Marinov je kao tajni agent HIS-a još koncem 90-ih od Roceka nabavljao oružje za osobe bliske Vinku Žuljeviću Klici, koji je par godina kasnije, sudeći po službenim izvještajima, Marinova ubio u samoobrani Prošlotjedna uhićenja Stjepana Roceka, Mirka, Ivana i Slavka Vugreka, te još nekolicine članova bande krijumčara oružja mogla bi se uskoro pokazati tek kao efektan uvod u još ozbiljniji obračun policije i Uskoka s organiziranim kriminalom. Nacional je iz dobro upućenih pravosudnih krugova doznao da Uskok nastavlja raditi na tom slučaju, te pratiti tko je sve u Hrvatskoj koristio ubojite kopije automatskog oružja proizvedenog u kućnoj radionici Stjepana Roceka. U tim aktivnostima posebnu će pažnju posvetiti izvještajima pokojnog Veselina Marinova, Bugarina iz HIS-ove akcije Barakuda. Marinov je kao tajni agent HIS-a još koncem 90-ih od Roceka nabavljao oružje za osobe bliske Vinku Žuljeviću Klici, koji je par godina kasnije, sudeći po službenim izvještajima, Marinova ubio u samoobrani. Žuljević, kojeg su novine u više navrata opisivale kao jednog od šefova domaće mafije, i njegovi suradnici mogli bi se naći na ozbiljnom udaru policije i Uskoka. Epilog naoko neočekivanog razbijanja bande muških članova obitelji Vugrek i Stjepana Roceka u okviru operativne akcije "Okidač" počeo je uhićenjem Roceka u Sloveniji.

Dakle, on nije u bijegu, kako to cijeli prošli tjedan prenose svi domaći mediji. Rocek je uhićen u prodaji oružja prikrivenom istražitelju slovenske policije. Rezultati operativne akcije "Okidač" šokirali su slovensku policiju. Oni su u panici, jer su otkrili 39 komada raznog automatskog oružja s prigušivačem, koje je, očito u puno većim količinama, bez problema krijumčareno iz Zagorja u Sloveniju. Potom je to oružje odlazilo u razne europske zemlje, gdje je korišteno za likvidacije i druga kaznena djela. Policija posjeduje dokaze da je banda od ljeta 2004. do uhićenja u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji prodala ukupno 179 komada oružja vrijednog oko 700 tisuća kuna. Nacional je još u proljeće 2003. razotkrio kriminalne aktivnosti Stjepana Roceka i muških članova obitelji Vugrek. To se dogodilo par mjeseci nakon što su u Engleskoj, najvjerojatnije od oružja Rocekove izrade, 2 siječnja 2003., poginule mlađahne Letisha Shakespeare i Charlene Ellis. One su se slučajno našle u unakrsnoj pucnjavi suparničkih reperskih bandi u birminghamskoj četvrti Aston. Letisha Shakespeare i Charlene Ellis ubijene su u četiri sata ujutro, nakon tuluma koji su rapperi treću godinu zaredom održali u velikom frizerskom salonu u četvrti Aston, poznatoj po velikoj crnačkoj zajednici i brojnim imigrantima.

One su s prijateljicama napuštale zabavu kada su se na ulici našle u unakrsnoj pucnjavi suparničkih reperskih bandi. Letisha Shakespeare pogođena je s četiri metka, njezina najbolja prijateljica Charlene Ellis zadobila je tri smrtonosne rane, a teško su ranjene još dvije tinejdžerke kojima su liječnici uspjeli spasiti život. Oružje je u Veliku Britaniju stiglo u kamionu koji je iz Njemačke tobože prevozio smrznute pizze. Prema pisanju Guardiana, britanski su carinici tijekom 2002. nekoliko puta zaplijenili veću količinu ručnih granata, bombi, detonatora, tri strojnice i dva bloka plastičnog eksploziva koje potječu iz Hrvatske. Konačno je u studenom 2002. u hladnjači sa smrznutim tijestom za pizze otkriveno 30 uzija s odgovarajućim streljivom i znatna količina prigušivača, također hrvatskog porijekla. Godine 1998. HIS se bavio velikim kompleksom organiziranog kriminala te je detektirao tri markantnije točke u domaćoj švercerskoj mreži: srpsko-hercegovačku, ozaljsku i zagorsku. Srpsko-hercegovačka veza rekonstruirana je akcijom “Barakuda” koja je istraživala aktivnosti razvojačenih specijalaca HVO-a oko Mladena Naletilića Tute i Vinka Žuljevića Klice. Jedan putokaz vodio je prema Zagrebu i kafiću “Ivana” u kvartu Malešnica gdje je kao distributer za domaće crno tržište stolovao Mario Sova - crne kronike zabilježile su ga kao neuhvatljivog ubojicu ispred diskoteke “Aquarius”. Krajem 1998. i početkom 1999. Sova je za Žuljevićeve sljedbenike nabavljao pištolje s prigušivačima - waltere, berette i browninge - u zagorskom selu Žarovnica nedaleko od Lepoglave.

Opskrbljivao ga je Stjepan Rocek, sredovječni brkati obrtnik iz pitome obiteljske kuće s radionicom okruženom gomilama limenog otpada, isluženim strojevima i automobilskim gumama. U proljeće 1999. taj je švercer nudio zainteresiranim kupcima i češke škorpione i izraelske uzije, eksploziv semtex češke proizvodnje, te uređaje za daljinsko paljenje eksplozivnih naprava. Veći dio tog asortimana Rocek je nabavljao od srpskih kriminalaca u Mađarskoj. U svojoj je radionici preuređivao sve vrste oružja, mijenjao im oznake i izrađivao prigušivače. Hvalio se da je Agramom, koji je osobno držao u rukama, ubijena u Rusiji jedna parlamentarna zastupnica. Rocek je škorpione tada prodavao za 1200 DEM, a Uzije za 1600 DEM. Oba su se ta automata u to doba preko Zagorja ilegalno izvozila u Belgiju. Jedan takav automat belgijske vlasti poslale su nedavno Uskoku kako bi se provjerilo je li ga napravio Rocek. Treći švercerski punkt nalazio se u Zaboku odakle su domaćim kriminalcima stizale automatske puške Agram - njih je inženjer Mirko Vugrek kao svoju originalnu konstrukciju 1992. nudio za otkup Hrvatskoj vojsci. Ministarstvo obrane odbilo je njegovu ponudu, ali su se automati počeli pojavljivati među domaćim i inozemnim kriminalcima. Jedan je dospio i do tajne radionice u Žarovnici gdje je dodatno uređen, izmijenjen i nadopunjen prigušivačem. A onda je poslužio za političko ubojstvo u Rusiji. O HIS-ovim nalazima mjesecima se raspravljalo na sastancima Koordinacije obavještajne zajednice, u nazočnosti tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Ivana Penića i njegova pomoćnika Željka Sačića. Obojica su tvrdili kako su švercerska čvorišta možda i točno locirana, ali da ni u jednoj policijskoj raciji nije otkriveno ništa sumnjivo. Nacional je u lipnju 2003. dobio i izviješće Interpola, koje je dodatno potvrdilo otkrića o kriminalnim aktivnostima Roceka i obitelji Vugrek. U njemu je o aktivnostima Vugrekovih bilo doista zanimljivih detalja. Prema saznanjima europskih policija, iz Novog Golubovca iz oružarnice oca i sina Vugreka na europsko tržište stizale su replike pištolja berreta.

Od talijanskog uzora, vjerojatno zbog nedovoljno prilagođenih strojeva, cijev zagorske “berette” duža je 7 mm. Iz istog industrijsko-švercerskog kruga oko Zaboka potječe i aluminijski prigušivač za pištolje, jako dobre izrade. Interpolovo izviješće već je tada rekonstruiralo ono što su prošli tjedan napravili hrvatski i slovenski policajci. Već se tada u Interpolu znalo da se Vugrekova mreža preprodavača rasprostire i po slovenskom teritoriju, gdje je 1999. i 2000. identificirano, imenom i prezimenom, šest njegovih “kurira”. Mirko i Ivan Vugrek neko su vrijeme, očito, bili pod tajnim policijskim nadzorom, jer se u izvješću spominju fragmenti njihovih telefonskih razgovora sa slovenskom distributerskom skupinom. Pregovore i dogovore o isporuci oružja obavljali su u internim šiframa, koristeći šahovske izraze i fraze. Stjepan Rocek smrtno se uvrijedio nakon otkrića Nacionala o njegovim aktivnostima. On je tužio Nacional zbog duševnih boli koje su mu proizvela otkrića Nacionala, te je 8. prosinca 2004. na Općinskom sudu u Ivancu pričao kako su ga nakon objave po njemu spornog teksta počeli izbjegavati prijatelji. Rekao je da je ubrzo morao zatvoriti obrt, jer mu je nakon toga stao posao, te je čak tvrdio da mu se zbog toga počeo raspadati brak. Koncem 2005. napravljeno je i vještačenje njegovih duševnih boli. Njegove navode je u kasnijem svjedočenju 30. siječnja 2006. potvrdila i njegova još uvijek zakonita supruga Ivanka. Ona je pričala kako se Rocek nakon objave teksta povukao u sebe, postao utučen i bez volje za život, kako je i ona uzimala sredstva za smirenje i slično. Kako bi mogli tražiti veću odštetu, izmislili su priču o raspadu braka, iako se više od dvije godine nisu stigli formalno razvesti. Vugreki nisu reagirali na pisanje Nacionala o njihovim krijumčarskim aktivnostima, iako je Mirko Vugrek nominalno bio ugledan stanovnik Novog Golubovca.

Bio je lokalni političar, predsjednik novogolubovečkog HNS-a, te općinski vijećnik, koji je često isticao da je dobar s predsjednikom Mesićem. Druga strana njihovih aktivnosti, suprotno onomu što javno tvrde, bila je jako dobro poznata njihovim sumještanima. "Svi su o tomu znali, jer su se oni jedini u okolici time bavili. No, sve je strah o tomu pričati, jer ih se boje. Znate, mafija je to", izjavio je za Nacional jedan Vugrekov sumještanin. Od prošlog tjedna životi Stjepana Roceka i muških članova obitelji Vugrek značajno će se promijeniti - dulje ih vrijeme neće biti u pitoresknom zagorskom zavičaju. Uskok je prošli petak u 12.57 sati, predao istražni zahtjev u kojem je za njih i još 14 osoba zatražio određivanje pritvora. U istražnom zahtjevu opsežan je popis razloga za njihovo pritvaranje. Kao šef organizirane skupine koja se udružila radi činjenja kaznenih djela navodi se Stjepan Rocek, a njeni članovi su Mirko, Ivan i Slavko Vugrek. Radom prikrivenih istražitelja otkrilo se da su se oni udružili radi proizvodnje i krijumčarenja replika ubojitog automatskog oružja, uglavnom s prigušivačima. U kući obitelji Vugrek nađena je velika količina streljiva raznih kalibara, pištolji zbrojovka i Smith & Wesson, optički nišan za strojnicu Luger... Iako oni imaju obrt za popravak oružja, ono što je pronađeno u njihovoj kući, s time nema puno veze. Izrađivali su i krijumčarili lažne strojnice s natpisom Micro-uzi i pištolje Walther s prigušivačima, izrađivali su i prepravljali revolvere Smith & Wesson, strojnice Luger s prigušivačem ručne izrade... Walthere s prigušivačima su prodavali po cijeni od 330 do 520 eura po komadu, micro-uzije s prigušivačima su prodavali po cijeni od 840 do 1150 eura po komadu, strojnice Luger po 1150 do1450 eura po komadu, te strojnice Agram 2000. po cijeni od približno 1000 eura po komadu.

U Rocekovoj obiteljskoj kući, čiji se stanari na sudu previjaju od duševnih boli uzrokovanih "izmišljotinama novinara koji ih uopće nije kontaktirao" pronađeno je više streljiva raznih kalibara, puška 22 Wig Magnum, ali i tzv. Nokitel - prikriveno oružje u obliku mobitela. U izviješću Interpola koje je Nacional objavio u lipnju 2003., ono se spominje kao oružje koje u Europu stiže iz Zagorja. Kod Roceka su još pronađene automatske puške M70 i M56, prigušivači, njima pripadajuće streljivo, tromblonski nastavci za poluautomatsku pušku, dva komada PPŠ (ŠPAGIN), plinski pištolj koji je koristio za izradu replika Walthera... Za Roceka je posebno neugodno to što je u Sloveniji prikrivenom istražitelju prodao micro-uzi, strojnicu Luger i par komada pištolja Walther 522. Za sve to prikupljeni su čvrsti dokazi te neće biti velik problem ishoditi osuđujuće presude. Sve to, ali i neki drugi uspješno riješeni slučajevi, pokazuje da organizirani kriminal prestaje biti bauk za domaću policiju.