NACIONAL: Vozite li i dalje motore? - Kad mi netko dopusti da napravim nekoliko krugova. Nekoć sam imala Harley, ali muž me uvjerio da ovdje nema rezervnih dijelova Ruža Tomašić, HSP-ova zastupnica s Korčule, posljednjih se mjeseci etablirala kao vodeći protivnik narkomafije u Hrvatskoj. Sve je počelo u veljači, kad je u razgovoru za Jutarnji list optužila Jakšu Cvitanovića kao glavnog dilera na Korčuli. Bilo je to prvi put da neki političar izrijekom govori o kriminalcima i traži da se protiv njih pokrene akcija. U svakom slučaju, riječ je o atipičnoj političarki u hrvatskim uvjetima. Ruža Tomašić je emigrantica koja je 25 godina života provela u Kanadi, gdje je radila kao policajka. Početkom 90-ih vratila se u Hrvatsku i bila tjelohraniteljica Franje Tuđmana, a onda se razboljela i ponovno otišla u Kanadu. S obitelji se definitivno doselila 1998. i otad živi u korčulanskom mjestu Smokvica. Članica je pravaške stranke od 1990. i prije tri godine ušla je u Sabor. Premda je povremeno sudjelovala u političkim raspravama, ne voli se javno eksponirati i do “afere Cvitanović” bila je poznatija kao vozačica “Harley Davidsona” negoli borac protiv organiziranog kriminala. Korčulanski diler pokušao je organizirati njezinu likvidaciju, ali policija je to doznala i upozorila Ružu Tomašić. Otad ima zaštitu, što pokazuje kako su informacije da joj je ugrožen život bile istinite. Cvitanović je trenutačno u bijegu, ali Ruža Tomašić smatra da u Hrvatskoj postoje deseci cvitanovića koji uživaju zaštitu visoke politike. Drugim riječima, ona svoje kolege - ili neke od njih - optužuje da su sponzori narkomafije.

NACIONAL: Jeste li očekivali ovakav razvoj događaja kad ste prije nekoliko mjeseci apostrofirali Jakšu Cvitanovića kao glavnog narkobosa na Korčuli?

- Nisam, ali sam očekivala da će iza mene stati roditelji tamošnjih ovisnika i da će protiv Cvitanovića biti podignuta optužnica. Mislila sam da će izići u javnost sa svojim pričama i da će dio te djece svjedočiti na sudu, ali to se nije dogodilo. Ljudi na Korčuli se plaše i jako ljute kad im predlažem izlazak u javnost. Evo vam primjer. Prije nekoliko mjeseci grupa roditelja najavila se da će me posjetiti i ispričati svoja saznanja o Cvitanoviću, ali kad sam istupila u novinama, tako su se uplašili da su odbili mogućnost bilo kakvog izravnog kontakta. Nazvali su me i rekli: “Gospođo Tomašić, nećemo se susresti nego smo napisali svoja svjedočanstva, ali bez potpisa.” Čak nisu htjeli adresirati na moju kućnu adresu nego su papire ostavili na jednoj lokaciji na otoku i ja sam ih ondje pokupila.

NACIONAL: Kako objašnjavate takav strah? - Možda zato što su to sve mala mjesta i ljudi misle da će i dalje morati živjeti u svojim domovima, a policija, sudstvo i država neće poduzeti ništa kako bi ih zaštititili. NACIONAL: Kad ste vi doznali da je Cvitanović šef tamošnjih dilera?

- Prvi sam put za njega čula prije četiri godine. U prvo vrijeme bile su to glasine, a zatim su se informacije množile i ukazivale na njega. Živim u Smokvici u kojoj također ima narkomana i zna se tko im nabavlja drogu, kad bih došla u Velu Luku, znanci bi mi pokazivali neke tipove i objašnjavali da su to lokalni dileri. Na drugim mjestima ukazivali su mi na osobe koje dilaju na koćama ili dovoze heroin iz Splita.

NACIONAL: Tada još niste bili saborska zastupnica. Jeste li upozorili policiju što se zbiva?

- Razgovarala sam s policajcima, ali tada sam još bila nepoznata Ruža Tomašić koja živi u Smokvici na Korčuli. Meni su ljudi govorili da su dojavljivali policiji, a kad se trebaju pojaviti kao svjedoci na sudu, odustaju i kažu da ne mogu. Jedan mi je čovjek ispričao kako se njegova 17-godišnja kći prostituira za heroin, a kad sam mu rekla da mora podići optužnicu jer je u pitanju njegovo maloljetno dijete, odgovorio je: “A kako to mislite, pa imam još jedno dijete?” Znači, on je već odlučio zaštititi jedno dijete, tako što će žrtvovati drugo. Jednostavno sam razočarana tim ljudima.

NACIONAL: Jeste li se ikad susreli s Joškom Cvitanovićem?

- Nisam. Nekoliko smo se puta mimoišli na ulici i to je sve.

NACIONAL: Zastupate li i dalje stajalište kako njegov bijeg potvrđuje da MUP i pravosuđe ne rade svoj posao?

- Prvo, on ima 92 kaznene prijave, a nije u zatvoru. To znači da je pravosuđe totalno podbacilo. A onda je pobjegao dvojici policajaca ili su ga pustili da ode, što govori o radu policije. Kako je moguće privoditi osobu takvog profila bez lisica na rukama? Nije to čovjek koji nije platio tri kazne zbog nepropisnog parkiranja nego diler koji je ozlijedio drugu osobu. Temeljno pravilo policijskog ponašanja, kad prevozite tako opasnu osobu, govori da se ne zaustavljate nego ga prevezete iz točke A u točku B, predate nadležnim osobama i idete svojim putem.

NACIONAL: Kako se ovakve situacije rješavaju u Kanadi?

- Ondje se policajci ne otpuštaju zbog ovakvih pogrešaka a politika se ne miješa u rad policije. Ravnatelja policije biraju policajci i na njegov izbor ili razrješenje politika ne može utjecati. Ali kad policajci pogriješe, ne dobiju otkaz nego im se smanji plaća ili premještaj u neku zabit. Otkazi se samo dijele zbog kažnjivog djela. Kriminalci kao što je Cvitanović u Kanadi ne bi mogli biti na slobodi. Osim toga, tamošnji zakon razlikuje sitne od krupnih dilera. Kad vas uhvate s malom količinom droge, država vas ne šalje u zatvor nego na liječenje. Krupni dileri idu u zatvor.

NACIONAL: Na korčulanski narkomilje upozorili ste i Marijana Mlinarića i Ivicu Kirina. Kako su oni reagirali?

- Mlinariću sam čestitala na imenovanju i rekla kako na Korčuli ima puno problema. Jednom sam mu dala konkretne podatke i on je zatim poslao dopis u Policijsku upravu u Dubrovniku, ali odatle nikada nije dobio odgovor. Da sam ministrica i da mi podređeni ne žele odgovoriti na pisani zahtjev, otišla bih u Dubrovnik i naglavce ih izbacila s posla. Onda je Kirin postao ministar pa sam i njega upozorila, ali očito se susreće s dosta problema u radu. Ispričao mi je kako su njihovi ljudi pratili Cvitanovića.

NACIONAL: Kako biste vi postupili da ste na njihovu mjestu?

- Želim pohvaliti Darka Dundovića, šefa MUP-ova Odjela za suzbijanje droga. Dundović je vrhunski profesionalac, ima dva magisterija, ali nema ni ljude ni novac koji treba za efikasnu borbu s narkomafijom. U cijeloj Hrvatskoj ima samo 170 policajaca obučenih za borbu protiv droge, ali oni se usput moraju baviti i ostalim kažnjivim djelima. Narkomafija raspolaže golemim sredstvima, posjeduju novac, kuće i automobile, a policija nema ni kunu. U Kanadi smo plaćali doušnike, a ovdje inspektori ne mogu dobiti ni toliko novca da informatora odvedu na ručak ili piće. Profesionalci iz Odjela za drogu su mi pričali da sami moraju plaćati mobitel čak i kad razgovaraju o poslu, a izvan dužnosti dilere prate u vlastitim autima, jer tada ne mogu dobiti službene automobile. Postoje države koje su spremne besplatno obučiti naše ljude u borbi s narkomafijom, ali mi se uzdamo u nekakve strategije. To nije borba protiv droge nego laž i pranje mozga.

NACIONAL: Vjerujete li da narkomafiju štite visoki politički krugovi u Hrvatskoj?

- Vjerujem. Ako stvarno želite riješiti problem droga, uvježbat ćete vojsku i policiju i uništiti najveći dio mafije. Nemojmo lagati, to se nikada neće potpuno riješiti, ali se može svesti na minimum.

NACIONAL: U Saboru smo, a preko puta je Vlada. Jesu li krivci u te dvije institucije?

- Dodajte i pravosuđe. Napravite anketu o tome koliko je dilera privedeno, a koliko ih je pravomoćno osuđeno. Dobit ćete vrlo zanimljive rezultate. U Kanadi svaki sudac mora riješiti deset slučajeva na dan. Na kraju tjedna supervizor pregleda rezultate i ako ne zadovolje, protiv suca se vodi istraga. Ovdje toga nema. Kad dođem na naš sud u 13.30, nema nikoga. Kad bi za prvu grešku suci dobili opomenu, za drugu 30 posto manju plaću, a za treću otkaz, riješila bi se ta situacija.

NACIONAL: Nije li dio problema u kaznenom zakonodavstvu, koje slično tretira velike dilere i tinejdžera s 2 g marihuane?

- Taj tinejdžer je ili sitni diler ili obični konzument. Naravno da ga treba privesti, ali na liječenje, a ne u zatvor. Dijete će iz zatvora izići u još gorem stanju.

NACIONAL: Podržavate li dekriminalizaciju lakih droga?

- Nije dekriminalizacija ako dijete pošaljete na liječenje. Problem je što u Hrvatskoj nema edukacije roditelja i djece. Za mene roditelji koji se protive testiranju nisu normalni.

NACIONAL: Da vas HSP, ako uđe u iduću vladu, predloži za ministricu unutarnjih poslova, biste li to prihvatili?

- Ne mora to biti ministarski položaj, ali htjela bih mjesto na kojem se čuje moja riječ. Želim funkciju na kojoj mogu zapovijedati i onda reći, to sam napravila. Koncentrirala bih se na borbu protiv droge jer to je najveći problem u Hrvatskoj. Nitko kod nas nije umro od ptičje gripe ili kravljeg ludila, ali kad su se pojavile naznake tih bolesti, svi su se uzbudili. A narkomanija ne dira nikoga, iako odnosi mnoge živote i golem novac. To je dokaz da iza svega stoji politika. Slučaj ovisnice o cracku

NACIONAL: Jeste li se uplašili kad ste doznali da planiraju vašu likvidaciju?

- Nije mi bilo svejedno, ali sad o tome ne razmišljam. Ako vas žele ubiti, to će i učiniti, bez obzira na to koliko imate tjelohranitelja. Svjesno sam ušla u sve ovo i neka bude što mora biti. Ne namjeravam sjediti kod kuće i plakati jer mi netko prijeti. Veći je problem obitelj, ali oni dobro znaju kako funkcioniram. Cijeli život mrzim nepravdu i nisam se tek u 48. godini počela boriti protiv kriminala.

NACIONAL: Koja je najgora situacija u vašoj policijskoj karijeri?

- Ima jedan slučaj iz Toronta, koji nikada neću zaboraviti. Bila sam u patroli kad su nas pozvali na intervenciju u stan jedne ovisnice o cracku. Ona je imala malu bebu, koja je plakala. Kako bi prekinula dječji plač, ovisnica je uzela vrelu peglu i stisnula ju na djetetova usta. Držala je peglu sve dok beba nije umrla u teškim bolovima. Da me kolege policajci nisu zadržali, zadavila bih tu ženu.

Ovisnost o Harleyju

NACIONAL: Vozite li i dalje motore? - Kad mi netko dopusti da napravim nekoliko krugova. Nekoć sam imala Harley, ali muž me uvjerio da ovdje nema rezervnih dijelova.

>email to:Robert Bajrusi