Fortepijano je instrument s tipkama, žicama, batićima i pedalama, a nastao je iz klavirčembala. Sa dvjema pedalama, koje su u početku bile priljubljene uz kućište i pritiskivane koljenima, koristili su se različiti registri instrumenta.

Jedan od najvećih graditelja fortepijana bio je svakako Anton Walter (1752.-1826.). Kao izučeni majstor 1775. godine odlazi u Beč gdje započinje svoju briljantnu graditeljsku karijeru. Tvorac prvih velikih radionica-pogona tog vremena 1790. godine upošljavao je 14 radnika i kad se godinu dana kasnije registrirao u gradskoj upravi, već je bio izradio 390 instrumenata. Prema svjedočenju suvremenika , važno obilježje njegovih instrumenata bio je zvonak, srebrnasti zvuk koji se i danas sačuvao na njegovim malobrojnim preostalim fortepijanima (tek 20-ak primjeraka, većinom u Austriji i Njemačkoj).

Dubrovački fortepijano

Izložbeni primjerak fortepijana u Mozartovoj salzburškoj rodnoj kući (Mozart Geburtshaus) također posjeduje emajliranu pločicu s Walterovim imenom.
Instrument na kojem se muziciralo u koncertnom prostoru Muzeja za umjetnost i obrt, krasi prostore dubrovačkog Kneževog dvora i spada u glazbala najviše spomeničke vrijednosti.
Svojevrsnu zahvalu odličnom zahvatu obnove i pripreme fortepijana, poznatom restauratoru, pijanistu i orguljašu prof. Robertu Brownu i nesebičnom doprinosu prof. Hrvoja Jugovića glede organizacije i izvedbe cijelog projekta, uputio je izvođač večerašnjeg koncerta Malcom Bilson.

Izvođenje na historijskim instrumentima

Malcolm Bilson jedan je od vodećih glazbenika na historijskim instrumentima u zadnjih tridesetak godina. Član grupe Cornell Music Department od 1968. godine, sedamdesetih započinje pionirsku aktivnost izvodeći djela Haydna, Mozarta, Beethovena i Schuberta, na klavirima iz 18. i ranog 19. stoljeća. Otada doprinosi restauraciji i prezentaciji fortepiana na koncertnim podijima. Proširujući djelatnost solista i komornog glazbenika, Bilson nastupa na turnejama s “Baroknim solistima Engleske” i Johnom Eliotom Gardinerom, ansamblom Academy of Ancient Music s Christopherom Hogwoodom, Philharmonia Baroque s Nicholasom McGeganom, Tafelmusik of Toronto, Concerto Köln i drugim ansamblima za ranu kao i za suvremenu glazbu, širom svijeta. Nagrađen je počasnim doktoratom na Bard College i član je Američke akademije znanosti i umjetnosti.

Profesor Bilson predaje klavir i na Eastman School of Music. Održava godišnje ljetne tečajeve fortepiana širom SAD-a i Europe i radi na video projektu “Poznavati partituru”, u kojem postavlja pitanje: “Da li zaista znamo kako čitati notaciju takozvanih klasičnih majstora?”


Razlika u pristupu

Uvertiru u solistički nastup prof. Bilson ispunio je sažetim odgovorom na navedeno pitanje.
Vratimo li se kojih 300-tinjak godina u povijest glazbenih instrumenata (izvrsno mogu poslužiti razne enciklopedije i opremljeni svjetski muzeji glazbenih instrumenata), primjetit ćemo da su klasični skladatelji rabili i skladali upravo za fortepijana i klavirčembala. Prvi primjerci današnjih koncertnih glasovira, s razvijenim polužnim mehanizmom i moćni(ji)m udarcima batića, te primjetno glasnijim zvukom i bogatijim koloritom, javili su se prvih godina 19. stoljeća.

Izvođenju klasičnog pijanističkog repertoara (Haydn, Mozart, Beethoven, čak i Schubert) tek se posljednjih dvadesetak-tridesetak godina pristupa s više pažnje i suglasja s akcentom koji se odnosi upravo na sinergiju partiture i odgovarajućeg instrumenta. Pritom naravno ne valja isključiti neupitnu ljepotu i smisao izvođenja istih djela na modernim, velikim, koncertnim glasovirima.


Iznimno teški uvjeti

Uvodne varijacije J.B. Cramera poznate Papagenove arije iz Mozartove Čarobne frule lepršavo su predstavile pijanistički stil prof. Bilsona, kao i profinjen zvuk dubrovačkog fortepijana. Ponešto treme, ili iznimno teški klimatski uvjeti tijekom izvođenja (silan nedostatak makar i prevrućeg zraka), vjerojatno su zaslužni za pokoji krivi ton, ili ponekad čak i pritisnuta sekunda umjesto konkretnog tona.

Istovremeno, savršeno poznavajući skladateljske partiture i poštujući agogiku djela, Malcom Bilson je dostojno i vjerno predstavio klasični pijanistički slog i istaknuo osobitosti zavodljivo metalnog zvuka fortepijana uokvirenog drvenom akustičkom ovojnicom jednostavno izrađene rezonantne kutije izrađene od orahova furnira.



U svoj repertoar prof. Bilson prigodno je uvrstio izabrano djelo dubrovačkog skaldatelja Tome Restija. Lijepa tema s jednostavnim i zanimljivim varijacijama.
Haydnova sonata na kraju prvog dijela koncerta otkrila je raskoš kompletnog tonalnog opsega instrumenta (nešto preko 5 oktava) i veliko iskustvo Malcoma Bilsona poglavito u poznavanju specifičnog načina sviranja glazbala s vidno užom i plićom tipkovnicom.


Mozart za kraj

Završni dio počeo je kontrastnim djelom J.L. Dušika. Spoj zrelog klasičnog (ili ranoromantičarskog) pristupa u obliku primjetno snažnih i kratkih tonova (akorda) popraćenih (po)duljim pauzama i strogih baroknih polifonih razvojnih obrazaca doimao se prilično zanimljivo.
Izabrano društvo klasičnih skladatelja-pijanističkih virtuoza mogao je u finalu upotpuniti jedino W.A. Mozart.
Odabrana Sonata u F-duru nagradila je strpljive i iscrpljene slušatelje iznimno lijepim temama unutar tipične klasične allegro-adagio-allegro forme.

Zaslužan za predstavljanje i promicanje vrijednosti našeg dubrovačkog glazbala, večeras u Zagrebu, a 27. srpnja 2006. u dubrovačkom Atriju Kneževa dvora, i nagrađen srdačnim aplauzom, Bilson je izveo i Mozartov Rondo nakon programskog djela koncerta.


Vokalna poslastica u petak

Među glazbenicima koji se bave povijesnim izvođenjem vokalne glazbene baštine rane renesanse i baroka, čelno mjesto zauzima istaknuta (etno)muzikologinja i pjevačica Rebecca Stewart koju ćemo imati prilike čuti u petak 28. srpnja u prostoru Zagrebačke katedrale. Najtoplija preporuka!