Posebno je na udaru kritika Blairova odluka da se s Bushom upusti u iračku ratnu pustolovinu Britanska javnost smatra da je Tony Blair napravio kao premijer ono što je mogao, da on danas više šteti nego koristi zemlji, u prvom redu zbog loše vanjske politike, te stoga treba otići sa svojeg položaja, a mehanizam njegove smjene već je, de facto, pokrenut, iako ne još u formalnom smislu. Ma koliko neki britanski političar imao autoritet i moć u stranci, to ga neće zaštititi od same stranke ako u njoj većina ocijeni da je došlo vrijeme za njegov odlazak. Tijekom dugih godina izgradnje britanske demokracije unutar najvećih britanskih stranaka stvoreni su precizni mehanizmi kako da se smijeni vođa, ako stranka osjeti da je to potrebno, a ti su mehanizmi tako čvrsti i moćni da im se nijedan vođa ne može oduprijeti. Sve to valja imati na umu kada se u ovim trenucima analizira položaj britanskog premijera Tonyja Blaira, koji se počeo dramatično drmati posljednjih tjedana.

Mehanizam za smjenu vođe počeo se buditi, a Blair je to počeo osjećati te je, da bi ga preduhitrio, prvi put javno obećao da će sam otići sa svoje funkcije u idućih godinu dana, ne odredivši točan datum. Blair, koji je kao premijer nesumnjivo jako mnogo napravio da unaprijedi, modernizira i učini prosperitetnijom Veliku Britaniju, počeo je gubiti povjerenje najšire javnosti na vanjskoj politici. Velikoj Britaniji u posljednje doba ide u ekonomskom smislu jako dobro, pa zemlja ima brži razvoj od prosjeka EU, životni standard Britanaca raste, nezaposlenost je mala, a socijalne mijene koje je u devet i pol godina vladavine Blair proveo u široj javnosti dobro su primljene. No Britancima se od prvog trenutka nije svidjela Blairova politika zajedništva s američkim predsjednikom Georgeom W. Bushom nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. na New York i Washington. Blair je u svemu slijedio Busha, čija politika, a posebno nabusiti i nadmeni odnos prema cijelom svijetu, Britance vrijeđa.

Posebno je na udaru kritika Blairova odluka da se s Bushom upusti u iračku ratnu pustolovinu, koja je i britansku vojsku stajala značajnih žrtava, a po mišljenju značajnog broja Britanaca pretvorila njihovu zemlju u planovima Al Qaede u sasvim logičan teroristički cilj. Irak je dotad relativno popularnog Blaira pretvorio u jednog od najnepopularnijih britanskih političara, a njegova nepopularnost imala je dramatične posljedice. On više nije mogao efikasno provoditi svoje zamisli nacionalnih reformi kao prije, pa je njegova vlada u posljednjem razdoblju postala neefikasnom, a njegova vladavina se pretvara u gubljenje vremena. Blairova nepopularnost počela se pretakati i na cijelu Laburističku stranku, posebno na političare koji su ga javno podržavali. Najnovija ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da je Konzervativna stranka danas značajno popularnija od Laburističke, a to kod laburista izaziva veliku nervozu zbog skorih lokalnih izbora, koji će sigurno biti indikator kako bi mogli proći i budući parlamentarni izbori. Zbog toga sve više laburističkih političara traži promjene. Radi se pritisak na Blaira da počne s jednostranim povlačenjem britanskih vojnika iz Iraka, ali to je nemoguće očekivati od njega. A budući da Blair to ne želi učiniti, onda ga treba mijenjati. Mnogi laburisti smatraju da ga može zamijeniti ministar financija Gordon Brown, kojem je Blair obećao da će mu prepustiti premijersko mjesto kada za to dođe trenutak, te koji je već spreman naslijediti Blaira, koji to želi, te već uz pomoć svojih pristalica za to lobira.

Blairov položaj počeo se drmati sredinom srpnja. Lord Hattersley, ugledni laburistički član Gornjeg doma britanskog parlamenta, izazvao je veliko uzbuđenje svojim tadašnjim pozivom Blairu da već u rujnu podnese ostavku, napusti premijerski položaj, te ga prepusti Brownu. On smatra da bi stranačka konvencija, koja će se održati u rujnu, bila idealno mjesto za tu promjenu na čelu vlade i stranke. On misli da je Blair kao premijer svoje napravio, ali da je sada postao teret za Laburističku partiju, te da bi bilo najbolje da ode sada, još uvijek ovjenčan dosadašnjim uspjesima na premijerskom mjestu, koji nisu mali. Hattersley misli da će Blair postajati sve veći teret i stranci, ali i sebi. Što prije ode, to će novi premijer i vođa Laburističke stranke Gordon Brown imati više vremena da stranku pripremi za sljedeće izbore. U Manchesteru 24. rujna počinje godišnja konvencija britanske Laburističke stranke, koja zbog zahtjeva da Blair odstupi izaziva ove godine mnogo više pozornosti od sličnih konvencija prijašnjih godina. Neki laburisti su smatrali da bi ovogodišnja konvencija bila idealna prilika da Blair obznani kada će dobrovoljno završiti svoj premijerski mandat. Opće je uvjerenje u Laburističkoj stranci, ali i široj britanskoj javnosti, da će Blaira naslijediti na čelu stranke i vlade sadašnji ministar financija Gordon Brown. Blair i Brown su dugogodišnji politički partneri, koji su 1994., kada je umro Blairov prethodnik na mjestu predsjednika Laburističke stranke John Smith, sklopili pakt da će se Blair uz podršku Browna natjecati za Smithova nasljednika, ali da će u budućnosti Blair mjesto na čelu Laburističke stranke, odnosno vlade, ako postane premijerom, što je i postao 1997., prepustiti Brownu. Oni su stvarno činili odličan tandem, Blair je jako mnogo napravio u reformiranju britanskog društva, a Brown na renoviranju britanske privrede, obojica su vrlo moćni političari, svaki sa značajnom vlastitom podrškom unutar stranke, ali se među Brownovim pristalicama zamjećuje sve veća nervoza i nezadovoljstvo Blairom, koga oni optužuju da je prekršio sporazum s Brownom. Blair je već 12 godina na čelu laburista, devet godina na čelu britanske vlade, a nikako da prepusti Brownu mjesto, čak nije želio obznaniti niti kada će to učiniti.

Mnogi laburistički političari smatraju da je krajnji trenutak da obznani datum kada će prepustiti Brownu svoj položaj, budući da bi time pomogao i Laburističkoj stranci da podigne svoju popularnost. No iz Blairova kruga posljednjih tjedana su upozoravali da možda još nije trenutak za takvu odluku. Blair je jednom prilikom doista i javno obećao da će mjesto svojem nasljedniku prepustiti prije sljedećih izbora te da će tom nasljedniku ostaviti dovoljno vremena da se pripremi za izbore. Idući izbori održat će se najvjerojatnije 2008., a možda i 2009., tako da ima dovoljno vremena za objavljivanje datuma odlaska. Drugim riječima, ako bi izbori bili 2008., Blair bi svoj položaj trebao napustiti 2007. Po mišljenju mnogih istaknutijih ljudi Laburističke stranke, upravo bi ta konvencija stranke bila najprimjerenije mjesto da se objavi kako će Blair u ljeto 2007. sići s položaja. Time bi se, tvrdili su oni koji pozivaju Blaira da objavi datum, “prekinule sve spekulacije o tom pitanju, te tako smirila situacija i unutar stranke”. Zbog spekulacija o objavljivanju datuma odlaska Blair je početkom rujna dao intervju londonskom Timesu u kojem je rekao: “Ja sam učinio ono što nijedan premijer prije mene nikada nije uradio, objavio sam da neću biti na tom položaju unedogled, da ću se sam povući, te sam obećao da ću svojem nasljedniku ostaviti dovoljno vremena do sljedećih izbora. Mislim da je trenutak da ljudi prihvate to kao razuman stav, da prestanu sa spekulacijama i puste me da i dalje obavljam svoj posao.” Iz Laburističke stranke bilo je dosta reakcija na njegove riječi. Čak su ljudi iz samog vrha stranke bili ljuti i rekli da Blair svojom izjavom nije ništa razjasnio.

Čule su se i tvrdnje da on ne shvaća da je pitanje smjene na čelu Laburističke stranke među laburističkim biračima prvorazredna tema, koja će možda bitno utjecati na lokalne izbore sljedeće godine, jer je procjena da bi laburistički kandidati na tim izborima imali više šanse ako na čelu više ne bi bio Blair. Njegovim odgovorom nisu bili zadovoljni niti Brownovi pristalice, koji uvelike sumnjaju da Blair i dalje pokušava izigrati Browna. Pojavilo se otvoreno pismo šire grupe nezadovoljnih laburističkih poslanika, koji su zatražili od Blaira da odredi datum kada će sići s funkcije, ali među potpisnicima pisma nije bilo osoba iz vrha Laburističke stranke. Nekoliko dana poslije demonstrativnu ostavku zbog toga jer Blair ne želi objaviti datum odlaska dalo je sedmero nižih funkcionara vlade, od kojih je samo jedan bio s nekom značajnijom funkcijom. U nekoj drugoj prilici bili bi to događaji na koje bi se tisak jedva osvrnuo, a Blair bi ih mogao potpuno ignorirati. No u sadašnjoj situaciji Blair je dobro procijenio da stvar nije benigna. Iznenada je sazvao konferenciju za tisak, koju su britanske TV-mreže uživo prenosile, te obznanio: “Očito je da će ova stranačka konvencija, što će se održati za nekoliko tjedana, biti moja posljednja konvencija, a godišnja sjednica saveza sindikata sljedećeg tjedna moja posljednja takva sjednica, na olakšanje svih nas. No napominjem, ja još neću odrediti točan datum svog odlaska. Mislim da to ne bi bilo dobro. Učinit ću to u budućnosti, i to u skladu s interesima zemlje ovisno o budućim okolnostima.” Blair je, dakle, dao čvrsto obećanje da će napustiti položaj vođe Laburističke stranke i premijerski položaj u idućih godinu dana. Londonski tabloid Sun tvrdi da će on svoju ostavku i natječaj za novog šefa Laburističke stranke obznaniti 31. svibnja 2007., što znači da će ostvariti želju da na čelu vlade bude barem deset godina. Za izbore novog laburističkog vođe trebat će oko dva mjeseca, što znači da će Blair premijerski položaj prepustiti nasljedniku u srpnju 2007. godine. OKVIRI Odbačeni veliki vođe Nijedan britanski politički vođa nije oslobođen opasnosti da bude odbačen bez mnogo milosti i ceremonija. Winston Churchill maknut je sa svojeg položaja već u srpnju 1945. neposredno nakon pobjede u Drugom svjetskom ratu. Premijerka Margaret Thatcher, koja je mijenjala tijekom 11-godišnje vladavine državu brzinom kao nijedan britanski političar 20. stoljeća, maknuta je u studenome 1990. stranačkim pučem, kada su njeni kolege iz Konzervativne stranke procijenili da je postala teret stranci. Blair bi izbjegao Browna Blair bi želio izbjeći da mu Brown bude nasljednik, te priprema neke druge ljude da se uključe u borbu za njegova nasljednika kada obznani da odlazi. Spekulira se da bi svoju kandidaturu mogli istaknuti bivši ministar zdravlja Alan Milburn i sve popularniji ministar unutrašnjih poslova John Reid, a da bi ti ljudi imali više šanse u eventualnom političkom obračunu s Brownom što borba za Blairova nasljednika kasnije počne.>email to:Maroje Mihovilovic