Darko Marinac "Tijekom moje karijere bilo je i uspona i padova, za razliku od klasičnih karijera socijalističkog tipa koje su se uspinjale od omladinskih službenika do direktorskih položaja na svim razinama”, kaže 56-godišnji Darko Marinac, jedan od najutjecajnijih hrvatskih menadžera i čelni čovjek koprivničke prehrambene industrije Podravka posljednjih šest godina. Iako je iskusan i školovan biznismen, Marinac je tijekom karijere radio samo u dvije tvrtke - u Plivi i Podravci. No zato je menadžerska iskustva stjecao u čak četiri zemlje Srednje i Istočne Europe, gdje je osnovao i vodio Plivine tvrtke u prvoj polovici devedesetih godina. Jedan je od lidera čiju karijeru nisu obilježili samo usponi, a njegov poslovni put sadrži gotovo sve hijerarhijske položaje jedne kompanije - od tehnologa u proizvodnji do predsjednika uprave. Zadnji mandat na čelu Podravke

NACIONAL: Hoćete li se za dvije godine ponovno kandidirati za mjesto predsjednika Uprave Podravke, po isteku drugog četverogodišnjeg mandata?

- Odrađujem svoj zadnji mandat na čelu Podravke i više se neću kandidirati. Nastojim odgojiti dovoljan broj menadžera od kojih će neki jednog dana moći voditi Podravku, a u ovakvoj konstelaciji snaga mislim da će biti dovoljno motiviranih ljudi da rade taj posao. Nemam određenih planova za budućnost, ali volio bih na neki način ostati vezan uz Podravku.

NACIONAL: Zbog čega ste tako odlučili? Je li posrijedi umor ili ste nezadovoljni učinjenim u zadnjih šest godina?

- Nisam se umorio, no nisam ni potpuno zadovoljan. Prije svega smatram da je biti zadovoljan vrlo demotivirajuće, što nije dobro za posao. Osim toga, kad sam 2000. došao u Podravku očekivao sam da ćemo u šest godina učiniti više, no shvatio sam da nisam dovoljno dobro poznavao stanje u kompaniji.

NACIONAL: Koji je krajnji cilj koji želite postići s Podravkom?

- Zacrtao sam dva cilja, koja se ne mogu ostvariti jedan bez drugog. Jedan je postizanje stabilne vlasničke strukture u kojoj nitko od povlaštenih vlasnika neće imati ozbiljan položaj, uključujući i državu. Mislim da bi moderna vlasnička struktura kompanije u kojoj bi, kao i danas, bilo oko 20 tisuća dioničara, bila dobra za daljnji razvoj Podravke. Drugi je cilj postizanje bržeg rasta tvrtke, u usporedbi s proteklih nekoliko godina, tako da si na vrijeme osiguramo položaj srednje velike europske prehrambene tvrtke. Time bi mogli dugoročno zaštititi svoj položaj na tržištu i ovisiti sami o sebi.

NACIONAL: Je li politička kočnica to što je država najveći pojedinačni vlasnik Podravke?

- Ne mogu reći da je to kočnica, jer država ni na koji način negativno ne utječe na poslovanje Podravke. Međutim, sam položaj države u vlasničkoj strukturi onemogućava niz aktivnosti koje smetaju drugim vlasnicima, odnosno investitorima, pa i drugim državama u kojima Podravka posluje. Država je u principu dobra za domaće potrebe, no ne i za internacionalne tvrtke kakva je Podravka. Stranci potcjenjuju Podravku

NACIONAL: Je li realno očekivati da se Podravka poveže s nekom drugom tvrtkom? Može li Podravka u budućnosti biti samostalna?

- Ne vidim ništa loše u tome da nas preuzme neka multinacionalna kompanija, uz uvjet da to bude u odgovarajućem paketu u kojem se ne nudi samo budućnost svim dijelovima Podravkina poslovanja, već i prikladna cijena. Činjenica je da određene multinacionalne tvrtke povremeno pokazuju interes za Podravku, ali nikada to nisu do kraja ozbiljno izrazile. Svi bi kupili Podravku po cijeni od 100, možda 120 kuna po dionici, ali to neće ići. Tko želi Podravku, morat će platiti 400 kuna po dionici plus barem još toliko. U Europi ima oko 26 tisuća prehrambenih tvrtki, od kojih je većina vrlo mala, a Podravka je negdje u sredini. Odmah nakon multinacionalnih divova, poput Nestlea i Unilevera, dolaze tvrtke veličine pola milijarde eura, kakva je Podravka, što je sasvim pristojan položaj. Od tehnologa do potpredsjednika Pri tomu moram naglasiti da mi nismo kompanija koja je veličinu postigla akvizicijom velikih poljoprivrednih pogona, već tvrtka koja rast temelji na snazi prehrambenih brandova. Tako je u segmentu u kojem se natječe na tržištu, Podravka po svojoj veličini pristojna komapnija koja može samostalno preživjeti. Pogotovo stoga što ne ovisi o veličini prometa već o kvaliteti svojih brandova. Drugim riječim, Podravka je tvrtka koja ima iznimno veliku vrijednost intelektualnog kapitala.

NACIONAL: Većinu radnog vijeka proveli ste u Plivi, gdje ste prošli put od tehnologa u proizvodnji do položaja potpredsjednika Uprave kompanije. Koji su vam bili prijelomni trenuci u karijeri?

- Prvi prijelomni trenutak bio je kad sam smijenjen iz Uprave Plive 1991. Tada sam otišao raditi u inozemstvo, najprije u Ukrajinu, a zatim u Češku i Slovačku, gdje sam osnovao i vodio Plivine tvrtke. Time sam stekao internacionalno poslovno iskustvo, koje mi je kasnije pomoglo u karijeri. U to vrijeme Pliva nije imala niti jednu tvrtku u istočnoj Europi, gdje se stvarao novi društveni poredak na čelu s novom elitom, s kojom sam tada dolazio u kontakt. Uspio sam pozicionirati i sebe i tvrtku te steći odlične veze u Srednjoj i Istočnoj Europi među ljudima koji su kasnije postali čelnici država na tom području.

NACIONAL: Koja vam poznanstva iz tog vremena i danas koriste u poslu?

- Imam dobre odnose s mnogim ljudima iz politike i biznisa u Srednjoj i Istočnoj Europi. Vrlo mi je korisno poznanstvo s bivšim češkim predsjednikom Václavom Havelom, koji je i danas vrlo utjecajan.

NACIONAL: Kakva su vaša iskustva poslovanja u tim zemljama, s obzirom da je Hrvatska tada bila liberalnija u tržišnom i društvenom smislu?

- Ukrajina se u to doba još nije bila dovoljno promijenila i razvila, a i danas se bavi problemima koje smo u Hrvatskoj davno riješili. Drukčije je bilo u Češkoj i Slovačkoj. Te su me zemlje iz dana u dan fascinirale svojim napretkom. Svako bi se jutro probudio i vidio da se događa nešto novo, pozitivno. Mi smo tada, iz perspektive male i zatvorene zemlje, na njih gledali kao na države koje zaostaju, iako su već tada bile ispred nas. Pioniri Divljeg zapada

NACIONAL: Koji vam je sljedeći događaj obilježio karijeru?

- Godine 1996. vratio sam se u Zagreb i sudjelovao u projektu izlaska Plive na Londonsku burzu. Mislim da smo tada pisali povijest, jer Pliva je prva tvrtka iz Srednje i Istočne Europe koja je izlistana na burzi u Londonu. Sjećam se da smo se osjećali kao pioniri Divljeg zapada. Objektivno, bio je podvig u maloj zemlji, tek izašloj iz rata, stvoriti tvrtku koja ima hrabrost i znanje da se izlista na jednom od najjačih tržišta kapitala u svijetu.

NACIONAL: Kako ste dospjeli u farmaceutski biznis? Jesu li vas roditelji usmjerili?

- Nitko nije posebno utjecao na moj izbor. U gimnaziji sam volio kemiju a kemijska tehnologija je krajem šezdesetih, kad sam upisao Tehnološki fakultet, bila vrlo propulzivna grana u Hrvatskoj, ponajprije zbog tvrtki poput Plive i Chromosa. Značajnu ulogu u razvoju kemijske i farmaceutske industrije imao je Tehnološki fakultet s nobelovcem Vladimirom Prelogom i drugim vrhunskim profesorima, od kojih su neki paralelno predavali na pariškoj Sorbonni.

NACIONAL: Jeste li osobno imali znanstvenih uspjeha?

- Vlasnik sam jednog patenta iz područja antibiotika s kraja sedamdesetih.

NACIONAL: U to vrijeme ste prvi puta postali direktor, i to proizvodnje penicilina u Plivi?

- Već nakon tri godine rada u Plivi, postavljen sam na čelo projekta izgradnje nove tvornice antibiotika u Zagrebu, a kad je tvornica počela s proizvodnjom postao sam njezin direktor. Iako se radilo o prilično niskom položaju šefovanja, bila je to za mene preorijentacija sa specijalističke razine na vođenje. Nakon toga, svi poslovni tečajevi i školovanje koje sam prošao bili su u sferi menadžmenta. Iza mene, kao i iza drugih menadžera koji su se željeli usavršavati, uvijek je stajala Pliva. 'Svi su željeli raditi u Plivi'

NACIONAL: Je li slučajno da su baš u Plivi stasali menadžeri koji su kasnije preuzeli značajne uloge u vodećim hrvatskim tvrtkama, poput vas, Željka Perića, Dubravka Maka, Želimira Vukine i Nevenke Cerovski?

- Početkom sedamdesetih, kad sam se zapošljavao, Pliva je svakom bila prvi izbor, posao u Plivi je za ljude iz moje struke bila najbolja prilika koja se tada mogla dobiti. I kasnije je Pliva bila tvrtka u kojoj su ljudi željeli raditi. Pliva je cijenila visoko obrazovanje, znanje i kompetencije, što nije bio slučaj u većini drugih tvrtki. Vladimir Prelog osnovao je istraživački institut, a Pliva je imala originalne molekule i prije sumameda. Zbog svega toga u tvrtki je vladalo optimistično ozračje, a kasnije je sumamed otvorio perspektive i ljudima dao hrabrost.

NACIONAL: Smeta li vam činjenica da se Pliva prodaje za onoliko novca koliko otprilike danas vrijedi slovenska Krka, koja se po veličini donedavno nije mogla uspoređivati s Plivom?

- Zadnji puta kada sam detaljnije pratio stanje na tržištu, Krka i Lek zajedno su vrijedili manje od Plive. Previše sam dugo bio u Plivi da bih sada komentirao najnoviju situaciju. Kako god Pliva stajala na tržištu, smatram da dio krivnje ili zasluga pripada i meni.

NACIONAL: Je li tajna uspjeha Plive bila i nemiješanje političara u poslovnu strategiju?

- Činjenica je da političari tada nisu imali velikog utjecaja na poslovanje Plive, kao ni na druge uspješne kompanije, poput Podravke, jer su generalni direktori tih tvrtki, Razmilić, Pavle Gaži i ostali, bili dovoljno pametni i politički jaki da spriječe bilo koga da se miješa u poslovanje, osim njih samih.

NACIONAL: Koliko se danas u Podravci brinete za edukaciju zaposlenika?

- U obrazovanje ulažemo maksimalno koliko možemo, što je tradicija u Podravci. Godišnje oko 2000 ljudi u Podravci prođe razne oblike dodatne izobrazbe, čije troškove snosi tvrtka. Najviši edukacijski nivo je Podravkina menadžerska akademija Pomak koja u jednom dijelu obrazovnog programa proizvodi buduće lidere, dok u drugom ljudima daje šira znanja s područja biznisa. Polaznici Pomaka imaju priliku nastaviti školovanje na Leeds University u Velikoj Britaniji. Kada bolje pogledate, vidite da su sve hrvatske tvrtke koje dugo traju opstale jer su se sustavno i kontinuirano brinule za svoje ljude. Tvrtku čine ljudi, a sve drugo je manje važno.

NACIONAL: Očekujete li da ljudi koji se školuju na Podravkinoj akademiji jednog dana zauzmu vaš položaj?

- Najbolje je kada na čelo neke kompanije dođu ljudi koji su u njoj započeli karijeru. No, da bi to bio jamac uspjeha tvrtka mora imati transparentnu vlasničku strukturu i upravljanje. Podravku danas vode mladi ljudi, s različitim radnim iskustvima i školovani po principima naše tvrtke. Mislim da je za menadžera važno da je u životu radio na više radnih mjesta. Inače nije objektivan i ne poznaje dovoljno procese u tvrtki. U Podravci imamo plan nasljeđivanja, što nema veze s određivanjem nasljednika. U konkurenciji što većeg broja ljudi pokušavamo stvoriti novu generaciju menadžera koja će dati buduće članove i predsjednika Uprave. Nove poslovne prilike

NACIONAL: Nedavno je Podravka postala prva hrvatska tvrtka članica Svjetskog poslovnog foruma, a vi član Vijeća te organizacije. Što to donosi kompaniji na čijem ste vi čelu?

- Podravka je internacionalna tvrtka koja samostalno posluje u 17 zemalja. U Europskoj uniji ostvarujemo 120 milijuna eura prodaje godišnje i zapošljavamo 1200 ljudi. Prema tome, moramo se povezivati s drugim tvrtkama tamo gdje živimo i radimo. Podravka ne može biti samo članica Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske udruge poslodavaca jer to nije dovoljno za naše potrebe. Lobistički moramo biti prisutni u Bruxellesu i Londonu, i na tome smo počeli raditi. Članstvo u Svjetskom poslovnom forumu donosi, prije svega, nove poslovne prilike. Tu mislim na mogućnosti povezivanja s partnerima koji odlučuju o bitnim poslovnim, pa i zakonskim odredbama u Europskoj uniji. Članstvo Vijeća Svjetskog poslovnog foruma čine direktori kompanija kao što su Coca-Cola, prehrambeni div Nestle i najveća farmaceutska kompanija GlaxoSmithKline. Podravka će kao članica Foruma pokušati širiti udruženje na zemlje jugoistočne Europe.

NACIONAL: Prigodom primanja u članstvo Svjetskog poslovnog foruma sreli ste se s čelnikom te organizacije, britanskim prijestolonasljednikom princom Charlesom. O čemu ste razgovarali?

- Razgovarali smo o Dalmaciji i njegovoj želji da ponovno posjeti Hrvatsku. Za Podravku se pristojno interesirao što i kako radimo, budući da se i on bavi prehrambenim biznisom. Tvrtka princa Charlesa proizvodi ekološko voće i povrće te surađuje s kompanijama u Rumunjskoj i Turskoj, tako da on ima znanja potrebna za menadžment jedne prehrambene tvrtke.

'Za duge šetnje nemam živaca'

NACIONAL: Marketinške aktivnosti Podravke dobrim dijelom vezujete uz sport. Bavite li se i sami rekreativno sportom?

- Samo skijanjem, što znači da se sportom bavim u prosjeku tjedan dana godišnje. Prije sam igrao tenis, ali za to više nemam vremena. U gimnaziji sam trenirao rukomet u Rukometnom klubu Zagreb, bio sam golman. Igrao sam i košarku u Medveščaku, na položaju beka, no prestao sam s time još u juniorskom uzrastu.

NACIONAL: Kako se nosite sa stresom?

- Vikendom se nastojim baviti aktivnostima koje nisu vezane uz biznis. Imam vikendicu kod Jaske pa najčešće kosim travu i cijepam drva. Moram priznati da za aktivnosti poput šetnje nemam živaca. Posljednjih godina na moru provodim svega nekoliko dana. Ljetujem u jednom primorskom selu kod Senja, odakle mi je otac podrijetlom.

Darko Marinac rođen je 1950. u Zagrebu 1973. diplomirao na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu 1975. počeo raditi u Plivi 1980. imenovan direktorom tvornice penicilina 1990. postao direktor Plivina istraživanja i razvoja 1992.-1996. utemeljio i vodio Plivine tvrtke u Ukrajini, Češkoj i Slovačkoj 1996. imenovan potpredsjednikom Uprave Plive 1996. bio je dio tima koji je pripremio izlazak Plive na burzu u Londonu 2000. postao predsjednik Uprave Podravke 2001. poslovno udruženje IMDA dodijelilo mu je nagradu Međunarodni menadžer godine>email to:Mislav Simatovic