Objavljeno u Nacionalu br. 564, 2006-09-04

Autor: Robert Bajruši, Boris Beck

BANDIĆEVA INICIJATIVA

Tuđmanov kip bit će pred 'Lisinskim'

MILAN BANDIĆ, zagrebački gradonačelnik, odlučio je da će se spomenik Tuđmanu nakon godina prijepora podići na južnom ulazu u grad, uz Skupštinu, Nacionalnu i sveučilišnu biblioteku i KD 'Lisinski'

Mjesto na kojem bi trebao stajat Tuđmanov kip u ZagrebuMjesto na kojem bi trebao stajat Tuđmanov kip u Zagrebu Milan Bandić donio je odluku da se zagrebački spomenik Franje Tuđmana postavi u Aleji Hrvatske bratske zajednice na velikoj livadi nasuprot Nacionalne i sveučilišne biblioteke. Iako je u igri bilo čak devet opcija - pa je tako prije desetak dana predsjednik Udruge branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke Mladen Pavković predložio za lokaciju Kaptol, a Ankica Tuđman Markov trg - Bandić se prije nekoliko dana odlučio za jednu od najprometnijih gradskih avenija koja spaja Novi Zagreb i centar. Time će biti okončana paradoksalna situacija da prvi hrvatski predsjednik ima spomenike u selima i gradićima - Škabrnji, Kaštel Lukšiću i Makarskoj - ali ne i u glavnom gradu. Bandić bi uskoro prijedlog trebao predstaviti najbližim suradnicima, a zatim i javnosti.

Sve donedavno Bandić je dvojio oko dviju lokacija: Trga Francuske Republike, točnije prostora u blizini Rudolfovih vojarni na kojem je na Cvjetnu nedjelju 1991. Tuđman održao veliki predizborni miting te Nacionalne i sveučilišne biblioteke. U javnost je puštena ideja o Trgu Francuske Republike kako bi se provjerile reakcije, međutim to je za Bandića uvijek predstavljalo rezervnu opciju. Pozitivno je to što se, osim povijesnih reminiscencija radi o prilično velikom prostoru na kojem bi se bez problema mogao smjestiti i poveći Tuđmanov kip. Budući da je riječ o doista velikom trgu na kojem nema nikakvih sadržaja, nitko ne bi zamjerio kada bi se jedan njegov dio “otrgnuo” i imenovao prema prvom hrvatskom predsjedniku. Problem je nastao već nakon par dana, kada su ovu ideju svi napali i tada se Bandić odlučio za rezervnu soluciju i Aveniju Hrvatske bratske zajednice. Riječ je o reprezentativnom prostoru koji zjapi prazan, izuzev piramide podignute za 900. obljetnicu grada Zagreba, interesantne jer oblikom podsjeća na masonske simbole. U neposrednoj blizini nalaze se važne nacionalne i gradske institucije, Poglavarstvo Grada Zagreba, NSK, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, zgrade sudova i ministarstava kao i Trg Stjepana Radića. S estetskog gledišta, radi se o najljepšem ulazu u Zagreb i mjestu s kojeg se vide Gornji Grad i katedrala. Ustraje li se na najnovijem prijedlogu, vozači koji će dolaziti iz Novog Zagreba i juga, ubuduće će gledati kip Franje Tuđmana, a isto će s prozora gradske vijećnice moći raditi i autor ove zamisli Milan Bandić. Već sada je očito da će dobiti izuzetno važnu potporu Katoličke crkve. U crkvenim krugovima s iznenađenjem je primljen i zahtjev Ankice Tuđman i Mladena Pavkovića glede promjene naziva Markovog trga ili Kaptola. Premda iz Crkve nije stigla nikakva službena reakcija, oba prijedloga ne drže prihvatljivima. Nepisano pravilo crkvenog ponašanja u ovakvim slučajevima je šutnja, a to podrazumijeva neslaganje. Dio svećenika reagirao je prilično žestoko i čula se konstatacija kako se čak ni komunisti nisu usudili predložiti promjenu naziva Kaptola i Markova trga.

Slično razmišlja i Nacionalov sugovornik, suradnik kardinala Josipa Bozanića: “To su velike gluposti i nema šanse da dobiju našu podršku. Nije stvar u Franji Tuđmanu jer Crkva će biti prva koja će podržati ideju da nekadašnji predsjednik dobije reprezentativni trg i pripadajući spomenik, ali ludost je inzistirati na ovim lokacijama. Kaptol i Markov trg su stoljetni simboli ovog grada i nitko ih ne treba mijenjati. Uvjeren sam da bi da je živ i Tuđman bio protiv takvih prijedloga”. Bandić u privatnim razgovorima također odbacuje ideju Ankice Tuđman, kao i stajalište Miroslava Tuđmana prema kojem treba preimenovati Rooseveltov trg i staviti Tuđmanov kip ispred muzeja Mimara. Za sada nije poznato kako bi reagirala američka administracija, međutim Bandić nije sklon riziku. Vjeruje da Amerikanci ne bi dobro prihvatili Rooseveltovu eliminaciju i zato je ovo rješenje vrlo brzo stavio ad acta. S druge strane, Trg maršala Tita ionako nikada nije bio ozbiljnije ugrožen jer je čak i Franjo Tuđman zabranio njegovo preimenovanje. Bandić je uvjeren da može postići široki stranački konsenzus oko svog prijedloga. SDP i koalicijski partneri u Gradu Zagrebu će ga sigurno podržati, a zbog dobrih odnosa koje razvija posljednjih godinu dana s Ivom Sanaderom, postoje izgledi da se ni HDZ ne usprotivi lokaciji za Tuđmanov spomenik. Sličnu potvrdu Nacional je dobio iz kruga premijerovih suradnika. Identično stajalište sada zastupa i vrh Socijaldemokratske partije Hrvatske iako još prije nekoliko godina nisu htjeli niti razgovarati o ovakvom rješenju. Riječ je o čistoj računici jer Franjo Tuđman više ne izaziva negativne konotacije kao početkom 2000. kada su objavljeni transkripti koji su pokazali da je znao za kriminal i bio umiješan u pokušaje podjele Bosne i Hercegovine. Sada je taj dio njegova djelovanja stavljen na marginu i čak mu je Stipe Mesić odlaskom na grob odao priznanje. U takvim su okolnostima HDZ i desnica sve češće izlazili u javnost sa zahtjevom da Tuđman dobije reprezentativni trg i spomenik u Zagrebu pa je Bandićeva inicijativa amortizirala ovakvu mogućnost. Dobitak je dvostruk: HDZ i Sanader neće izvući korist predstavljajući se Tuđmanovim baštinicima, nego će SDP postati stranka koja respektira njegovu ulogu u emancipaciji Republike Hrvatske. HDZ-ovska državna vlast morat će pak poduprijeti Bandića jer može ispasti da ne žele Tuđmanov spomenik, tako da će vjerojatno kritike usmjeriti na izbor lokacije.

Ali sadržajno, državna vlast će biti prisiljena poduprijeti Milana Bandića. Drugo i ne mogu napraviti jer je HDZ u Zagrebu marginaliziran i pitanje je kada će se i kako oporaviti. Osim toga, dobro je da Tuđman dobije svoje mjesto u Zagrebu jer će tako prestati i višegodišnje rasprave o preimenovanju Trga maršala Tita. Poznato je da je upravo Tuđman spriječio itekako glasne zahtjeve da se makne Josipa Broza Tita iz središta Zagreba, pa kada i on dobije trg, morale bi se okončati sve zamorne kvaziideološke rasprave. Zanimljivo je da čak i neki Račanovi savjetnici drže da se ne treba baviti poviješću jer nije jednoznačna. “Tuđmana se može teretiti za dosta toga, ali većina vođa u novijoj povijesti također ima mračnu stranu. Ono što su radili komunisti nakon II. svjetskog rata također su zločini tako da ni Tita nije moguće amnestirati. Ali obojica imaju svoja mjesta u hrvatskoj povijesti i ovo je tema koju konačno trebamo zaključiti”, misle u SDP-u.

S lokacijom koju predlaže Bandić uskladiva je i nedavna ideja Demokratskog centra. Član Odbora za imenovanja trgova i ulica Joško Morić iz DC-a ljetos je predložio da se po Tuđmanu nazove novi trg. Morić smatra da u Zagrebu postoji “okomica hrvatskih velikana” od trgova bana Jelačića i Nikole Šubića Zrinskog, kralja Tomislava i Stjepana Radića do trga Većeslava Holjevca na koju će se nastaviti novi trg koji tek nastaje i stoga predlaže da se upravo taj trg u Novom Zagrebu, na južnom ulazu u grad, nazove Trgom Franje Tuđmana. “Trg se nalazi u novom, modernom Zagrebu, a Franjo Tuđman zaslužan je za stvaranje moderne Hrvatske”, naveo je Morić i dodao kako bi odgovarao i Tuđmanovoj veličini, jer je trg velik i monumentalan. Pa dok je na vidiku konsenzus oko lokacije, vjerojatno tek počinju prijepori oko izgleda. Apstraktni socijalistički spomenici, koje su prilično kvalitetno izrađivali ugledni kipari, poput Dušana Džamonje, Stevana Luketića i Vojina Bakića, ne mogu poslužiti kao uzor iz dva razloga. Prvi je taj što su to bili mahom spomenici brojnim žrtvama, a ne nekom istaknutom pojedincu, a drugi taj što je režim masivnim betonskim kompleksima iskazivao svoju moć, što za demokratsko društvo nije primjereno. Apstraktni spomenici otežavaju i ljudima identificiranje pa je tako u Hrvatskoj katkad uspješno primjenjivano i rješenje s metaforom: Slavomir Drinković na Ovčari je napravio golubicu mira, a Alem Korkut u Šibeniku jedan val za poginule branitelje.

No Tuđmanovi kipovi koji rese Škabrnju, Kaštel Lukšić i Makarsku pokazuju da su se naručitelji odlučivali za monumentalne i figurativne spomenike u kojima je teško izbjeći asocijacije na socrealizam. U tom je pogledu poučan slučaj iz Osijeka: stručni žiri izabrao je na natječaju za spomenik Anti Starčeviću konceptualno rješenje Filipa Tadina i Roberta Jozića koje se sastojalo od tek pet stepenica koje nikamo ne vode. Revoltirani gradonačelnik Anto Đapić odbacio je odluku žirija i osobno izabrao trećenagrađeni rad Mire Vuce jer je riječ o klasičnoj skulpturi. Šibenski akademski kipar Aleksandar Ale Guberina, koji je izradio četiri metara visok Tuđmanov kip u Kaštel Lukšiću, postavljen uz cestu što također nosi ime prvog hrvatskog predsjednika, smatra da nije svaki spomenik za svaki prostor. “Nikad ne bih predložio da se doktoru Tuđmanu postavi spomenik na Trgu Sv. Marka. On je sa svojim djelom drugačiji, ne spada na taj povijesni trg i ne bi se uklopio u taj očaravajući slog. Za njega bi bolje odgovarao neki moderniji arhitektonski predio jer on je čovjek ovog doba. Budući da je bio vizionar, onda mu treba nešto primjereno”, smatra Guberina. Kuzma Kovačić pak, akademski kipar rođen na Hvaru, koji je izradio Oltar domovine na Medvedgradu, sedam metara visok spomenik Domovinskom ratu u Čapljini i Tuđmanov kip u Škabrnji, misli drugačije. “Tuđmanu treba naći dostojno mjesto i to u središtu grada, a ne na nekoj periferiji. Svakako jedan od središnjih trgova. Prikladno bi bilo pred Mimarom, ili na Kazališnom trgu, koji se još zove po Titu, a može i Markov trg. Zbog toga ne bi trebalo nužno preimenovati trg - neka spomenik bude na Markovu trgu, a preimenovati se može koji drugi”, kaže Kovačić. Iskustvo pokazuje da se odluke o spomenicima često donose navrat-nanos. Tako je u Makarskoj tri metra visok Tuđmanov kip, koji je izradio akademski kipar Kažimir Hraste, postavljen bez javne i stručne rasprave te bez dozvole, a od raspisivanja javnog natječaja do otkrivanja spomenika prošlo je samo tri tjedna. Slično se dogodilo i ove godine u Zagrebu kada je popriličan Meštrovićev kip Tesle uguran u ne baš najprikladniju lokaciju u središtu grada. “Pitanje lokacije je vrlo važno, a o tome se premalo razmišlja”, kaže Guberina. “Lokacija definira i tretman, i veličinu, i vrstu spomenika. Prvo treba odrediti lokaciju, a tek će se potom razmišljati kakav će biti spomenik, hoće li biti moderan ili klasičan, figurativan, te je li za tu lokaciju primjeren monument jačih dimnezija. Krivi je proces prvo zamisliti spomenik pa onda tražiti lokaciju. Zbog toga se politizira i lovi u mutnom, a još uvijek se ne zna hoće li biti natječaja te hoće li taj natječaj biti otvoren ili pozivni, ili će biti narudžba. Stručnjaci u svakom slučaju imaju malu ulogu u organiziranju takvih stvari”, tvrdi Guberina. Isto je mišljenje i Marije Ujević-Galetović, autorice spomenika Šenoi u Zagrebu za koji kaže da “kip mora biti takav da se čini kao da je oduvijek ondje bio”, a to joj je zbilja i uspjelo. “Problem je što nas kipare nitko ništa ne pita”, kaže Marija Ujević-Galetović. “O spomeniku treba dobro promisliti jer je to važna točka u gradu. Za uspjeli spomenik treba, kako kaže Matoš, i dobar kipar i dobar pokojnik te narod svjestan prostora. A za samu izradu treba jedna do dvije godine. Osim toga važno je i kako se postavi, da komunicira s prostorom, s memorijom grada. Nažalost, kod nas se sve radi na brzinu, kao da se peče jaje, idemo brzo nešto postaviti. Jer političari vole datume, a mi kipari volimo vrijeme.”

Akademski kipar Petar Barišić, dobitnik Nazorove nagrade za spomenik braniteljima u Đakovu, bio je član osječkog žirija koji je tako iziritirao Đapića. “Vucin kip apsolutno ne odgovara novouređenom trgu. Đapić je javno govorio da se njemu neće stručnjaci miješati jer da on daje novce. A čije novce?” ogorčen je Barišić. On također smatra da nitko ne bi trebao biti a priori protiv skulputra ako one idu ukorak s vremenom jer su one javno dobro, a u Zagrebu ih čak i nema koliko bi tako veliki grad mogao imati. Problem je jedino u tome što o javnim spomenicima odlučuju oni koji za to nisu kompetentni. O Trgu Franje Tuđmana Odbor za imenovanja ulica i trgova odlučit će na jednoj od prvih jesenskih sjednica, kako je najavio njegov predsjednik, SDP-ovac Ivan Šikić. Vrlo je vjerojatno da će izabrati upravo prostor ispred Lisinskog jer je to jedini reprezentativni prostor u Zagrebu koji još nema ime. A bi li se Kuzma Kovačić odazvao na poziv da izradi Tuđmanov kip u Zagrebu? “Već sam napravio spomenik u Škabrnji. Taj bi se moglo postaviti u Zagrebu. A ako bi bio natječaj za novi spomenik, ja bih se odazvao. Jer to smo dužni učiniti - iz zahvalnosti.” OKVIR Bandić bliži Crkvi Budući da je Bandićeva prva ideja bila da na travnjaku preko puta Nacionalne i sveučilišne biblioteke spomenik dobije Ivan Pavao II., a u međuvremenu je u prvi plan izbio Tuđman, smislio je potez koji će ga snažno približiti Katoličkoj crkvi. S obzirom na to da su u tijeku radovi na autocesti Sisak-Velika Gorica-Zagreb, koji uključuju i izgradnju novog velikog mosta preko Save, Bandić je već zamislio da novi most nosi naziv Ivana Pavla II., a u blizini će se smjestiti i papin spomenik. Puno toga što Bandić čini može se dovesti pod znak pitanja, ali ne i pragmatizam. 'Političari se uvijek žure' Velika potražnja za spominicima poginulima u Domovinskom ratu i Tuđmanu potaknula je na stvaranje i amatere poput Iće Malenice i akademske kipare poput Kažimira Hraste, Kuzme Kovačića ili Aleksandra Guberine s ne osobitim umjetničkim rezultatima. Marija Ujević-Galetović, autorica jednog od najboljih zagrebačkih spomenika, Augustu Šenoi, kaže da za kvalitetan spomenik treba jedna do dvije godine, a političarima se uvijek žuri.>email to:Robert Bajrusi

Vezane vijesti

Petar Jeleč: Dvadeset prešućivanih godina

Petar Jeleč: Dvadeset prešućivanih godina

Ovih dana televizija tzv. Republike Srpske svakodnevno emitira dokumentarce i emisije u kojima se slave „velike pobjede“ srpske vojske u Bosanskoj… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika