Predsjednik Uprave hotelske grupacije Kempinski Retom Wittwerom, koji je na tom položaju već 11 godina Kempinski Hotels & Resorts, najstariji hotelski lanac u Europi, u partnerstvu s istarskom tvrtkom AB Maris izgradit će luksuzno odmaralište na zapadnoj obali Istre, nasuprot Brijuna, vrijedno 207,6 milijuna eura, što predstavlja najveće pojedinačno ulaganje u hrvatski turizam do sada. Odmaralište Kempinski Hotel Porto Mariccio imat će hotel s pet zvjezdica, 250 soba i apartmana te wellness centar. Ostali dio odmarališta imat će 300 apartmana, 72 vile u nizu i 90 samostalnih vila. U sklopu kompleksa bit će i marina s 350 vezova te golf teren s 18 rupa, koji je dizajnirao nekad najbolji igrač golfa Jack Nicklaus. To će ujedno biti i prvo golf igralište u sklopu lanca Kempinski u svijetu. Direktor tvrtke AB Maris i voditelj projekta Roberto Bradić izjavio je prigodom predstavljanja projekta u petak, 7. srpnja, da su sva potrebna novčana sredstva već osigurana, te da će odmaralište biti izgrađeno do kraja 2008. i predano na upravljanje Kempinski hotelima početkom 2009. Prigodom predstavljanja projekta u Zagrebu, Nacional je razgovarao s predsjednikom Uprave hotelske grupacije Kempinski Retom Wittwerom, koji je na tom položaju već 11 godina. Ovaj počasni građanin Pariza i počasni francuski vitez točno oslikava filozofiju hotelijerske filozofije Kempinski hotela, a to je individualnost. Nakon završetka razgovora, Nacionalovoj novinarskoj ekipi koja je bila ležerno odjevena zaželio je da ostanu takvi i ne počnu nositi, za njega, jednoobrazna odijela, jer ni sam ih ne nosi kad nije potrebno, pa čak ni dok radi.

NACIONAL: Što će vaša investicija značiti za hrvatski turizam?

- Naša je kompanija najstariji lanac hotela u Europi i među najstarijima u svijetu. Imamo 93 hotela diljem svijeta i ime koje je prepoznatljivo po luksuznom hotelijerstvu s visokom kvalitetom. S druge strane, najpoznatiji smo u Njemačkoj koja je najemitivnije turističko tržište u svijetu, a Nijemci vole dolaziti u Hrvatsku pa će im Kempinski postati dodatni jamac kvalitete. Projekt je dizajnirao poznati arhitektonski ured iz Londona WAT & G te će poštivati istarsko arhitekturno naslijeđe i lokalni ambijent, a izgradnju će obavljati hrvatske tvrtke.

NACIONAL: Kako ocjenjujete hotelsku infrastrukturu u Hrvatskoj?

- Smatram da Hrvatska ima najveći potencijal na Mediteranu zbog lijepe obale, ali ima veliki nedostatak u hotelskoj i turističkoj infrastrukturi jer je još uvijek na razini sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Očekivanja današnjih gostiju ipak se razlikuju od onih prije 30 ili 40 godina. Od Hrvatske se puno očekuje i svi bi htjeli posjetiti vašu obalu, ali uvijek postoji onaj veliki “ali”, jer ova zemlja nema hotele kakve oni očekuju. No ima velikog manevarskog prostora za napredovanje.

NACIONAL: Susreli ste se s hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom. O čemu ste razgovarali?

- S premijerom sam razgovarao o nedostatku hotelske infrastrukture, kog je on itekako svjestan. Čak je sam načeo tu temu. Vlada, kao i svaka druga, želi nešto što je dobro za cijelo društvo, kao i potvrdu dobrog imidža zemlje. U razgovoru sam uočio da Vlada želi razvoj elitnog turizma. Njezin je odabir razvoj turizma klase, a ne mase.

NACIONAL: U Hrvatskoj se svaki put kad se razgovara o turističkim problemima tvrdi kako je rješenje u elitnom turizmu, a ne masovnom. Što je to uopće elitni turizam?

- Kada govorimo o elitnome turizmu, moramo biti oprezni jer svako je društvo stvoreno od različitih socijalnih skupina. Uvijek će postojati bogati i siromašni, više klase, srednje i niže. Poznata je činjenica da se bogatstvo države ne ogleda u tome ima li visoku klasu, nego ima li snažnu srednju klasu. Švicarska, iz koje potječem i koja je bogata zemlja, ima, naravno, bogate ljude, ali je srednja klasa ipak najbrojnija i najsnažnija. Turizam u određenoj zemlji uvijek treba imati raznolik profil gostiju. Imate mlade goste koji traže zabavu i smještaj tipa hotela s dvije ili tri zvjezdice. Ljudi iz srednje klase s obiteljima traže drugu vrstu smještaja, a gosti visoke klase opet nešto drugo. Primjerice, kad letite zrakoplovom vaš primarni cilj je doći iz točke A u točku B. Taj zrakoplov imat će 8 mjesta prve klase, 20 poslovne i 200 ekonomske, jer takav je i sastav putnika. U ekonomskoj klasi možda nećete jesti kavijar i piti šampanjac, ali ćete doći do cilja. Ništa drugačije nije ni s turizmom. Ne možete očekivati da će vam dolaziti isključivo milijunaši koji će svoj novac trošiti kod vas. To je čista iluzija. Osim ako na nekakvim otočićima ne stvorite milijunaške oaze kakve imaju na Tahitiju ili Maldivima. Jednom sam htio ljetovati na takvom mjestu i ostao prilično zatečen kad su me pitali za broj moga privatnog zrakoplova. Nije pitanje tipa turizma za koji se treba opredijeliti, već je stvar u ravnoteži masovnog i elitnog.

NACIONAL: Mislite li u budućnosti otvoriti još hotela u Hrvatskoj? Naime, postoji plan revitalizacije brijunskog otočja. Jeste li zainteresirani za njega?

- Ne želimo biti McDonald’s i raditi nove hotele svaka dva tjedna. Želimo ići korak po korak. Ovim projektom smo prisutni u Hrvatskoj, učimo o njoj i o mogućnostima koje imamo u ovoj zemlji. U Turskoj nam je trebalo deset godina dok nismo izgradili novi hotel. Željeli bismo imati hotel u Zagrebu, jer obično gradimo hotele u glavnim gradovima. Vrlo smo zainteresirani za Brijune, ali oni ipak trebaju master plan prije bilo kakvog početka obnove.

NACIONAL: Volite reći da je svaki Kempinski hotel za sebe. Kako komentirate kategorizaciju hotela, pošto se mnogi hoteli s pet zvjezdica ipak međusobno razlikuju?

- Kategorizacija je stvar pojedine države. Neko sam vrijeme živio u Parizu, kada su me pozvali u odbor za kategorizaciju hotela. Francuska je do tada kao najvišu kategoriju imala 4 zvjezdice. Odlučili su prijeći na sustav pet zvjezdica kakav imaju sve ostale države. Nakon mnogo razgovora ništa nisu dogovorili i ja sam izašao iz odbora. Kada govorimo o objektivnosti kriterija, za neke je Sheraton luksuz a za mene hotel od 4 zvjezdice. Definicija kvalitete kod Amerikanaca razlikuje se od Europljaninove. Amerikancima kvaliteta znači standardizaciju, a Europljanima individualizaciju. Standardizirani proizvod može biti uspješan kod sustava brze hrane. Hoteli, međutim, ne trpe takvu standardizaciju i to ne prolazi u Europi gdje ima previše različitosti. Europske hotelske kuće ne bi smjele imati klonove hotela. Kad odete, primjerice, u Hilton na Katmanduu, znate što možete očekivati. Svaki Kempinski hotel je, međutim, drukčiji. Naš standard je da standarda nema.

NACIONAL: Zašto kažete da je Kempinski pionir u hotelskom poslu?

- U mnogim smo zemljama bili pioniri, primjerice, otvaranjem hotela u Africi ili u Kini prije 17 godina, čime smo ušli na azijsko tržište. Tada su nam govorili kako je to suluda investicija, a danas svi žele ući u Kinu. Prije godinu dana otvorili smo hotel u Čadu i opet smo slušali da uludo bacamo novac. Čad je među zemljama s najvećim izvorima plina. Što mislite koliko će isti taj Čad biti primamljiv za 20 godina kad se smanje količine energije? Zato sad otvaramo hotel kako bi bili prisutni kad se to dogodi. Milano je, primjerice, zasićen s desetak luksuznih hotela. Kad u relativno malom gradu imate tako puno luksuznih hotela, cijene padaju. Kad nas pitaju da tamo otvorimo hotele, lijepo im se zahvalimo. Biti prvi je rizik ali profitabilan.

NACIONAL: Bavite li se već dugo hotelijerstvom?

- Moja obitelj ima hotel u St. Moritzu i već 4 generacije upravlja hotelima i restoranima. Nisam želio nastaviti obiteljski posao jer volim napraviti i postići nešto sam. Putujem 300 dana u godini.

NACIONAL: Osjetite li kada umor zbog toga?

- Imam svoje uspone i padove, i kad se osjećam umornim jednostavno ne idem na posao. Financijski sam osiguran i nisam pod stresom, moj je posao da stres izazivam kod svojih zaposlenika.>email to:Ante Pavic