodušnima. Od mnogih ljudi koji na domaćoj televiziji zarađuju svoj kruh kao urednici teško se može očekivati da im bude poznata srednjoškolska fizikalna finesa kao što je limes* brzine svjetlosti, ali to dakako - kad već cijela država funkcionira na istome principu - nije razlog da gledaocima prestanu prodavati pamet. međunaslov: Hipotetičko oličenje vrline Ni Milanu Bandiću, na primjer, ne pada na pamet da odustane od prodaje pametnih koncepata građanima Zagreba. Doživljavajući sebe kao urbanističkoga mesiju čija je dužnost da bandićizira*

Zagreb po svaku cijenu, na fonu obnove Bundeka počeo je razvijati seriju ideja za budućnost. Izgradit će još nešto mostova. Preselit će hipodrom. Tuđmanu će u Zagrebu napraviti spomenik nad spomenicima i po njemu nazvati trg. "Najljepši trg", kako nedavno reče u novinama. Kad ostvari sve to, a i neke druge projekte poput Dinamova stadiona, prijavit će se za predsjednika države, "dovoljno mlad za još jedan odgovoran posao i dovoljno star da ne pogriješi". Ako je skromnost mana, gospodin Bandić je oličenje vrline. Za razliku od mnogih svojih prethodnika na položaju gradonačelnika, shvatio je vrlo rano da pod osobnom kontrolom drži najveću akumulaciju novca u državi, da s tim novcem može - na planu promjene identiteta grada - raditi što mu padne na pamet, i preko toga za sebe kupiti vrhunsku medijsku pažnju i nedodirljiv politički status.

Nije učinio malo, ni za sebe ni za grad. Bundek osvaja srca ljubitelja cvijeća. S hipodromom stvari stoje za nijansu drugačije, jednako kao i s Tuđmanovom uspomenom. Prostor hipodroma gospodin Bandić namjerava za koju godinu pretvoriti u urbanizirano područje na kojem će se izgraditi kuće raznih namjena. Na devastaciji unikatne zagrebačke tradicije - jer nema mnogo gradova s takvom sportskom oazom udaljenom svega nekoliko minuta od središta - stvorit će se građevinska parcela vrijedna više stotina milijuna eura, od koje će lukrativnu nagradu izvući i autori i realizatori ideje. Toliko, za sada. međunaslov: Agresivni eklekticizam Kad je riječ o Tuđmanu, Bandić evidentno iskušava javnost i baca mamce. Svojedobno je sam inicirao promjenu imena Rooseveltova trga u Tuđmanov, i odmah potom skinuo stvar s dnevnoga reda, da ne bi prebrzo otišao predaleko.

Na jednoj strani, želi se prikazati kao vrhunski štovatelj Tuđmanovih zasluga i osvojiti simpatije poglavarovih simpatizera, što bi mu moglo dobro doći u kandidaturi za predsjednika, pa makar i za tri godine. Na drugoj, ne želi zbog toga previše izgubiti na popularnosti kod građanskih liberala i esdepeovaca. Kako pomiriti Tuđmana, građanski liberalizam i pripadnost SDP-u, to ostaje Bandićev specifičan problem. Mnogima u njegovoj stranci okreće se želudac na taj agresivni eklekticizam, i prije bi crnu zmiju negoli Bandića vidjeli kao kandidata za hrvatskoga predsjednika. Bandićevo idolopoklonstvo prema Tuđmanu - hinjeno ili stvarno, nevažno je - proturječi trendovima koji zadnjih pet godina prevladavaju na hrvatskoj sceni. Za Tuđmana se u Hrvatskoj danas politički bori uglavnom samo njegova obitelj, uz podršku marginalnoga dijela medijskih aktivista.

Za mnoge druge on je prošlost koju zbog niza dobrih razloga nastoje zaboraviti. Tuđmanov sin Miroslav, glasnogovornik cijele famiglie*, tretira Mesića i Sanadera kao vrhunske neprijatelje zato što su u Hrvatskoj - po njegovim riječima - proveli proces detuđmanizacije. Upravo se ta detuđmanizacija, međutim, može ubrojiti među njihove najveće civilizacijske zasluge. Hrvatska se priključuje Europi zato što se njezina vlast praktično odrekla tuđmanizma, i taj princip jasno predočila međunarodnoj javnosti, bez obzira na to što Stipe Mesić u zadnje vrijeme pokušava ponešto ublažiti svoj odnos prema poglavarovome naslijeđu. međunaslov: Neofeudalni zaštitnik ubojica Njezina središnja vlast da, ali ne i Milan Bandić. On demonstrativno zapošljava bivše Tuđmanove proizvođače laži i predstavlja se na razne načine kao prvi borac za očuvanje Tuđmanovoga lika i djela.

Miroslav Tuđman grčevito pokušava pronaći trg ili lokaciju kojoj bi dao očevo ime - u rasponu od Trga maršala Tita do aerodroma Pleso - i u tome nailazi na Bandićev uvjerljivi lip service*, potporu, odnosno suradnju. "Tuđman će u Zagrebu dobiti najljepši trg." Tko će ga dobiti? Gospodin lider koji je naredio da se masovnim ubojicama iz srednje Bosne osiguraju lažni identiteti, državni stanovi i apanaže. Čovjek koji je spriječio procesuiranje ubojica obitelji Zec, mudro izjavljujući: "Ti će mi dečki još trebati." Vođa koji je dopuštao da mu u najtežim trenucima rata i hrvatske borbe za opstanak jedan od sinova vodi život raskalašnoga kockara, koji iz noći u noć na stolu okreće pedesetak hrvatskih prosječnih plaća. Nacionalni vizionar koji je za godinu dana vladanja u Hrvatskoj instalirao neofeudalni poredak bez premca, personificiran u seriji servilnih lumpenproletera preko noći promoviranih u tajkune i suverene vlasnike tuđih egzistencija. Demokrat koji je uveo sustav policijskoga prisluškivanja benignih građana nezabilježen od vremena Ozne. Predsjednik koji je vodio život cara i tuđu kuću bez kompleksa pretvorio u vlastitu palaču.

Čovjek koji je nevoljko odustao od uništavanja posljednje nezavisne radiopostaje tek kad mu je stotinu tisuća ogorčenih građana izašlo na Jelačić-plac... Historijski lik, neadekvatno rekapituliran u ovome prigodnome krokiju, trebao bi sada - posredovanjem Milana Bandića - postati dominantna spomenička figura u Zagrebu, gradu koji je, za vrijeme njegove vladavine, preko slobodnoga djelovanja građevinske mafije u rezidencijalnim zonama, doživio jednu od najvećih urbanističkih devastacija u svojoj povijesti. Zna li gospodin Bandić u što se upušta, ili je njegova ambicija da i sam - dodjeljujući Tuđmanu "najljepši trg" - politički umre od te ljepote?

STUPAC TJEDNA: GLAVAŠ I BAJIĆ

Osumnjičen zbog teških ratnih zločina nad civilima, Branimir Glavaš pojavio se zadnjih dana pred istražnim sucem u Zagrebu i odmah nakon toga istresao pred novinarima seriju uvreda na račun državnoga odvjetnika Mladena Bajića. "Bajić je pokvaren kao šupalj zub", itd. Glavaš svakako ima pravo da privatno bude histeričan zbog situacije u koju je sam sebe doveo svojim ponašanjem u ratu. Tko mu je, međutim, dao pravo da se tako ponaša prema državnome odvjetniku koji istražuje njegov slučaj? U kojoj se normalnoj zemlji tolerira takvo vrijeđanje institucije od strane inkriminirane osobe? Da se njegov proces slučajno vodi u Americi, Glavaš bi istoga trenutka osjetio efikasnost njezinoga pravnoga sustava. Na njegovu sreću, vodi se u Hrvatskoj. Bajić mu je iz političkih obzira omogućio obranu sa slobode, i Glavaš se osjeća dovoljno moćan da ga podvrgava svojim ispadima arogancije. Što je tolerancija veća, drskost je u pravilu jača.

email to:Srecko Jurdana

Vezane vijesti

Josipović s velikom prednošću, Bandić kroz ušicu igle

Josipović s velikom prednošću, Bandić kroz ušicu igle

Ponešto iznenađuje razina prednosti koju je Ivo Josipović pri ulasku u drugi krug ostvario u odnosu na drugoplasiranoga Milana Bandića. Razlika je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika