Dio vladajuće stranke, ali i osobe bliske Plivinom vodstvu smatraju kako Actavis nema toliku potporu SDP-a koliko Ljube Jurčića Borba za preuzimanje Plive, koju vode američki Barr i islandski Actavis, početak je predizborne kampanje. Iako to nitko ne želi javno priznati, i HDZ i SDP otvoreno su zauzeli strane i u velikoj su mjeri involvirani u završnicu poslova oko Plive, vrijednih više od 2,5 milijarde dolara. Na strani Plive i Barra nalazi se vladajuća garnitura u kojoj su premijer Ivo Sanader, Miomir Žužul, ali i Premisa, vodeća nacionalna PR agencija, a interes pokazuju i Zagrebačka i Reiffeisen banka. Niti njihovi protivnici nisu slabi, Actavis ima potporu SDP-a i njihova vodećeg ekonomskog stručnjaka Ljube Jurčića, a tu je i Madison, PR agencija koja ima potpisan ugovor o profesionalnoj suradnji sa socijaldemokratima.

Posljednjih nekoliko dana predstavnici obiju strana prihvatili su razgovor za Nacional, ali uglavnom uz uvjet da ostanu anonimni. Jedini koji su pristali otvoreno iznijeti mišljenje su Ljubo Jurčić, bivši ministar gospodarstva, i Kristina Laco, direktorica Premise. Ostali tvrde da je u igri više od 2,5 milijarde dolara i ne žele se javno eksponirati. U svakom slučaju, do sada nezabilježen iznos za neku hrvatsku kompaniju izazvao je različita savezništva, ali i sukobe među donedavnim istomišljenicima. U ratu za Plivu važnu ulogu ima i Privredna banka Zagreb, Borislav Škegro te njegov Quaestus Private Equity Partners fond, kojeg javno predstavlja agencija Maksima komunikacije, čiji je vlasnik Ivan Račan, sin predsjednika SDP-a. Tako su bliski Škegrini suradnici prošlog tjedna pokušali plasirati informaciju kako Actavis posjeduje račun iz Verone iz kojeg se vidi da je Pliva platila boravak Ive i Mirjane Sanader, Miomira Žužula i Jose Petrovića iz Ine na otvaranju operne sezone.

“Sve velike kompanije prigodom ovakvih poslova angažiraju detektivske agencije koje istražuju slabosti protivničke strane. Taku su došli do spornog računa i, koliko znam, objavit će ga na jednoj internetskoj stranici”, konspirativno je izjavio Škegrin suradnik 7. rujna. Dodao je kako netko od ljudi na vlasti od prodaje ubire proviziju koja iznosi 40 milijuna dolara. Nikoga nije spomenuo izrijekom, ali očito je aludirao na vrh izvršne vlasti. Od njegove izjave prošlo je skoro tjedan dana a račun još nije objavljen. Zapravo su željeli da netko plasira priču o postojanju računa a da pritom oni ne budu dovedeni u vezu sa skandalom koji bi nastao. Actavisovi saveznici optužuju Sanadera da je prekršio diplomatski bonton kad mu je ljetos islandski predsjednik poslao dva pisma u kojima ga moli da primi predstavnike tamošnje farmaceutske kompanije, a on to nije napravio. Štoviše, nije mu ni odgovorio, tvrde njegovi protivnici. Unatoč ovakvoj situaciji, stručnjaci bliski Quaestusu odbacuju mogućnost da Škegro bitnije utječe na prodajni postupak. “On ima oko 30 milijuna eura, a čitav posao je kudikamo veći. Ali Škegro ima dobre veze i golemu želju da pobijedi, što ne treba zanemariti. Isto tako, PR agencijama se pripisuje preveliki utjecaj, one ne mogu odlučiti o pobjedniku. Mnogo je važnija uloga banaka jer će kroz jednu od njih proći novac kada transfer bude završen”, smatraju stručnjaci bliski Actavisu. Premda s Quaestusom surađuje Ivan Račan, u opoziciji negiraju potporu Actavisu. U principu je to istina, ali aferu Verona u kojoj se našao Sanader primili su sa zadovoljstvom. Smatraju da će cjelokupni postupak privatizacije Plive sada biti transparentan, ne toliko zbog Vladina izbjegavanja novih skandala koliko zbog činjenice da su još jednom pokazali sklonost HDZ-a prema korupciji. Pritom dio SDP-a smatra da se moglo i bolje reagirati, jer je jasno da Vlada vodi lošu gospodarsku politiku. Upravo je Sanaderova optužba kako socijaldemokrati dovode u pitanje isplatu druge rate duga umirovljenicima trebala biti povod za protunapad jer to nije istina. Još prije nekoliko mjeseci govorili su da će umirovljenici dobiti novac od prodaje dijela T-HT-a, ali kako je njegova cijena niska, sada se izvlače na Plivu. “Trebali smo bolje iskoristiti ovu situaciju”, izjavio je bliski suradnik Ivice Račana.

Jedan od članova Vlade priznao je da je oporba imala svoju priliku, ali je i zadovoljno prokomentirao izostajanje reakcije. “Sve smo isplanirali. Drugu ratu povrata duga umirovljenici će dobiti oko Božića, a zadnju onda kada je to najvažnije - prije parlamentarnih izbora 2007.”, najavio je pouzdani suradnik Ive Sanadera. Jedna od posljedica prodaje Plive jest i potpuni razlaz HDZ-a i SDP-a. U vladajućoj stranci najavljuju borbu i kompromitiranje svojih protivnika. Strategiju su odmah počeli ostvarivati, puštajući u medije priču o spornoj prodaji roditeljske kuće Željke Antunović. Time su htjeli pokazati kako su i članovi SDP-a skloni iskorištavanju vlastitog položaja za materijalni probitak, a posebno im je drago što se radi o Željki Antunović, poznatoj kritičarki Ive Sanadera. Istodobno su započeli i s okupljanjem potencijalnih saveznika, a prvi na redu bio je Anto Đapić. Na sastanku sa Sanaderom, predsjedniku HSP-a je obećano kako će se premijer u inozemstvu založiti za skidanje stigme s pravaša, a zauzvrat se desnica neće miješati u sukobe oko Plive.

Ipak, čini se da dio visokopozicioniranih HDZ-ovaca skandal iz Verone pokušava iskoristiti kako bi se riješili Miomira Žužula. Unutar vladajuće stranke formira se jaka grupacija koja Sanaderu sugerira kako je Žužul sklon aferama, a redovito u takvim situacijama krivica pada na cjelokupni HDZ. Zato žele da ga se premijer definitivno odrekne prije nego u javnost iziđe neki sličan skandal. Dio vladajuće stranke, ali i osobe bliske Plivinom vodstvu smatraju kako Actavis nema toliku potporu SDP-a koliko Ljube Jurčića, bivšeg ministra gospodarstva. Njihova ljutnja je razumljiva jer Jurčić spada među najkompetentnije ekonomske stručnjake na hrvatskoj političkoj sceni i njegove analize imaju važan odjek u javnosti. Tako je bilo i početkom srpnja, kada je Jurčić u Nacionalu objavio kolumnu “Barr prebacuje rizik na dioničare Plive”. Decidirano se suprotstavio tezi o neprijateljskoj ponudi Actavisa te Željka Čovića i vodstvo Plive optužio za niz strateških promašaja kojima je u posljednjem desetljeću vrijednost kompanije srušena sa 1,78 na 1,24 milijarde dolara, a otpušteno je i više od polovice nekadašnjih zaposlenika. Osporio je tezu kako se radi o spajanju tvrtki, utvrdio da Barr kupuje Plivu te Amerikance optužio da rizik prebacuju na dioničare, dok ga Actavis preuzima na sebe. Premda se nigdje nije eksplicitno izjasnio za jednog od ponuđača, bilo je očito da preferira ponudu s Islanda. Sanaderova ekipa smatra kako će skora budućnost pokazati da je Jurčić napravio veliku stratešku grešku - optužio je Plivino vodstvo da su srozali cijenu tvrtke na 1,24 milijarde dolara, a već sada se vidi da će cijena iznositi minimalno 2,5 milijarde eura. HDZ-ovci drže kako je Jurčić svojim svrstavanjem uz Actavis i napadom na Čovića napravio golemi gaf i snažno se iskompromitirao.

Uz sve to, vodstvo Barra je jako naljutilo Jurčićevo svrstavanje te su mu - kako doznaje Nacional - uputili pismo u kojem su ustvrdili da su njegovi podaci o Barru netočni i pogrešno interpretirani. Budući da u međuvremenu nije promijenio stajalište, ne iznenađuje mišljenje Plivina lobija kako je nekada istaknuti član Račanove vlade njihov glavni protivnik u političkim krugovima. Ljubo Jurčić je za Nacional potvrdio da je primio pismo, ali i nagovijestio da nije promijenio mišljenje o prodaji Plive. “I dalje jednako mislim, žao mi je što u Barru nisu napisali adresu na koju bih im mogao odgovoriti. Ja nisam ocjenjivao Barr i Actavis, nego sam pojasnio da je zbog lošeg menadžmenta Pliva bitno oslabila i od tvrtke koja je preuzimala druge kompanije postala predmet preuzimanja. Bit čitavog slučaja je da Barr nikada nije preuzeo neku tvrtku i nema nikakvo iskustvo u tome. A preuzimanje kompanije je kao kad komandos dolazi na tuđi teritorij i mora odlično znati kakve mu opasnosti tamo prijete. S druge strane, Actavis ima iskustva u preuzimanju i tu je u prednosti”, smatra Jurčić. Pritom odbacuje optužbe kako je pod njegovim utjecajem SDP stao na stranu Islanđana. U stranci se nitko nije sustavno bavio ovom temom osim njega, koji stručno analizira različite tvrtke. “Ponavljam da SDP nema nikakav interes, osim da se cijeli posao obavi na najbolji način i kroz hrvatske institucije, a ne mimo njih. Sve ostale teorije nemaju smisla”, rezolutan je Ljubo Jurčić. Skoro istovjetno rezoniraju i u Premisi, koja zastupa američku kompaniju. Kristina Laco, direktorica Premise, uvjerena je da se općenito preuveličava njihov utjecaj. “Barr je angažirao Premisu u lipnju, kratko prije nego su podnijeli ponudu za kupnju Plive. Pretpostavljam da je razlog naša specijaliziranost za financijske transakcije u odnosima s javnošću, ali i činjenica da smo surađivali s nizom vodećih tvrtki, poput privatizacije Ine, Zagrebačke banke i Hrvatskog telekoma. Mi se bavimo investicijama, a ne strankama i mogu reći kako je suradnja s Barrom izvrsna jer su ponudili vrhunski plan ulaska u Plivu”, pojašnjava Kristina Laco.

Ona odbija teze prema kojim PR agencije imaju veliku ulogu u sklapanju posla oko Plive. “To je precjenjivanje naše uloge. Mi sudjelujemo kao savjetnici i sasvim sigurno imamo konzultantski utjecaj, ali na kraju se sve svodi na to kakvu će ponudu dati Barr. Bude li ta ponuda najbolja, Barr će pobijediti i imati najveće zasluge, a mi smo samo odradili svoj dio posla.” Unatoč skromnosti u ocjenjivanju vlastite uloge, Premisa očito ima dobar status u vladajućim krugovima. Iako izbjegavaju suradnju sa strankama, odradili su dvije akcije: za Ivicu Račana “Sto dana vlade” a za Sanadera “Hrvatska prema gospodarstvu znanja”. I aktualna im Vlada očito prilično vjeruje jer su trenutačno angažirani u dva velika projekta. Za Ministarstvo pravosuđa rade opsežan projekt sređivanja zemljišnih knjiga, a uključeni su i u skupocjenu operaciju spajanja Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke. Ipak, sve je to u sjeni prodaje Plive. Nastave li Barr i Actavis dosadašnjim tempom podizati ponude, do isteka roka, a to je najkasnije početkom studenog, cijena Plive mogla bi narasti na skoro 3 milijarde dolara. Koliko god tvrdili da se ne svrstavaju uz ijednog ponuđača, očito će vlast i oporba pokušati iskoristiti ovaj postupak za sebe. Dobije li Barr, bit će to trijumf Ive Sanadera, njegovih suradnika i agencije Premisa, a ako Plivu preuzme Actavis bit će to kombinacija za koju su tipovali SDP, Madison i Borislav Škegro.

SDP, Actavis i Madison

Madison, jedna od četiri vodeće PR agencije u Hrvatskoj, osnovana je 1999. a vodi je Mladen Hrgarek. U njoj radi Krešimir Macan koji je 2003. bio Račanov savjetnik za medije i Zinka Bardić, bivša glasnogovornica MUP-a i bliska suradnica Šime Lučina. Nedavno joj je ponuđen položaj glasnogovornice SDP-a, no ona je to odbila. Madisonovi stručnjaci o vezama s SDP-om i Actavisom tvrde: “Madison je postojao prije suradnje s SDP-om i položaj jedne od vodećih agencija zahvaljujemo radu, a ne političkim strankama. Uostalom, Actavis nas je angažirao upravo zbog naše stručnosti.”

I Škegro za Actavis

Iz kruga Borislava Škegre, čiji Quaestus fond predstavlja agencija Maksima komunikacije Ivana Račana, sina predsjednika SDP-a, došla je informacija da je Pliva platila Sanaderu i Miomiru Žužulu boravak u Veroni, da postoji račun koji to dokazuje te da vrh HDZ-a ubire od Barra i Plive proviziju od 40 milijuna dolara. No ni nakon tjedan dana za to dokaza nema.>email to:Robert Bajrusi