Srećko Jurdana Protekli tjedan može se nazvati tjednom senzacionalnih otkrića. U špilji Vjetrenica (Bosna i Hercegovina) otkrivena je nova endemska vrsta koja se zove lažni škorpion, a u isto vrijeme u gradu Korčuli (Hrvatska) otkriven je neplaćeni račun za hadezeovsku partijsku večeru - ubavih osamnaestak tisuća kuna - na kojoj su kao uvaženi gosti nastupili Vladimir Šeks i Božidar Kalmeta. Na večeri se nisu servirali škorpioni, ni pravi ni lažni, ali konzumirale su se zato mnoge druge rijetke morsko-špiljske vrste, u rasponu od kamenica i lignji do velikih škampa. Biološka znanost može biti zadovoljna tom raznolikošću. Usput se i popilo nekoliko kapi, odnosno dvadeset-trideset butelja, što za umorne i dehidrirane političke trudbenike - iznurene višegodišnjom borbom za bolju Hrvatsku - doista nije pretjerana količina. međunaslov: Beg je ipak cicija Poanta otkrića, međutim, nije u konzumaciji kao takvoj, nego u tome što ona nije plaćena i što se ne zna tko je za to plaćanje zadužen. "Ne zavirujte nam u tanjur!", zavapio je stanoviti Botica, šef korčulanskoga HDZ-a. Bili smo gladni i žedni. O.K. U tanjur ne zavirujemo, ili ne pretjerano, ali u donatore tanjura da. Dobrome šefu lokala rečeno je da račun plaća državna pomorska tvrtka Jadrolinija. Poznato je da ima u toga monopolističkoga brodara para, pa makar i narodnih. Pokazalo se nešto kasnije da je beg ipak cicija, jer račun je - prema naknadnim dogovorima - proslijeđen lokalnome HDZ-u koji s tehnikom organiziranja terevenki za zaslužnike vjerojatno stoji nešto bolje. Mnogi pasionirani konzumenti smatraju da je vrhunsko vino u većim dozama za jetru lijek, jer protiv ciroze se treba boriti odvažnom provokacijom, ali nekim lokalnim ljudima opisana situacija ipak se popela na jetru i njezin opis isporučili su novinama. Time je za gospodu Šeksa i Kalmetu stvar postala neugodna.

Ministri koji banče na državni račun - to se prakticiralo samo u vrijeme druga Tita. Narodna demokracija, kakva je danas na snazi, ukinula je takve običaje. Sanader je tome rekao: "Ne!", kao Tito Staljinu ili Tuđman Haagu. Hadezeovci imaju svoj ponos. Svatko plaća svoje piće, kao u Njemačkoj - rekao bi cinik, i upravo to je poruka koju su, s dozom uvrijeđenosti, emitirali u javnost. "Bili smo obmanuti", kažu Šeks i Kalmeta, "svoj dio večere plaćamo sami." Bravo. Imponira ta spremnost na žrtvu, pa makar bila i naknadna. Ne zna se, doduše, čime su to dužnosnici* bili obmanuti: spoznajom da se uopće ide na večeru, kvantumom pojedenog i popijenog, društvom s kojim su sjedili, jahtom ili helikopterom kojim su došli, ili ezoterijom plaćanja, odnosno podatkom da im konobar odmah nije ispostavio njihov dio računa, jer oni su naviknuti na to da se u restoranima sami hvataju za novčanik? međunasalov: Čašćenje na državni račun Ne želimo se dalje zabavljati na račun njihovoga računa. Fenomen korčulanske večere, definiran podatkom da se u modernoj Hrvatskoj političari vole častiti kao nekad ali ne zna se tko ta politička čašćavanja plaća, može se - na poluironičan način - doživjeti i kao civilizacijski pomak. Free lunch je svršena stvar. Mediji se danas temeljito bave i malim sukobima interesa - kamenicama, škampima, vinima - na koje se nekoć ne bi ni osvrnuli. Problem je u tome što su mali sukobi interesa uglavnom paravan za velike sukobe interesa, koji se u Hrvatskoj realiziraju bez dugotrajne buke, dijelom i zato jer u njima sudjeluju pojedini upravljači medijskih koncerna. Iskoristimo li korčulansku večeru kao povod za još jednu skromnu analizu fenomena hrvatske korupcije, zaključit ćemo da se razvikana borba protiv te korupcije tendenciozno vodi na razmjerno irelevantnim stvarima. »ašćenje na državni račun? To nije u redu, ali što znači tih osamnaest tisuća kuna u odnosu na teške milijune ukradene putem raznih oblika pretvorbe (izvedene dijelom i pod pokroviteljstvom sudionika te večere)? Ako će Šeks i Kalmeta "platiti svoj dio računa", neka plate i ostatak, koji ih prati u partijskoj karijeri. Zatim, liječnik koji prima mito? Cijela Hrvatska govori o njemu sa zgražanjem, iako je općepoznata stvar da se u pretrpanim hrvatskim bolnicama bolji status plaća, i premda se čak prilično dobro zna do kojih se vrhunskih operatera dolazi prije svega preko brzine vađenja novčanika iz džepa. međunaslov: Politička korupcija Sve su to marginalije unutar temeljnoga konteksta. Osnovni hrvatski problem zove se politička korupcija, i on je u sadašnjem trenutku nerješiv. Zašto? Zato jer je vezan za sve stranke na sceni. Ne postoji ni jedna - od važnijih - koja je na njega imuna, i koja bi sa svojim djevičanskim poštenjem mogla bez opterećenja prozivati druge. S Hrvatskom na razne načine, u raznim strankama i na raznim funkcijama upravlja kasta korumpiranih ili polukorumpiranih koji su kreirali univerzalnu interesnu melasu, odnosno tihi savez u kojem dominira temeljno pravilo nezadiranja u bitne korupcijske fenomene. Dodirne li se na radikalan način makar jedan od tih fenomena, ruši se cijeli interesni sustav. To je kasta za sebe, u kojoj nema ni nacionalnoga programa, ni reformističkoga impulsa, ni doktrine, ni ideologije. Njezin osnovni program zove se samoodržanje, ili autoreprodukcija. Primarni interes te kaste jest da traje u vječnost. Ona se bori za to da utjecaj na političkoj pozornici dobivaju prije svega osobe koje ne namjeravaju dovesti u pitanje tajna pravila korupcijske igre, nego se žele u njih uključiti. Kako rekosmo, to je situacija u kojoj rješenja nema, iako ona vodi Hrvatsku u društvenu katastrofu. Besplatne večere, liječnička mita? Zaboravimo ih. Vrag nije crn kao što izgleda; crnji je.

STUPAC TJEDNA: PETRAČ I ZAGOREC; SLUČAJ STRIČAKHrvoje Petrač stigao je u Remetinec, značajnim dijelom i vlastitom inicijativom. Bolje je biti u zatvoru kod kuće negoli u Grčkoj, a osim toga, ovdje ga čeka obnova procesa na kojoj će dobiti priliku da dokaže svoju neumiješanost u otmicu Zagorčeva sina. Vladimir Zagorec i njegov sin bili su svakako žrtve u slučaju te otmice. Na drugoj strani, u mnogim slučajevima gospodin Zagorec bio je sve prije negoli žrtva, ali to se potiskuje u kolektivni zaborav. Kao Tuđmanov glavni kupac i preprodavač oružja, svemoćni šef tvrtke "Alan" stjecao je teške milijune dok su drugi ginuli na bojištima. Činjenica da se više ne govori o tome dijelu hrvatske recentne povijesti uklapa se u problem političke korupcije koji smo dotaknuli u gornjem tekstu. * * * Miljenko Stričak, koji je nedavno kamionom ubio četiri osobe, pušten je iz pritvora. Njegov gazda, koji je i vozače i vozila eksploatirao preko svih maksimuma, nesmetano se provodi u društvu svojih hadezeovskih političkih prijatelja. Hrvatsko pravosuđe zadivljuje, ne zna se koji već put.>email to:Srecko Jurdana