Objavljeno u Nacionalu br. 565, 2006-09-11

Autor: Berislav Jelinić

EKSKLUZIVNI INTERVIEW

'Sumnjam da me žele maknuti sa slučaja Šimić'

Vladimir DošenVladimir Došen Prošlog tjedna u Rijeci je zajedno s Januzom Dervishijem i još nekolicinom osoba koje policija smatra vođama lokalnog kriminalnog miljea bio uhićen i odvjetnik Velimir Došen. Došen je poznati hrvatski odvjetnik, a u posljednje vrijeme posebno je privukao pozornost jer brani Ognjena Šimića, riječkog kirurga pritvorenog zbog sumnji da je primao mito. Došena se sumnjiči da je zajedno s Dervishijem i još nekim osobama nagovarao jednog svjedoka da promijeni svoj iskaz. Svjedok je na dan njihova uhićenja na sudu dao iskaz da se ne sjeća je li Filipović pucao u taj automobil. Odmah po izlasku sa suda, policija ga je uhitila, a on je izjavio da su ga na takav iskaz prisilili Dervishi, Došen i još neke osobe, te da je za to primio oko tisuću eura. Došen je zbog toga priveden i uhićen, ali je ubrzo pušten. Zbog šoka i povišene razine šećera u krvi u nekoliko je navrata završio u bolnici. Trenutačno je smješten u zagrebačku bolnicu Vuk Vrhovec. Ondje je u razgovoru za Nacional objasnio što mu se sve događalo od trenutka uhićenja. U ponedjeljak ujutro Došen je saznao da će se braniti sa slobode.

NACIONAL: Kako ste se našli na udaru policije i Državnog odvjetništva?
- Kao odvjetnika me angažirao Robert Filipović, koji je navodno prijatelj Januza Dervishija. Filipovića terete da je prije nekoliko tjedana pucao u porsche u Rijeci. Za taj me predmet nije angažirao Dervishi nego Filipovićev otac i supruga. Moj klijent je o tom slučaju ispitan, određen mu je pritvor i bili su određeni pritvorski razlozi utjecaja na svjedoke, a potom je određeno da će biti saslušani još neki svjedoci. Nakon ročišta na Županijskom sudu u Rijeci kod suca Ivanetića, sa suprugom moje stranke otišao sam na piće. Igrom slučaja dogodilo se da je to bio kafić Gallo, kojemu je vlasnik Januz Dervishi. I on je klijent u moja dva predmeta. Po dolasku onamo, zatekao sam Dervishija i Igora Broznića, svjedoka u tom slučaju. Tog sam čovjeka jedino zamolio da dođe na ročište na koje je pozvan kao svjedok, jer nakon uzimanja njegova iskaza pritvor za moga klijenta može biti ukinut, i dao mu svoju posjetnicu. Nikakvog nagovaranja na mijenjanje iskaza, prijetnji, niti bilo kakvih drugih radnji s moje strane nije bilo. Sjećam se da sam se trebao naći još s Nikolom Tomcem, a u svezi sa Sindikatom nogometaša Hrvatske, i zamolio ga u telefonskom kontaktu da dođe u taj kafić. Nekako u to vrijeme telefonirao mi je moj sin Toni. Rekao mi je da je s majkom u kafiću Latino u neposrednoj blizini. Otišao sam tamo i razgovarao sa svojom bivšom suprugom i djetetom, a potom sam ostao sam sa sinom i zvao sam Tomca da dođe u taj lokal. Tomac je došao, sjeo s nama i još smo neko vrijeme ondje ostali. U svojoj 15-godišnjoj karijeri nikada nisam nagovarao svjedoke na promjenu iskaza, niti sam ikada upotrebljavao ikakvu prisilu. Jedino sam znao zamoliti nekoga da dođe na dogovoreno ročište na sud, pa sam tako učinio i u ovom slučaju. Zašto bih mu inače davao svoju posjetnicu ako sam tražio od njega da učini nešto protuzakonito? Drugu osobu na koju sam navodno vršio pritisak da promijeni iskaz nikada nisam ni vidio. S tom osobom nisam niti razgovarao, niti kontaktirao. Vidio sam je na ročištu na sudu gdje je u zapisnik ušao njezin iskaz. Kategorički poričem da bih počinio kazneno djelo i ovo što mi se dogodilo stvarno mi je neobjašnjivo. Obuhvaćen sam ovim postupkom iz meni nepoznatih razloga, najvjerojatnije jer sam se našao na krivom mjestu u krivo vrijeme.

NACIONAL: Tko je sve sjedio za tim stolom?
- Januz Dervishi, svjedok Igor Broznić i još jedna meni nepoznata osoba. Nemam pojma o čemu su razgovarali. Što se događalo kad sam došao s Dolores, suprugom Roberta Filipovića, već sam opisao. U taj lokal zalazim vrlo rijetko.

NACIONAL: Što se potom dogodilo?
- Poslije tog sudskog ročišta otišao sam posjetiti pritvorenog Ognjena Šimića. Sve je to povezano s tim slučajem. Nisam, kao što je rečeno na Novoj TV, nedavno izjavio da se radilo o diletantskoj akciji. No Šimić nije kući odnio novac, niti je Ljerki Krajnović rekao da mu ona treba dati novac. Mislio sam da ću ga u tom dijelu najteže obraniti, ali sam vidio da tu ima prostora za obranu. Dan nakon što sam dao izjave o tomu na Novoj TV, mene su uhitili. Šimić je dan poslije trebao dati svoju ključnu obranu. Trebao sam se sastati s jednim novinarom i prenijeti mu što Šimić misli o proširenom istražnom zahtjevu, ali su me na riječkom korzu uhitili.

NACIONAL: Kako su vas uhitili?
- Ne mogu reći da su me bacili na pod. Priveli su me nakon što su mi prišli i rekli mi da sam uhićen. Pitao sam ih zašto, a oni su rekli zbog sprječavanja dokazivanja. Začudio sam se i otišao u policijsku postaju. Od podneva do 14 sati pokušali su me nagovoriti na nekakvu nagodbu. Nudili su mi da optužim Dervishija i ispričam da sam mu doveo svjedoke da ih on obrađuje. Čak su od mene tražili da u sve upletem i jednog suca. Nudili su mi da govorim te neistine kako bi me pustili na slobodu. Rekao sam im da formalno pravno još nisam niti uhićen. Tada su mi rekli da me uhićuju, a meni se od šoka naglo povisio šećer u krvi. Kada su me vodili, došao je jedan čovjek odjeven u crno da me fotografira, stavi na mene neki broj i uzme mi slinu. Srce mi je nenormalno brzo počelo kucati i odveli su me na Hitnu pomoć. Za takav tretman mogu pohvaliti riječku policiju, i doktora Radića koji mi je pomogao. On mi je rekao da sam zbog stanja u kojem sam se nalazio mogao i umrijeti. Predložio mi je nekakve elektrošokove. To mi je trebalo smiriti rad srca. Bio sam još pod anestezijom i trebao sam ostati u bolnici još nekoliko sati. Međutim, javili su mi da se moram opet javiti u policiju. Problemi su počeli kad me preuzela specijalna policija.

NACIONAL: Što se tada dogodilo?
- Tretirali su me posve neprimjereno. Ruke me i sada bole od lisica. Tražio sam da mi lisice stave sprijeda, ali oni su inzistirali da to bude straga. Glavu su mi gurnuli dolje. Na sud su me priveli kao kriminalca. Ne kažem da ne bih trebao biti suđen jednako kao i svi drugi optuženici ako do toga dođe. Međutim, privođenje ima svoja pravila, kojih se oni koji ga provode moraju pridržavati. Mene su priveli tako da vam ne mogu opisati kako sam se osjećao. Kada sam ušao u sud, zamolio sam da mi stave ruke sprijeda. Ne znam što bi se dogodilo da sve to nije vidio jedan pravosudni policajac. Pravosudna policija u mom je tretmanu održala lekciju specijalnoj policiji, koja misli da je poput nekakve legije stranaca. Kada me preuzeo pravosudni policajac, dopustili su mi da lisice imam sprijeda. Potom sam čekao istražnog suca i dao iskaz. Čitavo to vrijeme odvjetnici su me smirivali i pripremali na to da ću najvjerojatnije biti zadržan u pritvoru. Rekao sam im da ne znam zašto, jer djelo za koje me optužuju je smiješno i minorno. Čak i da sam ga napravio, trebao bih se braniti sa slobode. Neki policajci su mi rekli da su shvatili da sam se našao na krivome mjestu u krivo vrijeme. Pa što se onda nisu ispričali, nego su me priveli? Kao što su mi odvjetnici najavili, Državno odvjetništvo zatražilo je da me zadrže u pritvoru. Na kraju sam kroz plač i osobno bio tražio predstavnika Državnog odvjetništva da povuče zahtjev za zadržavanjem u pritvoru, a on mi je rekao da mora zvati nadređene. Vratio se, rekao s kim je razgovarao i odgovorio mi da mu je nadređeni rekao da Došen ne može biti izdvojen iz grupe pritvorenika. Međutim, istražni sudac Duško Tišma nakon što me saslušao odbio je njihov zahtjev. Mogu samo pohvaliti njegovo poznavanje prava. On je pokazao da smo ipak pravna država. Najavio je ročište za nedjelju, kada sam trebao dati iskaz. Potom su počeli pritisci na tog čovjeka - mediji su bili puni napisa o tomu kako je policija nezadovoljna činjenicom da sam pušten da se branim sa slobode. Ne znam zašto. Je li to možda prekinulo njihovu ciljanu operaciju protiv mene? Ne bi mi bilo teško izdržati niti pritvor da sam nešto učinio i da mi je tamo i mjesto. Međutim, zbog ovih okolnosti ponovo su mi se javili problemi sa srcem. Nisam htio ići u bolnicu, kako ne bi rekli da manipuliram zdravljem radi izbjegavanja davanja iskaza. Otišao sam teškom mukom na sud u nedjelju i suočio se s ublaženim istražnim zahtjevom. U njemu je tada stajalo da sam pomagao pri izvršenju kaznenog djela, a ne da sam sudjelovao u sprječavanju dokazivanja. Nisam se mogao očitovati zbog bolesti. Državni odvjetnik i dalje je predlagao da me pritvore, ali ga je moja bolest iznenadila. U jednom trenutku upitao se što sad činiti. Rekao sam mu da pročita novine i razmisli. Jutarnji list je u broju od nedjelje napisao da će tužitelj tražiti pritvor za Došena. Pa zar sam u cijeloj toj priči ja najvažniji, ako su ostali krijumčarili ljude, drogu i slično? To neće samo tako završiti.

NACIONAL: Što time mislite?
- Netko će za to morati odgovarati. Jako sam ljut na neke visoko pozicionirane ljude u Rijeci, koje neću imenovati. Četvorica ljudi zna na koga mislim. Svi su oni radili isto ono za što su me pokušali optužiti. Nije kazneno djelo zvati svjedoka. Sve me upućuje na sumnju da su me htjeli maknuti sa slučaja Šimić. Niti njega nisu priveli korektno. Privode se oni za koje postoji opasnost da će pobjeći. Zar bismo on ili ja u ovom slučaju bježali? Ne mogu utjecati ni na svjedoka, koji me tereti da sam mu rekao da promijeni iskaz.

NACIONAL: Jeste li mu to rekli? Zašto bi on takvo što izmislio?
- Da sam mu to i rekao, a što nisam, nisam nad njim upotrijebio nikakvu prisilu, niti sam ga stimulirao novcem. Kada su to shvatili u Državnom odvjetništvu, promijenili su inkriminaciju i terete me za pomaganje. Ovo što su mi učinili je nepopravljivo. Pokušat ću se rehabilitirati, bit ću simbol nepravednog privođenja, ali nikada se od ovoga kao osoba neću moći oporaviti. Uništili su mi zdravlje. Inače sam dijabetičar i imam 40-postotnu stenozu srca. Neće to samo tako završiti.

NACIONAL: Što time želite reći?
- Ne bih to dodatno komentirao. Važno mi je kako su ljudi reagirali na moje privođenje. Iza mene stoje cijeli Šibenik i Gospić. Odvjetnici koji me zastupaju daju mi prije svega ljudsku podršku. Zvali su me iz Sabora, iz Vlade, visoko pozicionirani dužnosnici policije, te mi govorili da izdržim, jer znaju da nisam kriv. Nedavno su mi ponudili da opet budem upravitelj riječkog zatvora. Nije to bez razloga, jer ja iza sebe doista imam respektabilnu karijeru. Kolega i ja imamo osam zaposlenih u uredu i bavimo se svim granama prava. Nadam se da će uskoro svima biti jasno da je riječ o promašenim optužbama.

NACIONAL: U kakvim ste odnosima s Januzom Dervishijem?
- Dervishi mi je inače stranka u dva posve druga postupka. U jednom postupku odgodio sam raspravu do jeseni, tako da još uopće ne znam detalje o čemu je riječ. U drugom postupku on je imao problema s nekakvom investicijom na Kosovu, ali čini mi se da je taj postupak protiv njega obustavljen. Za razliku od nekih drugih mojih klijenata, poput Kutle, s kojim sam znao odlaziti i na večere, s Dervishijem imam čisto poslovni odnos. Rijetko se susrećemo i čini mi se da me to spasilo pokušaja da mi podmetnu činjenje nekih ozbiljnijih kaznenih djela.

13 novih optužbi protiv Šimića Uskok nastavlja obradu u slučaju Ognjena Šimića. Uz postojećih šest slučajeva u kojima ga svjedoci terete za primanje mita, Uskok će ga teretiti za novih 13 slučajeva. Istražuje se i pod kakvim je okolnostima Šimić kupio parcelu na Kostreni na kojoj je sagradio kuću, ali i što se događalo s nekim drugim parcelama u blizini.>email to:Berislav Jelinic

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika