Objavljeno u Nacionalu br. 557, 2006-07-17

Autor: Tanja Simić

SVESTRANA I OTKAČENA IDA PRESTER

Sedam karijera u 27 godina

IDA PRESTER Jedna je od zanimljivijih medijskih ličnosti mlađe generacije koja se u zadnjih godinu, dvije gotovo paralelno predstavila javnosti u različitim područjima, primjerice, glazbi i novinarstvu

Ida Prester jedna je od zanimljivijih medijskih ličnosti mlađe generacije Ida Prester jedna je od zanimljivijih medijskih ličnosti mlađe generacije Ida Prester jedna je od zanimljivijih medijskih ličnosti mlađe generacije koja se u posljednjih godinu-dvije javnosti gotovo paralelno predstavila u nekoliko različitih segmenata. Jedna je od ključnih ljudi koji stoje iza originalne HTV-ove emisije “Direkt” koja se na neobičan način bavi problemima urbane mladeži, odnosno scenaristica je te emisije odgovorna za pronalaženje zanimljivih priča i sugovornika s kojima razgovara tijekom samog snimanja. Autorica je i brojnih priloga emitiranih u HTV-ovoj emisiji “Dobro jutro Hrvatska”, voditeljica emisije za mlade “Briljanteen” te glazbene emisije “Vip DJ” koja je donedavno emitirana na HTV-u.

Uz to je i casting menadžerica slovenske produkcijske kuće Komakino a javnosti je u posljednje vrijeme poznata i kao osnivačica, autorica glazbe i tekstova te izvođačica u otkačenoj, relativno mladoj pop-grupi Lollobrigida koja je vrlo brzo pronašla svoju publiku pa i zainteresirala diskografsku kuću Menart, za koju su već i objavili album. Iako je diplomirana ekonomistica, paralelno je studentica treće godine politologije u Zagrebu i na poslijediplomskom je studiju iz makroekonomije na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. Doduše, kaže da je akademske aktivnosti ipak “malo zaledila” jer joj je osim vremena teško pronaći motivaciju da okonča započete studije, s obzirom da je dosad nitko nikada nije pitao što je studirala a kamoli što je završila”. Ta 27-godišnja Zagrepčanka svoju svestranost naziva “zakašnjelim pubertetom” i priznaje da se u životu nikad nije tako dobro zabavljala: “Prije faksa sam bila štreberica koja je morala biti najbolja u svemu. Bavila sam se hrpom stvari i pokušavala u svemu tomu naći sebe. Nisam imala vremena odrasti i proživjeti pubertet. Tek sam se na faksu otkačila i sad sam, valjda, na vrhuncu adolescencije. Nadam se da će me to s vremenom proći i da ću se posvetiti stvarima koje su u skladu s mojim godinama, jer za sada preživljavam samo uz pomoć trikova. No, odlično se zabavljam i sve to nekako uspijevam i prodati.” Ida Prester završila je Ekonomski fakultet u Zagrebu i namjeravala se baviti ekonomijom.

Međutim, shvatila je da je za to nužno biti usredotočen, što joj nikada nije bila jaka strana. Kako bi saznala što želi raditi, pomoću stipendije je otišla na šestomjesečni studij u Njemačku. “Visjelo mi je nad glavom kako moram postati dio šablone: privesti kraju politologiju, pa magisterij, postati odgovorna intelektualka i poslovna žena koja uplaćuje životno osiguranje. No u Njemačkoj sam prolupala. Našla sam se u državi koja brine o razvoju nekomercijalne kulture i u kojoj mnogo mladih bezbrižno živi baveći se svakakvim vrstama umjetnosti. Vidjela sam da je moguće biti ‘otpadnik sistema’, da se možeš osjećati ugodno na putu koji sam odabereš. Tamo sam konobarila tri dana u tjednu i zarađivala više od svog oca koji je doktor fizike”, kaže. Međutim, ipak se vratila u Hrvatsku. Shvatila je koliko je lako naviknuti se na lagodnu svakodnevnicu u kojoj nema motivacije za napredak, ali i da bi radije bila “prva u selu nego zadnja u gradu”. U Zagrebu je počela tražiti posao u struci ali su joj na jednom od razgovora rekli da im trebaju "poslušni radnici, a ne neobuzdani kreativci”. “Grozno mi je bilo to razdoblje - nezaposlena s upitnom budućnosti, pritisak se gomilao, starci gnjavili. Onda sam jednu večer vidjela nešto genijalno na televiziji. Nekakvu suludu ekipu, neobične kutove snimanja te potpuno neuobičajene teme - naočigled krajnje nezanimljive ako se uzme u obzir da nisu senzacije i tračevi, već priče malih ljudi o njima velikim stvarima. Gledam odjavnu špicu, nikoga ne poznajem, vidim samo natpis “Fade in produkcija”. Jedva sam saznala da se nalaze negdje blizu OTV doma, nekako pronašla u kojoj su zgradi, pozvonila i rekla da želim raditi “Direkt”.

