Ljerka Tomljenović-Biškupić prilikom dodjele priznanja U četvrtak, 6. srpnja, njemački veleposlanik u Hrvatskoj Jürgen AR Staks u Zagrebu je Ljerki Tomljenović-Biškupić, supruzi hrvatskog ministra kulture Bože Biškupića, predao Križ za zasluge 1. stupnja, veliko priznanje koje dodjeljuje predsjednik Savezne Republike Njemačke Horst Köhler. Riječ je o priznanju koje je 1951. utemeljio tadašnji njemački predsjednik Theodor Heuss i najviše je priznanje koje može dobiti pojedinac za svoje zasluge njemačkoj naciji i državi, a u nekim slučajevima njemački predsjednik može odlučiti da to odličje dodijeli i stranom državljaninu, kao što je to Horst Köhler učinio u slučaju Ljerke Tomljenović-Biškupić. Premda je njezin suprug Božo Biškupić jedan od najutjecajnijih ljudi u Hrvatskoj i jedan od najbližih suradnika hrvatskog premijera, Ljerka Tomljenović-Biškupić oduvijek izbjegava medijsku pozornost vezanu uz svog muža, jer, kako kaže, ona i njezin suprug imaju potpuno odvojene karijere. Odličje njemačkog predsjednika Köhlera nagrada je za cijelu njezinu profesionalnu karijeru koju je posvetila svojoj najvećoj ljubavi: njemačkom jeziku i kulturi.

Nakon što je završila studij germanistike i pedagogije, godinama je predavala njemački jezik u zagrebačkim srednjim školama i na Filozofskom fakultetu, a od 1982. radi kao urednica za njemački jezik u Školskoj knjizi, nakladničkoj kući koja izdaje udžbenike za osnovnu i srednju školu, fakultete, te stručna izdanja i rječnike. Kad je u povodu dodjele Saveznog križa za zasluge 1. stupnja pristala dati intervju za Nacional, sama je odredila da će se razgovor voditi na njezinu radnom mjestu: u malenoj sobi na drugom katu zgrade Školske knjige u Masarykovoj ulici u Zagrebu. U pretrpanoj sobi punoj udžbenika i rječnika njemačkog jezika, Ljerka Tomljenović-Biškupić počela je govoriti o svom dugogodišnjem radu, a razgovor s Nacionalovim novinarom u nekoliko su navrata prekidali njezini kolege koji su joj donosili probne otiske udžbenika njemačkog jezika za osnovnu školu, i ona je koncentrirano provjeravala ima li u njima kakvih pogrešaka. NACIONAL: Je li vas iznenadilo priznanje njemačkog predsjednika koje ste dobili? - Prije mjesec i pol su me nazvali iz njemačkog veleposlanstva i rekli mi da sam kandidirana za to odličje i to me uistinu iznenadilo, nikad se tome nisam nadala. Nijemci inače vrlo rijetko dijele takva priznanja, a i ja nikad nisam razmišljala o nagradama kao o nečem što treba dobiti, nego one dođu ili ne dođu. Nikad me nagrada ili bilo kakvo drugo odličje nije vodilo da bih neki posao radila bolje nego što bih ga inače radila. Ja svoj posao radim zato što ga volim i najveća mi je sreća u životu to što sam uvijek radila stvari koje sam voljela raditi, ili sam bila toliko hrabra pa sam se svaki put odlučila za nešto novo. Cijeli život sam zapravo radila jednu stvar: učila druge usvajati kulturu i jezik nama susjednih zemalja. A kako je to posao koji traje dosta dugo, onda naravno postoje i različite nijanse. Uvijek sam posao promatrala kroz entuzijazam, a ne samo kao odrađivanje posla.

NACIONAL: Kakve su bile reakcije na to što ste dobili to odličje?

- Mnogi su me zvali i čestitali, a posebno mi je drago što me nazvao profesor Viktor Žmegač s Filozofskog fakulteta, s kojim sam radila na fakultetu i koji mi rekao da je i on jednom dobio to priznanje.

NACIONAL: Za što se točno dodjeljuje to odličje?

- Za različite doprinose njemačkoj kulturi i narodu. U mom slučaju očito je to bio moj višegodišnji rad na promicanju i približavanju njemačkog jezika i kulture, običaja i načina razmišljanja. Jezik je živ, on se razvija, treba učiti djecu od samog početka da je veliko bogatstvo uopće se moći izraziti na nekom drugom jeziku. Za poznavanje stranog jezika potrebno je učiti cijeli život, a učenje jezika je lako samo kad se radi sa srcem. Nema teškog i lakog jezika, samo je važan pristup i odnos svakog pojedinca prema tom jeziku. A iznad svega je motivacija, pa se s tim svaki profesor stranog jezika mora posebno pozabaviti. Ono što čovjek nauči na fakultetu tek je početak, jer se kroz život treba puno učiti i raditi na sebi da bi čovjek mogao biti dobar profesor. Zato mi se sviđa što je i kod nas zaživjela ideja o permanentnom učenju i usavršavanju, jer to čovjeku daje sigurnost da stvari radi suvremeno i bolje nego što je radio prije.

NACIONAL: Stranim jezicima pridajete jako veliku pozornost?

- Bez poznavanja stranih jezika gotovo je nemoguće živjeti u suvremenom svijetu. Što se tiče njemačkog jezika, u Europi ima 100 milijuna govornika njemačkog jezika, pa je logično da se o tom jeziku treba povesti više brige, pogotovo zato što je Hrvatska bila dio te kulture i možemo reći da je u jednom trenutku njemački jezik bio naš domaći jezik. Tradiciju treba sačuvati, ali treba iz nje učiti. Ulazak Hrvatske u EU je dobra stvar, ali već sad treba raditi na tome da se naše mlađe generacije pripremaju za to i budu spremne, a za to je potrebno poznavanje stranih jezika. Nikad se ništa ne može napraviti vrlo brzo i s malo muke, potrebno je kontinuirano raditi. Zato mi se ne sviđa kad netko kaže da ima vremena, da će to naučiti poslije. Naime, svaka godina je na neki način gubljenje vremena, i kad su se vodile diskusije o tome zašto treba početi rano učiti strani jezik, to je bilo potpuno izlišno pitanje, jer dijete kroz igru uči puno brže nego kasnije odrasli čovjek. Silno se veselim što će, osim dva obvezna strana jezika, sigurno uskoro biti uveden i treći, jer će mobilnost unutar zemalja i ljudi Europske unije ljudima omogućiti da se snalaze u zemljama čiji jezik znaju, odnosno koje jezike su učili. Što više jezika znaš, to ćeš imati veće šanse za uspjeh. Zato moramo dati prve impulse da se tako nešto može ostvariti, jer ako to ne učinimo, onda smo zakinuli sve novije generacije.

NACIONAL: Kako biste procijenili položaj njemačkog jezika, kulture i društva u Hrvatskoj?

- Mislim da bi sve moglo biti mnogo bolje. U osnovnoj školi još uvijek nemamo obvezna dva strana jezika, nego su oni izborni program, što je otežavajuća okolnost. U usporedbi s nekim drugim stranim jezicima, položaj njemačkog jezika donekle je dobar upravo zbog toga jer je u naše društvo još uvijek uklopljena njemačka kultura. Njemački jezik je važan za posao i ljudi znaju da se s tim jezikom doista može nešto postići, makar danas ima sve više roditelja koji smatraju da su riješili pitanje jezika ako su svom djetetu omogućili da uči engleski. Bilo bi vrlo korisno kad bi više ljudi razmišljalo o višejezičnosti.

NACIONAL: Dugo ste radili i kao profesorica njemačkog jezika u školama?

- Da, prvo sam radila u matematičkoj gimnaziji, potom u jezičnoj 18. gimnaziji, a nakon toga na fakultetu kao metodičar nastave njemačkog jezika. Uspjela sam vidjeti i proći mnogo škola, uvijek bi me zadivio potencijal učenika. Imam dobar kontakt s učenicima. Naime, često radim pilot-istraživanja vezana uz udžbenike i uvijek su mi važni komentari samih učenika, jer oni upućuju na stvari koje su njima važne. To je bit svega. Znatiželja da se radi nešto korisno i kreativno dovela me u izdavaštvo. U međuvremenu sam se dosta bavila ranim učenjem stranih jezika, napisala sam udžbenike te namjene, ali bit je da se kroz izdavaštvo može mnogo stvari pratiti i raditi i uvijek sam u središtu događanja.

NACIONAL: Koliko se u Hrvatskoj govori njemački?

- Imamo podatak da 25 posto učenika uči njemački, što je dosta dobar postotak za razliku od primjerice Slovenije, gdje je ta brojka mnogo manja, te Mađarske, u kojoj je taj postotak isto manji. Ipak, to je neka srednja vrijednost, moglo bi ih govoriti mnogo više. Pretpostavljam da je problem što puno više ljudi razumije njemački, ali se ne usudi govoriti, što je veliki problem. Ljudi bi se trebali upustiti u avanturu govorenja bez straha. Mnogi su u fazi stalnog počinjanja, pa takve zovemo vječnim početnicima. Njima samo treba jedan impuls da bi progovorili i da bi taj jezik postao njihovo vlasništvo. Za to treba samo malo volje i truda. Jedan kolega koji je uvijek izbjegavao govoriti njemački i osjećao se nesigurno otišao je na jedan skup u Njemačku i bio prisiljen danima govoriti njemački jer nitko tamo nije razumio niti jedan drugi jezik, onda je i on shvatio da mu to nije nikakav problem.

NACIONAL: Zašto postoji taj veliki strah od govorenja?

- Kad promatramo djecu, ona se u svakom pogledu žele isticati, i dok se igraju, ništa im nije neugodno. U nižim razredima, kad radite predstavu na njemačkom, djeca pjevaju pjesmice ili rade skečeve na stranom jeziku, svi to žele raditi s velikim užitkom. Međutim, čim dođu u pubertet, pristup mora biti sasvim drukčiji, jer ima učenika koji nikad neće reći niti jednu riječ jer im je neugodno. Ista stvar se događa i s odraslima. Bitno je sporazumijevanje, pa i metodika potiče da se učenika ne ispravlja u greškama, jer ga time sputavaš u tijeku njegovih misli. Pogreške se tek na kraju trebaju sumirati i obrazložiti na drukčiji način. Bitno je učiti i retoriku, što se tek odnedavno više uči u našim školama, jer na taj način učenici stječu znanja kako se lakše izraziti, kako obraditi različite teme.

NACIONAL: Vaš suprug je poznat kao vrstan govornik njemačkog jezika. Tko govori bolje njemački, vi ili on?

- Oboje govorimo dobro, svatko na svoj način.

NACIONAL: Znate li tko u hrvatskoj vladi govori njemački jezik?

- Ne znam. Nisam to istraživala, ali vjerujem da postoje ministri koji govore njemački. Ali i oni idu linijom manjeg otpora, pa radije govore engleski, jer je to mnogo lakše. Često puta sam čula razmišljanje tipa “zašto da ja sad govorim njemački s Nijemcem, kad je on tad na svom terenu, a ja nisam. A kad govorimo treći jezik, onda smo ravnopravni”. Ima u tome logike, ali s druge strane, mislim da od govorenja na više jezika sam čovjek puno više profitira i puno bolje može shvatiti tu drugu osobu. Priznanje Školskoj knjizi Na svečanoj dodjeli Saveznog križa za zasluge 1. stupnja Ljerka Tomljenović-Biškupić je u govoru zahvale istaknula da nagradu koju je primila doživljava kao priznanje cijeloj Školskoj knjizi i svim svojim kolegama s kojima već godinama radi na izdavanju udžbenika za strane jezike. Profesori njemačkog

NACIONAL: Osnovali ste Društvo profesora njemačkog jezika kojem ste i predsjednica. S kojim ciljem je osnovano to udruženje?

- Društvo učitelja i profesora njemačkog jezika osnovano je 1992., s potrebom da se udružimo i zajednički pokušamo pratiti moderne tokove učenja jezika. Godinama je posebno bila aktivna sekcija za osnovne škole, jer se dugo radilo na uvođenju prvog stranog jezika u prvi razred osnovne škole i to je sad zaživjelo.>email to:Plamenko Cvitic