Objavljeno u Nacionalu br. 555, 2006-07-03

Autor: Veljko Barbieri

KUHARSKI KANCONIJER

Šalša za žrtvovane nogometaše

Maje su sagradili igrališta za tlačko u svim svojim gradovima i poraženi su dragovoljno odlazili u smrt, uvjereni da će biti uzvišeni do Quetzacoatlovih i Tezcapotlipocinih dvora

Veljko BarbieriVeljko Barbieri Nakon što su napokon sredili međusobne krvave razmirice i zajedničkim snagama svladali i raščetvorili strašnu Tlatlicutli, ženu Velikog Kajmana, od čijih su rastrganih udova obnovili svijet Petog Sunca i napučili ga ljudima, po nalogu svoga oca, Omeotla, Onoga koji daruje život, Quetzacoatl, Pernata zmija i njegov brat Tezcatlipoca, Zatamnjeno Ogledalo, krenuli su na jug u zemlju Maja. Ondje su ih dočekali s oduševljenjem, a oni su zauzvrat taj mudri narod podučili kako da uzgaja rajčice, tikvice i paprike, kukuruz i grah, kako više nikada ne bi bili gladni. Podarili su im potom stotine receptura za pripremu povrća tako da su sada kuhinje na cijelom velikom poluotoku Yucatánu mirisale po povrtnim umacima i slavnim majanskim šalšama od povrća, od kojih je ona od prokuhanih i propirjanih pomidora, začinjenih čilijem, bila najomiljenija i Maje su je smatrale svetim jelom.

Pogotovo jer je uz njenu pripremu bila vezana jedna za taj narod prevažna priča. Dogodilo se da su se, nakon što su ih bogovi tako bogato i korisno obdarili, Maje silno razmnožili. Broj plemena se utrostručio, a hrane koje je nekoć bilo u izobilju bivalo je sve manje, ma koliko su na svojim sve većim poljima uzgajali sve više povrća. Bili bi pojeli sami sebe da im u pomoć opet ne priskoče Pernata Zmija i Zatamnjeno Ogledalo. Bila bi braća prepustila Maje njihovoj sudbini, ali kako su Maje pokorili sva okolna plemena, nije više bilo dovoljno zarobljenika koje su svakodnevno prinosili na žrtvu u čast Quetzacoatla i Tezcatlipoce: još živima kremenim bi nožem iščupali srce na vrhu hramova piramida. A bez srca i krvi žrtvovanih slabila je moć dvojice silne braće, pa i moć njihovih podanika. Stanu tada razmišljati zabrinuti Pernata Zmija i Zatamnjeno Ogledalo dobacujući jedan drugome tvrdu kožnu lopticu kojom bi se igrali kad je trebalo donijeti neku odluku. Lopta krivo odskoči i udari Tezcatlipocu u kuk, pa se odbije i pogodi Quetzacoalta u nogu i onda se opet odbije do Zatamnjenog Ogledala. Razvesele se braća i zaborave na brige, pa stanu jedan drugome dobacivati lopticu kukovima i nogama. Tresli su se cijelo nebo i zemlja.

Kad su se naigrali, sjednu i nastave razmišljati svejednako dobacujući kožnu loptu. I dosjeti se prvi moćni Quetzacoatl: “Znam kako ćemo namaknuti dovoljno žrtava: podučit ćemo Maje kako da se loptaju jedni protiv drugih, a momčad koja izgubi bit će žrtvovana u našu čast. Tako ćemo prorijediti ovaj prerazmnoženi narod, a kad oslabe, morat će u rat i bit će za nas zarobljenika i žrtava na obje strane.” Zadovoljni što su našli izlaz u teškoj neprilici, prikažu se silna braća u snu Velikom svećeniku u svetom gradu Čičen Ici i ovaj je već sljedećeg dana zapovjedio da se sagradi pravokutno igralište te da se nađu dragovoljci koji su spremni zaigrati po cijenu vlastitog života. Nije bilo teško sastaviti momčadi jer su Maje bili pobožni pa je uskoro odigrana prva utakmica tlačka, kako se zvao taj neobični nogomet. Cijela poražena momčad bila je cžrtvovana u čast bogova. Zavolješe svoju novu igru požrtvovni Maje pa sagradiše igrališta za tlačko u svim svojim gradovima i bilo je opet žrtava koje su nakon poraza dragovoljno odlazile u smrt, uvjerene da će tako biti uzvišene do neba i Quetzacoatlovih i Tezcapotlipocinih dvora. A krv koja se cijedila s tijela i klizila niz strme stube hramova podsjećala je na umak od rajčica i Maje su vjerovali, kao i drugi Indijanci, da se baš u tom plodu krije sva moć svijeta i svemira, koji je, eto, baš zahvaljujući nogometu izbjegao tako veliku opasnost.

Šalša od pomidora

Na 2 dl maslinova ulja zazlatite 4 sjeckane kapule i 10 režnjeva češnjaka pa dodajte 2 kg kockica od rajčica pa pirjajte dok ne dobijete gust umak. Ubacite žlicu šećera, posolite, popaprite i pospite sjeckanim petrusimulom. Ovakva šalša služi se kao prilog, najčešće kao umak za špagete milanese te uz kuhano ili pečeno meso. šalša od petrusimula Na 2 dl maslinova ulja prijajte 1 kg sjeckanog petrusimula, podlijevajući s 2 dl prošeka i miješajući. Kad dobijete tamni umak, u šalšu ubacite 3 žlice kapara, posolite, popaprite i pirjajte još par minuta dok se ne prožme. Služite kao prilog jelima od mesa i ribe, toplo ili hladno.>email to:Veljko Barbieri

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika