“Primorac je najbolji primjer nevidljive osobe iz stražnje sobe”, tako ga je prije godinu i pol dana opisao novinar britanskog lista Daily Telegraph "Ne znam zašto sam vam ja zanimljiv. Da sam trener Reala iz Madrida, onda bih to shvatio, ali ja sam samo pomoćnik Arsènea Wengera u Arsenalu. To nije neki razlog za intervju”, rekao je Boro Primorac (52) kad smo se prošlog tjedna susreli u hotelu u Bad Waltersdorfu, mjestašcu udaljenom 50 km od Graza gdje već petu godinu zaredom momčad Arsenala odrađuje ljetne pripreme. Razloga za intervju s Primorcem je nekoliko, od susreta Arsenala i Dinama u trećem pretkolu Lige prvaka pa do toga da je on za medije, i hrvatske i britanske, neuhvatljiv. Uz pomoć zajedničkog poznanika i činjenice da Primorčeva supruga redovito čita Nacional uspjeli smo ga odobrovoljiti za razgovor za Nacional. “Primorac je najbolji primjer nevidljive osobe iz stražnje sobe”, tako ga je prije godinu i pol dana opisao novinar britanskog lista Daily Telegraph, što također govori koliko Primorac izbjegava medije. On je trener prve momčadi, osoba u koju Arsène Wenger ima najviše povjerenja, ali dok je bio aktivan igrač, nije namjeravao biti trener. Primorac je kao igrač do 1976. igrao u mostarskom Veležu nakon čega je potpisao za Hajduk, gdje je igrao do 1983. Zatim je otišao u Francusku gdje je prvo igrao za Lille, a nakon toga, do 1990., za Cannes. Odmah potom postao je trener Cannesa, nakon toga i Valenciannesa.

Poznanstvo s Wengerom, koji je početkom 90-ih bio trener Monaca, bilo je ključno za nastavak njegove karijere. “Kad je Wenger bio trener u Monacu, ja sam bio trener u Cannesu. Često smo se viđali i razgovarali o nogometu”, prisjeća se Primorac. Primorca i Wengera zbližila je velika afera u francuskom prvenstvu iz 1993. Bernard Tapie, vlasnik kluba Olympique iz Marseillea, odlučio je potplatiti trojicu igrača Valenciannesa čiji je trener tada bio Primorac. Bila je to utakmica posljednjeg kola francuskog prvenstva a Tapie je želio odmoriti glavninu svojih igrača uoči finalne utakmice Lige prvaka koju je njegova momčad igrala protiv Milana. Ideja je realizirana, trojica igrača dobila su 50 tisuća dolara, Olympique je pobijedio sa 1:0 i postao prvak. Međutim, jedan od trojice igrača sve je priznao Primorcu koji je na sudu svjedočio kako je Tapie, u zamjenu za šutnju, i njega pokušao podmititi novcem i brzim razvojem trenerske karijere. Tapie je tvrdio da Primorac laže, zatim da se ipak susreo s Primorcem, ali je na kraju osuđen na dvogodišnju kaznu zatvora. Iako je dokazano potplaćivanje i iako se sumnjalo da je Tapie kupovao i druge utakmice, nije mu oduzeta titula, kao što ni drugoplasirani Monaco nije proglašen prvakom. Wenger je bio razočaran tim razvojem događaja, ostao je još jednu sezonu u Monacu, te 1994. odlučio napustiti Francusku i otići u japansku Nagoyu. S druge strane, iako oslobođen krivnje, Primorac nije mogao pronaći posao u Francuskoj jer je bilo onih koji su smatrali da Primorac nije potpuno nevin. Wenger je odlučio pozvati Primorca u Nagoyu gdje su zajedno radili 18 mjeseci.

U jesen 1996. Wenger je postao trener, odnosno kako to u Engleskoj zovu “general manager” Arsenala, te je u proljeće 1997. doveo Primorca i postavio ga za trenera prve momčadi. Već u drugoj sezoni Arsenal je osvojio i kup i prvenstvo Engleske. “U Arsenalu postoji 10 trenera koje predvodi Pat Rice. Ja sam trener prvog tima. Osoblje Arsenala je veliko i radimo sve što Wenger odluči. Jedan je boss, a mi svi ostali slušamo”, govori Primorac koji stalno govori “mister Wenger”, pokazujući time koliko ga cijeni. Uostalom, cijene ga i igrači pa Primorac dodaje: “Wenger voli igrače i klub, radi cijeli dan. Igrači cijene njegovu humanost, znaju da će on sve napraviti za njih i klub.” Bob Wilson, nekadašnji golman Arsenala a kasnije i trener golmana Arsenala, za Primorca je rekao da je hodajuća enciklopedija svjetskog nogometa. “Možete ga pitati za bilo kojeg nogometaša i on će vam odmah reći njegove godine, težinu, igra li lijevom ili desnom nogom i sve ostale osobine. On i Wenger slažu se u tome da su tri najvažnije stvari u nogometu tehnika, tehnika i tehnika. Uz to dolaze snaga, vještina i mladost”, rekao je Wilson. I Primorac i Wenger bili su, za igračke karijere, obrambeni igrači pa su i u tom pogledu bliski. Tony Adams, bivši kapetan Arsenala, rekao je kako on nakon treninga odlazi kući i razgovara sa svojom djevojkom. “Budući da Wenger ne ide kući nego stalno boravi u klubu, pretpostavljam da mu Primorac služi za takve razgovore. Boru Primorca možemo opisati kao oči i uši Arsènea Wengera”, kaže Adams. Osim što radi s prvom momčadi, Primorac sudjeluje i u odabiru igrača koje Arsenal želi kupiti s obzirom na to da je Arsenal momčad u kojoj igra više stranaca nego domaćih igrača. “Wenger samo gleda jesu li igrači dobri, nema veze jesu li iz Afrike ili Bjelorusije. On će uzeti igrača samo ako mu se sviđa. Velik klub kao što je Arsenal prati sva nogometna natjecanja, osobito mlađih generacija, svjetsko prvenstvo do 15, 17, 19 i 21 godine, europska i afrička prvenstva. Nije to kao nekada kada sam ja igrao u juniorima Veleža i samim time što sam bio junior znao sam da ću ući u prvu momčad gdje će biti mjesta za samo jednog ili dva igrača iz okolice Mostara. Sada za jednu momčad konkuriraju igrači iz cijelog svijeta”, rekao je Primorac.

Iako ne želi govoriti o svojoj ulozi u transferima igrača, poznato je da je on predložio Wengeru kupnju Patrika Vieire jer je Primorac bio Vieirin trener u Cannesu. S obzirom na to da se toliko divi Wengeru, mislili smo da je Primorčeva karijera nužno vezana za Wengera, ali nas je on u tome demantirao. “To ne znači da smo vezani pupčanom vrpcom. Može se dogoditi da on i ja prekinemo suradnju. Cijeli Arsenalov stručni štab zajedno je od prvog dana, od mene, Pata Ricea, liječnika, pa do Tonyja Colberta koji je fitness trener. Wenger je šef koji nam vjeruje kao što i mi vjerujemo njemu. Svatko dobro radi svoj posao, želi još bolje, i zato smo ostali na svojim mjestima. Wenger je lokomotiva koja vuče Arsenal, pun je novih ideja, samo da igramo što bolje i brže.” S gotovo 10-godišnjim iskustvom iz Arsenala, čini se da bi, u slučaju raskida suradnje s Wengerom, Primorac mogao postati trener mnogih engleskih momčadi. “Teško. Tko zna, možda nisam sposoban za to. Da bi bio trener, ne moraš biti samo dobar poznavatelj nogometa, moraš biti dobar na više razina. Ja ne bih bio dobar menadžer, ne bih mogao izdržati pritisak medija, stalno ratuješ s njima. Zapravo, nisam nikada ni razmišljao o tome da budem trener neke prve momčadi”, odgovorio je Primorac.

Htjeli smo ga isprovocirati pa smo mu rekli da izgleda kao osoba koja nema velikih planova u trenerskoj karijeri. “Koji planovi? Biti trener Primorca iz Stobreča? U Arsenalu imam dovoljno ambicija a to je biti prvak Engleske i prvak Europe. Najsretniji sam na terenu, uz igrače, pomažem da neki mladi igrač bude dobar i da se s njim dobro radi. Ja sam sretan čovjek, radim posao koji volim. Tako vam je to, netko bi želio biti predsjednik Amerike, a zadovolji se položajem gradonačelnika Širokog Brijega.” Iako je Arsenal pod vodstvom Primorca i Wengera tri puta bio prvak Engleske i četiri puta osvajač kupa, nikada nisu osvojili Ligu prvaka i logično je da Primorac silno želi i tu titulu. Prošle sezone bili su blizu, igrali u finalu protiv Barcelone, vodili sa 1:0, ali su s igračem manje na kraju poraženi sa 2:1. Nitko prošle sezone nije očekivao takav uspjeh Arsenala s obzirom na to da je momčad bila pomlađena. “Možda su ljudi mislili tako, ali mi u klubu nismo tako razmišljali, mi uvijek želimo biti najbolji. Mister Wenger uvijek želi pobjeđivati, priprema igrače tako da pobijede u svakoj utakmici”, kaže Primorac. Međutim, Arsenal u prvom dijelu prošle sezone nije često pobjeđivao jer je Thierry Henry, najveća zvijezda Arsenala i uz Ronaldinha najbolji nogometaš na svijetu, bio ozlijeđen. Kad je ozdravio, Arsenal je počeo igrati bolje. “Henry je veliki profesionalac, nikad nije zadovoljan sobom i uvijek misli da može bolje. Još je mlad i može pokazati i više”, objašnjava Primorac razloge Henryjeva uspjeha.

U engleskom prvenstvu Arsenal je osvojio prošle sezone četvrto mjesto, uz Chelsea se ne može doći do titule prvaka, čak su se Wenger i José Mourinho, trener Chelseaja, svađali preko medija. Međutim, Primorac se nije dao isprovocirati pitanjem o Chelseaju. “Nije nam bitno koliko Chelsea troši na igrače i plaća ih. Nama je jedino važno da naših 11 igrača pobijedi njihovih 11 igrača. Netko ima novca, netko nema, tako je oduvijek bilo.” I nakon gotovo 10 godina provedenih u Londonu nije se naviknuo na taj grad. Kaže da hrana nije problem, nađe se dobre ribe, janjetina je iz Walesa, kvalitetna, ali ne kao ona bračka. “Moja žena Nada i ja vratit ćemo se u Hercegovinu i Hrvatsku, Mostar i Split. Učinit ću sve da i moja djeca zavole te gradove. Kad god sam slobodan, odem tamo, kao i moja supruga. S djecom ide malo teže. Moj sin Jure ima 25 a kći Marina 20 godina. Ona studira povijest na Sorbonnei u Parizu a sin je već diplomirao u Francuskoj i oboje žive ondje. Oni se smatraju Francuzima i ne vole London.”

Primorac obavezno posjećuje Hajduk, nikada se nije svađao ni s jednom garniturom klupske vlasti. “Svake godine svratim, popijem kavu, poželim im sreću. Da nije Veleža i Hajduka, ne bi ni mene bilo pa im zato i želim dobro. Ostao sam u dobrim odnosima sa svim igračima.” Čak se sjeća i Slavena Bilića iz prve polovice 80-ih. “On je bio junior Hajduka dok sam ja bio igrač prve momčadi. Znam da je nogomet njegova strast i želim mu, kao i Asanoviću, sreću i sve najbolje u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo. Svako kvalificiranje na europsko ili svjetsko prvenstvo je velik uspjeh jer imamo samo 4 milijuna stanovnika. Bili smo na svim velikim natjecanjima, igrali smo sa svima ravnopravno, nitko nas nije dobio 5:0. Pune su nas tribine. To pokazuje da se kod nas ipak dobro radi.” O utakmici protiv Dinama nije želio govoriti, ne želi otkrivati ništa o Arsenalovoj taktici i pripremama za utakmicu. Zato nam je frazeološki prokomentirao tu utakmicu: “Toliko smo dugo u nogometu da znamo da je svaka utakmica teška, pogotovo stoga što je riječ o Ligi prvaka, i o Dinamu, klubu s velikom tradicijom. Igra se u Zagrebu, Dinamo je uvijek imao velikih igrača, ima ih i danas, tako da se pripremamo za tešku utakmicu i ne opterećujemo se time tko će od naših igrača igrati a tko neće.” OKVIR Trener iz nužde “Nisam imao trenerskih ambicija.

Nogomet sam počeo igrati sa 14 godina u Mostaru, igrali smo ulica protiv ulice, nakon čega sam igrao u pionirima i juniorima Veleža a ubrzo sam počeo igrati za reprezentaciju Bosne i Hercegovine i mladu reprezentaciju Jugoslavije. Od 1968., kada sam imao 14 godina, igrao sam stalno nogomet. Što sam mogao drugo postati osim trener, cijeli sam život proveo na terenu. Razmišljao sam o tome da se vratim kući, ali moji prijatelji, treneri Luis Fernandez i Arsène Wenger, vidjeli su koliko volim nogomet, natjerali su me da završim trenersku školu u Francuskoj. To je trajalo četiri, pet godina, ali sam naučio mnogo toga”, ukratko opisuje Primorac svoju karijeru.>email to:Dean Sinovcic