Ivica Propadalo "Izložbom želim približiti estradu prosječnom čovjeku, dočarati što se sve nalazi iza glamura estradnih događaja poput Porina ili Dore te pokazati da je scenografija zapravo poluproizvod napravljen od jeftinih, recikliranih materijala koji uz pomoć svjetla izgledaju kao high-tech”, govori zagrebački scenograf, slikar i dizajner Ivica Propadalo o svojoj izložbi “Scenografije - instalacije s razlogom” što se otvara u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt. Osim scenografija nastalih u posljednjih 10 godina, Propadalo će na toj multimedijskoj izložbi prikazati i štošta drugo čime se bavio: iako inženjer elektrotehnike, taj svestrani Zagrepčanin iz Livna u svojih je 56 godina slikao, svirao bas gitaru u nekad popularnoj grupi Teška industrija, radio u rudniku, osmislio omote za albume mnogih domaćih glazbenika, predavao elektrotehniku, dizajnirao brojne plakate i nagrade poput Porina, Dore te Plavog i Zelenog cvijeta Hrvatske turističke zajednice. Na otvorenju će i nastupiti s grupom Teška industrija, koja se nakon 30 godina ponovo okupila te je prije nekoliko mjeseci počela snimati stare i nove pjesme.

Reducirane scenografije

NACIONAL: Kako ste zamislili izložbu?
- S obzirom na to da scenografije uglavnom završavaju u smeću, kao hrčak sam skupljao sve što je sačuvano, a neke sam ponovo napravio prema starim nacrtima. Nije riječ o instalacijama u klasičnom smislu, nego o reduciranim scenografijama na kojima je vidljivo sve što se na televiziji i iz publike ne vidi: prljavština, kabeli… Kamera vidi samo 30-ak posto scenografije, a na izložbi se može vidjeti sve. Posjetitelji se mogu, na primjer, popeti na pozornicu na kojoj su svi instrumenti i lutke koje glume izvođače. Pri dolasku na nju popratit će ih glasan snimljeni pljesak, a u publici su u prirodnoj veličini izrezane fotografije likova koji su inače na pozornici: Severine, Olivera. Svi reflektori će biti upereni u pozornicu, tako da će posjetitelji moći osjetiti ne samo kako je izići na binu, nego i da to uopće nije ugodno. Jednu od instalacija čine i skulpture Dore i Porina, koje ću izložiti onako kako takve nagrade umjetnici drže kod kuće. Kod Arsena sam ih, recimo, mogao vidjeti i svuda po podu, kako se s njima igra njegova unuka. Želim te nagrade prikazati prizemljeno, manje glorificirano. Zapravo sam muzej doživio kao prostor za koji moram napraviti scenografiju i pritom sam se igrao i zabavljao. Zahvalan sam ravnatelju muzeja Miroslavu Gašparoviću i djelatnicima na razumijevanju i hrabrosti da takvu izložbu postave u svoj ipak umjereno konzervativni muzej. Izložbu prati i monografija.

NACIONAL: Na otvorenju ćete nastupiti i sa svojom nekadašnjom grupom Teška industrija, s kojom ste prošle godine nakon 30 godina održali koncert na Murteru. Vraćate li se sviranju?
- S obzirom na to da smo se prošlog ljeta okupili na Murteru i svirali u kinodvorani mjesnoga Zadružnog doma, pozvao sam ih da napravimo mali koncert na otvorenju. Nove pjesme Uključio se i Arsen Dedić koji je za ovu priliku napisao simpatičnu i duhovitu pjesmu “Ti si se smanjio”, koja govori o tome čiji se više smanjio, a koju smo i snimili za promotivni CD. Nju ćemo skupa s njim izvesti na otvorenju. Također smo snimili hit Indexa “Ti si bila naj, naj”, koji je za njih napisao naš gitarist Vedad Hadžiabdić u vrijeme kada smo kao njihova predgrupa bili s njima na turneji. U zadnja četiri mjeseca snimili smo šest pjesama koje će Croatia Records izdati kao promotivni CD, a u planu su još četiri da bismo imali čitav album. Ne radi se o novim pjesmama nego o našim starim hitovima poput onog “Život je maskenbal”. Snimili smo i prvu pjesmu Indexa, a po jednu će nam napisati i Gibonni te Dino Šaran iz grupe Letu štuke. Okupio sam čitavu staru postavu, osim bubnjara Senada Begovića koji živi u Bostonu. To nije bilo lako jer svi žive u inozemstvu: pjevač Vajta u Hamburgu, klavijaturist Gabor Lengel u Budimpešti, a gitarist Vedad Hadžiabdić u Ljubljani. Ovaj koncert je zasad jedini koji imamo u planu, ali nas već pozivaju na gostovanja. Ne gledam na to kao na nastavak glazbene karijere nego kao na vraćanje na početak priče u kojoj je i počela moja ljubav prema scenografiji.

NACIONAL: S obzirom na to da ste inženjer elektrotehnike, kako ste se počeli baviti scenografijom?
- Osim scenografije koju sam napravio još u osnovnoj školi u povodu Dana škole, počeo sam je osmišljavati sa Seidom Memićem Vajtom za nastupe našeg benda Teška industrija. Glavni 'krivac' - Marija Nemčić No glavni krivac je Marija Nemčić, koja je tada bila glavna urednica HTV-a. Ona mi je 1994. ponudila da napravim statuetu za prvi Porin. Nazvala me nakon što je izišao almanah o Hrvatskoj koji je izdala INA, a koji sam prelomio i grafički uredio, te rekla kako bih mogao napraviti kipić za diskografsku nagradu koja se tada pokretala. Rekao sam joj: “Ženo, ti si luda, nikad nisam napravio skulpturu!” a ona je rekla da vjeruje kako ću to napraviti. Nakon toga me Ksenija Urličić, koja je tada vodila Hrvatsku pjesmu za pjesmu Eurovizije koja se još nije zvala Dora, tražila da napravim skulpturu za tu nagradu u obliku ženskog lika. Godinu dana poslije me Marija Nemčić zamolila da napravim i scenografiju za Doru. Moj odgovor je ponovo bio: “Luda si ako misliš da mogu!” No napravio sam skicu i uz pomoć HTV-ova scenografa Igora Jurasa prilagodio scenu za televiziju. U isto to vrijeme napravio sam i scenografije za Porin te za legendarni “Balun” na kojem je nastupio i Ben E. King, a nakon toga za koncert Joséa Carrerasa u Međugorju. To je bilo prije 11 godina, a do danas sam realizirao 200-tinjak scenografija.

NACIONAL: Od tada ste bili autor scenografija za većinu estradnih događaja u Hrvatskoj, a paralelno ste dizajnirali omote za albume mnogih domaćih glazbenika. Koliko je tome pridonijelo vaše poznanstvo s nekadašnjim glavnim urednikom HTV-a te bivšim direktorom Nove TV i Croatia Recordsa Miroslavom Lilićem?
- Mnogo, naravno. Nakon što sam napravio kipiće za Porin i Doru te Zlatnu pticu za Croatia Records, on me pozvao da budem likovni urednik u Croatia Recordsu. Tamo sam radio nekoliko godina i napravio 200-tinjak CD covera. S njim me upoznao glazbeni menadžer Zoran Škugor i to prijateljstvo traje već 20-ak godina.

Dolazak u Zagreb

NACIONAL: Poznati ste kao ljubitelj izlazaka i društvenih događanja. Koji je vaš krug ljudi i s kim se družite s estrade?
- S obzirom na to da sve rjeđe radim scenografije za estradne manifestacije, sve se više družim s ljudima izvan tog posla. Zadnju scenografiju za Porin i Doru radio sam još 2003. - valjda smo se jedni drugih zasitili. Ne veseli me više ni dizajniranje CD covera. Trenutačno najviše surađujem s Hrvatskom turističkom zajednicom. Mnogo boravim na Murteru te se sve više družim s ljudima vezanim za taj otok. No još uvijek sam u kontaktu s Miroslavom Lilićem te s Marijom Nemčić i Đelom Hadžiselimovićem, koje sam i upoznao preko njega, a viđam se i s Krešom Dolenčićem s kojim sam najdulje surađivao. Jedan od velikih prijatelja mi je i dubrovački kolekcionar Andrija Seifrid. Blizak sam s Arsenom, družim se i sa Zlatkom Gallom i Darkom Glavanom, a znam otići na večeru i sa Severinom i Ninom Badrić, kojima sam radio scenografiju za njihove turneje, pa i s Lukom Nižetićem kojem sam napravio cover za album “Premijera”.

NACIONAL: Rođeni ste u Livnu, studirali u Sarajevu. Kako ste se našli u Zagrebu gdje živite već 29 godina?
- Nakon završene osnovne škole u Livnu želio sam upisati gimnaziju, jer sam volio pisanje, glazbu i slikarstvo. No otac je želio da završim tehničku školu, i to u Splitu, jer je njegov prijatelj tamo upisao sina. “Samo ti završi tehničku školu, to je siguran kruh, pa se onda bavi tim svojim stvarima”, rekao je. Tako sam četiri godine živio na relaciji Split - Livno. Roditelji su mi uskoro ipak kupili prvu gitaru pa sam u Splitu godinu dana učio svirati, a u Livnu osnovao svoj prvi bend. Nakon tehničke škole nije bilo druge nego upisati elektrotehnički fakultet, a kako me nisu primili u Zagrebu, upisao sam ga u Sarajevu. Tamo sam počeo ozbiljnije svirati te osnovao tada popularnu grupu COD koja je neko vrijeme bila prateći bend Zdravku Čoliću, a bas sam svirao i za Kemala Montena. Obožavao sam estradu i želio biti dio nje kao glazbenik. U to vrijeme je osnovan sastav Teška industrija, u koji sam pozvan. No ja volim sve sam raditi i to nije bilo nešto čime sam se mogao dulje baviti. Nakon fakulteta sam se vratio u Livno, gdje sam godinu dana ujutro radio u rudniku, a poslije podne predavao elektrotehniku u tehničkoj školi. U Zagreb sam došao na odsluženje vojnog roka, zaljubio se, oženio, dobio danas 27-godišnjeg sina Marka i 25-godišnju kćer Lanu. On je novinar, ona pravnica.

Bavljenje slikarstvom

NACIONAL: Kada ste se počeli baviti slikarstvom?
- Slikam od 1975., a samo slikarstvo me vrlo rano počelo zanimati. Prvo radno mjesto u Zagrebu bila mi je tvrtka Končar, ali tamo nisu podržavali amatersko slikarstvo. INA je, međutim, tada financirala izložbe svojih zaposlenika te poticala njihov rad. Zbog toga sam i prešao u INA-u te vrlo brzo počeo dobivati nagrade za amatersko slikarstvo. Paralelno sam radio i slikao te uskoro postao član HDLU te Udruženja naivnih slikara Hrvatske. Prekretnica je bila kada sam 1998. dobio grand prix na Međunarodnoj izložbi crteža u Rijeci, nakon čega sam imao izložbu u zagrebačkoj galeriji Klovićevi dvori. U tom razdoblju su mi ponudili promaknuće u direktora “INA projekta”, tada tvrtke u sklopu INA-e u kojoj sam radio. Odbio sam, rekavši da idem u slobodne umjetnike. Tada sam već uspješno prodavao svoja ulja, akvarele i crteže, a izlagao sam i izvan Hrvatske, tako da sam mogao živjeti od toga. Još uvijek mi je nekoliko slika izloženo u muzejima naivne umjetnosti u Nici i Parizu, uz djela Lackovića, Generalića i ostalih svjetskih imena naivne umjetnosti. No nije mi žao što mi slikanje više nije u prvom planu, zapravo ne volim svako jutro ući u atelje, istisnuti boju na isto mjesto i svaki put raditi sliku manje-više istih motiva.

NACIONAL: Bavite se i uređenjem interijera te obnovom starih dalmatinskih kuća.
- To radim već 10-ak godina, u taj sam se posao zaljubio adaptirajući svoju, nekad ruševnu kuću na Murteru. Nakon toga sam se počeo time baviti s bratom Dubravkom, također inženjerom elektrotehnike. Svoju kuću uredio sam kao svojevrsni muzej, ali sam je na kraju prodao. Vidio ju je filmski producent Don McGregor, generalni menadžer tvrtke Universal Studios za Istočnu Europu, i zaljubio se u nju. Trenutačno uređujem jednu manju kuću. Mislim da bih se tom poslu mogao ozbiljnije posvetiti u budućnosti, kad me scenografije potpuno zamore.

Vojni rok uzrok ženidbe u Zagrebu

Propadalo je upisao Elektrotehnički fakultet u Sarajevu gdje je osnovao grupu COD koja je neko vrijeme bila prateći bend Zdravka Čolića, a poslije je osnovao i Tešku industriju. Nakon fakulteta se vratio u rodno Livno gdje je radio u rudniku i predavao elektrotehniku u školi. Na odsluženje vojnoga roka došao je u Zagreb, gdje se i oženio. Ima dvoje djece, 27-godišnjeg sina Marka, koji je novinar, i kćer Lanu, koja je pravnica.

Zajedno nakon 30 godina

Sarajevska grupa Teška industrija, u kojoj je Ivica Propadalo svirao bas, okupila se na njegov poziv nakon 30 godina prošlog ljeta na Murteru kako bi održali koncert. To će ponoviti i na otvorenju izložbe “Scenografije - instalacije s razlogom” u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, a snimili su i nekoliko novih pjesama među kojima je jednu od njih napisao i Arsen Dedić.>email to:Tanja Simic