Viktor Zinčenka i Dmitrij Železnjak U Splitu odnedavna traje pravi rat Viktora Zinčenka i Dmitrija Železnjaka, dvojice ruskih poduzetnika, za prevlast u sjevernoj splitskoj luci za pretovar tereta. Oni su se razišli, jer se nisu mogli dogovoriti koliko je tko uložio u Luku, te tko ima koliko vlasništva. Zato su pred Trgovačkim sudom u Splitu inicirali više postupaka, kako bi pokušali steći prevlast u Luci - jedan drugog optužuju za nezakonitosti, nelegalna prebacivanja vlasničkih udjela, te za krivotvorenje isprava. Dmitrij Železnjak poznat je hrvatskoj javnosti po čestim javnim istupima, te je javnosti uglavnom prezentirana njegova verzija istine u tom sukobu. Koncem prošlog tjedna Nacional je o tom sukobu razgovarao sa Viktorom Zinčenkom, donedavnim partnerom Dmitrija Železnjaka, samozvanog ruskog tajkuna i lokalnog splitskog kulturnog i sportskog mecene.

Njih su dvojica kao partneri u veljači 2004. došli u Split kako bi procijenili isplati li se investirati u sjevernu splitsku luku za prekrcaj tereta. U listopadu 2004. preuzeli su 32 posto Luke dd, kupivši taj udio od tvrtki Motocommerce i Poljička republika. Vlasništvo nad 32 posto dionica Luke formalno je preuzela njihova tvrtka Portus Adria, a Zinčenko tvrdi da je većinu aranžmana financirala njegova švicarska tvrtka Barrack International, preko tvrtke Consulting Invest iz Londona. Zinčenko tvrdi da je on dosad u projekt uložio nešto više od 3 milijuna dolara. Od prvih dana njihova boravka u Hrvatskoj Zinčenko se ponašao samozatajno, a Železnjak je često javno istupao. Organizirao je u Splitu brojne koncerte, financirao nogometni klub Hajduk i često uplaćivao humanitarne donacije. Međutim, poslovanje Luke nije bilo dobro, niti se vidio bilo kakav napredak. Luka ima status od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Trenutačno se u njoj pretovaruje oko 140 tisuća tona godišnje, ne računajući kontejnerski promet, ima 180 zaposlenih, a stručnjaci procjenjuju da bi ona u idealnim uvjetima mogla vrijediti najmanje 15 milijuna eura. Međutim, od njihova ulaska u Luku Grad Split je kao dioničar tog društva izgubio 1,8 milijuna kuna, te dio vlasničkog udjela. Kako bi se pokrivali gubici u poslovanju, smanjivana je vrijednost dionica, koje su se poslije prebacivale pod kontrolu Železnjaka na ime pozajmica za plaće radnicima. Osim što Zinčenko nije vidio nikakav napredak u poslovanju, on nije vidio ni dokumentaciju koja bi formalizirala njegovo partnerstvo sa Železnjakom. Kako je Zinčenko uvidio da postoji velik nesrazmjer između njihova ulaganja, odlučio se u proljeće 2005. aktivnije uključiti u poslovanje Luke. Međutim, to je uskoro dovelo do njihova poslovnog razilaženja, koje je nedavno rezultiralo i međusobnim optuživanjem za nezakonitosti u pokušaju ovladavanja Lukom. Zinčenko je doktor ekonomskih znanosti čije se bogatstvo procjenjuje na tridesetak milijuna eura. Godinama je radio kao pomorac, a bio je i direktor moćne plinske kompanije Itera, čiji je godišnji promet 3 milijarde dolara. U razgovoru za Nacional govori zašto se poslovno razišao s Dmitrijem Železnjakom, kako se s njim upoznao, kakve je dojmove o njemu stekao, te kakav epilog njihova sukoba očekuje. Široka slavenska duša ili naivnost

NACIONAL: Kako ste se upoznali i počeli surađivati s Dmitrijem Železnjakom?

- Upoznao nas je u listopadu 2003. moj bivši zet, kojem sam htio poslovno pomoći. Neki moji prijatelji predložili su mi da uđem u posao s plinom, odnosno da kupim neku stanicu za proizvodnju LPG-a u Moldaviji. U to je trebalo uložiti više od 2 milijuna dolara. Na pregovore smo išli nas dvojica i Oleg Gončarov, naš partner u tom poslu. Odlučili smo u to investirati i svi su dokumenti trebali biti gotovi u ožujku 2004. Tada mi je Železnjak rekao da bi bilo dobro uložiti u splitsku luku. Pitao me znam li nešto o tom poslu, a ja sam mu rekao da sam bio pomorac više od desetljeća, da imam završen pomorski fakultet, te da razumijem o čemu se tu radi. Njemu je ulazak u taj posao predložio Josip Radeljak. U sve smo ušli kao ravnopravni partneri, ali se kasnije ispostavilo da se ulagao uglavnom moj novac. Železnjak me u travnju 2004. tražio 1,5 milijuna dolara koje sam mu proslijedio na tvrtku. Kasnije sam uložio još novca - do proljeća 2005. ukupno 3,1 milijun dolara. Međutim, još prošle godine počeo sam sumnjati u postupke svog nominalnog partnera, jer mi nije pokazao nikakve papire koji bi potvrdili naše partnerske odnose, moj suvlasnički udio u tvrtkama koje su preuzele splitsku luku, te koliko sam doista uložio. Dodatne sumnje pobudila je činjenica da se u splitskoj luci malo toga mijenjalo na bolje. Zapravo nisam mogao vidjeti u što je to novac uložen i kakvi su pomaci u radu napravljeni. Sve to me navelo da počnem sumnjati i što se događa s našim projektom u Moldaviji.

NACIONAL: Kako je on reagirao na vaše zahtjeve?

- U par navrata poslao mi je neke poruke o financijskom stanju, ali ništa u formi potpisanih dokumenata. Vidio sam da u 2 godine u Moldaviji, u inače izuzetno profitabilnom poslu na plinu nismo zaradili ništa.Više sam godina bio u tom poslu, rukovodio jednom od većih regionalnih plinskih kompanija s prometom većim od 3 milijarde dolara godišnje i poznavao sam taj posao. Živim u Moskvi i više od 10 godina nisam promijenio broj mobitela, a nemam niti osobne čuvare. Mislim da to dovoljno govori o načinu mog poslovanja - nemam se od koga skrivati, niti se koga bojati. Tada sam počeo uviđati što se u Moldaviji događa iza mojih leđa. Nije bilo nikakvih dokumenata o tomu što se ondje događalo, pa sam stekao dojam da se Železnjak ponaša kao profesionalni prevarant. On je vrlo pametan, iskusan, te poznaje tehnologije manipulacije. Nema obitelj, suprugu i djecu, niti prijatelje. Okružen je isključivo osobama koje plaća, te onima preko čijih leđa namjerava zaraditi. Po mom mišljenju, sve to upućuje na zapravo bolesno ponašanje, potaknuto frustrirajućom činjenicom što u domovini nije uspio postati bogataš. Zato jako puno ulaže u svoj imidž u Hrvatskoj. Sve što radi čini radi osobne promocije, kako bi privukao oko sebe poslovne ljude od kojih bi nešto mogao zaraditi na način da ih privoli da ulože vlastita sredstva za koja on sigurno ima rješenje kako ih potrošiti. Sve je to zapravo obična opsjena.

NACIONAL: Kada je došlo do vašeg definitivnog razlaza u Hrvatskoj?

- Kada sam posumnjao da me želi vlasnički isključiti iz projekta u splitskoj luci. U travnju 2005. rekao sam mu da više neću uložiti ni dolara dok mi ne pokaže dokumente o mom suvlasništvu u projektu. Zatražio sam i da pripremi izviješće o tomu što je dosad napravljeno, kakva je poslovna strategija, kao i kakvi su ciljevi našeg ulaganja. Šokirao sam se kada sam vidio neke račune koje je potpisivao. Iznajmio je stan u Splitu koji je plaćao više od 200 tisuća eura godišnje. Kupio je i Mercedes svojoj curi, koja inače ne zna voziti. Koristio se predsjedničkim apartmanom u hotelu Esplanade u Zagrebu, dok sam ja sam financirao svoju osobnu potrošnju. Sve je to plaćala Portus Adria, tvrtka u koju sam uložio vlastiti novac. Istim novcem je plaćao razne čarter letove, humanitarne priredbe, kulturne događaje i slično. Problem je što je to radio bez moga znanja, uglavnom mojim novcem i vrlo neumjereno. Slično se ponašao i u Moldaviji. Ondje sam angažirao odvjetnike i računovođe da pregledaju poslovnu dokumentaciju.

NACIONAL: Kako ste otad razgovarali?

- Tražio sam dokumente da sravnamo račune i odnose. Vidio sam da ugovor za investiciju u Moldaviji nije potpisao on već opunomoćenik revizorske kuće Price Waterhouse Coopers. Tada sam vidio da se skriva od izravne odgovornosti. Čak se ispostavilo da naša zajednička tvrtka u Moldaviji Železnjakovoj kompaniji duguje više od 2 milijuna dolara. Problem je što su izostali poslovni rezultati, a u Hrvatsku je čak bio dovezao jedan od najskupocjenijih automobila na svijetu - Bentley, koga je platila naša moldavska kompanija. Mi sada pokušavamo doći do dokumenata o tomu da smo zaista s njime sudjelovali u investiranju u Moldaviji.

NACIONAL: Niste li zapravo is­p­ali užasno naivni? Kako ste mogli ući u tolika ulaganja, bez ikakvih osiguranja i provjeravanja?

- Vjerovao sam bivšem zetu i vidim da sam pogriješio. Međutim, za svoja ulaganja u Hrvatskoj posjedujem dokumente. Čim sam počeo sređivati stanje oko naših odnosa u Hrvatskoj, Železnjak mi je rekao da sa mnom više ne može surađivati. Tada smo se otvoreno posvađali - nisam mogao vjerovati da se tako ponaša. Zanimljivo je da Železnjak nikada ni u jednom projektu nije bio vlasnik, već samo izvršni menadžer koji je koristio pogodnosti. Kada bi iscrpio mogućnosti izvlačenja novca i manipulacije, uvijek bi netragom nestajao. On nikada nije bio tajkun, niti je imao svoje radnike u Kazahstanu - sve takve njegove izjave su notorne laži. On ne voli Rusiju. U par navrata je rekao da je Rusija govno. Sponzor s tuđim novcem

NACIONAL: Je li točno da je Železnjak NK Hajduk sponzorirao uglavnom vašim novcem i to bez vašeg znanja?

- Samo dio novca bio je njegov, ali problem je kako dokazati koliko je čijeg novca iz Portus Adrije ušlo u Hajduk. Ni o tomu nisam znao ništa. Zanimljivo je da nisam vidio gdje se to Portus Adria u Hajduku reklamira. Koliko sam doznao od odvjetnika, reklame tvrtke vide se samo na službenom semaforu, ali za njih tvrtka plaća dodatnih 15 tisuća kuna mjesečno. Takva poslovna tehnologija odavno je poznata - pri dolasku u neku lokalnu sredinu odmah počneš glumiti mecenu kako bi privukao lokalne moćnike.

NACIONAL: Što je zapravo dovelo do međusobnih sudskih tužbi i sporenja oko vlasništva u splitskoj luci?

- Mi smo se pokušali dogovoriti oko vlasništva. Zapravo smo se dogovorili da odigramo poslovni ruski rulet - dao sam mu priliku da mi ponudi izlaznu cijenu po kojoj ću izići iz projekata. Prema dogovoru, u slučaju da nisam zadovoljan ponuđenim iznosom, ja njega mogu isplatiti po istom ponuđenom iznosu. Ja sam za izlazak iz svih zajedničkih projekata prihvatio iznos od 5 milijuna dolara, ali Željeznjak taj dogovor nije ispoštovao niti po iznosu niti po rokovima. Vratio mi je samo 3 milijuna dolara, a taj novac je dobio od nekih poslovnih ljudi u Hrvatskoj, čime ih je uvukao u planirani scenarij po kojem mu oni moraju osigurati svu moguću potporu i utjecaje, ili će u protivnom izgubiti uloženo. U konačnici se pokazalo da je njegov stav isti kao što ga je iskazao prema dvije osobe koje su prema usmenom dogovoru trebale za izvršene usluge postati suvlasnici Portus Adrije. Sve je trebalo završiti u tišini, ali kako nije isplatio sav dogovoreni iznos, ja sam da se osiguram, na osobu od povjerenja prenio dio dionica splitske luke. Njih ću mu vratiti istog trenutka kada mi isplati cijeli iznos. Kada sam mu to rekao on je sa svojim odvjetnikom krivotvorio dokument prema kojemu sam ja navodno bio razriješen s mjesta direktora Portus Adrije prije nego što sam osigurao svoja potraživanja, kako bi prikazao da sam napravio nešto nezakonito. Sreća je što sud ima sve vjerodostojne dokumente koji potvrđuju da govorim istinu i razotkrivaju njihovu prljavu rabotu. Upravo sam zbog ovoga policiji u Splitu predao kaznenu prijavu. On sada u sporove na neformalnim razinama uvlači ljude koji imaju i osobni interes u toj priči i koji su u sve uložili i vlastiti novac. Nisam siguran da će u suradnji s njime nešto profitirati. Ionako su se neki poslovni ljudi od njega lagano distancirali. Vrhovnik se od njega udaljio, a slično je napravio i Josip Radeljak. On i Radeljak odmah su se međusobno osjetili, poput dva velika bijela morska psa. Najveća neistina koju Željeznjak provlači jest to da je razlog našeg razlaza moja navodna nemogućnost financijskog praćenja naših zajedničkih investicija u Hrvatskoj. Razlog je drugačiji: on se rasipao mojim novcem kojeg sam mu plasirao radi poslovnih investicija i ulaganja, investirao je višestruko manje novca od mene i stalnim manipulacijama izbjegavao me upisati kao suvlasnika naših projekata u Hrvatskoj.

NACIONAL: Što mislite kako će se sporovi okončati?

- Rekao sam mu da sam ozbiljan u nakani da zaštitim vlastitu investiciju. Žao mi je što je sve došlo do javnosti, posebno zato što se dva stranca svađaju u tuđoj zemlji. To nije dobro niti za splitsku luku, kojoj doista želim samo dobro. Međutim, čini mi se da on u Splitu gradi Potemkinovo selo. Na sumnjiv način želi ovladati što većim dijelom dionica kompanije, te je kasnije hoće unosno preprodati nekomu drugomu. Zanimljivo je da su lokalni političari prešutjeli smanjenje gradskog udjela u splitskoj luci. Železnjak vjerojatno računa na pomoć lokalnih moćnika, čije je poštovanje zaradio lokalnim donacijama. Željeznjak puno plaća ispod stola. Sada očekuje protuusluge. Rekao sam mu da ću sve javno reći, a tek tada smo počeli o svemu razgovarati. Međutim, ubrzo se pokazalo da je manipulirao. Nisam baš siguran kako će on na koncu moći živjeti u sredini kojoj je prodavao maglu. Zanimljivo je da još nije dobio dozvolu produženog boravka u Hrvatskoj - nedostaje mu potvrda o nekažnjavanju, koju već dvije godine ne može ishoditi u Rusiji. Zašto tu potvrdu ne ishodi iz SAD, ako tvrdi da posjeduje njihovo državljanstvo?

NACIONAL: Imate li ambicije nastaviti ulagati u Hrvatsku?

- U ovakvom stanju nemam nikakvih dodatnih ambicija. Mislim da ću uskoro kanalizirati investicije jedne moćne ruske banke u Hrvatskoj. Oni su već prisutni u nekim projektima na Mljetu. Ranije su mi govorili kako je u Hrvatskoj uvijek nužno imati dobre lokalne savjetnike. Nisam shvaćao zašto je to toliko bitno. Sada to jako dobro razumijem. Ja nisam čovjek od velikih riječi. Poznajem samo rad i ono što čovjek stvori svojim radom, to je istina. Upravo zato žao mi je što sam se uopće doveo u poziciju da moram javno istupati u ovakvom kontekstu.>email to:Berislav Jelinic