Ivica Čikeš kao pridruženi biker po austrijskim Dolomitima vozi motorOvogodišnje, 52. Splitsko ljeto otvoreno je ponajboljom Mozartovom operom “Don Giovanni”. U šaljivoj drami s tragičnim krajem o zavodniku Don Juanu, koji u Mozartovoj viziji nije osuđen na pakao zbog svojih grijeha, koliko zbog tvrdoglavog neprihvaćanja zakona i običaja, splitskim Peristilom su dominirala četiri hrvatska basa: Ivica Čikeš kao prkosni Don Giovanni, Luciano Batinić kao njegov spretni sluga Leporello, Ante Jerkunica kao moralni starac Komtur i Siniša Štork kao osvetoljubivi ratoborni seljak Masetto. Sva četvorica nastupaju u poznatim europskim opernim kućama, ali svaki od njih uz operu ima i druge interese, hobije i zanimljivu životnu priču. Čikeš kao pridruženi biker po austrijskim Dolomitima vozi motor. Batinić, 29-godišnji Makaranin, završio je u Zagrebu studij stomatologije, ali je svoj hobi, pjevanje, pretvorio u zanimanje. Mladić koji se usavršavao u milanskoj Scali i dalje voli dalmatinske klape u kojima je prvi put zapjevao. Jerkunica je u mislima već na sljedećim nastupima u Berlinu i Bruxellesu pa taj markantni 28-godišnjak svoju kondiciju održava u teretani. Naime, u Državnoj operi u Berlinu čeka ga duga i naporna sezona. Štork je solist u Operi HNK u Rijeci, no najviše želi kupiti barku i s ocem odlaziti u ribolov. Čikeš je prvo ime splitskog “Don Giovannija” u režiji Attile Vidnyánszkog, Mađara rođenog u Ukrajini.

“To je zahtjevna i vrlo teška uloga. Mozart je specifičan kompozitor i nisam često nastupao u njegovim komadima. Iza nas je napornih mjesec dana rada, ali osjećam da se ta uloga mora spremati i dulje vrijeme”, istaknuo je prvak Opere splitskog HNK. Vodile su se mnoge rasprave o tome što je Mozartu značila opera “Don Giovanni”, priča o velikom zavodniku koji je samo u Španjolskoj imao 1003 ljubavnice. “Mozart je taj lik i operu napisao prema sebi. Sve te žene, bogatašice i seljanke koje se provlače kroz život Don Giovannija, metafora su njegova sukoba s puritanskim svijetom. Njegov način razmišljanja i glazba bili su ispred svoga vremena, preteča glazbenog romantizma. Nisu bili u skladu s normama koje su tada vladale i ta opera je Mozartov pokušaj da pronađe sebe”, kaže Čikeš koji je uvjeren da Don Giovanni predstavlja napredan, slobodarski svijet, a glavni junak pogiba u ime više pravde. “Finale prvog čina počinje rečenicom ‘Viva la liberta!’. Don Giovanni nije obični raskalašeni zavodnik, nego filozof koji je zavodio, kažnjavao, ljubio i ostavljao udane i neudane u vrijeme kada je to bilo nezamislivo”, kaže Čikeš te dodaje da su Mozart i Don Govanni žrtve svog doba. “Mozart Don Giovannija u finalu opere šalje u pakao i time je htio pokazati da bi svijet bez njega, bez grješnika, skandala i ludnice, bio nezanimljiv i dosadan”, kaže Čikeš. Ante Jerkunica počeo je pjevati sa 16 godina u Splitu, završio je srednju muzičku školu “Josip Hatze” a u Lovranu diplomirao na Visokoj školi za glazbenu umjetnost “Ino Mirković”. “Moja uloga Komtura je vrlo jednostavna. Ja sam sve ono što Don Giovanni nije, glas razuma, poštenja, morala. Ne začuđuje što me Don Giovanni ubije na samom početku predstave. Ja sam starac i otac koji ne može šutke gledati kako mu razvratni mladić hoće zavesti i obljubiti kćer Annu. Don Giovanni me ubije i misli da je tako završila priča o moralnom, ali nije.

On ne koristi zadnju priliku da se popravi i pokaje i mora u pakao”, kaže Jerkunica. Na pitanje koja mu uloga osobno više odgovara i bi li u stvarnom životu htio zamijeniti ulogu s Čikešom, kaže da ne bi. “Najvažnije je da nisam Masetto, nasamareni rogonja. On predstavlja muškarce koji su papučari, koji trče za svojim ženama i sve opraštaju”, kaže 28-godišnji Jerkunica, solist Deutsche Oper u Berlinu. “U Berlinu me u sljedećoj sezoni čeka 40 predstava a bio sam i na audiciji kod japanskog dirigenta Kazushija Onoa, nekada direktora Zagrebačke filharmonije. U Théâtre Royal de la Monnaie u Bruxellesu priprema se velika produkcija opere Sergeja Prokofjeva ‘Ognjeni anđeo’ a ja ću pjevati Fausta”, priča Jerkunica. Kako bi izdržao toliki napor, često odlazi vježbati u teretanu, iako kaže da nije sportski tip. “Ne želim da mi prigovaraju kako sam se udebljao”, kaže Jerkunica. Luciano Batinić, solist Opere u zagrebačkom HNK, kaže da su pjevači basovi rijetkost, a u “Don Giovanniju” su čak četiri uloge basa. “No Hrvatska ima dovoljno takvih pjevača i mi smo se okupili kao basovska ekipa”, ističe Batinić, koji pjeva drugu ulogu poslije Čikeša. “Ja sam Don Giovannijev pratitelj, sluga i prijatelj Leporello i koristim gužvu i prijateljstvo za vlastiti probitak. Ja sam taj alter ego koji se osamostaljuje, ali zna granicu do koje može ići. Leporello se boji ići izvan granica ovozemaljskog a Don Giovanni tu granicu prelazi”, kaže Batinić. Dok je studirao stomatologiju, Batinić je privatno učio pjevanje. “Na kraju studija pjevanja dobio sam priliku usavršavati se u Opernom studiju milanske Scale.

U Scali sam debitirao u ‘Seviljskom brijaču’ kao Don Basilio u rujnu 2005. Svi sanjaju o nastupu u Scali i mislio sam da će me uhvatiti trema jer sam trebao nastupiti pred dvije tisuće ljudi. Strah je trajao dok nisam pustio glas”, kaže Batinić koji se glazbom bavi od ranog djetinjstva. “Bio sam u prvoj generaciji učenika muzičke škole u Makarskoj i svirao sam trubu. Kad sam otišao na studij u Zagreb, odlučio sam da više neću pjevati, ali došao sam u kontakt sa zborom Zagrebački liječnici pjevači gdje su mi predložili da uzmem privatne satove pjevanja. Uopće nisam razmišljao o profesionalnoj pjevačkoj karijeri. Kad sam postao apsolvent stomatologije, otišao sam na audiciju u Zbor opere zagrebačkog HNK. Na audiciji je bio Vladimir Kranjčević i nakon dvije otpjevane arije je rekao: ‘To ne bu za zbor!’ Pomislio sam kako nema ništa od daljnjeg pjevanja, a on je dodao: ‘Ti ćeš biti solist!’ Kranjčević mi je dao da studiram ulogu Pimena u ‘Borisu Godunovu’. Pjevao sam uz Paatu Burchuladzea i Ružu Pospiš-Baldani i to mi je bio prvi nastup u karijeri. Nakon pljeska na sceni zaključio sam da bih se trebao baviti pjevanjem, a ne stomatologijom.” “O mojem seljaku Masettu sve se zna. Strašno voli svoju Zerlinu, koju želi Don Giovanni, a Masetto je željan osvete”, kaže 40-godišnji Siniša Štork. Muzičku školu završio je u Tuzli, a pjevanje studirao na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. “Bio sam u Zagrebu godinu dana i otišao u Beč. Tamo sam pjevao 11 godina. Radio sam kao solist slobodne projekte i završio poslijediplomski studij karakternih uloga”, kaže Štork koji je prije godinu dana stigao u Rijeku i postao solist Opere HNK Rijeka. “Pjevao sam Mozarta i prije. U Rijeci sam radio Sulejmana u ‘Zrinskom’, pjevao u ‘Giocondi’, ‘Rigolettu’, ‘Carmen’, ‘Cosi fan tutte’. Bila mi je čast alterirati Giorgiu Surjanu. Uloga Masetta u ‘Don Giovanniju’ nije toliko zahtjevna pa je u ugodnu društvu boravak u Splitu zapravo i odmor”, ističe Štork koji nakon Splita odlazi u Beč i Rijeku.>email to:Zeljko Rogosic