04.07.2006. / 12:07

Autor: Igor Koruga

ZABAF

Počeo treći ZABAF Monteverdi u izvedbi hrvatskih umjetnika

Prve srpanjske večeri Zbor Hrvatske radiotelevizije i Hrvatski barokni ansambl otvorili su ovogodišnji ZABAF, treći po redu.
Samo postojanje i opstanak ZABAF-a mora se pripisati nesebičnom i mukotrpnom zalaganju Koncertne direkcije Zagreb sa Sašom Brivićem na čelu. U sve zornijem stvaranju ozračja grada visoke kulturne razine na europskoj i svjetskoj kulturnoj mapi, ne treba zanemariti sluh Grada Zagreba i pripadajućih institucija bez čije bi suradnje sigurno izostala kvalitativna nota zagrebačkog festivala.

Sve uspješniji, kvalitetniji i značajniji barokni mjesec bit će sastavljen s jednom tematskom odrednicom - talijanski barok.
Djela talijanskih baroknih majstora (Monteverdi, Boccherini, Vivaldi, Corelli, Albinoni, Palestrina, Scarlatti, Frescobaldi…) izvodit će vrhunski, većinom talijanski, ansambli (L'Astrée, Accademia Bizantina, vokalni ansambl Speculum Musicae, I Barocchisti, Ausermusici,…) potpomognuti domaćim baroknim snagama (prvenstvno HBA i njegovi članovi) i uglednim kolegama izvođačima iz Nizozemske (cantus Modalis), Austrije (Pleyel Trio Wien), Njemačke (Musica Antiqua Köln), Švedske (Peter Lönnerberg) i Amerike (Malcom Bilson).
Claudio (Giovanni Antonio) Monteverdi (1567.-1643.), kompozitor na stilskoj i estetskoj razmeđi renesanse (kolektivizam) i baroka (individualizam), jedan je od posljednjih talijanskih skladatelja madrigala i istovremeno prvi koji utiru put operi.
Uslijed težnje za što dosljednijom interpretacijom poetskog teksta i njegove emocionalne sadržine, krajem XVI i početkom XVII st., javlja se jednoglasna monodija uz pratnju instrumenata, jer se tako plastičnije i slobodnije prikazuju osjećaji izraženi riječima koje se pjevaju. Upravo ovdje Monteverdijeva figura sve više dolazi do izražaja u kontekstu razvoja zapadnoeuropske glazbe.
Koliko god je teže i složenije promatrati umjetničku genezu Monteverdija kao opernog skladatelja (desetak opera je izgubljeno), toliko je jednostavnije promatrati njegov razvojni put kao madrigalista (gotovo su svi sačuvani).
Počevši od početnih motetskih madrigala franko-flamanskog tipa, preko harmonijski smjelijih i afektivno dramatskih madrigala središnjeg opusa, Monteverdi je došao do potpunog uvođenja orkestra, dramskih dijaloga, te čak i ansambla za igru.U završnim (7, 8) knjigama madrigala vokalni oblik se probližava obliku kantate, ili čak postaje scensko djelo prožeto dramskom radnjom uz pratnju orkestra koji oslikava unutrašnje doživljaje glavnih likova i njihove dramske sukobe.
Osma knjiga predstavlja završnu fazu Monteverdijeva stila.Osnova orkestra je gudački korpus, što govori da je Monteverdi jedan od prvih kompozitora koji napušta srednjovjekovni “slučajni orkestar” i pridaje značaj gudačima, poglavito violinama, čime postavlja temelj kasnobaroknom i klasičnom orkestru.U istaknutoj sceni Combattimento di Tancredi e Clorinda, vjerojatno se prvi put upotrebljavaju tremolo i pizzicato u gudačkim partiturama.
U težnji da izrazi istinu, dramu, osjećaj i strast, Monteverdi koristi za ono vrijeme neuobičajene i vrlo smjele disonance (nepripremljna septima i nona), služi se neobičnim harmonijskim spojevima i uvodi naročite instrumentalne efekte.
Uobičajeni “meki i ujednačeni stil“ (stile molle i stile temperato) dopunjuje tzv. “uzbuđenim stilom” (stile concitato).

Večerašnju izvedbu ¨Madrigali Guerrieri et Amorosi¨, trodjelne logike izvođenja (Canti guerrieri, Canti amorosi, Canti guerrieri), povezano je i sigurno vodio naš istaknuti dirigent s međunarodnom reputacijom (Nizozemski komorni i radio zborovi) – Tonči Bilić. Razvidno vješt u radu sa zborom, neprestano se nosio sa zvonkom i ječnom Bazilikom Srca Isusova i svim zamkama (i prednostima) koje nosi podjeljeni (lijevo soprani-tenori i desno altovi-basovi) Zbor Hrvatske radiotelevizije.

Zbor je predstavio i svoje kvalitetne soliste od kojih bi istaknuo u prvom redu Ivanu Kladarin sa nemalim iskustvom upravo u izvođenju baroknog repertoara (HBA), a odmah potom i provjerenog basa Mladena Klepu i drugih (M. Matić Borse, M. Gojčeta Silić, M. Živković, H. Ivkošić i M. Pletikosa).
Hrvatski barokni ansambl pod umjetničkim vodstvom violinistice Laure Vadjon, na autentičnim instrumentima (Igor Davidovits, teorba) i svakako odgovarajućem načinu muziciranja (Krešimir Lazar, violončelo) odlično se uklopio u raznoliku i ukusnu izvedbu i tumačenje Monteverdijeva madrigala.

Narednih dana očekujem(o) puno kvalitenih (vjerujem za nijansu i kvalitetnijih) koncerata unutar ZABAF-a i Zagrebačkih ljetnih večeri (06.07.-02.08.2006.) koji će upotpuniti kulturnu ponudu grada i skratiti (i glazbeno) sušne ljetne mjesece stalnim ovisnicima o akustičkim poslasticama vezanim uz živo izvođenje ozbiljne glazbe.




Vezane vijesti

Krokodil - Književni festival

Krokodil - Književni festival

Zagreb, 13. lipnja 2012. - Novi veliki ljetni festival Krokodil, regionalni i internacionalni festival čitanja, po prvi put od svog osnivanja održat… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika