Objavljeno u Nacionalu br. 567, 2006-09-25

Autor: Dean Sinovčić

NOVA KOMEDIJA 'CIMMER FRAJ'

Zuhra ocvali galeb na Novoj TV

NA OTOKU PRVIĆU ZAPOČELO JE snimanje humorističke serije: Zlatan Zuhrić glumi olinjalog zavodnika, Arijana Čulina njegovu brbljavu suprugu a Enes Bešlagić veselog Bosanca

Zuhra, osim što glumi voditelja hotela, ističe važnost psihološkog profila voditelja hotela: “To je specifičan lik ocvalog, a ne trenutno aktivnog ‘galeba’Zuhra, osim što glumi voditelja hotela, ističe važnost psihološkog profila voditelja hotela: “To je specifičan lik ocvalog, a ne trenutno aktivnog ‘galeba’ Proteklih desetak dana sve one koji su brodom dolazili u Prvić Luku na rivi je dočekivao “galeb” starog kova koji je, za neupućene, na sebi imao mornarsku majicu koja je na lijevom rukavu imala natpis “Galeb”. Bio je to Zlatan Zuhrić Zuhra koji u novoj seriji Nove TV “Cimmer Fraj” glumi olinjalog zavodnika, “galeba”, a natpis na lijevom rukavu, ime tvornice gdje je majica proizvedena, sasvim se slučajno poklopio s njegovim zanimanjem.

Prvić Luka dovoljno je mala tako da se već s broda koji dolazi iz Vodica može vidjeti da se radi o snimanju serije čije bi se prve epizode trebale pojaviti na programu sredinom listopada. “Žene su lude za mnom još od kratkih nogu. Družimo se, izlazimo, dijelimo romantične trenutke, sviramo gitaru. Ukratko, lijepo je biti galeb”, bio je Zuhrićev monolog u trenutku kad smo došli u Prvić Luku tako da je i neupućenom bilo jasno da Zuhra, nakon lika Aljoše u “Večernjoj školi”, gotovo ponavlja ulogu. “Lik Aljoše iz ‘Večernje škole’ doista je bio unikatan. Kad se vidjelo da se taj Dalmatinac može proizvesti još jednom, ubacili su ga u ovu seriju”, priznaje Zuhrić u stanci između dvije scene. Toga dana bio je apsolutno najzaposleniji glumac jer je njegov partner Enis Bešlagić, kad smo došli u Prvić Luku, još uvijek spavao, dok se dolazak Arijane Čuline očekivao u večernjim satima. Bešlagića smo uspjeli probuditi pa nam je pomalo mamuran opisao svoj lik: “Glumim Bosanca Memu koji je pokušao pobjeći u Italiju. Slučajno je završio na otoku gdje ga je upecao Zuhra, a on je čovjek koji danima pokušava vratiti stari sjaj ovom hotelu. Kako je tražio konobara, tako sam mu ja bio idealna prilika. U početku sam prisiljen tu raditi, ali poslije mi se dopadne i ostanem. Kao Bosanac, susretat ću se s ljudima iz Mađarske, Češke, Slovenije, Hrvatske, ali se neću snalaziti pri primanju narudžbi za dalmatinska jela. Navikao sam na pite, ćevape i sarme, a ne na tamo neke škampe. Tu dolazi do zavrzlama, a kako Zuhra i ja postajemo najbolji prijatelji, imamo i cilj da srušimo konkurenciju, a to je hotel preko puta koji je stalno pun dok je naš stalno prazan. Na sve načine pokušavamo odvratiti goste od tog hotela, od oznaka da je sve minirano pa nadalje.” Zuhra, osim što glumi voditelja hotela, ističe važnost psihološkog profila voditelja hotela: “To je specifičan lik ocvalog, a ne trenutno aktivnog ‘galeba’. On je funkcionirao 70-ih i 80-ih, kad su ‘galebovi’ doista dočekivali strankinje pred trajektom i osvajali ih svojim izgledom, izletima u barci i sličnim.

Prošlo je 20 godina, ali on sebi ne želi priznati da je star, ofucan i beskoristan. Uvali se svojoj ženi koja ima neke novce, neko nasljedstvo, i uz nju se šlepa ne bi li prošao što bolje u životu a da pritom ne mora ništa raditi ni zarađivati”, kaže Zuhra čiju suprugu glumi Arijana Čulina. “Igram Zuhrinu ženu, on je voditelj hotela dok sam ja neka gazdarica. Moj lik je, kažu, Vlajina, ali nisam se toga željela držati. Ona je Dalmatinka. Malo je kičasta, ambiciozna, nastoji sve držati pod kontrolom. Muž i žena u Dalmaciji uvijek su u nekim svađicama, ali iznutra su topli, kao u talijanskom neorealizmu, gdje se svi svađaju i viču, ali ostaju obitelj”, kaže Čulina. Kako je televizijska produkcija bliža “štancanju” nego studioznom snimanju svake pojedine scene, tako se i u Prvić Luci scene za “Cimmer Fraj” snimaju jedna za drugom, bez previše ponavljanja, maksimalno dva puta. Redatelj je mladi i neiskusni Pero Orešković, apsolvent režije na zagrebačkoj ADU koji nam je i sam rekao kako očekuje pomoć glumaca. I autori scenarija vrlo su mladi, Dijana Merdanović, Vanja Obad i Marin Alčevski. “Dijana je diplomirala na dramaturgiji, ostalo dvoje su apsolventi. Uvjeti kakve smo dobili smo i prihvatili. Komedija se i radi na licu mjesta i ovisi o improvizacijama”, smatra Orešković. Primjer improvizacije vidjeli smo kad je Zuhra trebao snimati scenu u kojoj izlazi iz mora i zavodi djevojku na plaži. Kad su mu sugerirali da može birati između tanga kupaćih gaćica i onih tigrastih hladno je odbrusio kako će nositi one koje i inače nosi te u kojima, kako je rekao, već izgleda dovoljno smiješno. Uostalom, u jednoj sceni u kojoj Zuhra trči za mladom djevojkom ulogu djevojke dobila je Anice Al Abed, garderobijerka na snimanju, koja je usput pokazala i malo glumačkih sposobnosti.

Troje glavnih glumaca dobilo je uloge slične onima koje su veći igrali u TV serijama i nitko od njih ne bježi od toga. Bešlagić se ne odmiče mnogo od uloge veselog Bosanca u seriji “Naša mala klinika”: “Ja uživam u toj ulozi jer ne bježim puno od sebe. Mislim da sam takav privatno pa mi to odgovara. To mi nije neki prevelik napor nego neko izbacivanje energije iz sebe.” Slično kaže i Zuhra: “Može se primijetiti da su Aljoša iz ‘Večernje škole’, Mršić iz ‘Boomeranga’ i sada ova uloga vrlo slične. To su likovi koji mi tjelesno odgovaraju i znam ih interpretirati. Ako se pojavi uloga koja mi paše, to ću vrlo rado odraditi.” Jedino je Arijana Čulina htjela istaknuti neke razlike: “Ja sam glumica, mogu igrati sto drugih stvari. U ‘Đekni’ sam glumila Crnogorku pa su svi mislili da sam iz Crne Gore. U ‘Ptičicama’ sam pjevala na francuskom pa su mislili da sam bila u Francuskoj a nemam pojma o francuskom. Mene prati lik Dalmatinke a ja se tome ne protivim iako mi znaju reći da glumim uvijek iste likove. Glumim Dalmatinku, ali to je samo jezik, ti trebaš odigrati ulogu.” Naravno, lokalno stanovništvo u Prvić Luci ne zove Bešlagića imenom, svi viču “eno ga Šemso” po liku iz “Naše male klinike”. On kaže da je komedija najteža forma jer je teško stalno nasmijavati ljude: “Svaki put treba ponuditi nešto novo kad radite komedije i sitcome, kako bi publika rekla da to nikad nije ni vidjela ni čula. Psihički me to opterećuje, stalno se pitam što još ponuditi a da bude smiješno. Mi na snimanju nemamo reakciju publike kao što imamo kad radimo kazališne predstave.Ne znam je li ovo što radim smiješno sve dok to ne bude prikazano na televiziji. Teško je glumiti bez publike, koga da zabavljam, kameru?” Bešlagićev lokalni obožavatelj ubrzo je dokazao da se ne mora pitati je li dovoljno dobar i duhovit. Lokalni zavodnik, barem se tako predstavio, došao je kući nakon što je pet mjeseci bio na brodu i nije mogao vjerovati da ispred njega stoji njegov omiljeni glumac: “Alo, pa ne mogu virovat, čoviče, znaš li ti da sam na brodu skraćivao vrijeme gledajući DVD s tvojim skečevima o Muji i Hasi? Ti si bio Mujo, jel tako?” Bešlagić odgovara: “Ne, ja sam bio Haso.” “Tako je, Haso, ti si pravi Haso”, izvlači se sugovornik dok naručuje piće za sve, dok mu dolazi supruga i viče “nemojte mu zamirit , sad je doša s broda”. S druge strane, Arijana Čulina kaže da je prihvatila ulogu u seriji kako bi podsjetila ljude da je gluma njezino osnovno zanimanje. “Svih ovih godina bila sam stand-up komičarka ili komentatorica, a neki ljudi bi za moje kometare u ‘Glamour Caféu’ rekli ‘tako ću i ja stat’ pa govorit,’. To je jako teška forma za koju moraš imati puno vještine, osobito ako ispred tebe nema publike. Zato je dobro da glumim u ovoj seriji jer ljudi me nisu kao glumicu mogli vidjeti. Jedan od razloga zbog kojih sam prihvatila ulogu u ovoj seriji jest da se vratim svom poslu.” Zbog toga se nije začudila kad joj je redatelj Pero Orešković rekao kako bi volio vidjeti gdje je to ona dosad glumila: “To je meni sasvim logično. Ja imam 20 godina radnog staža a onda sam shvatila da me ljudi ne poznaju kao glumicu. Ja sa glumila po djelima Dostojevskoga i drugih, ali to je bilo u Splitu, u kazalištu, a televizija je drukčiji medij pa me redatelj sasvim opravdano pitao kako ja glumim.” Zuhru, čini se, najmanje brine to što nema osobitog glumačkog iskustva i što ga javnost najviše zna kao Dalmatinca Aljošu iz Večernje škole, što je više zabavna improvizacija a manje gluma: “Gajim posebnu ljubav prema Dalmatincima, iako nemam veze s Dalmacijom. Moja je majka podrijetlom iz Dubrovnika, što nije Dalmacija, pa ne mogu reći da je to nešto genetski. Gajim ljubav prema toj vrsti života, prema tom životnom stavu i to volim ovako reproducirati”, kaže Zuhra čije je uživanje u životu rezultiralo time da je fotografkinji Nacionala na snimanju serije smijući se govorio “nemoj me stalno slikati s boka, ajde malo sprijeda, da mi se ne vidi trbuh”.

Svjestan je svojih glumačkih dometa i ne srami se o tome govoriti: “Isprobao sam neke ozbiljne uloge, što je dobro funkcioniralo u filmu Ivana Gorana Viteza ‘Posljednja pričest’, ali je očito da mi najbolje leže uloge Dalmatinaca ili uloge udbaša i kriminalističkih inspektora. Nemam ambicija biti žigolo ili slično jer znam da u tome ne funkcionira. Znam da dobro funkcioniram u likovima koji su meni simpatični i dragi, što znači da sam ipak ograničen ulogama. Imao sam ponudica i za neke uloge za koje sam znao da ih ne mogu dobro odglumiti pa me zato nisu zanimale.” Na snimanju se vidjelo da su i mnogi članovi filmske ekipe usvojili dalmatinski način života pa je sve bilo vrlo ležerno, što je, prema redatelju Oreškoviću, bila i jedna od osnovnih ideja. “Ekipa je uhodana, super smo se skompali, imaju dobre ideje, tako da se sve može snimiti u zadanim rokovima. Kad ljudi osjete kreativnu zafrkanciju, ne moraš im nametati poseban autoritet. Ako se nekome nešto ne sviđa, to popravimo i promijenimo. Jedino je bitno da smo svi u tome. Moj posao ovisi o drugim ljudima. Ako se svi zabavimo, onda će biti dobro.” U tome mu je podršku dala Čulina: “Uvijek idem otvorena srca prema novim projektima. Nisam ni vidjela scenarij za ovu seriju. Zapravo, nešto jesam, nešto nisam, ali ni za što u što sam dosad ulazila nisam znala kako će se razvijati. Nisam znala da ću, kad sam ušla u ‘Glamour Café’, tri godine govoriti svakog tjedna. Isto je bilo i s ‘U sridu’.” Bešlagić je uvjeren da će serija biti gledana: “Hotel je odlična ideja, može primiti različite goste, nije ograničen kao što je klinika ograničena na bolesnike. Mislim da bi ova serija trebala biti drukčija od onih koje smo navikli gledati.”>email to:Dean Sinovcic

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika