Objavljeno u Nacionalu br. 556, 2006-07-10

Autor: Damir Radić

FILM

Rutina i klišej

'ONA JE NAJBOLJA' redatelja Andyja Fickmana je tipična hollywoodska romatnična komedija

Damir RadićDamir Radić Mada je fama o Shakespeareu kao neupitno i uvjerljivo najvećem dramatičaru svih vremena pretjerana, nedvojbena je silna aktualnost, ili je bolje reći svevremenost mnogih Bardovih komada, a svakako tzv. zlatnih (romantičnih) komedija među kojima prednjače “Mnogo vike ni za što”, “Na Tri kralja” (ili “Kako hoćete”) te “San Ivanjske noći”. U tim manirističko-baroknim radovima Shakespeare je sup(r)ostavljao različite razine dramske zbilje - svakodnevnu i pastoralnoidiličnu, realističku i oniričnu, “zbiljsku” i fikcijsku unutar fikcije, te se kroz komplicirane zaplete igrao individualnim i kolektivnim (uključujuće spolno-rodnim) identitetima likova i mogućnostima spoznaje, štošta izravno, a osobito u podtekstu, progovarajući odnosno sugerirajući o ljudskoj prirodi, društvu i kulturi, ali i o ontologiji egzistencije i svijeta u kojem se ona odvija (udarajući tako i temelje za stoljećima kasniju pojavu podjednako velikog dramatičara, Luigija Pirandella).

Nije čudno da su opisani Shakespeareovi komadi novu popularnost zadobili upravo u tzv. postmoderno doba, jer njihova je poetika očito proto(post)modernističkaa, štoviše, zajedno s metatekstualnim engleskim i francuskim romanima 18. stoljeća bili su među glavnim argumentima naizgled paradoksalne teze o postmodernizmu koji prethodi modernizmu. Uglavnom, nema ničeg neobičnog u činjenici da današnji autori posežu za tim komadima s namjerom (ili bez nje) da ih prebace u današnje vrijeme i ikonografiju, jer svojim (dubinskim) senzibilitetom oni su posve moderni. Kenneth Branagh je tako 1993. adaptirao “Mnogo vike ni za što” ne premještajući radnju u suvremenost, dok je osuvremenjena prilagodba “Na Tri kralja” ostvarena ove godine pod odgovarajuće dvosmislenim naslovom “She’s the Man” (u ziheraškom hrvatskom prijevodu “Ona je najbolja” ta je dimenzija posve izgubljena). Osuvremenjivanje predloška izvedeno je u žanru romantične teen komedije oslonjene na mladu zvjezdicu Amandu Bynes. Orijentir je očito bio istovrsni žanrovski proizvod “Deset razloga zašto te mrzim” iz 1999., osuvremenjena prilagodba “Ukroćene goropadnice” u kojoj su tada neznani Julia Stiles i Heath Ledger započeli put do zvijezda. Scenaristice filma “Deset razloga zašto te mrzim”, Karen McCullah Lutz i Kirsten Smith, su napisale i scenarij za “She’s the Man”, s tim da su ovaj put srednjoškolskim ljubavnim zgodama dodale i natruhe sportskog filma (sportski udio zastupa nogomet iliti soccer, poprilično popularan među američkom djevojačkom populacijom). Ipak, tematsku okosnicu filma čini junakinjino preuzimanje muškog identiteta: nakon ukidanja ženske nogometne ekipe u vlastitoj školi, Viola Hastings prerušila se u svog brata blizanca Sebastiana kako bi u novoj školi koju on pohađa mogla nastaviti igrati (muški) nogomet i dokazala da je (nogometno) ravnopravna s dečkima, usput se osvećujući svom bivšem koji nije imao snage pred (muškim) kompanjonima priznati ono što je njoj nasamo rekao: da nogomet igra bolje od polovice njegovih suigrača.

Kao dečko, Viola/Sebastian unosi zabunu i peripetije u srednjoškolski kampus - najbolji joj/mu prijatelj postaje vođa nogometne momčadi Duke Orsini koji ispod mačo pojavnosti krije nježnije slojeve duše pa se Viola u njega zaljubi, ali istovremeno se u nju/njega zaljubi zgodnička Olivia u koju je zaljubljen Duke. Kod Shakespearea ovakva se spolno-rodna transgresivna zavrzlama na kraju razrješava uspostavom heteroseksualnog reda, sukladno društvenim normama, međutim u podtekstu je jasna fascinacija mogućnošću prekoračenja zadanih rodnih granica, makar to prekoračenje bilo i đavolje maslo (“Sada vidim, prerušavanje je zlo/u kojem je nečastivi vrlo opasan” - kaže Shakespeareova Viola prerušena u brata blizanca). Četiristo godina kasnije, u vrijeme afirmacije queer teorije i nazora, moglo bi se očekivati da će filmska prilagodba ponuditi više (eksplicitne) smjelosti u tretmanu spolno-rodnih prekoračenja, no “She’s the Man” ipak je tek rutinski hollywoodski proizvod koji grca u spolno-rodnim klišejima. Viola će privremeno postati dečko samo da bi režirala konačnu situaciju u kojoj priznaje vodstvo voljenog mladića (čak nije sposobna samostalno zabiti gol iz penala bivšem dečku, što je dakako simbolički čin, nego joj je to uspijeva tek naknadno, uz Dukeovu asistenciju), što iznova potvrđuje kako su žene same najčvršći oslonac patrijarhata.

Naravno, i u ovakvom ultimativno industrijskom i utilitarističkom djelcu mogu se tražiti i pronaći natruhe (nesvjesnog) otpora heteronormativnom patrijarhatu, od činjenice da je upravo Viola/Sebastian veliki manipulator i svojevrsni demijurg, do dojma kako je junakinja privlačnija kao Sebastian nego kao Viola. Naime, glumica Amanda Bynes u ženskoj ulozi previše je sklona afektiranju (bilo je to očito i u njezinom prethodnom teen hitiću “Sve što djevojka može poželjeti”), previše podsjećajući na Maju Šuput križanu s Paolom Valić (znači tip erotične slatkice koja nažalost sadrži crtu iritantnosti). Kao muško, međutim, ona je više-manje neodoljiva kako već femini (ali ne i feminizirani) dječaci znaju biti; o tome svjedoči i njezina glumačka partnerica Laura Ramsey (Olivia) koja je izjavila kako je “Amanda zaista zgodan dečko” i da joj je “sasvim jasno kako se Olivia mogla zaljubiti u nju, odnosno - u njega.” Što se tiče kritičara, redom su primijetili da Amanda Bynes ni jednog trena ne sliči na mladića, što su neki uzeli za manu filma zaboravljajući da je riječ o ostvarenju posve stiliziranog konteksta bez obzira na to što mu se radnja ne događa u nekoj od Shakespeareovih Arkadija nego u naizgled realističkom ambijentu američke srednje škole. No čak i u tako stiliziranom kontekstu teško je progutati raspletne trenutke filma u kojima nitko ne razlikuje Violu od Sebastiana, iako je sličnost između Amande Bynes i Sebastianova utjelovitelja Jamesa Kirka minimalna (Kirk je ulogu dobio u zadnji čas, nakon odustajanja glumca koji je navodno više sličio Amandi Bynes). U takvoj prilici bilo bi logičnije da su autori filma posegnuli za specifičnošću slikopisnog medija koja dopušta da glavna glumica (simultano) glumi oba lika - i muški i ženski, i Violu i njezina brata blizanca.

Time bi se Shakespeareova temeljna spolno-rodna situacija dodatno usložnila i otvorila nove značenjske horizonte, no od tvoraca ovog filma svaki iskorak iz strogo zadanih granica bilo je nerealno očekivati. U drugoj polovici 90-ih u Hrvatskoj je zavladala gotovo opća pomama za češkim romanopiscem Michalom Vieweghom, nakon što je u nas preveden njegov najpoznatiji roman “Odgoj djevojaka u Češkoj”. Taj spoj socijalno-kritičke tranzicijske humorne drame i tragikomično parafraziranog film-noira, uz dodatak metanaracije, smatrao sam dubinski tipičnim izdankom tzv. češkog humora (“smijeh kroz suze” njegova je u nas omiljena formula) koji me nikad nije impresionirao. Vidjeli smo u našim kinima i posve blijedu adaptaciju tog ipak korektnog romana, kao i nešto bolju ranijeg Vieweghova uratka “Sjajne zeznute godine”, a sad je pred nama prilagodba još jednog Vieweghova ostvarenja. “Roman za žene” razigran je humorni film koji neke formalno-stilske (post)modernističke postupke upreže u kolo ili jaram (kako vam drago) pučke (romantične) komedije, postavljajući u središte lijepu i erotičnu junakinju iz čije izravne perspektive pratimo ljubavno-seksualne zgode, kako njezine tako i njene majke koja ni u svojim 50-ima ne odustaje od erotske dimenzije egzistencije, na čemu joj se može samo čestitati. Film sadrži i kritički sloj usmjeren ironiziranju posttranzicijske češke zbilje, no on je podjednako površno obrađen kao i svi drugi idejno-tematski sastojci tog potencijalnog češkog “Seksa i grada”, s kćeri i majkom na mjestu američkih istogeneracijskih “in-prijateljica” i dominantno skučenom češkom ambijentacijom naspram američkog glamura. Ipak, usprkos općoj površnosti, “Roman za žene” ne treba otpisati - zahvaljujući dobrom ritmu i stilskoj svježini riječ je o lako gledljivu ostvarenju, a većina ugode koju izaziva svakako je vezana uz atraktivnu pojavnost Zuzane Kanóczove. Ta mlada glumica svojom tjelesnom ekspresivnošću nosi film i više je nego dobar razlog da ga se pogleda.

ONA JE NAJBOLJA

She's the Man, am. romant. teen komedija, 2006. R: Andy Fickman Gl: Amanda Bynes, Chaning Tatum, Laura Ramsey, Robert Hoffman ocjena: dvije (2) zvjezdice ROMAN ZA ŽENE Roman pro ženy, češ. romant. komedija, 2005. R: Filip Renč Gl: Zuzana Kanóczová, Marek Vasut, Simona Stasova, Ladka Nergesova ocjena: tri (3) zvjezdice>email to:Damir Radic

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika