Ivan Starčević MAGAZIN Ponedjeljak, HRT 1, 21.04

Osim svojom uobičajenom čednom tragičkom ekspresijom čovjeka kojega je upravo udario vlak, voditelj Mislav Bago preplašio nas je i time što je bez i jedne svoje riječi pustio nekakav video-vodič iz Europske Unije, napravljen na temu što je Hrvatska, sa svrhom da neuki steknu prvi dojam. Uz slike hrvatskog mora i gradova išla je orijentalna glazba, što Bagu nije diralo, jer valjda misli da je Franjo Tuđman bio Turčin, ali što reći za engleski glas koji kaže da je Tuđman bio "autoritaran i nacionalistički" predsjednik. Također ništa, jer hrvatski nas je prevoditelj odlučio poštedjeti grubosti. Svaka čast Bagi i hvala mu na falsificiranju prijevoda iz kojeg su, prilično djetinjasto, ispale samo dvije riječi: autoritaran i nacionalistički. Uvjeren da to nitko ne će primijetiti najveći hrvatski traged odlučio ih je otpatiti sam. I tako, eto, nas nekoliko jadnika što blejimo u "Magazin" skladištara Bage i znamo engleski postali smo dionicima njegove patnje, a možda je kvaka u tome da jedino nama hrabri magacionar Mislav upućuje svoju disidentsku poruku: gledajte, ljudi, ja ć’ vam sad reć’ onako izokola, priko dvi ingleske riči koje sam izostavija, a vi dobro znate koje su to dvi, da je pokojni Tuđman bija, oprostimibože, loš. Druga mogućnosti: tko šljivi nekoliko nas, važan je onaj ogroman broj ljudi što ne gledaju Bagu, jer nemaju živaca, a i ne znaju engleski (jer nemaju škole). Njime je g. Bago htio reći sve najbolje o Tukiju, tj. da je bio predsjednik. Zbog njih je izostavio prijevod, srce naše pametno i popularno, da se ljudi ne šokiraju ako slučajno vide što piše. Treća i najlogičnija varijanta: iscrpljen dava-njem intervjua dnevnom i tjednom tisku popularni Bago (tko ga jednom vidi, nikad ga ne će zaboraviti) nije ni pogledao prilog koji je pustio u emisiju, što je način pripreme za emisiju preuzet od Gorana Milića, a ovaj je to naučio u Beogradu. Pokazujući, mada samo on zna kakvu, brigu za lik i djelo Kosogrobca, g. Bago se kvalificirao za uvodničara na skorom okruglom stolu. U organizaciji HDZ-a, piše u današnjim novinama, govorit će se niočemu, tj. o temi "Trg i spomenik dr. Tuđmanu u Zagrebu". Da Bagec ne bi puno lutao, od srca mu, jer ga volimo, preporučujemo da skup pritajenih pašalićevaca šokira istinom: Franjo Tuđman u Zagrebu ne zaslužuje ništa, čak ni grob. Njegova ulica, spomenik, trg, grob i naročito doktorat spadaju u koljačku Republiku Srpsku odakle stižu pouzdani glasi da su mošti iz bespravno sagrađenog Kosog Groba izuzetno cijenjene u Beogradu i Istočnom Timoru (najmlađoj državi na svijetu). Iz Banja Luke upućen je pozdravni brzojav zagrebačkom okruglom stolu o kosom grobu i vruća molba da se Tuđmanovi posmrtni ostaci s Mirogoja presele na Drinu "u spomen čoveku koji nam je omogućio da pređemo reku." Prigodom preseljenja, uz pjesmu "Siđi na reku, večeras ja sam dole", i slične maloumne figurae veneris hitove osamdesetih, bit će otvoren višemjesečni spektakl "Stražar na Drini" koji će završiti otkrivanjem spomenika Franji Tuđmanu. Priredbu na mekoj granici Srbije i RS vodit će, ružno iskrivljena lica, pogađate tko. Naš disidentski paćenik Bago, Mislav.

ATLETIKA: GRAND PRIX ZAGREB Četvrtak, HRT 2, 20.10

Budući da na Hrvatskoj TV nema reda, nego samo kriminala svakovrsnog, Božo Sušec može glumiti idiota i izravan prijenos namjerno otvo-riti krivim naslovom priredbe. Po njemu je ona atletski miting "Boris Hanžeković", čime bi se Sušec ulagivao SDP-u (ili njegovu simbolu zvanom siroče Milan Banditj), kad bi sušece politika zanimala. U okviru Velike nagrade Zagreba danas postoji memorijalna utrka na 110 m prepone (Jasna Nanut rekla bi iz Cannesa "110 m u preponama"), što se održava u spomen na atletičara i antifašista Borisa Hanžekovića. Kad se na ekranu, uoči te utrke, pojavio natpis "memorial race", Božo Sušec mogao je reći koju riječ o borbi i cilju za koji je život dao naš Boris Hanžeković, ali sušece to ne zanima. Zanimljivo je da svi sportski novinarčići tv-ravnateljice Mare Nemčić obožavaju sintagme "velika nagrada" i "gran-pri", ali kad su to inozemne atrakcije. To mora biti VN Turske, Malezije, Mađarske ili bilo koje svjetske selendre. Čim je velika atletska priredba ovdje, njima je toliko dosadno da se moraju praviti veliki frajeri, što je krajnje neprofesionalno, a groteskno kad se zna kakvi su to kapaciteti. Jedina pozitivna sitnica u radu Sušeca i Baloga večeras bilo je sinkrono predstavljanje atletičara na startu. Ne biste vjerovali, ali ova dvojica mučenika savladala su početničku vještinu: govorili su jedino o onom atletičaru koji je bio na ekranu. Njihov odnos prema športu, športašicama i športašima ostao je isti: bolesno i glupo podcjenjivački, što se može tumačiti zakašnjelom neprijateljskom reakcijom tlačenih ništarija na šeficu pred kojom nisu smjeli pisnuti, na urednicu im Milku Babović koja je bila vrhunska atletičarka, ali koga za to briga. Kakva god bila povijest bolesti Sušeca i društva, ničim se ne može opravdati njegova reakcija na diskvalificiranu stometrašicu Marinu Banović koja sva skrhana sjedi iza startne linije i plače: "Evo naše novopečene doktorice Marine". Malo prije toga Sašin tata Sušec govorio je, s dvojbenim akcentom, kako je Marina Banović ne samo uspješna atletičarka, nego je upravo i doktorirala. Eto joj sad doktorata, uskoro će klicati ti naši neostvareni velikani, jer ništa ne stoji na putu njihovoj kriminalnoj ambiciji. Naravno da su i ovaj puta pljuvali po velikoj razlici između nekih naših i nekih stranih atletičara, naravno da su i ovaj put krivo prognozirali neuspjeh trkačima koji su prije cilja počeli trčati sitnicu brže, čak im je obojici formulacija bila ista. Po Balogu i Sušecu, ti su atletičari "malo pretjerali". I naša Danijela Grgić na 400 m i g. Mofaraf na 3000 m takvim su trčanjem sačuvali svoja treća mjesta, a lijepo su mogli zastati, ubrati koji cvijet i ući u cilj praćeni euforičnim komentarima našeg dinamičnog dua.

RED CARPET Nedjelja, Nova TV, 18.15

Ima jedna kućanica, iz istoimene serije, koja se zove Eva Longoria i kojoj je nešto tamnija boja kože, čini nam se, urođena. Naš modni gurac Boris Banović jako je nahvalio njene krpice i izgled, a naročito i najozbiljnije to da je ona, reče taj stručnjak, "uvijek preplanula". Savjetujemo da se čuva imena i prezimena, jer je nedavno, iz Sarajeva, filmskog režisera Abela Ferraru nazvao Abel Ferrero, kao da je riječ o slatkišu ili o austrijskoj političarki. Neka slobodno raspali po odjeći i tenu, ali ostalo neka bar neko vrijeme ne dira.

ŠPORT Nedjelja, HRT 1, 19.55

Nije nam ovdje do vrlina, pa govoreći o sinu i ocu Sušecu ne uzimamo u obzir nepotizam, nego samo kretenizam. Sin Saša cijelu bogovetnu večer, od Dnevnika do kasnih Vijesti dana, bezglavo tvrdi da slučaj trojice stožernih nogometaša koji su potjerani s priprema zbog pijančevanja u narodnjačkom lokalu "neodoljivo podsjeća na onaj kada je iz reprezentacije izbačen Igor Bišćan". Svi osim sineka znamo da je Igor Bišćan živio uredno i sportski, a iz reprezentacije je otišao sam, nitko ga nije potjerao. Mali Sušec k tome je otvoreno slinio da je tajnik nogometnog saveza nedostupan, dok je taj istodobno govorio na Novoj TV. Kakav otac takav slin.>email to:Ivan Starcevic