Suljić je preko odvjetnika prije nekoliko dana podnio molbu za odgodu zatvorske kazne, koju služi u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj ulici Munib Suljić, nekadašnji pripadnik tzv. Merčepove postrojbe, koji izdržava 12-godišnju zatvorsku kaznu zbog ubojstva nepoznatog civila pod nadimkom Saša, umire u mukama u zatvorskoj bolnici u Zagrebu. Više ne može govoriti pa Državno odvjetništvo od njega ne može uzeti iskaz, koji bi omogućio da ono što je nedavno izjavio haaškim tužiteljima postane valjani dokaz u mogućem postupku protiv Tomislava Merčepa.

Suljić je preko odvjetnika prije nekoliko dana podnio molbu za odgodu zatvorske kazne, koju služi u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj ulici. Onamo je smješten zbog teškog zdravstvenog stanja čim su ga haaški tužitelji 25. lipnja izručili Hrvatskoj. Suljićevi odvjetnici u zahtjevu su naveli da mu preostaje možda nekoliko tjedana života, da nema adekvatne uvjete za liječenje te sukladno zakonu predlažu da mu se odobri prekid služenja kazne. On želi umrijeti na slobodi, odnosno u nekoj privatnoj bolnici gdje bi ga njegova nevjenčana supruga mogla svakodnevno posjećivati i olakšati mu zadnje dane života. Suljić je u zatvorsku bolnicu u Zagrebu stigao u teškom stanju uznapredovalog karcinoma, koji se proširio na više vitalnih organa. Već u zatvorskoj bolnici u Scheveningenu liječnici koji su ga obrađivali potkraj lipnja utvrdili su da mu je karcinom zahvatio limfne čvorove u prsištu, paraaortalne limfne čvorove i jetru. Početkom srpnja karcinom se proširio i na gušteraču, a prošli tjedan i na glasnice. Liječnici u Zagrebu zbog teških bolova koje Suljić osjeća nisu mogli ultrazvučno snimiti mozak. Nemoguće su još neke pretrage koje bi otkrile je li karcinom zahvatio i želudac. Suljić posljednjih dana ima jedva 60-ak kilograma. Pri odlasku na zahod i tijekom noći pomagao mu je zatvorenik koji je u petak napustio bolnicu.

Osoblja u bolnici navodno nema dovoljno da bi netko uz Suljića bio sve vrijeme, a njegova nevjenčana supruga može ga posjećivati samo dvaput mjesečno. Suljić više ne može ni sjediti ni govoriti. Iako je pri svijesti, može samo nakratko šaptati. U takvom stanju bio je i 24. srpnja, kad ga je posjetio Darko Šamija, varaždinski državni odvjetnik. Šamija je od Vladimira Vinje, istražnog suca zagrebačkog Županijskog suda zatražio i dobio dopuštenje da sa Suljićem razgovara u zatvorskoj bolnici. Šamija je dobio predmet kodnog naziva Atlantis. Riječ je o predmetu koji je haaško tužiteljstvo u veljači predalo na obradu hrvatskom Državnom odvjetništvu, koji bi se, kako je ono prije predviđalo, najkasnije u rujnu mogao okončati podizanjem optužnice protiv Suljićeva ratnog zapovjednika Tomislava Merčepa. Šamija je sa Suljićem htio razgovarati jer se Suljić u lipnju predao haaškim tužiteljima i dao im iskaz o događanjima u Pakračkoj Poljani i aktivnostima tzv. Merčepove postrojbe u okviru pričuvne policije MUP-a na početku rata. Što je točno govorio, zasad nije poznato. Suljić se predao nedugo nakon što mu je Vrhovni sud povisio zatvorsku kaznu sa 10 na 12 godina kako bi pokušao trgovati svojim statusom i dobiti status svjedoka pokajnika. Suljić je haaškim tužiteljima dao iskaz, ali ga nije potpisao. Vjerojatno je i to uvjetovao određenim uslugama.

Zato su ga prije desetak dana u zatvorskoj bolnici u Zagrebu posjetili i haaški tužitelji. Donijeli su mu pisanu verziju njegova iskaza kako bi je potpisao u prisutnosti odvjetnika ili člana obitelji. Međutim, došli su dan nakon što se on vratio s kemoterapije i Suljić uopće nije mogao razgovarati - nije bio stanju ni pročitati izjavu. Nije jasno zašto su haaški istražitelji došli po potpis te izjave. Nacional je to pokušao doznati, ali predstavnici haaških tužitelja u Hrvatskoj nisu bili raspoloženi za razgovor. Motivi posjeta haaških tužitelja Suljiću nisu jasni zbog pravnog statusa predmeta kodnog imena Atlantis, koji su haaški tužitelji u veljači predali hrvatskom Državnom odvjetništvu. Oni su u tom predmetu više godina pokušavali rasvijetliti što se događalo u Pakračkoj Poljani, Vukovaru i na još nekim lokacijama gdje je u ratu djelovala zloglasna postrojba Pakrac, MUP-ova pričuvnog sastava, odnosno tzv. Merčepova postrojba. Suljić se pojavio kao prvorazredni svjedok tih događaja, koji je sigurno znao što je ta jedinica radila i po čijoj naredbi. Pripadnici te postrojbe našli su se u središtu interesa haaških tužitelja zbog ubojstava 30-ak civila srpske nacionalnosti u Vukovaru sredinom 1991., među kojima je bilo i djece. Terete ih i za nestanak više civila srpske nacionalnosti, ali i nekih Hrvata iz Zagreba, koji su poslije ubijeni u Pakračkoj Poljani.

Nakon više godina rada haaški tužitelji predmet su vratili hrvatskom Državnom odvjetništvu, ali ni protiv koga nisu podigli optužnicu. Zato sada hrvatsko Državno odvjetništvo mora ponovo razgovarati sa svima koji su dali izjave haaškim tužiteljima, kako bi te izjave bile valjani dokaz u mogućem sudskom postupku. Da se Suljić javio haaškom tužiteljstvu prije ustupanja predmeta Hrvatskoj i da je prije ustupanja haaško tužiteljstvo podiglo optužnicu, tada bi i njegova izjava haaškim tužiteljima mogla biti dokaz u sudskom postupku. Kako se on javio naknadno, a u predmetu nije podignuta optužnica, njegov bi iskaz mogao imati snagu dokaza u sudskom postupku samo ako ga ponovi pred nadležnim državnim odvjetnikom Darkom Šamijom. Zato ga je Šamija posjetio više puta. Prvi put nedugo nakon njegova izručenja, a zadnji put 24. srpnja. Tijekom prvog posjeta Suljić mu je rekao da će s njim razgovarati kad mu se malo popravi zdravstveno stanje. Tada još nije bio posve svjestan težine bolesti koja ga je pogodila.

Šamija je za Nacional izjavio da pri zadnjem susretu razgovor nije bio moguć. “Suljić je prilikom zadnjeg posjeta jedva govorio i vrlo je loše izgledao. Već je primao i lijekove protiv bolova, koji su ga omamljivali. U takvim uvjetima bilo bi nehumano o bilo čemu razgovarati. Iskaz nismo mogli uzeti. Čak i da smo to nekako uspjeli, takav iskaz mogao bi se zbog Suljićeva stanja lako oboriti na sudu. Bojim se da više nećemo imati priliku sa Suljićem suvislo razgovarati. Tako nećemo moći dati pravnu snagu iskazu koji je on dao haaškim istražiteljima. Mi iskaze koje je skupilo haaško tužiteljstvo ne možemo koristiti u predmetima u kojima nije podignuta optužnica. U ovom slučaju samo smo dobili predmet na daljnji rad. U njemu se zasad obrađuju sporni događaji, a ne osobe. Zasad smo uspjeli prevesti trećinu spisa. Ostatak će biti preveden na jesen”, izjavio je za Nacional Darko Šamija. Upućeni u taj predmet tvrde da bez iskaza krunskih svjedoka neće biti moguće ni protiv koga podići optužnicu, jer u onome što su haaški tužitelji poslali navodno nema dosta kvalitetnog materijala za optuživanje. Suljić je zato bio prvorazredan ulov. Međutim, čini se da od njegova iskaza haaškim tužiteljima neće biti nikakve koristi. Suljiću bliske osobe tvrde da je on u prisutnosti odvjetnika spreman potpisati izjavu koju je dao haaškim istražiteljima, ako bi ga pustili da umre u bolnici otvorenog tipa, ili ako bi u najmanju ruku dopustili njegovoj nevjenčanoj supruzi da ga svakodnevno posjećuje u zatvorskoj bolnici. O tome će odluku donijeti Zdravko Jambrović, sudac izvršenja u Suljićevu slučaju. Izdržavanje kazne pod strogom je kontrolom suda, a svaki zatvorenik ima još i svog posebnog čuvara izvan zatvora - suca izvršenja, koga bira svaki županijski sud. On štiti prava zatvorenika i nadzire zakonitost postupka u izvršavanju kazne zatvora.

Jambrović je iskusan sudac na kojem je u ovom slučaju i velika odgovornost. On zasad nije donio odluku prihvaća li ili odbija Suljićev zahtjev za prekid izdržavanja kazne. Jambrović se konzultirao s liječnicima koji se skrbe o Suljiću, a oni su mu rekli da on u zatvorskoj bolnici ima adekvatnu skrb i liječenje. Da je Suljić na adekvatnoj terapiji, napisali su početkom srpnja i Blaženka Retkovac i Slobodan Barberić. Međutim, te se okolnosti sada mijenjaju i pitanje je jesu li skrb i terapija koju Suljić ondje ima adekvatni. Neki pravnici smatraju da je u ovom slučaju pravo relativno kruto, ali i da Suljiću situaciju otežava i njegova biografija, kao i kazna zbog koje je osuđen. Kako je više puta lagao i trgovao svojim statusom, sudac Jambrović svakako će dobro promisliti hoće li Suljića pustiti na slobodu bez nadzora, jer bi se poslije mogle pojaviti priče da je Suljić ubijen, ili da je neadekvatno liječen izvan zatvorskog sustava. Zakon čak ni u ovakvim slučajevima ne predviđa svakodnevne posjete u zatvoru. Ako njegovoj nevjenčanoj supruzi i dopuste svakodnevne posjete, bit će to humana gesta, bez izričitog zakonskog pokrića. Suljić se doslovce raspada i umire u najtežim mukama. Zato će konačna odluka o uvjetima u kojima će umrijeti svakako biti delikatna.

Što su haaški istražitelji radili kod Suljića Predstavnici haaškog tužiteljstva u Zagrebu htjeli su govoriti o razlozima posjeta Suljiću prije desetak dana. Neki pravnici tvrde da su haaški tužitelji možda dolazili po Suljićev potpis kako bi njegov iskaz mogli koristiti i u nekim drugim predmetima koje još obrađuju. Od Suljića su tražili i dopuštenje da hrvatskom Državnom odvjetništvu ustupe dokumente koje im je on predao, potvrde koje pokazuju gdje je i koliko dugo Suljić boravio na ratištu, te u kojem svojstvu. Među njima su i dokumenti o pripadnosti Vojnoj policiji HVO-a, gdje je bio angažiran kao bojnik-instruktor. \'Rapidno propadanje, jaki bolovi, loša prognoza\' Blaženka Retkovac, voditeljica zdravstvene zaštite zatvorenika u zatvorskoj bolnici u Zagrebu, 5. srpnja zaključila je da Suljić rapidno tjelesno propada, ima jake bolove i lošu prognozu bolesti. Ona je napisala i da Suljić ima adekvatnu terapiju. Odvoze ga na kemoterapiju te mu daju morfij i ostala sredstva protiv bolova. Suljić je u zatvorsku bolnicu u Zagrebu stigao u stanju uznapredovalog karcinoma, koji se proširio na vitalne organe. Već u Haagu liječnici su potkraj lipnja utvrdili da mu je karcinom zahvatio limfne čvorove u prsištu, paraaortalne limfne čvorove i jetru. Početkom srpnja karcinom se proširio i na gušteraču, a prošli tjedan i na glasnice.>email to:Berislav Jelinic