Pripremali su emisiju o agresiji i rekli mi da nađem nekoga tko će pričati o svojim nekontroliranim agresivnim stanjima. Dovela sam prijatelja, žestokog nogometnog navijača, kojeg smo snimali kako se priprema za utakmicu, na utakmici i nakon nje, što je sve bilo dosta subverzivno. Svidjelo im se kako sam to odradila i zadržali me. Uskoro je Martina Globočnik, koja je bila glavna, otišla i ja sam preuzela njezinu ulogu. To je užasno iscrpljujući posao, ali mi najbolje leži. Zanimljivi ljudi su svuda oko nas. Moj je zadatak sjediti u kafiću na Cvjetnom trgu od popodne do navečer, pričati s ljudima i slušati njihove priče - kafić je zapravo moj ured.” Kad traži sugovornika, prvo mora pronaći osobu koja ima priču, nagovoriti je da odvoji čitav dan kako bi pred ljudima koje prvi puta vidi i kamerama otvoreno progovorila o nekom svom intimnom događaju ili problemu, poput nekog kompleksa, seksualne orijentacije ili prekida dugogodišnje veze, i to besplatno. No kaže da nije toliko teško koliko se čini. Najčešće su to njezini prijatelji i prijatelji njezinih prijatelja, zbog čega i lakše pristanu, jer u nju imaju povjerenja. Jedino ju brine što je već toliko nagnjavila sve prijatelje da se boji kako će joj se prestati javljati na telefon. Montirane emisije najčešće daju sugovornicima na autorizaciju, ali oni gotovo nikad ne traže da se nešto cenzurira, čak ni kad se netko pred kamerama rasplače - sve su to oni i njihove emocije. Nakon gledanja emisije često im se događa da se vide sasvim drukčijim očima, te shvate da njihov problem zapravo i nije tako velik. Upravo se to dogodilo i Idi Prester koja je u nemogućnosti da pronađe odgovarajući ljubavni par koji želi sudjelovati u emisiji odlučila snimiti prilog o vlastitoj vezi. “Radili smo emisiju o dvije vrlo otvorene i otkačene gay djevojke koje su pričale o svojoj vezi i trebao nam je jedan heteroseksualan par koji bi im mogao parirati.

Dva tjedna sam tražila takav par i na kraju sam pitala dečka Zlaju, koji živi u Banjoj Luci, bi li pristao da nas dvoje sudjelujemo u emisiji, a on je rekao: “Može, ja sam ionako u drugoj državi, mene nitko neće gledati.” A još danas mu stranke u banci u kojoj radi viču: “Ti si onaj s televizije, dobra ti je mala!” Mislili smo da smo problematičan par: potpuno smo drukčiji, sve što on voli ja mrzim i obrnuto. Na kraju smo ispali ljigavo zaljubljeni, a ljudi su mi govorili: “O čemu ti pričaš, pa vi ste genijalan par!” To je bio drugi put da je stala ispred kamere za “Direkt”. Iz istog je razloga i prvi put na taj način sudjelovala u emisiji, samo je tema bila slava. Ida Prester tada je s Lollobrigidom tek krenula u potpisivanje ugovora s Menartom i odlučili su je uz Edu Maajku i Maju Šuput uključiti u tu emisiju. Za razliku od snimanja sa svojim momkom, prvi joj put nije bilo nimalo lako govoriti o sebi: “To je zapravo priča o egu, o čemu je uvijek teško iskreno govoriti. Doduše, ima nešto u onome što mi je već mnogo sugovornika reklo, a to je da kad počne snimanje i kad ljudi počnu govoriti o sebi, srede neke stavove u glavi. Važno je i kako ih ja vodim kroz razgovor, ali i oni se moraju koncentrirati i biti koncizni. Imala sam groznu tremu, morala sam govoriti o svojim maštanjima, strahovima, nesigurnostima i taštini, bilo me strah kako će to ispasti na televiziji. Da ne govorim o tome da sam u odnosu na Edu i Maju ipak anonimna i ne mogu s visoka pljuvati po slavi, niti negirati da mi je stalo.” Sličnu stvar, kaže, radi i kroz svoj bend Lollobrigida: piše tekstove isključivo o intimnim doživljajima, dokumentirajući kroz pjesme trenutke iz svojeg života.

Svoju glazbu naziva žanrom za sebe i ne smatra se glazbenom umjetnicom. Kaže da je poanta njezinih tekstova svesti frustracije na autoparodiju. Glazbu je počela sama raditi u spavaćoj sobi, s idejom da vidi što sve može s malim sintisajzerom i bez puno znanja o glazbi. Kasnije je u grupu pozvala Nataliju Dimčevski kao drugi vokal "da bi s nekim podijelila sramotu na stageu". Nju je zamijenila Sanja Šiljković a grupa je danas peteročlani bend koji sad održava i prave probe. I dalje radi male portrete sebe, svojih strahova, kompleksa i sanjarenja te ljudi u koje se zaljubljuje i s kojima se druži. Tako u jednoj od svojih prvih pjesama “Pop star” govori o sebi kao djevojci željnoj pažnje i koja želi postati zvijezda, te samoironično u pjesmi govori: “Gledajte me, zar me ne vidite? Stojim pred vama, trudim se da me primijetite. Hodam na rukama samo za vas. Plešem do sumraka samo za vas. Zovite me, zar me ne volite?”

O toj pjesmi kaže: “To nije izmišljena priča o nekoj curi koju ismijavam jer želi postati slavna, već zaista o meni i mojoj krhkosti. Čak u pjesmi govorim i svoj pravi broj mobitela. Zahvaljujući toj pjesmi zvalo me mnogo ljudi i na taj sam način stekla nekoliko dobrih prijatelja.” Još jedan takav primjer je njezina pjesma “Moj dečko je gay”, koja je posebno privukla pažnju javnosti a koju je također napisala nakon vlastitog iskustva: “To je pjesma o dečku u kojeg sam se zaljubila, bili smo skupa, slao mi je divne ljubavne poruke, ali nije bilo ništa. Doduše, ni on još tada nije bio siguran, ali se kasnije ispostavilo da sam bila u pravu. Otud i dolaze stihovi: ‘Čipka, halteri, njemu se spava. Koža, svila, njega boli glava. A baš se seksi kreće kada pleše, zar debela sam pa me zato neće?’ Ja sam tada stvarno bila iskompleksirana, nije mi bilo jasno u čemu je problem.” Nisu to nikakve mudrosti, priznaje, već stvari koje joj se događaju i o kojima je imala potrebu nešto reći. No upravo je ta iskrenost, smatra, razlog uspjeha i “Direkta” i Lollobrigide. Zato je oko sebe okupila otkačene ljude, spremne kroz zabavu otkriti svoju intimu javnosti. Voli ljude koji su blago devijantni i ne slijede šablonu uspješnog mladog čovjeka. Lollobrigidu definira kao dio kolektiva koji ne prihvaća podjelu na publiku i zabavljače, već se trudi da njihovi nastupi što više nalikuju tulumu te uključuju sve koji im se jave i izraze želju sudjelovati. Tako su im se, među ostalima, javili Edo Maajka, na čijem zadnjem albumu gostuju, i modni dizajner Robert Sever, koji ih je pozvao da sudjeluju u njegovom modnom editorijalu te se ponudio da im napravi styling za spot koji su nedavno snimili. Svirale su po čitavoj Hrvatskoj, bile predgrupa Rambu Amadeusu, nastupale u Ljubljani, Novom Sadu i Budimpešti. Njihova je poruka: “Gledajte nas, svi to mogu”. Zanimljivo je što je šesti član grupe postao njezin otac koji je, zajedno s majkom, bio poprilično zabrinut kada je od odlične studentice postala pjevačica u šašavom bendu posuta šljokicama. “Uvijek sam puno obećavala i kretala se prema karijeri poduzetnice, a onda su me odjedanput roditelji viđali doma kako šivam haljinice od vreća za smeće. Mislili su da sam posrnula, počela se gubiti i zabrinuli su se.

No stari se s vremenom otkačio i s nama ide na svaki koncert. U početku mi je bilo neugodno, no postao je dio standardne postave pa sam ga zaposlila. Brine o grafoskopu koji je dio našeg nastupa, a koji nam je on nabavio, i mijenja nam folije na koncertima. Za snimanje prvog spota, u kojem glumimo svemirske instruktorice aerobika, trebao nam je aparat koji radi paru a čije je unajmljivanje užasno skupo. Stari je na kraju na poslu nabavio tekući dušik i kad bi mu režiser rekao: “Akcija”, polio bi nas njime. On nam je desna ruka.”

'Moj dečko je gay' Bio je već stajliš kao mali Skupljao Madonnu, k-k-kajli Nosio je samo pinkie starke Voljele su ga sve naše m-m-majke Znala sam, da dečko je za mene Sladak je i baš razumije žene O, kako sexy par mi ćemo bit Ko Angelina i Brad Pitt - al sve je ošlo vrit! U, shit! Gay, moj dečko, dečko je gay… O, mi cariño, porque no me quieres mi amor? Soy muerta sin ti! No te vajas com tu amigo... Por favooooor!!! Čipka, halteri - njemu se spava Koža, svila - njega boli glava A baš se sexy kreće dok pleše Zar debela sam pa me zato ne-ne-neće Voli me i šalje puse stalno Ljubi me al' ne dira me - tamo… On je pištolj bez ijednog metka Zar baš od svih moj dečko mora biti tetka? Gay, moj dečko, dečko je gay… Hej, gay je stvarno ok Svi kažu gay je ok Al što mi to sad znači, think I' m losing this game Gay, moj dečko, dečko je gay… Gay je ok, on je gay, gay je ok…>email to:Tanja Simic

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika