Iza udara na Dudakovića stoje pripadnici bivših snaga Autonomne pokrajine Zapadna Bosna Pojavljivanje u javnosti snimke zločina na kojoj je pripadnik odreda Hamzi iz sastava 505. bužimske brigade likvidirao srpskog ratnog zarobljenika hicima iz neposredne blizine na napuštenom kontrolnom punktu snaga UNCRO-a nedaleko od sela Kotarana, početak je obračuna bošnjačkih političkih i financijskih centara moći u zapadnoj Bosni s vrlo moćnim i utjecajnim umirovljenim generalom Atifom Dudakovićem. Iza udara na Dudakovića stoje pripadnici bivših snaga Autonomne pokrajine Zapadna Bosna koju je neko vrijeme kontrolirao Fikret Abdić i njemu bliski politički i financijski centri.

Razloga za distribuciju kompromitirajućih snimki protiv Atifa Dudakovića u točno određenom trenutku bilo je više. U zapadnoj Bosni se očekuje skoro podizanje optužnica protiv pojedinih vojnih zapovjednika Abdićeve paravojske koja se na strani Srba borila protiv 5. korpusa, očekuju se i skori izbori pri čemu snimka treba kompromitirati Atifa Dudakovića i stranku SDA koja stoji iza njega. Političkim padom bivšeg generala pao bi i njegov utjecaj, kao i utjecaj SDA u poslovnim i financijskim krugovima zapadne Bosne koje kontrolira uz nekolicinu svojih najodanijih suradnika, došlo bi do preraspodjele moći i kontrole nad privrednim i financijskim tokovima na području Bihaća, Velike Kladuše i Cazina, pa bi nekadašnji gubitnici mogli profitirati. Nacional je rekonstruirao put video zapisa pri čemu je pouzdano utvrdio kako se ista snimka u Republici Hrvatskoj pojavila još početkom svibnja kod nekoliko poznatijih kolekcionara ratne dokumentacije. U Zagreb su DVD donijela trojica Bošnjaka s područja Cazina. Jedan je aktivni policijski djelatnik, drugi je vlasnik videoteke, a treći je bio taksist koji ih je dovezao u mercedesu. Nitko od njih nije tražio naknadu za doneseni materijal što je pobudilo sumnju hrvatskih kolekcionara ratnih video materijala, jer se u takvim slučajevima traži razmjena sličnih materijala, ili novac, inače se snimka jednostavno pošalje autobusom.

Distributeri su očito znali za važnost snimke pa je nisu uputili autobusom bez pratnje u Zagreb. U isto vrijeme DVD je dostavljen i srpskoj udruzi Veritas koju vodi Savo Štrbac. Njegov pomoćnik i koordinator Veritasa za Republiku Srpsku Janko Velimirović objavio je snimku na banjalučkoj Alternativnoj televiziji 5. lipnja. Neslužbeno smo saznali da je ratni snimatelj video zapisa na kojem se vidi ubojstvo srpskog ratnog zarobljenika ubijen kad se snimka počela distribuirati prije nekoliko mjeseci, a prijeti se smrću i spomenutoj trojci koja je u videoteci kopirala snimke za distribuciju. Srpska je strana pritom snimku montirala kako bi prikazali da su i hrvatske snage činile zločin zajedno s 505. bužimskom brigadom na području Dvora na Uni i blizini granice s Bosnom i Hercegovinom. Međutim, vrlo brzo se razotkrilo falsificiranje istine, 1. bojna 2. gardijske brigade naziva Crne Mambe niti jednom prigodom tijekom snimke nije učinila ništa što bi se podvelo pod eventualni zločin, pa čak njezini pripadnici nisu učinili niti jednu veću grubost prilikom pretresa srpske kolone na cesti G. Žirovac-Dvor u kojoj su vojnici bili pomiješani s civilima.

Čelnik Veritasa Savo Štrbac je shvatio kako pokušaj prozivanja HV-a za zločin putem spomenute video snimke neće dati nikakvog rezultata, pa je zaprijetio nekakvom trećom snimkom gdje se navodno vidi kako Crne Mambe srpske muškarce odvode u stranu i ubijaju. Da je kojim slučajem Štrbac takvu snimku vidio zasigurno je ne bi nikada izgubio i ona bi već odavno bila u Haagu i na televizijskim postajama. Premda je svjestan svoje vlastite nemoći i promašenog pokušaja da optuži za zločin hrvatske postrojbe on pokušava i dalje barem pod psihološkim pritiskom držati hrvatsku javnost u očekivanju nečeg strašnog i zločinačkog što bi se trebalo uskoro pojaviti. Ako, kojim slučajem, Štrbac posjeduje neke snimke na kojima se možda vide pregažena kola, traktori i ljudi u koloni prema Dvoru onda bi se trebao obratiti umirovljenom krajinskom generalu Sekuliću autoru knjige “Knin je pao u Beogradu” koji izričito navodi kako je krajinska elitna gardijska oklopna brigada iz sastava Korpusa specijalnih snaga u bijegu od hrvatskih postrojbi s tenkovima gazila srpske izbjeglice kako bi spasila tenkove i prebacila ih na sigurno u Republiku Srpsku. Nacional je prošlih dana obišao područje sela Kotarana kod Dvora i pokušao doći do Suve Međe, granice s Republikom Bosnom i Hercegovinom, gdje je na kontrolnoj točki UN-a došlo do ubojstva srpskog zarobljenika. Međutim, 11 godina poslije put je postao posve neprohodan i za traktore, a još više za osobna vozila. Ipak, vozeći se vrlo uskim putem kod Kotarana smo naišli na nekoliko osoba srpske nacionalnosti iz obližnjeg sela Javnica koje smo zatekli u branju šljiva.

Mještani Javnice bili su raspoloženi za razgovor, a neki od njih prisjetili su se i događaja koji su uslijedili upadom odreda Hamze na područje Suve Međe i okolnih sela. Zanimljivo je da Nacionalovi sugovornici uopće ne znaju za postojanje snimke zločina niti su je mogli vidjeti na televiziji, jer da apsurd bude veći, uopće nemaju struje, a u Hrvatsku su se vratili 2000.: “Muslimani su upali u sela ovog kraja trećeg dana ‘Oluje’, kod njih nije bilo zarobljenih, tko je ostao u svojem dvorištu, bio je ubijen ili zaklan, spalili su nam crkvu Sv. Ilije, uzeli su nam krave, čak med i pčele”, rekao nam je Milan Milić iz Javnice i dodao: “Kod sela Pitke Vode 12 kilometara od Javnice ubijeni su Pero Stambolija, Pero Boromina i Branko Bašić koji su se predali tog dana. Kasnije smo čuli da je u dvorištu kuće ubijen Milorad Trivanović, Dragan Živković i Milan Babić. Muslimani su potpuno opljačkali i zapalili Trivanoviće, Zut, Kotarane, Ljubnu, Kosnu, Majdan, sve do ceste Glina-Žirovac.” Na pitanje Nacionalova novinara jesu li primijetili na tom području pripadnike Hrvatske vojske u činjenju zločina i jesu li uopće bili prisutni za vrijeme akcije 505. brigade, drugi sugovornik Bojan Milić nam je rekao: “Hrvatske vojske na ovom području od granice s BiH do ceste Glina-Dvor uopće nije bilo pri napadu muslimanskih snaga, a niti prije. Hrvatska vojska ovdje nije počinila nikakve zločine nad nama.” Najuvjerljivija je bila Stana Smijulj kojoj je u ratu nekoliko dana prije “Oluje” poginuo sin vezista u srpskoj vojsci Krajine, ali nesretnim slučajem od strane svojih suboraca: “Hrvatska vojska je srećom stigla na vrijeme, jer nitko od Srba ne bi preživio pohod Muslimana, pljačkali su i ubijali na sve što su naišli. Ponuđena nam je bila medicinska i humanitarna pomoć s hrvatske strane.” Dva-tri dana prije nego što su "Hamze" došle u pljačku banijskih sela nastanjenih srpskim stanovništvom, prvog dana “Oluje” na području Čorkovače uz granicu s BiH, od snajperskog hica poginuo je zapovjednik 505. brigade Izet Nanić, za mnoge stanovnike zapadne Bosne čovjek čija je popularnost bila veća od Atifa Dudakovića. Nanić je četiri godine zapovijedao 505. brigadom, a njegova smrt je za mnoge stanovnike Bihaća, ali i najširu javnost u BiH još uvijek nedovoljno rasvijetljena i misteriozna. Izet Nanić, zapovjednik 505. bužimske brigade Armije BiH, bio je zapravo najuspješniji vojni zapovjednik u bihaćkom području, ali i čovjek koji se borio protiv ratnog profiterstva i kriminala, te se zalagao za suživot Bošnjaka i Hrvata u tom području. Navodno je ubijen u srpskoj zasjedi, no u tu verziju malo tko vjeruje.

U javnosti se dosta špekuliralo o sukobima Nanića s tadašnjim vrhom SDA u Bihaću, ali i o tome da je njegova ratna slava smetala Dudakoviću koji je kasnije postao najveći bošnjački ratni heroj. Husein Sabljaković Braco, ratni pratilac tadašnjeg povjerenika vlade BiH za Bihaćki okrug Mirsada Veladžića, za Slobodnu Bosnu je neizravno povezao Nanićevu pogibiju sa smrću bivšeg ministra vanjskih poslova RBiH Irfana Ljubijankića koji je stradao u helikopterskoj nesreći, za koju je Sabljaković ustvrdio da također nije bila izazvana pogotkom srpske protuzračne obrane kao što je nejasno pod kojim je okolnostima ubijen general HVO-a na području Bihaća Vlado Šantić. Pretpostavlja se kako su se “Hamze” na vijest o tragediji Izeta Nanića iracionalno ponijele, i u zapovjednom vakuumu kad još nije bio postavljen novi zapovjednik, odlučile djelovati posve bez kontrole, pa tako i činiti zločine nad Srbima na hrvatskom teritoriju do dolaska hrvatskih snaga u to područje u utorak, 8. kolovoza 1995. Slijedom informacije da se na području Velikog i Malog Obljaja još nalazio dio postrojbi srpskog Korpusa specijalnih snaga, te da su muslimanske snage već nekoliko kilometara u dubini hrvatskog teritorija, 2. gardijska brigada HV-a intenzivirala je svoja djelovanja i presjekla komunikaciju Glina - Dvor kod sela Donjeg Žirovca pri čemu je ostvarila i kontakt sa snagama 505. bužimske brigade 5. korpusa Armije BiH. A 57. brigada Hrvatske vojske pri ovladavanju južnim padinama Zrinske gore pri dolasku na komunikaciju Žirovac - Dvor kod sela Trgovi naišla je na jak otpor ali je zbog uočene kolone civila u zoni borbenih djelovanja dobila zapovijed da obustavi napad. Borbene skupine 12. domobranske pukovnije Petrinja razmjestile su se na području sela Žirovca, gdje su uspostavile kontakt sa snagama 505. bužimske brigade. Snage iz smjera Kostajnice po provedenoj topničkoj pripremi oslobodile su u popodnevnim satima Dvor na Uni. Zarobljavanje neprijateljskih vojnika i zbrinjavanje civila na tom području proteklo je bez ikakvih incidenata. Time je okupirani prostor Republike Hrvatske u zoni djelovanja bio oslobođen i otpočela je uspostava obrane duž cijele granične crte prema Bosni i Hercegovini.>email to:Eduard Sostaric