Objavljeno u Nacionalu br. 554, 2006-06-26

Autor: Damir Radić

FILM

Teen seksualnost

'MELISSA P.' Luce Guadagnina precizno prati erotsko-seksualnu liniju književnog predloška

Damir RadićDamir Radić Britanski sociolog Brian McNair opću je medijsku seksualizaciju suvremenog zapadnjačkog društva na prijelazu tisućljeća imenovao sintagmom striptiz kultura. Termin se udomaćio i kod nas, a neki naši, što seksolozi, što specijalisti opće kulturne prakse, požurili su zaključiti kako je zahvaljujući svojoj medijskoj sveprisutnosti i agresivnoj eksponiranosti seks izgubio na provokativnosti i subverzivnosti. Dakako, takve su tvrdnje daleko od istine. Uzmimo najsvježiji primjer malog skandala koji se razvio oko blasfemije demonstrirane u redovnim dnevničkim zapisima umjetnika Željka Jermana u kulturnom dvotjedniku Zarez.

Jerman je obilato koristeći seksualne vulgarizme žestoko udario na dogmu o bezgrešnom začeću, izazivajući reakciju katoličkog svećenika iz dijaspore koji je upozorio ministra kulture Biškupića da država financira novine koje na najbrutalniji način vrijeđaju vjerske osjećaje. Biškupić je smjesta reagirao i ukorio Zarez, iznova potvrđujući Pavlovljev refleks hrvatskih političara na crkvene podražaje te, za našu temu važnije, demonstrirajući kako seksualno izravan i grub govor još itekako provocira i nalazi one koji će se navući na njegove udice. Međutim, još je zanimljiviji širi background spomenute afere. Navodno slobodoumni Zarez, čiji urednik u zadnjem broju s pravom upozorava na zajedničko nasrtanje Crkve i države na ideju i praksu sekularnog društva, itekako kalkulira u procjeni dopustivosti seksualno obilježenih provokacija, pri čemu ideološka pristranost igra itekakvu ulogu.

Svojedobno je, naime, Zarezu na objavljivanje bila ponuđena priča "Mala Liddy" autora ove kolumne, seksualno eksplicitna storija koja spregom igralačke metatekstualnosti i ozbiljnih psiholoških uvida propituje seksualnost pubertetske djevojčice manifestiranu kroz sadomazohističko lezbijstvo. Priča je bila glatko odbijena, jer zarezovcima je očito lakše braniti sekularnost i slobodu govora kad ona stereotipnom primitivnošću nasrće na Majčicu Božju, nego kad je u službi istinskog propitivanja mogućnosti ljudske seksualnosti. Jer lako je s Crkvom u Hrvata; odvažiti se na sraz sa skučenim umovima dominantne feminističke opcije u Hrvatica daleko je riskantnije kad su strane u ideološkim rovovima zauzete, a svaki se iskorak iz njihovih skuta doživljava kao izdaja.

Siguran sam da mnogim našim feministicama nije bila draga ažurnost izdavačke kuće Profil koja je godinu dana od izlaska izvornika objavila knjigu "Sto poteza četkom prije spavanja" mlade Talijanke Melisse Panarello (prvotno, kao maloljetnica, potpisana kao Melissa P.), "slatke male šesnaestogodišnjakinje" sa Sicilije koja je u formi dnevnika opisala snažno buđenje vlastite seksualnosti i uglavnom mazohističke seanse u kojima ju je realizirala. Taj trivijalni, ali ne sasvim nezanimljivi spoj notornog kiča ljubića i sugestivnosti pornića, s jasnim pokušajima oslonca u znamenitoj "Priči o O" s jedne strane i intrigantnom "Dnevniku Anne Frank" s druge, prodan je u više od dva milijuna primjeraka, suvereno potvrđujući postojanost najšireg interesa za seksualno provokativnu tematiku. Knjiga, čija autorica tvrdi da je doista riječ o factionu, a ne o fictionu koji glumi faction kao što bi mnogi htjeli, također jasno potvrđuje kako nema razlike između ženske i muške žudnje (stoga je konzervativne feministice ne podnose), samo uslijed patrijarhalno-feminističke opresije žene svoju žudnju daleko rijeđe (otvoreno) iznose.

Prava za filmsku adaptaciju knjige otkupila je Francesca Neri, poznata talijansko-španjolska glumica suptilne ljepote koju smo u nas mogli gledati u "Dispari" Carlosa Saure, "Živom mesu" Pedra Almodovara i "Hannibalu" Ridleyja Scotta. Njezina sklonost predlošku ne iznenađuje jer oduvijek je bila zainteresirana za erotsku problematiku, uostalom svoju prvu glavnu ulogu ostvarila je u filmu "Las Edades de Lulú" erotomana Bigasa Lune, gdje je utjelovila naslovnu djevojku što spoznaje vlastitu požudu i načine njezina (sadomazohističkog) zadovoljenja. Neri je režiju filma povjerila Luci Guadagninu, autoru čiji su prvi filmovi, igrano-dokumentarna improvizacija "Protagonisti" s Tildom Swinton, i dokumentarac o samoj Swinton "Tvornica ljubavi", bili uvršteni u program Venecijanskog festivala, no u ovom, naglašeno erotskom kontekstu zanimljiviji je kao kazališni redatelj koji je na pozornicu postavio adaptacije Ellisova romana "Pravila privlačnosti" i Marberove drame "Closer". Uz Guadagnina, u scenaristički tim uključena je i iskusna Barbara Alberti, suatorica priče za kultnog "Noćnog portira!" Liliane Cavani i koscenaristica Petrovićeve adaptacije Bulgakova "Majstor i Margarita", koja je surađivala i s velikim erotomanom talijanskog filma, Tintom Brassom.

Producentsko-autorski tim dosta je vjerno i pomalo iznenađujuće eksplicitno pratio erotsko-seksualnu liniju knjige (masturbacija, oralni seks, standardni koitus, lascivno zavođenje sredovječnog muškarca, menage á trois, sadomazohistička seansa, skupni seks), očito profitirajući od činjenice da je filmska Mellisa, darovita španjolska glumica Maria Velverde, prije snimanja zašla u punoljetnost (no lakoćom bi prošla i kao 14-godišnjakinja, kamoli ne kao 16-godišnjakinja), stoga nije bilo potrebe za prevelikim sustezanjem koje bi film udaljilo od duha predloška. Filmska verzija, međutim, trudi se znatno veći naglasak staviti na Melissine obiteljske prilike, na otuđenost od mlade majke koja za nju malo mari i povezanost s modernom bakom koja ju jedina potpuno razumije (solidna epizoda Geraldine Chaplin). U tom smislu i rasplet je drugačije postavljen. Dok u knjizi Melissa, pošto se uspjela otrgnuti autodestruktivnim porivima vlastita sexusa, pronalazi princa na bijelom konju u vidu studenta suvremene književnosti, posve ispunivši uzuse herz-romana, film želi biti autentičniji i angažiraniji pa samo nagovještava mogući junakinjin ljubavni interes u likovno nadarenom školskom vršnjaku, a završno težište, nakon Melissina pročišćenja u simboličnom prizoru prepuštanja moru i izranjanja iz njega, stavlja na dosizanje istinske komunikacije i razumjevanja kćeri i majke.

Kao da se išlo na "žensko čitanje" predloška, jer upravo je ženska solidarnost ona nit koja se na različite načine provlači filmom, da bi u njegovoj konačnici bila ultimativno afirmirana. Ako je knjiga bila spoj pornića i ljubića, filmska inačica pornić spaja s obiteljskom dramom i žanrom teen-filmova, uglavnom na podjednako trivijalan način. No ne treba biti preoštar - prva trećina ima ugođajnu realističku intonaciju, malu Velvedere i uvijek osebujnu Geraldine Chaplin ugodno je gledati, a ostvarenja koja se trude izravnije tematizirati proskribiranu tinejdžersku seksualnost svakako zaslužuju kredit. Kad se za neki film svi slože da ne valja, to obično znači da je vrijedan pozornosti. "Divlji i žestoki", biografska priča o Brianu Jonesu, originalnom članu Rolling Stonesa i prvom "martiru" rocka (pod nerazjašnjenim okolnostima utopio se u bazenu vlastite vile, nedugo nakon što je izbačen iz benda), upravo je takav rad. Svjež, atmosferičan, s izvanrednom rekonstrukcijom duha vremena i finom karakterizacijom junaka koji je prikazan kao čovjek u kojem se spontano spajaju blagost i cinizam, dobrohotnost i manipulacija, ljubavna čežnja i dekadencija. Leo Gregory vrlo je uvjerljiv kao Jones, mada mu nedostaje njegova ljepota, a prateće groupi djevojke uglavnom su prekrasne. Stephen Wooley, producent većine filmova Neila Jordana, u svom redateljskom debiju znatno više pozornosti posvetio je, uvjetno rečeno, površini (atmosfera) nego onom ispod nje (inicijalna intrigantnost likova nije u punoj mjeri elaborirana), međutim kad se zna da je atmosfera temelj umjetničkog djela, onda je jasno da presudnih minusa ovaj film nema.

Može se tek zamjeriti mistificiranje Jonesova značenja za Stonese (poznati mit o Jonesu koji se nije želio "prodati" kao Jagger i Richards alibi je za činjenicu da on, za razliku od sjajnog autorskog dvojca, nije imao skladateljsko-tekstopisačkog dara i da se stoga nije mogao vinuti dalje od vrsnog multiinstrumentalista i aranžera), no od filma kojem je Jones u središtu to se i očekivalo. MELISSA P. Melissa P., tal.-španj.-am. erot. drama, 2005. R: Luca Guadagnino Gl: Maria Valverde, Geraldine Chaplin, Fabrizzia Sacchi, Letizia Ciampa ocjena: 2 i pol (dvije i pol) zvjezdice

DIVLJI I ŽESTOKI Stoned, brit. biogr. drama, 2005. R: Stephen Wooley Gl: Leo Gregory, Paddy Consadine, David Morrissey, Tuva Novotny, Monet Mazur ocjena: 3 (tri) zvjezdice

>email to:Damir Radic

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika