Riječ je o ženi koja se gotovo svakodnevno pojavljuje u televizijskim emisijama, drži predavanja diljem SAD-a, piše kolumne za razne listove i magazine, a objavila je i pet knjiga koje su sve postale bestseleri Izvan Sjedinjenih Država ona je relativno nepoznata, ali je u SAD-u jedna od najpoznatijih, najutjecajnijih i najkontroverznijih ličnosti tamošnje političke scene. Riječ je o ženi koja se gotovo svakodnevno pojavljuje u televizijskim emisijama, drži predavanja diljem SAD-a, piše kolumne za razne listove i magazine, a objavila je i pet knjiga koje su sve postale bestseleri. Njezina netom izašla posljednja knjiga “Godless: The Church Of Liberalism” - “Bezbožnici: Crkva liberalizma” nalazi se na drugom mjestu najprodavanijih knjiga internetske knjižare Amazon.com. Razlog zbog čega je ona toliko poznata u SAD-u, a gotovo sasvim nepoznata izvan SAD-a, leži u činjenici koju ona stalno kritizira: u inozemstvu se puno više govori o Amerikancima liberalnih političkih stavova nego o onima koji su desno orijentirani i konzervativni, kakva je i ona, a koje, kako ona tvrdi, podržava većina Amerikanaca.

Ona se u SAD-u najčešće pojavljuje na desničarskim televizijskim kanalima kao što je Fox News, najgledaniji kanal u SAD-u s 24-satnim informativnim programom, mnogo gledaniji od CNN-a. Njezine kolumne najčešće objavljuju desno orijentirani listovi, a knjige imaju najviše čitatelja među konzervativnim, desno orijentiranim biračima, kojima je Ann Coulter najveća moguća heroina jer otvoreno izgovara tvrdnje koje bi izrekli i drugi da se ne plaše da će ih optužiti da su rasisti, politički nekorektni i blasfemični. Ona je osoba koja izaziva nevjerojatne polemike: neki je smatraju samo dobro promišljenim klaunom, dok većina smatra tu plavokosu ženu vrlo ozbiljnom političkom pojavom, posebno u vrijeme kada se približavaju izbori. Rodila se 18. prosinca 1961. u New Yorku, ali je mladost provela u državi Conneticut u vrlo konzervativnoj katoličkoj obitelji.

Otac joj je bio odvjetnik koji je imetak stekao kao pravni zastupnik velikih korporacija u sudskim sporovima protiv sindikata, a majka konzervativka s američkog Juga tamošnjih desničarskih političkih pogleda. Ann Coutler diplomirala je pravo na slavnom sveučilištu Cornell, gdje je osnovala konzervativne studentske novine kojima je bila urednik. Magistrirala je pravo na sveučilištu u Michiganu. Političko iskustvo stekla je devedesetih kao članica političkog štaba republikanskog senatora Spendera Abrahama. Prvi put se energičnije aktivirala u političkoj aferi u drugoj polovini devedesetih kad su počele seksualne političke nevolje tadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona.

Njega je jedna službenica gradske uprave iz Arkansasa optužila da ju je kao guverner Arkansasa želio napastovati, te ga je tužila sudu. Ann Coulter je postala članica odvjetničkog tima te službenice Paule Jones, te ju je energično zastupala u pravnoj bitki koja je uslijedila. No, kako je kasnije priznala, njezin interes nije bio toliko da pomogne Pauli Jones, koliko političko uništenje predsjednika Clintona i njegova ostavka, pa je bila strašno razočarana kad je Paula Jones svoj spor s Clintonom riješila izvansudskom nagodbom. Ann Coulter je svoje iskustvo iz tog slučaja iskoristila da 1998. napiše svoju prvu knjigu “High Crimes and Misdemeanors: The Case Against Bill Clinton” - “Teški zločini i prekršaji: Slučaj protiv Billa Clintona” u kojoj je tražila da se Clintona smijeni.

Ta je knjiga postala bestseler, a nju pretvorila u općepoznatu osobu i jednog od najvažnijih glasnogovornika američke ekstremne desnice. Nakon toga ona je konstantno povećavala svoju slavu, i to prije svega svojim oštrim jezikom uperenim protiv američkih liberala. Ona tvrdi da liberali mrze Ameriku i sve patriotski nastrojene Amerikance, te ne poštuju nijednu vjeru osim islama. Islam su američki liberali, prema njezinim tvrdnjama, prigrlili tek nakon terorističkog napada 11. rujna 2001., i to zato jer su tada uočili da ekstremni islam može napraviti ono što oni žele, a to je uništiti Ameriku. Ona za sebe kaže da je “ponovno rođena kršćanka, iako tako samu sebe ne želi zvati”, sve što radi i piše čini po Božjim uputama, a njezina je misija prokazati američke liberale, koje treba uništiti. S druge strane podržava sve desničare, čak i one najekstremnije. Optužbe koje ona upućuje liberalima često su nakaradne, ali ipak nailaze na snažnu podršku velikog broja Amerikanaca. Prema njezinom mišljenju, sve liberale treba zatvoriti u Guantanamu.

Za njih kaže da su štakori. Nedavno je javno govorila o poznatom terorističkom zločinu koji je 1995. počinio mladi američki desničar Timothy McVeigh postavivši golemu autobombu ispred zgrade federalnih službi u Oklahoma Cityju. U tom napadu ubio je 168 osoba zbog čega je osuđen na smrt i smaknut. Rekla je da je McVeigh napravio samo jednu grešku - automobil s eksplozivom je umjesto u Oklahoma Cityju trebao aktivirati u New Yorku ispred zgrade dnevnika New York Times, lista koji ona smatra centrom širenja opasnog liberalizma u SAD-u. Njezina je izjava izazvala zgražanje i ona je u jednom televizijskom intervjuu na pitanje je li joj žao zbog te izjave rekla: “Naravno da mi je žao, možda sam malo pretjerala. Trebala sam dodati da je trebao aktivirati taj eksploziv u automobilu tek kad svi napuste tu zgradu, naravno, osim urednika i novinara New York Timesa.” Ona je davala i brojne druge slične izjave koje su izazivale zgražanje liberalnog tiska, ali i veliko odobravanje američkih desničara. Kad su islamski teroristi, članovi Al Qaede, izvršili 11. rujna 2001. napad na New York i Washington, ona je napisala kolumnu koja je izazvala brojne komentare. U prvoj kolumni nakon napada napisala je: “Mi znamo tko su ti manijakalni ubojice.

To su oni koji sada plešu i vesele se. Mi bismo trebali napasti njihove zemlje, ubiti njihove vođe i sve ih preobratiti na kršćanstvo. Kad se radilo o Hitleru, nismo bili odviše kolebljivi da ga lociramo i kaznimo ne samo njega i njegove najbliže pomagače, nego smo bacali bombe po njemačkim gradovima i ubijali civile. Ono je bio rat, ali i ovo je rat.” Ona se i u sljedećim kolumnama zalagala da SAD pokrene opći rat protiv Arapa. Za muslimane je rekla: “Nije pitanje jesu li svi muslimani teroristi, nego jesu li svi teroristi muslimani. Odgovor je da.” Ona se u jednom predavanju založila da se Arapima diljem svijeta zabrani letenje avionima jer smatra da je svatko od njih potencijalni terorist i otmičar. Na pitanje kako bi onda oni putovali svijetom rekla je: “Neka koriste svoje leteće ćilime.” Izjavila je da je Južnoafrička Republika imala pravo što je svojedobno uvela aparthejd protiv crnaca, te da bi to trebali uvesti i Izraelci prema Palestincima, “jer su i oni opkoljeni divljacima”. Za američke crnce tvrdi da se ne smiju žaliti na nekadašnje ropstvo jer su ga sami donijeli u Ameriku, a prema njezinom mišljenju, “to je bilo jedino dobro što je ikada i došlo u Ameriku iz Afrike”.

Za žene smatra da nisu pametne kao muškarci, nemaju sposobnost da zarade novac i da im se nikako ne smije dopustiti da služe u vojsci, a čak je predložila da im se oduzme pravo glasa jer obično glasaju za liberale. Ona mrzi pacifiste i ekologe jer se protive Božjoj volji. Smatra da Bog nema razumijevanja za ekološke ideje, jer je on odredio da nadmoćna ljudska vrsta iskorištava niže vrste i prirodu sebi u korist. Ona nema milosti prema ikome. U jednoj televizijskoj emisiji sukobila se s invalidima iz Vijetnamskog rata koji su prosvjedovali protiv američkog angažmana u Iraku, te im rekla: “Pogledajte na što ličite.

Nije ni čudo što ste izgubili onaj rat.” Nedavno je neke udovice poginulih u napadu 11. rujna 2001. koje su kritizirale vladu, nazvala “razmaženim milijunašicama”. Tvrdi da one iskorištavaju državu stalnim zahtjevima za novim odštetama za smrt svojih muževa i kaže: “To su jedine žene koje se vesele smrti svojih muževa.” U liberalnom američkom tisku u posljednje vrijeme se razvila diskusija o njezinoj političkoj relevantnosti, o čemu postoje oprečna mišljenja. Njezinu golemu popularnost u SAD-u nitko ne može poreći, a potvrđuje je i odlična prodaja njezine najnovije knjige. Svakodnevno o njoj negdje u SAD-u izađe neki članak, neki list citira jednu njezinu izjavu, a ona se pojavljuje u nekoj političkoj emisiji. Postoje i brojni internetski siteovi posvećeni Ann Coulter. Na nekima je hvale, a posebno je veliča najpopularniji američki internetski novinar Matt Drudge na svojoj iznimno posjećenoj internetskoj stranici.

No, postoje i drugi internetski siteovi gdje se ona omalovažava, pa i vrijeđa na najprizemniji, čak vulgaran način. Jedan od najpopularnijih siteova na kojem je napadaju je blog sa seksualno eksplicitinim imenom u kojem autor fantazira kako bi nakon međusobne političke diskusije imao s njom sodomijski seksualni čin. To pokazuje da ona izaziva vrlo različite, i najčešće vrlo drastične reakcije. Jedan dio liberalne američke javnosti smatra da je ne treba ozbiljno shvaćati, jer ona uopće ne misli ono što govori nego je zapravo politički klaun, te svojim blasfemičnim i provokativnim izjavama samo želi izazvati reakcije, zabaviti se i dobro zaraditi. Neki su je čak počeli uspoređivati s britanskim, televizijskim komičarom Sachaom Baronom Cohenom koji se proslavio glumeći fiktivne likove crnca Alija Gija i Kazahstanca Borata, satirično iznoseći iste takve blasfemične stvari, ali u šali. Slavni američki televizijski voditelj Jay Leno ugostio ju je u svojoj emisiji “Tonight” i s njom razgovarao kao s komičarkom, a ne ozbiljnim političkim komentatorom. Nedavno je londonski liberalno orijentirani dnevni list Guardian napisao o njoj članak u kojem o njoj govori kao o politički opasnoj osobi, te kritizira američke liberale koji se olako odnose prema njoj i njezinim stavovima, jer joj to otvara mogućnost djelovanja. Štoviše, Guardian tvrdi da su mnogi liberali fascinirani Annom Coulter, gotovo zaljubljeni u nju, pa se na raznim prijemima obično u velikom broju okupljaju oko nje. S druge strane, američki desničari dobro shvaćaju tko je Ann Coulter i smatraju je svojim velikim adutom za buduće političke bitke.