Marica Belec (u sredini) uzimala je lijek na preporuku svoje kćeri Zagrebački odvjetnik Petar Badovinac te njegov sin Nikola, također pravnik, za nekoliko dana putuju u SAD, gdje sa svojim američkim odvjetničkim partnerima namjeravaju pokrenuti sudske sporove i tražiti odštetu za najmanje 30 osoba koje su imale ozbiljnih zdravstvenih problema ili su preminule nakon korištenja Vioxxa, lijeka koji se koristio za liječenje osteoartritisa, reumatoidnog artritisa i bolova. Ako to uspiju dokazati, za svakog oštećenog bi Merch Sharpe & Dohme (MSD), proizvođač tog lijeka, mogao platiti odštetu u iznosu i do 300 milijuna dolara. Afera Vioxx smatra se jednom od najvećih farmaceutskih katastrofa u povijesti. Započela je krajem rujna 2004. kada je MSD objavio da sa svjetskog tržišta dobrovoljno povlači Vioxx iz prodaje, zbog povećanog rizika od akutnih krvožilnih oboljenja. Vioxx je bio lijek koji se često uporabljao, godišnja prodaja dosezala mu je 2,5 milijardi dolara a u trenutku povlačenja uzimalo ga je 80 milijuna pacijenata. Povod za njegovo povlačenje bilo je kliničko istraživanje koje je pokazalo da su pacijenti koji su ga koristili izloženi dvostruko većem riziku od srčanog i moždanog udara. Negativni učinci počeli su se primjećivati tek nakon 18 mjeseci njegova korištenja. Američka Uprava za hranu i lijekove (FDA, Food and Drug Administration) odobrila je Vioxx za tržišno korištenje 1999., ali su se već godinu dana kasnije počeli javljati znakovi koji su upozoravali na visok rizik korištenja toga lijeka. Međutim, stručnjaci MSD-a i FDA su te znakove ili demantirali, ili pasivno promatrali što se događa. Povlačenje Vioxxa s tržišta zato je otvorilo i brojna načelna pitanja. Kako je Vioxx na tržište dospio po uobičajenoj proceduri, nakon brojnih znanstvenih studija, kliničkih ispitivanja i stručnih odobrenja mjerodavnih državnih institucija, poslije njegova povlačenja pojavilo se i pitanje neškodljivosti, pouzdanosti i efikasnosti bilo kojeg drugog lijeka. Nakon izbijanja afere, samo u SAD-u pokrenuto je više tisuća sudskih postupaka. Neki poznati američki kardiolozi ustvrdili su da je Vioxx samo u SAD-u uzrokovao nekoliko desetaka tisuća srčanih udara, a na temelju tih i drugih sličnih procjena počelo se špekulirati da bi MSD na koncu mogao platiti i do 20 milijardi dolara odštete. Da bi te procjene mogle biti točne, pokazale su i neke presude u sporovima pokrenutim zbog Vioxxa, u kojima je MSD kažnjen s 300-ak milijuna dolara, jer je jedna osoba koja je koristila Vioxx preminula od srčanog udara.

Odvjetnik Petar Badovinac nada se da će imati uspjeha u sporovima koje će pokrenuti pred američkim sudovima. Međutim, on je za Nacional izjavio i da će pokušati izbjeći odlazak pred sud. “Svakako ćemo pokušati razgovarati s našim američkim partnerima o usuglašavanju stavova s tvrtkom MSD te postići kolektivnu nagodbu u slučajevima koje namjeravamo pokrenuti. Čini se da su šanse za to male, jer dosad oni nisu prihvaćali mirno rješavanje sporova. Međutim, vidjet ćemo što će se dogoditi”, izjavio je Petar Badovinac. MSD navodno ne želi razgovarati o nagodbi jer bi iznosi koje bi morali platiti premašili premije osiguranja, što bi tvrtku dovelo na rub propasti. Zato su se odlučili na izbjegavanje nagodbi te na dugotrajne, mukotrpne i skupe sudske postupke. Zasad je u SAD-u doneseno 6 presuda u predmetima vezanim za Vioxx - 3 presude su donesene u korist, a 3 protiv MSD-a. U jednom od 3 predmeta u kojima je presuđeno protiv Vioxxa, na sudu u New Yorku, određeno je da MSD mora platiti gotovo 300 milijuna dolara odštete. Koliko je još predmeta u tijeku teško je procijeniti, a posve je nepoznato je li uopće i u koliko slučajeva došlo do nagodbe. Badovinca i suradnike kontaktiralo je više od 200 osoba koje vjeruju da su imale ili još uvijek imaju problema zbog korištenja Vioxxa. Pacijenti im se javljaju gotovo svakodnevno i zato je teško procijeniti koliko će predmeta preuzeti. Zasad je izvjesno da će zastupati najmanje 30-ak osoba koje vjeruju da su nastradale zbog Vioxxa. Svi oni koji žele postaviti tužbeni zahtjev protiv MSD-a u tom slučaju moraju zadovoljavati više uvjeta. Prije svega, morali su kontinuirano uzimati Vioxx najmanje 18 mjeseci. “Moguće je, doduše, da je netko mogao imati ozbiljnih zdravstvenih problema i u slučaju da je Vioxx koristio nešto kraće vrijeme. Zato taj rok ne treba u svim slučajevima shvaćati previše kruto. Međutim, ako je netko Vioxx uzimao duže od 18 mjeseci, tada se rizik od ozbiljnih zdravstvenih problema znatno povećava”, izjavio je za Nacional Nikola Badovinac.

Značajan preduvjet za postavljanje tužbenog zahtjeva svakako je i je li osoba koja je koristila Vioxx pretrpjela srčani ili moždani udar, ili je možda nakon njih preminula. Svaka osoba koja želi tužiti MSD mora u prilog svojim tvrdnjama priložiti medicinsku dokumentaciju koja će potvrditi uzimanje Vioxxa, ili svjedočenje liječnika koji će to potvrditi. Kako Vioxx u Hrvatskoj nikada nije bio na listi HZZO-a, odnosno nije ga se moglo dobiti na recept, kao dokaz da je netko koristio Vioxx priznaje se i liječnička potvrda iz koje se vidi da je liječnik preporučio korištenje Vioxxa. Svaki predmet koji Badovinac uzima u obradu prethodno analiziraju i sudski vještaci, najčešće liječnici kardiolozi, koje je on u tu svrhu angažirao. Oni analiziraju svaki pojedinačni slučaj i preporučuju osobe koje imaju dobre izglede uvjeriti američku porotu da im je zdravlje narušeno zbog korištenja Vioxxa. Dobre izglede da u tomu uspije ima i Marica Belec iz Svetog Ivana Zeline. Ona danas ima 80 godina i ozbiljne probleme sa srcem. Prije 6 godina je zbog bolova u kralježnici počela uzimati Vioxx, a preporučila joj ga je njezina starija kćer Nada, koja je godinama radila u Švicarskoj i također imala problema s kralježnicom i artritisom. “Uzimala sam Vioxx na recept i stvarno mi je pomagao. Bio je bolji od svih drugih lijekova za bolove. Primjerice, s Voltarenom se uopće nije mogao uspoređivati. Bolovi koje sam trpjela bili su nepodnošljivi, dok nisam počela koristiti Vioxx znala sam danima ležati kod kuće. Kada sam počela uzimati Vioxx, život mi je postao puno lakši. Naravno da sam ga preporučila i majci, koja je također imala sličnih problema. Nažalost, tada nismo znali za probleme koje Vioxx uzrokuje nakon duljeg uzimanja”, izjavila je za Nacional Nada Meier. Ona zbog uzimanja Vioxxa nije naknadno imala nikakvih ozbiljnih zdravstvenih problema, no njezina majka Marica ozbiljno je oboljela. Ona je Vioxx počela uzimati 2000. a krajem 2001. počela je osjećati povremene bolove u prsima i vrtoglavice. Uz Vioxx je uzimala i tablete protiv povišenog krvnog tlaka. Isprva nije obraćala preveliku pozornost na te povremene bolove. Međutim, stanje joj se s vremenom pogoršalo. Vrtoglavice su postajale sve jače, kao i bol u prsima. Liječnik ju je poslao na snimanje mozga, jer je sumnjao na moždani udar. Kontrolirala je krv, a bol u prsima smatrana je posljedicom upale pluća, koju je tada također preboljela. Sredinom 2002. završila je u hitnoj službi u zagrebačkoj bolnici na Rebru a mjesec dana kasnije stanje joj se dodatno pogoršalo. Bol u prsima proširila joj se u oba rebrena luka i ometala disanje. Zbog vrtoglavice je snimala i vratnu kralježnicu. Početkom studenoga, Marica Belec doživjela je teški infarkt. Preživjela je samo zahvaljujući stručnosti liječnika koji su je operirali dvaput u 24 sata u bolnici u Dubravi. Uz propisanu terapiju Marica Belec nastavila je zbog svojih reumatskih tegoba uzimati Vioxx sve do rujna 2004., kada je povučen iz uporabe. Njezino je stanje relativno stabilno, ali su joj se javili znakovi novih problema - opet je povremeno teško disala, imala vrtoglavice, bolove u prsima, a nakon izbijanja afere Vioxx u velikom je strahu. Od tada do danas napravljene su joj dvije koronarografije, a jednom je bila i zadržana u bolnici. Zbog njezinih zdravstvenih problema, njezina starija kćer Nada morala se iz Švicarske vratiti u Hrvatsku, jer je ona neprestano u strahu za vlastiti život i ne smiju je ostavljati samu. Ona je ipak uspjela preživjeti.

Tu sreću nije imao Ivica Salopek iz Ogulina. On je od 2000. bolovao od reumatoidnog artritisa, radi čega se liječio u zagrebačkoj bolnici u Dubravi, u bolnici u Karlovcu te kod fizijatra u bolnici u Ogulinu. Među ostalim, od početka 2001. liječio se i Vioxxom, kog je s manjim prekidima uzimao sve do svoje iznenadne smrti u dobi od 52 godine. Činilo se da su mu artritične tegobe postale manje nakon uzimanja Vioxxa, ali je on 18. rujna 2004. pretrpio iznenadni infarkt i preminuo. Dotad nije imao nikakvih problema sa srcem, niti sa krvnim žilama. Njegova obitelj posjeduje iscrpnu medicinsku dokumentaciju koja pokazuje da se liječio Vioxxom, i to znatno dulje od 18 mjeseci, nakon čega je dokazano da Vioxx može uzrokovati ozbiljne srčane poteškoće. Petar i Nikola Badovinac tvrde da najmanje 20 slučajeva ima čvrsto uporište za podizanje tužbenih zahtjeva u aferi Vioxx. Oni u ovom slučaju surađuju s odvjetničkim uredom Power, Rogers & Smith iz Chicaga, s kojim su počeli surađivati za vrijeme afere Baxter. Tijekom te katastrofe je samo u jednom tjednu u listopadu 2001. umrlo 23 ljudi u nekoliko hrvatskih centara za dijalizu zbog neispravnih Baxterovih filtara, koje je na tržište plasirala Pliva. U Baxteru su priznali da njihovi filtri nisu bili ispravni i da su mogli izazvati smrt bolesnika na dijalizi. Obitelji umrlih bolesnika dobili su od Baxtera odštete u iznosima od 1 do 1,5 milijuna dolara, a ni odvjetnici koji su zastupali te obitelji nisu prošli loše. Među njima je tada bio i Badovinac, koji je navodno samo na 3 pacijenta zaradio oko milijun dolara. Krajem 2004. Badovinac je javno objavio da zastupa još 80 novih bolesnika, ili njihove obitelji, koji su umrli ili trpe posljedice uporabe Baxterovih dijalizatora. I za njih je tražio odštetu te uspio sklopiti nagodbu. Koliko je novaca uspio ishoditi nije poznato zbog klauzule o tajnosti, na kojoj je inzistirao Baxter. Na tom je slučaju Badovinac surađivao s odvjetničkom kompanijom Power, Rogers & Smith iz Chicaga. Američki odvjetnici zaduženi su za sve aktivnosti pred američkim sudovima. Kako je malo vjerojatno da će uspjeti postići kolektivnu nagodbu s MSD-jem, posebnu će pozornost američki odvjetnici posvetiti odabiru države gdje će podići tužbene zahtjeve protiv MSD-ja. Za strane državljane najbolji izbor bila bi američka država Louisianna, zbog strukture stanovništva i razine životnog standarda. Naime, ključnu ulogu u postupcima pred američkim sudovima ima porota - ona mora donijeti jednoglasnu odluku. Obje strane u postupku se prije početka suđenja moraju složiti i sa sastavom porote. Odabiru porotnika se u SAD-u posvećuje velika pozornost. Sastav porote bit će proporcionalan sastavu stanovništva one savezne američke države u kojoj će se suđenje održati. U ovakvim slučajevima odvjetnici podnose tužbene zahtjeve u državama gdje je lokalno stanovništvo najosjetljivije na takve afere. Pretpostavlja se da veću socijalnu osjetljivost prema oštećenima u ovakvim slučajevima imaju siromašniji slojevi stanovništva te Afroamerikanci. Zato će američki partneri odvjetnika Badovinca nastojati podnijeti tužbeni zahtjev u onim državama gdje bi veći dio porotnika mogao biti izabran upravo iz tih slojeva lokalnog stanovništva.

Badovinčevi američki partneri

Power, Rogers & Smith je odvjetnički ured u Chicagu, smješten na sedam katova u ekskluzivnoj zgradi na rubu jezera Michigan. U tvrtki radi 200 odvjetnika. Samo 2001. postigli su 17 nagodbi, vrijednih 99,5 milijuna dolara. Todda Smitha je lokalni magazin Chicago Lawyer 1998. proglasio osobom godine a Larry Rogers bio je prvi Afroamerikanac na čelu odvjetničke komore države Illinois. Joseph Power najjače je odvjetničko ime u toj tvrtki, specijalizirao se za velike nagodbe i slučajeve vezane uz zdravstvo i prava pacijenata.

Jedanaest slučajeva sumnjivih smrti i bolesti

1. Danijeli Poldrugovac, rođenoj 1926., je zbog boli u obje potkoljenice 7. prosinca 1999. preporučen Vioxx. Uzimala ga je do povlačenja s tržišta, u rujnu 2004. Početkom 2006. pretrpjela je moždani udar. 2. Marija Rusan, rođena 1933., Vioxx je počela koristiti 2003. Doživjela je infarkt i nakon toga su joj ugrađene tri prijemosnice. 3. Dario Benazić, rođen 1938., boluje od reumatizma, Vioxx je počeo uzimati 2001. a srčani udar doživio je u kolovozu 2002. 4. Ljudevit Tonković preminuo je u rujnu 2001. od srčanog udara. Podnositelj zahtjeva je njegov sin Darko Tonković. Vioxx je počeo konzumirati početkom 2001. 5. Vladimir Germuth, rođen 1949., je zbog bolova u lijevoj nozi Vioxx uzimao tijekom 2002. i 2003. Pretrpio je moždani udar 2003. 6. Ivan Bebek, rođen 1943., je Vioxx uzimao zbog bolova u leđima. Koristio ga je tijekom 2003. a godinu i pol kasnije doživio moždani udar. 7. Darinka Šorak, rođena 1953., uzimala je Vioxx tijekom 2003. zbog reumatoidnog artritisa. U veljači i lipnju 2004. doživjela je srčane udare. 8. Franjo Furdin, rođen 1946., Vioxx je pio zbog reumatoidnog artritisa tijekom 2001. i 2004. U prosincu 2002. doživio je moždani udar. 9. Marica Belec, rođena 1927., zbog artroze je uzimala Vioxx od 2001. do 2004. Preživjela je teški srčani udar 2002. 10. Ivica Salopek, rođen 1952., je zbog reumatoidnog artritisa uzimao Vioxx od 2001. do 2004. U rujnu 2004. umro je od srčanog udara. 11. Ilija Kekić, rođen 1927., je zbog reumatoidnog artritisa Vioxx uzimao tijekom 2003. Godinu kasnije umro je od srčanog udara.

'Postupili smo odgovorno' T

atjana Tomljanović, menadžerica za vanjske poslove MSD-a u Hrvatskoj, poslala je Nacionalu priopćenje o aferi Vioxx: “Vioxx je jedan od najbolje ispitanih lijekova u povijesti. Lijek je ispitan usporedbom s placebom i drugim nesteroidnim antiupalnim lijekovima na 10.000 bolesnika prije nego što ga je odobrila američka Uprava za hranu i lijekove (FDA). Merck nije prestao ispitivati lijek nakon odobrenja. Kad su naši znanstvenici kroz našu studiju prvi put utvrdili blago povećani kardiovaskularni rizik s Vioxxom, u odnosu na placebo, s početkom nakon 18 mjeseci kontinuirane primjene, Merck je postupio brzo i odgovorno, te dobrovoljno povukao lijek iz prodaje. Tek je kao rezultat Merckovih trajnih studija Vioxxa nastupila rasprava koju su vodili FDA i druga nadležna tijela u svijetu i u kojoj se potvrdilo da svi nesteroidni antiupalni lijekovi imaju slične kardiovaskularne rizike. Svi lijekovi imaju određene rizike i koristi. Ne možemo izgubiti iz vida činjenicu da je Vioxx značajno pomogao mnogim bolesnicima koji su patili od snažnih bolova a kod kojih nisu djelovali nikakvi drugi lijekovi. Postupali smo u najboljem interesu naših bolesnika. Jednako tako, moramo tražiti da se sudske odluke temelje na točnim, pouzdanim i relevantnim znanstvenim podacima, kao što se donose i odluke u našim laboratorijima. Ako bude tako, uvjereni smo da će biti zadovoljeni i interesi Mercka i bolesnika.”>email to:Berislav Jelinic