Objavljeno u Nacionalu br. 564, 2006-09-04

Autor: Marko Ćustić, Marina Biluš

DOSSIER: ONLINE ŽIVOT HRVATA

Kako je Internet promijenio Hrvatsku

INTERNET JE PROMIJENIO ŽIVOTE stotina tisuća stanovnika Hrvatske: oni danas komuniciraju, informiraju se i posluju na načine koji su prije deset godina bili nezamislivi

Davor Lauc, zagrebački sveučilišni profesor i poduzetnikDavor Lauc, zagrebački sveučilišni profesor i poduzetnik Ideja je izgledala poput neostvarive maštarije nekolicine zagrebačkih intelektualaca i poduzetnika kojima je dosadio gradski život: otok uz jadransku obalu s pješčanim plažama, maslinicima i borovom šumom, bez automobila, ali potpuno pokriven bežičnim pristupom internetu. Tako da njegovi stanovnici mogu putem interneta raditi i obrazovati se bez potrebe da odlaze u Zagreb. Koliko god izgledala nevjerojatno, ideja je već u visokoj fazi realizacije i iz temelja je promijenila živote mnogih, pa i Davora Lauca, zagrebačkog sveučilišnog profesora i poduzetnika, koji se prije dva mjeseca s obitelji trajno nastanio na otoku Koločepu, tri nautičke milje od Dubrovnika. On je jedan od partnera u neprofitnom projektu “Otok znanja”, kojim on, predsjednik Uprave Zavoda za poslovna istraživanja ZAPI i ekspert za prikupljanje poslovnih informacija Siniša Grgić, vlasnik tvrtke Markotel Željko Markota i direktor projekta Domagoj Račić nastoje Koločep pretvoriti u europski centar za edukaciju i turizam. “Otok znanja” od lani je većinski vlasnik Hotelskog poduzeća Koločep. Preobrazba otoka već je počela, kaže Lauc: “Svi su otoci povezani optičkim kabelom i trebalo je samo ishoditi da T-Com na Koločepu postavi skup uređaj potreban za pristup internetu. Kako se to prije dva mjeseca i dogodilo, sada imamo visoku brzinu pristupa od oko 4 do 8 megabita u sekundi. Internet je na Koločepu besplatan za sve. Do kraja godine želimo pokriti cijeli otok, sad je pokriveno desetak posto površine i oko pola stanovništva otoka. Služimo se i IP telefonijom, telefoniramo preko interneta, to je poznati Skype. Komunikacije funkcioniraju savršeno, radimo kao usred Zagreba.” Jedina Laucova obveza izvan Koločepa još je da jednom u dva tjedna posjeti fakultet u Zagrebu. O životu na Koločepu kaže: “Došli smo prije dva mjeseca, još živimo u idili. Ritam života je neusporedivo ljepši. Škola počinje 6. rujna pa ćemo vidjeti kako će se to razvijati. Sada ima program samo do 4. razreda, ali radimo na tome da se produži na svih osam. Pridružit će nam se i profesor Christ Iman s američkog sveučilišta Cornell. Njegovo dvoje djece pohađat će osnovnu školu, a on će predavati na postidplomskom studiju u školi turizma.” “Otok znanja” financirat će i liječnika koji će se trajno nastaniti na Koločepu. Do kraja godine, predviđa Lauc, na otoku će biti deset do petnaest novih doseljenika, a najveći problem ovog je trenutka smještaj. Gradnja je skuplja nego u Zagrebu, a objekata za najam nema puno. Rad na daljinu za “Otok znanja” i ZAPI nije novost - njihovi su programeri u Vukovaru i Karlovcu, a putem interneta komuniciraju sa središnjicom u Zagrebu. Lauc kaže kako su mnoge svjetske velike tvrtke ustrojene na sličan način, pa spominje Sun Microsystems i IBM, čijih 50 posto zaposlenih radi kod kuće. Davor Lauc samo je jedan od milijun hrvatskih građana kojima je internet promijenio život. Nekima u mnogo manjoj mjeri nego njemu, ali prema podacima tvrtke Prizma istraživanja, internetom se koristi 35,2 posto Hrvata starijih od 12 godina, oko milijun i pol ljudi.

Hrvatska je po tome na pola puta između najrazvijednijih zapadnih i istočnoazijskih zemalja i najsiromašnijih zemalja svijeta. SAD ima 68 posto stanovnika na internetu, Japan i Južna Koreja po 67, Nizozemska 65, Britanija 62, Italija 48. Najviše postotke imaju skandinavske zemlje, Island i Švedska oko 75 posto, što je vjerojatno posljedica ne samo uređenog i razvijenog društva nego i polarne noći. Od 15 zapadnoeuropskih članica EU prije posljednjeg proširenja najmanje stanovnika na internetu ima Španjolska - 38 posto - i Hrvatska ju je već gotovo dostigla. O tome što Hrvati zapravo traže na internetu mnogo zna Jan Jilek, osnivač i prvi čovjek prve hrvatske internet tražilice Pogodak.hr. Prema rezultatima s njegove tražilice, najviše se traže melodije za mobitele, domaći mediji, web stranice za osobne kontakte poput Smokve i Iskrice te pornografija. Posljednjih mjeseci, kako se bližio vrhunac turističke sezone, zaredale su pretrage poput “Novalja”, “Zadar” ili “apartmani Hvar”. Hrvatska se tražilica teško može nositi s Googleom za globalne pretrage interneta, ali korisnici se sve više okreću Pogotku kad traže precizno lokalizirane stvari vezane uz Hrvatsku. Jilek kaže: “Ako netko traži servis za bicikle u Zaprešiću, dobit će bolju informaciju od domaće tražilice nego od Googlea. Kako Pogodak primjenjuje SEM tehnologiju, oglašavanje po ključnim riječima, korisniku će se odmah plasirati i oglas za takav servis. Ako on na oglas klikne, Pogodak je zaradio. Mjesečno imamo više od sto tisuća posjetitelja koji poduzmu više od milijun pretraživanja.” Pogodak je na internetu od listopada 2004., u partnerstvu sa slovenskom tražilicom Najdi.si, a Jilek je pripremao pokretanje sitea čitavu godinu. Danas u Pogotku rade tri osobe i financiraju se od oglasa. Jilek nije zadovoljan udjelom marketinškog novca koji se u Hrvatskoj troši na internet, u odnosu na druge medije - oko 0,44 posto.

Ali nadu za hrvatski internet vidi u projektu Gemius, kojim će se sustavno pratiti do koga i u kojem broju dopiru oglasi na hrvatskom internetu, što će dati oglašivačima dokaze da je njihov novac na internetu dobro utrošen. Jilek kaže: “Najveći problem interneta u Hrvatskoj danas je slaba penetracija. Oko 160 tisuća ljudi pristupa internetu preko ADSL-a i još milijun preko sporijih modema, ali to ne zabrinjava. Ono što zaista zabrinjava jest učestalost upotrebe interneta - u tih 35 posto stanovnika mnogo je onih koji na internet odu jednom tjedno ili jednom mjesečno. Drugi je problem rastući digitalni jaz. Kako se razvijene zemlje sve više udaljavaju od nerazvijenih, tako se i bogatiji dio Hrvatske odvaja od siromašnijeg. Hrvatska nije Zagreb - u slabije razvijenim dijelovima zemlje ima i mnogo manje korisnika interneta. Problem je dijelom i u cijeni pristupa. Da je cijena niža, bilo bi više korisnika, više prikazivanja stranica i više oglasa.” Istraživanja potvrđuju Jilekovo mišljenje. Prema najnovijim podacima tvrtke Prizma istraživanja, gotovo polovica svih korisnika internetu ne pristupa svaki dan. a prema podacima tvrtke GfK, takvih je i više od pola. Najviše korisnika interneta ima u Zagrebu i Dalmaciji, dok ih najmanje ima u Slavoniji, Lici, Kordunu i na Banovini. Internetom se uglavnom ne služe stariji od 55 godina, oni s lošijim obrazovanjem i manjim prihodima. Preko interneta se malo obavljaju financijske transakcije - mala manjina tako plaća svoje račune, a podaci o broju osoba koje putem interneta kupuju kreću se, ovisno o ostraživanju, od 3 do 7 posto korisnika. Pripadnik tog malog segmenta hrvatskih korisnika interneta je Damir Đurović, urednik u časopisu za video igre GamePlay, a prednosti umreženih kompjutora upoznao je još prije projave interneta, kad je kao srednjoškolac odlazio u Sveučilišni računalni centar igrati MUD-ove, tekstualne avanture za više igrača. “Kreditnu karticu imam od 1999. i otada redovito kupujem na internetu. I zatražio sam kreditnu karticu samo kako bih mogao kupovati na internetu. Kupujem razne stvari, uglavnom video igre, DVD filmove, akcijske figurice vezane uz igre i filmove te knjige. Uglavnom kupujem takve stvari putem interneta jer mi se ne da čekati tri mjeseca da stignu k nama u prodaju, a mnoge od njih se i ne pojave u našim trgovinama”, kaže Đurović. Odavno se oslobodio straha da bi mu netko mogao ukrasti broj kreditne kartice, a procjenjuje da je dosad na internetu potrošio više od 50.000 kuna.

Najneobičnija roba koju je dosad kupovao na internetu vjerojatnu su skupocjene lule vrijedne više stotina dolara za dar prijateljima. Riječ je o replikama lula koje u filmskoj trilogiji “Gospodar prstenova” puše čarobnjak Gandalf i drugi likovi. Na drugoj strani spektra je Nenad Bakić - jedan od onih koji zarađuju od interneta. O takvoj skupini korisnika interneta u Hrvatskoj nema nikakvog istraživanja, ali sigurno ih ima još manje nego onih koji kupuju. Bakić je osnivač i vlasnik stranice moj-posao.net, najposjećenijeg i najboljeg hrvatskog sitea za zapošljavanje. Na njemu poslodavci mogu pretraživati životopise i postavljati oglase u kojima traže zaposlenike, a potencijalni zaposlenici mogu oglasiti svoju raspoloživost i pretraživati oglase poslodavaca. Usluge su besplatne, osim posebno grafički istaknutih oglasa poslodavaca na naslovnici, koji se plaćaju. Moj-posao.net izvanredno je uspješan - online je 50 tisuća životopisa, a u srpnju je zabilježeno 3,6 milijuna prikazivanja stranica. O razlozima uspjeha ili propasti na internetu Bakić kaže: “Kao dva suprotna primjera mogu se navesti televizija i vlasnik antikvarnice. Televizija ima velik doseg - svi mogu gledati program - ali je plitka, nema bogatstva informacija. S druge strane, ako poznajete vlasnika neke antikvarnice, možete otići k njemu i on će vam o nekom predmetu ispričati cijelu njegovu bogatu prošlost. On raspolaže velikim bogatstvom informacija, ali doseg mu je mali - samo vi i još ponetko tko uđe u njegov antikvarnicu u Ilici. Poslovni modeli koji uspijevaju na internetu jesu oni koji su objedinili doseg i bogatstvo informacija, primjerice knjižara Amazon. Slična je stvar i s Moj-posao.netom.” Bakićev novi projekt veoma je ambiciozan, site kojim će potući Plavi oglasnik: “Oglasnik je monpolist na tržištu tiskovina i nitko mu ne može konkurirati. Da danas netko krene u konkurentski projekt, najveći bi mu problem bio prikupiti kritičnu masu oglasa, negdje oko deset tisuća. U tiskanom izdanju objavi se oko 12 do 14 tisuća oglasa po broju. Na internetu Oglasnik ima oko 5 milijuna prikazanih stranica mjesečno, ali ima veliku manu - brojevi telefona iz oglasa vide se samo uz pretplatu. Dakle, nedostaje bogatstvo informacija. Tu smo vidjeli šansu za naš KupiProdaj.net i, evo, prošli mjesec smo dosegnuli 4 milijuna prikazanih stranica.” Internet nije alat samo za velike biznismene koji vode milijunske poslove. Don Stipe Perkov, svećenik iz malenog sela Draga nedaleko od Primoštena, koji je svoju rodnu kuću - Jurlinove dvore - pretvorio u ekološko-turističko imanje, odavna je prepoznao moć interneta te se prije šest godina odlučio na njemu pokrenuti web stranicu koja promovira stari primoštenski zaselak i dvore. Njegova je web stranica www.jurlinovidvori.org. Osim što na hrvatskom, engleskom, njemačkom i talijanskom podrobno opisuje sve što bi u Jurlinovim dvorima i selu Draga turistima moglo privući pažnju, web stranica nudi mnoštvo fotografija, povijesnih zanimljivosti te virtualni videoprikaz imanja koje ima i vlastitu kapelicu te sakralnu zbirku s više od 150 vrijednih izložaka, koje je don Stipe Perkov godinama prikupljao po svom rodnom kraju. Iako svjestan da će mnogima možda djelovati neobično što se 60-godišnji svećenik iz zabačenog seoca svakodnevno koristi internetom, on kaže da je to za njega sasvim normalno. Internet je, veli, itekako zaslužan za to što Jurlinove dvore godišnje posjeti desetak tisuća stranih i domaćih turista. “Velika većina stranih turista za Jurlinove je dvore doznala upravo putem Interneta. Sjećam se da je, kad smo pokrenuli web stranicu, na njoj dnevno bilo i do 300 posjeta, a interes stranaca bio je toliki da zbog malenih kapaciteta nisam mogao udovoljiti ni desetini zahtjeva onih koji su htjeli posjetiti dvore. Ni danas nije puno drukčije i stranicu svi hvale.” Don Stipe Perkov internet smatra idealnim medijem za turističku promociju jer, veli, njegove mogućnosti savršeno nadopunjuju ono što prospekti i brošure ne mogu dočarati. “Internetom možete prenijeti zvuk, sliku i mnoštvo podataka, čime je bitno lakše prezentirati neki ambijent, a upravo je jedinstveni ambijent ono što goste privlači Jurlinovim dvorima. Iako, naravno, ima i loših strana, Internet je zapravo nešto izvrsno”, objašnjava svećenik iz Draga. Krešimir Žnidar direktor je Prizma istraživanja, jedne od vodećih hrvatskih agencija za istraživanje tržišta.

Prizma istraživanja strateški su usmjerena na telekomunikacije i malo tko raspolaže tolikim znanjem o stanju interneta u Hrvatskoj kao Žnidar. On kaže: “Posljednjih godine raste broj korisnika. Iako su to relativno mali postoci, ne smijemo zaboraviti da je rast od 1 posto godišnji rast od 40.000 korisnika, što i nije malo, pogotovo uzmemo li u obzirda je jedna generacija, odnosno godište, u Hrvatskoj ima 50 do 60 tisuća ljudi. Iz podataka se jasno vidi da je upotreba interneta još značajno povezana s ekonomskim prilikama kućanstva. Jasne su velike razlike između hrvatskih regija. Sam intenzitet upotrebe raste, i to tako da se znatno povećava dnevna uporaba. Jedan od značajnih razloga za to je i velik rast ADSL korisnika. Uzevši u obzir trend rasta u tom segmentu korisnika, može se očekivati da će se ti trendovi nastaviti i sljedećih godina.” Žnidar je siguran da su dječje bolesti interneta u Hrvatskoj prevladane pa stavlja hrvatski internet u kontekst zemalja s područja bivše Jugoslavije: “Kad pogledamo razlike među zemljama ove regije, jasno se vidi da Slovenija s 52 posto korisnika znatno odstupa, slijedi Hrvatska s 34, a nakon toga Srbija i BiH s po 21 posto. Svakako su ulogu u tome imali ekonomski statusi tih zemalja u proteklih desetak godina, obrazovna razina, gdje su također velike razlike, cijena i dostupnost interneta te postojanje broadband tehnologija. Pritom ne smijemo zaboraviti vrlo malu zastupljenost kabelskog interneta, osim u Sloveniji. Značajan razlog veće i manje upotrebe interneta je sadržaj, ali taj začarani krug u Hrvatskoj je, nadajmo se, razbijen. Za dobar sadržaj potreban je novac, koji možete imati samo uz dovoljno posjetitelja, a njih nema jer u internetskom prostoru zemlje nema dovoljno zanimljivih sadržaja. To je konflikt koji se pionirskim naporima nekolicine pojedinaca, poduzeća i institucija polako rješavao i sada je korisnicima sve lakše naći ono što žele.”>email to:Marko Custic

Vezane vijesti

Hrvatska eskadrila na zimovanju

Hrvatska eskadrila na zimovanju

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo u potpunom je rasulu. Zbog čestih kvarova i nedostatka pričuvnih dijelova za zrakoplove i helikoptere trenutačno je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika