Objavljeno u Nacionalu br. 557, 2006-07-17

Autor: Damir Radić

FILM

Odlični strani filmovi

FESTIVAL u Puli počeo bez ijedne nacionalne premijere, ali s izvrsnim međunarodnim programom

Damir RadićDamir RadićZavršno komentirajući prošlogodišnji festival u Puli, filmski kritičar Globusa Nenad Polimac ustvrdio je da je pulska Arena mjesto na kojem se moraju prikazivati hollywoodski hitovi kako bi se publika privukla u broju dovoljnom da bi ogromno zdanje bilo bar solidno popunjeno, te da tada ni viša cijena karata za večernji program ne bi bila kontraproduktivna. Umjetnički ravnatelj festivala, Zlatko Vidačković, Polimčevu ideju o povišenju cijena ulaznica smatrao je apsurdnom, te se takoreći zavjetovao da dok je on na mjestu kreatora (međunarodnog) programa, hollywoodski filmovi neće biti pripušteni u Arenu. No, ovogodišnje izdanje festivala svjedoči kako pulska direkcija ipak nije neosjetljiva na sugestije uglednih medijskih djelatnika. Polimčeva logika u potpunosti je prihvaćena, a Vidačković je morao korigirati svoj, kako se činilo, odlučan stav. Hollywoodski hitovi stigli su u Arenu kao najjači (populistički) aduti festivala, a cijena ulaznica za dvostruki program popela se s 20 na 30 kuna (što je još uvijek povoljno). Osobno, Polimčevo inzistiranje na hollywoodskim hitovima nisam smatrao nekakvim sigurnim dobitnim receptom. Uostalom, pretprošlo izdanje Pule pokazalo je da i art-hit poput Almodovarova "Lošeg odgoja", kao i dokumentarna senzacija Michaela Moorea "Fahrenheit 9/11", demonstrativno orijentirana kontra sistema, mogu popuniti Vespazijanovo zdanje do posljednjeg mjesta, a iste godine to je uspjelo i Vrdoljakovoj "Dugoj mračnoj noći". Očito, sigurni recepti ne postoje kad je u pitanju komplicirana i proturječna manifestacija poput pulskog festivala, što potvrđuje i njegovo ovogodišnje izdanje. Kao uvertira festivalu održana je pretpremijera hollywoodskog megahita "Pirati s Kariba: Mrtvačeva škrinja" u udarnom terminu od 21 sat, i Arena je bila krcata - onim posjetiteljima koji su došli pred sam početak projekcije sjedeće mjesto bilo je (gotovo) nemoguće pronaći. Međutim, već dva dana kasnije, drugu hollywoodsku atrakciju, film katastrofe "Posejdon", prikazan kao drugi u noćnom programu, znači s početkom nešto prije ponoći, gledalo je nekih 300 do 400 gledatelja, desetak puta manje od kapaciteta Arene.

Dapače, dvostruko više gledatelja bilo je na prvom filmu te večeri, Hribarovom "Što je muškarac bez brkova?", iako je on poodavno završio svoj put po hrvatskim kinima. Uglavnom, jako je teško pronaći dobitnu formulu kad osam dana zaredom treba popuniti monumentalni prostor koji komotno prima nekoliko tisuća posjetitelja, a u gradu od svega šezdesetak tisuća stanovnika. Znatne potencijale pruža mogućnost animiranja brojnih turista, međutim festivalska direkcija sve ove godine nije učinila (gotovo) ništa promociji festivala. Štoviše, čini se da je ove godine plakata manje nego ikad, a kad je tako u samom gradu, možemo se kladiti da gosti hotela i kampova po atraktivnim gradskim primorskim rubovima ni na koji način nisu informirani o poprilično zanimljivom filmskom programu. Pa iako ove godine svi filmovi izvan engleskog govornog područja imaju engleske titlove, što je elementaran korak za privlačenje inozemnih turista festivalu, bez sustavne i domišljate reklamne kampanje neće biti znatnih pomaka.

Direkcija mnogo nade ulaže u aktiviranje kina Zagreb u festivalske svrhe (kino bi trebalo na natječaj najboljem ponuđaču koji bi ga renovirao, i sljedeće godine u njemu bi se, umjesto u ‘priručnoj’ dvorani Zajednice Talija Circolo, održavala glavnina programa nenamjenjenog Areni), međutim nisam nimalo siguran da će to bitno utjecati na interes publike za slabo posjećene komorne programe, koje čak i kad su iznimno atraktivni, poput ovogodišnjih filmova Kim Ki-duka ili Akija Kaurismakija, prati tek između 40 i 70 gledatelja. Znakovita može biti usporedba sa splitskim Festivalom međunarodnog filma koji se održava u regularnim kino dvoranama, međutim usprkos toga one su obično slabo popunjene (pa je tako međunarodna organizacija kritičara FIPRESCI ukinula svoje žiriranje na tom festivalu, jer su se članovi žirija žalili da su nerijetko jedini gledatelji filmova u programu), a Split ima tri puta više stanovnika od Pule pa računicu nije teško izvesti. Teško rješiv problem pulskog festivala s publikom njegova je kronična boljka, a čini se da to postaju i afere. Postoji bojazan da kopija "Libertasa", povratničkog filma Veljka Bulajića koji je prvotno trebao otvoriti festival, neće biti dovršena, no svi se nadaju da se neće ponoviti prošlogodišnja blamaža s Hribarovim filmom (navodno će Bulajić u Pulu poslati zbrzanu ‘zagrebačku’ kopiju, dok se konačna verzija obrađuje i dotjeruje u Budimpešti).

Znatan udarac festivalu svakako je zadalo i otkazivanje najavljenih jakih aduta međunarodnog programa, Almodovarova "Volvera" i Benignijeva "Tigra i snijega", jer domaći distributer nije uspio kupiti prava na njihovo prikazivanje. Ipak, najviše je pozornosti privukla afera oko sastava žirija nacionalnog programa kojim nakon kraćeg zatišja ponovo dominiraju članovi koji nisu primarno filmaši, čime se vraćamo u nedavna vremena kad je pulski festival bio jedan od rijetkih filmskih festivala u svijetu čije su članove dominantno činili primarno predstavnici drugih umjetničkih grana i struka, što svjedoči koliko film i dalje ima slab status u krojača hrvatske oficijelne kulture. Filmsko-politički komentator Jutarnjeg lista, Jurica Pavičić, postavio je pitanje kompetentnosti de facto svih članova žirija (pri čemu mu se potkrao za njega tipičan gaf - ustvrdio je da dramatičar Nino Škrabe nema nikakve veze s filmom iako je riječ o istaknutom suradniku "Filmske enciklopedije", autoru knjige o vesternu te dva filmska scenarija od kojih je onaj za kultno Sedlarovo camp djelce "Fergismajniht" nagrađeno i Zlatnom arenom), ali i posumnjao da ih je ministar Biškupić imenovao zbog desnih ideoloških sklonosti. Arsen Dedić, nota bene autor glazbe za tridesetak cjelovečernjih igranih filmova i pregršt tv-serija i drama, zbog toga je istupio iz žirija, a Ministarstvo kulture izdalo je priopćenje kojim osuđuje Pavičićevo pisanje.

Doista, postavlja se pitanje za koga bi ove godine trebao drukati navodno ili stvarno ideološki obojeni žiri, kad u konkurenciji nema nikog Vrdoljakova kova koga bi trebalo zaštititi (osim ako Branko Schmidt nije taj), odnosno tko bi zbog ideološke pristranosti mogao izvisiti (moguće se Pavičić brine da njegov fakovski sudrug Ante Tomić ne bude zaobiđen pri dodjeli Zlatne arene za scenarij). Bilo kako bilo, ostaje da pogledamo sve filmove u nacionalnom programu, sačekamo odluke žirija i vidimo koliko su sumnje u njegovu stručnost i motive opravdane. U dosadašnjem tijeku festivala nismo vidjeli ni jednu nacionalnu premijeru (od pompozno najavljenih, rekordnih osam filmova u domaćem programu de facto se samo tri premijerno prikazuju - Schmidtov "Put lubenica", Bulajićev "Libertas" te cjelovečernji debi Antonija Nuića "Sve džaba" koji se očekuje s najvećim nestrpljenjem, jer mladi je autor oduševio svojom epizodom u omnibusu "Sex, piće i krvoproliće"), a Grlićeva "Karaula", koja je na festivalu imala svoju pulsku premijeru, i "Što je muškarac bez brkova?" očekivano su razgalili gledateljstvo (Hribarov film dobio je nešto veću ocjenu publike i vrlo vjerojatno će osvojiti njezinu nagradu).

Zato je respektabilan inozemni program startao punom snagom. Vidjeli smo najhvaljeniji film korejske redateljske art-zvijezde Kim Ki-duka "3-željezo", još jedan osebujan i intrigantan, ali precijenjen rad razvikanog Kima (u osnovi romantičarski love story impregniran visokim simbolizmom o dvoje društvenih izopćenika koji pronalaze smisao jedno u drugom), te zadnji film također precijenjenog kultnog Finca Akija Kaurismakija, "Svjetla sutona", tipično autorovo pomaknuto djelce o pomaknutom usamljeniku u potrazi za prihvaćanjem (i ljubavlju), zanimljive radnje i vrlo solidne izvedbe, no ne baš uspjela lakonskog svršetka. Možda najbolji dojam ostavio je novi film veterana Coste-Gavrasa "Sjekira", o nezaposlenom menadžeru koji ubija potencijalne konkurente za novi posao. Riječ je o ponešto nategnutoj, ali neosporno dojmljivoj studiji aktualnog stanja kapitalističke zbilje u Francuskoj, najboljem Gavrasovom radu u zadnjih jako puno godina.>email to:Damir Radic

Vezane vijesti

'Prošlo je vrijeme izgovora, za uspjehe i neuspjehe sami smo zaslužni'

'Prošlo je vrijeme izgovora, za uspjehe i neuspjehe sami smo zaslužni'

Predsjednik SDP-a Zoran Milanović rekao je na današnjemu predizbornom skupu Kukuriku koalicije na pulskoj gradskoj tržnici da nam treba "jaka država… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika