Objavljeno u Nacionalu br. 566, 2006-09-18

Autor: Zoran Ferić

OTPUSNO PISMO

Papa nije bio brzoplet

Papin govor u Regensburgu nije bio uperen samo na osudu džihada, nego i na osudu prosvjetiteljstva što bi pak trebalo zabrinuti Zapad jer je riječ o napuštanju politike Ivana Pavla II., tolerancije prema drugim religijama

Zoran FerićZoran Ferić Trendove u suvremenoj svjetskoj politici trasirala su dva velika simbolička rušenja - Berlinskog zida i američkih Blizanaca. I dok je rušenje najomraženijega ideološkog zida, za koje ozbiljne zasluge ima i papa Ivan Pavao II., prolazilo u vedrom tonu, na obostranu radost ljudi s obje strane te glomazne građevine, rušenje WTC-a donijelo je vatru, krv, smrt, šok i zgražanje. Rušenjem zida i distribucijom njegova kamenja kao globalnoga suvenira, počinje kratkotrajno razdoblje optimizma i vjere u nešto što bi se moglo nazvati benignim svjetskim poretkom.

Ubrzo je, međutim, podivljala tranzicija i maligna globalizacija sa zastrašujućom vladavinom kapitala bez lica raspršila sav optimizam, većinu građana istočnih zemalja pretvorila u prosjake, a lopovsku manjinu u tajkune i oligarhe. Treći svijet još je više osiromašio, gotovo do ropskih razmjera, a Zapad je nastavio nametanje ne samo svojih odnosa baziranih na brutalnom djelovanju kapitala, nego i vlastitih vrijednosnih sustava koji proizlaze iz toga. Veliki rat radikalnoga islama i Zapada počeo je strahovitim šokom zbog rušenja Blizanaca, iako se dugo pripremao i tinjao realizirajući se u nekim manjim ili regionalnim akcijama. Svi se slažu da je u New Yorku 11. rujna taj napad, i pogotovo odgovor na njega, poprimio svjetske razmjere.

Ozračje međureligijskoga dijaloga, multikulturalnost, Benettonove boje u svakidašnjemu životu na ulicama velikih zapadnih gradova odjednom su dovedeni u pitanje brže i strašnije nego što je to itko mogao misliti. Muslimanske zajednice u zapadnim gradovima su ili u defanzivi, iscrpljujući se u teško provedivom dokazivanju vlastite miroljubivosti, ili, kao u engleskome slučaju, poneke kriju radikalnu manjinu spremnu na ozbiljan oružani otpor. I borba protiv terorizma i terorizam sam nalaze se u srcu zapadnih gradova, a provodit će ga domaći ljudi, oni koji su rođeni u Engleskoj, Francuskoj, Španjolskoj ili Njemačkoj.

Al Quaeda nije više teroristička organizacija, ona postaje stanje duha. Pri takvom stanju stvari, kad je radikalni islam postao nosiocem i simbolom pobune protiv svega za što se misli da na Zapadu ne valja, upravo su odnosi prema islamskim zemljama i islamu opterećeni najvećim stupnjem delikatnosti. Histerija oko objavljivanja karikatura proroka Muhameda pokazala je u kojoj mjeri nekoliko šarenih papirića mogu zapaliti svijet. Bio je to strašan simptom spremnosti muslimanske većine u mnogim zemljama da prosvjedima i prijetnjama, a ako treba i silom brane vlastite vrijednosti na tuđem tlu. Reakcije pak na objavljivanje tih karikatura u pojedinim zemljama i polemike oko toga je li ih trebalo objaviti ili nije, pokazale su da se u ime demokracije Zapad treba lišiti jednog od osnovnih demokratskih atributa, slobode govora. Procijenjeno je, naime, da je stupanj zapaljivosti, ili eksplozivnosti ako hoćete, toliki da, smatraju mnogi zapadni intelektualci, to više nije ni pitanje demokracije ni slobode govora nego gašenja ozbiljnoga požara i spašavanje žive glave. Kao, sloboda govora, sve je to lijepo, ali nikome se ne sviđa Rushdijeva sudbina. I odjednom je najopasnije što danas čovjek u javnome diskursu može napraviti postalo nekako uvrijediti islam ili Muhameda.

Takvo je stanje stvari. I danas, pri takvom stanju stvari, papa Benedikt XVI. izrekao je u Regensburgu nekoliko riječi o islamu i džihadu, na što su uslijedile oštre reakcije iz muslimanskih zemalja. Papi zamjeraju iz Turske, Egipta, Pakistana, Irana, Afganistana, a zamjeraju mu muslimani i iz Francuske i iz Njemačke. Muslimanski svijet opet se digao na noge kao i nedavno, u slučaju karikatura, samo što je povod ovoga puta izjava poglavara katoličke crkve. Pa, ako su neki objavljivanje karikatura smatrali nepromišljenim ili nedovoljno politički korektnim, kao da se od satire i viceva očekuje ikakva korektnost, što da sada radimo s papinim riječima koje bi u pravilu trebale biti ozbiljne te imati veliku političku težinu? Jesu li i one stvarno dovoljno neodmjerene, opasne i netolerantne? U uvjetima rigorozne osjetljivosti muslimana na sve što ima veze s njihovom vjerom ili Muhamedom, papa je svakako morao znati da spominjanje džihada, a pogotovo citiranje Manuela II. može imati dalekosežne posljedice ako su u pitanju odnosi katoličkog i muslimanskoga svijeta. Stoga se njegov govor u Regensburgu prije može shvatiti kao namjera, a ne kao nekakva brzopletost ili lapsus. Istina jest, po svoj prilici, da je to što se odjednom zbog jednoga citata digao čitav muslimanski svijet svojevrsna sačekuša i traženje povoda za obračun za koji vjerojatno svatko od vinovnika u muslimanskim zemljama ima svoje vlastite i ne samo vjerske razloge. Međutim, napuštanje tolerantne politike prema drugim religijama i zaokret u tom smislu od stajališta Ivana Pavla II. svakako bi trebao biti razlog za zabrinutost ne samo onih koji se trenutno smatraju pogođenima u svojim vjerskim osjećajima, nego svih nas. Radikaliziranje sukoba na religijskome planu u uvjetima praktički ratnoga stanja u kojemu živi Europa, svakako se tiče i nas ovdje.

Inoslav Bešker u Jutarnjem listu piše da je papa krenuo u paralelnu kritiku džihada i prosvjetiteljstva. Poruka da griješi onaj tko se oslanja na razbor bez Boga u istoj mjeri trebala bi zabrinuti brojne zapadnjake, kao što je citat o džihadu razljutio muslimane. Smirivati mogući sukob velikih razmjera između Zapada i muslimanskoga svijeta moguć je samo jačanjem sekularnih društava i na Istoku i na Zapadu. Zaoštravanje u tom smislu, bojim se, gura nas u ozbiljnu nesreću. Iako je Berlinski zid, srušen u miru i s optimizmom u srcu, imao svoga papu, sada ga je izgleda dobio i srušeni WTC.>email to:Zoran Feric

Vezane vijesti

Mons. Milovan odlazi zbog Dajle?

Mons. Milovan odlazi zbog Dajle?

Mons. Ivan Milovan, čiju je ostavku od službe pastoralnog upravljanja Porečkom i Pulskom biskupijom prihvatio papa Benedikt XVI., rekao je danas za… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika