Veljko Barbieri Svi su klasični Grci znali da je Afrodita boginja ljubavi i ljubavnog zanosa te da se jedne davne nevjerojatne zore rodila u morskoj pjeni plutajući na lepezastoj školjki. Neki kažu kod Cipra, neki kod Krete, neki kod Kitere, a neki su čak tvrdili da se Afrodita rodila na obalama Sicilije. Mnogi su mitovi vezani uz njezin život, od kojih su najpoznatiji oni ljubavni, poput Afroditine veze s bogom rata Aresom, s kojim je stalno varala hromog muža Hefesta, boga vatre i kovača, ili pak s prelijepim Adonisom kojeg je dijelila sa samim Zeusom i Hadovom ženom Perzefonom.

No boginja ljubavi odgirala je presudnu ulogu u desetogodišnjem Trojanskom ratu jer je upravo ona trojanskom princu Parisu ponudila ruku spartanske ljepotice Helene, te je, sukobivši se s junakom Diomedom, spasila život budućem praocu Rima, ilijskom kraljeviću Eneji. Ipak, sve su te priče naknadno prepričane zgode. Afroditino je podrijetlo bilo mnogo tajnovitije i mračnije, jer kako nam pripovijedaju prethelenski mitovi, ona je uistinu bila jedna od Velikih Majki, koja je putujući s obala Male Azije s feničkim pomorcima postupno osvojila cijelo staro Sredozemlje. Štoviše, ti veliki mornari tvrdili su da je Afrodita zakonita nasljednica njihove strašne i moćne Astarte, mezopotamijske Ištar, nemilosrdne gospodarice života i smrti, boginje nezasitnog ljubavnog zanosa i krvožednosti kojoj je valjalo prinositi ljudske žrtve. Pa je prema njihovim pričama, upravo zahvaljujući svojoj strašnoj majci, roditeljici ljudi i bogova, Afrodita rođena u maternici od grozda crnih školjaka negdje na obalama Fenikije. Za Feničane je stoga Afrodita oduvijek bila više vezana uz podmorje nego uz nadmorje, prije uz podzemni nego uz nadzemni svijet i tu su priču pronosili posvuda kud su plovili. Od grčkih luka i otoka do Sicilije, Kartage i daleke Hispanije na obalama su podizali svetišta moćnoj boginji, promicateljici ljubavnog zanosa i splone nadahnutosti, kako su poslije tvrdili Heleni i Rimljani. Stoga su u njenim hramovima služile svećenice bludnice, spremne da se podaju svakom Afroditinu, odnosno Venerinu pokloniku u svakoj obrednoj prilici.

Kad je nestalo feničke i grčke slave, Rimljani su preuzeli taj dio Venerina ili Afroditina značaja i tu najljepšu, najputeniju i najrazbludniju boginju s Olimpa proglasili zaštitnicom svoga roda i države. Ali ispod primamljivog Afroditina lika krila se mračna sjena, kao mreža od crnih školjaka. Onih istih koje mi danas nazivamo dagnje, pa pidoče ili pedoče, crne mušule i na kraju pizdice, kako bi jasnije istaknuli puni erotski smisao te pradavne boginje Majke. Ali i do nas se došuljao stari mit po kojem je Afrodita rođena iz otkinutog spolnog uda prvog boga Kronosa, koji je odsječen potonuo u more i još bljujući sjeme odmah oplodilo grozd crnih školjaka iz kojeg se rodila prelijepa, ali strašna boginja. Stoga uz jela od dagnji od davnina zazivamo neko od njezinih tajnih imena koje bi moglo biti kobno za smrtnika ako ne žvače meso Afroditine crne maternice, usput tiho mrmljajući drevne nadimke: Ubojica ljudi, Kopačica grobova ili pak Sjajna kraljica Podzemlja. Omamljeni teškim vinom, ali i nadahnuti boginjinim ljubavnim zanosom, tepamo joj baš kao i naši predci, ujedno strasno i zazorno: Boginjo oblina, Podatna Majko ili Ti koja odgađaš starost. A onda pehar padne na tlo blagovaonika i mi, pohotni vjernici, nakon blagovanja Afroditinih crnih školjaka, prodiremo u crno međunožje u kojem sjaji raspolućena stidnica. Ona ista, uzbudljiva i skliska, koja je od davnina darovala život i nosila smrt u ime naše drevne Velike Majke. OKVIRI RIZOT OD DAGNJI Na maslinovu ulju zastaklite 40 dag riže, 1 kosanu kapulu i 5 režnjeva češnjaka. Malo popaprite i pirjajte podlijevajući s 1 l ribljeg temeljca miješanog s morem iz školjaka. Kad rižot ugusti, dodajte 0,5 kg mesa od dagnji, 1 dl maslinova ulja, ukrasite s nekoliko ljuštura školjaka i malo petrusimula. Služite posuto ribanim parmezanom. PEDOCE NA PARI U široku i duboku posudu ulijte 1 dl vode i 1 dl maslinova ulja pa ubacite 2 kg pedoča. Poklopite i neka se kuha u vlastitoj pari dok se školjke ne otvore. Jedite odmah, a poslužene pedoče podlijte njihovim morem.>email to:Veljko Barbieri