Objavljeno u Nacionalu br. 568, 2006-10-02

Autor: Veljko Barbieri

KUHARSKI KANCONIJER

Polpete od Orfejeve nesreće

Dionizove Meneade, bijesne i zanesene nimfe, Orfejevo su meso sasjekle u sitne komadiće samo stoga što je više volio Apolona, zaštitnika glazbe, nego njihova ovinjenog boga

Nikoga od smrtnika, junaka ili bogova nije pratila tako tužna i strašna kob kao mitskog svirca, Tračanina Orfeja. Nitko nije znao njegovo podrijetlo, nitko nije mogao otkriti tajnu njegovih proročkih sposobnosti, a još manje proniknuti odakle mu moć da glazbom svoje lire gane ljude i bogove, mijenja njihova raspoloženja, kroti divlje zvijeri i ptice, pomiče stabla i kamenje, utječe na sav živi i neživi svijet. Neki su tvrdili da je bio crne puti, drugi da je bio slijep, treći da je mogao lebdjeti nošen valovima svojih skladbi. Pa ipak, bez obzira na sva nagađanja, za sve Grke i Rimljane, ali i za nas današnje ljude, Orfej je oduvijek bio utjelovljenje nadahnuća, proročkih moći i sposobnosti da se iz stvarnog prijeđe u nestvarno, u svijet iza granica mašte. Bio je i sudionik mnogih slavnih pothvata, kao jedan od važnijih članova posade Jazonova Arga i on je zajedno s velikim junacima otplovio u potragu za Zlatnim runom, omilio je na mnoge načine ljudima i bogovima, životinjama, biljkama i neživim bićima, no iako je bio tako svesrdno omiljen, njegov je život pratila nesreća i okončao ga je na jezovit način. Ali proveo je i trenutke neopisive sreće u svom kratkom životu s voljenom Euridikom. Od njihova ljubavnog zanosa, kud god bi onako nerazdvojni prolazili, nicalo je po tlu i na bilju i grmovima cvijeće, a strasni napjevi koje je mitski svirac darivao svojoj dragani zadivili su i samog Zeusa koji mu je, dok je očaran slušao jednu od Orfejevih skladbi, zanesen tonovima koji su kao povjetarac silazili s prstiju i struna Tračaninove lire, bio namijenio božansku kob i besmrtno mjesto u svom olimpskom domu. Ali neumoljiva sudbina kojom se Orfej znao tako vješto poigrati zadesila ga je kad je najmanje očekivao. U času kad je, nošena glazbom, Euridika u zanosu zaplesala na nekom cvjetnom proplanku, ugrize je otrovna guja i nesretnica umre. Orfeju se učinilo da je čitavom svijetu došao kraj i ništa nije moglo ublažiti njegovu razdiruću bol. Pa dok je tako neutješan ridao, smilovala se Demetra koja je toga dana bila osobito dobre volje jer je bio prvi dan proljeća, a njezina se kći Perzefona iz podzemnog upravo vratila u nadzemni svijet. Uputila je boginja tužnog Orfeja kako da siđe u carstvo mrtvih i od Hada izmoli novi život za svoju Euridiku. Sišao je Orfej u Hadove dvore, rasplakao ga svojim tužnim napjevima i u boga umrlih ishodio dopuštenje da se zajedno s ljubljenom vrati među žive. Ali jao! Iako mu je bilo strogo zapovjeđeno da se ne osvrće za Euridikom prije negoli iziđu iz podzemlja na danje svjetlo, nestrpljivi Orfej htio je što prije pogledati njezino lice i okrenuo se nesmotreno pa se njegova voljena pretvorila u sjenu i vratila svijetu umrlih. Tako je dva puta Orfej izgubio Euridiku, a uskoro na još strašniji način i vlastiti život. Dok je Zeus bio zabavljen važnim poslom, rastrgale su ga Dionizove Meneade, bijesne i vječno zanesene nimfe, a njegovo meso sasjekle u sitne komadiće samo stoga što je Orfej više volio Apolona, zaštitnika glazbe, nego njihova ovinjenog boga. Uspomena na tračkog svirca i proroka preživjela je među svim smrtnim i besmrtim bićima, a Grci i Rimljani u njegovu su čast početkom proljeća izjedali svoje isikione ili isicione, polpete od kosanog i mljevenog mesa, vjerujući da će tim činom uspjeti sastaviti njegove raščetvorene udove i možda potaknuti Zeusa i njegova latinskog blizanca Jupitra da nesretnom Orfeju i njegovoj Eurdici opet vrate život. Pa makar to bio život smrtnih ljudi, koji su i takvi često sretniji nego bogovi. Pogotovo ako su obdareni uzvišenim darom i sposobnošću da se predaju iskrenoj zemaljskoj ljubavi. OKVIRI Polpete u šugu Od 0,75 kg junećeg i svinjskog mesa, mljevenog s 10 dag pancete, u koje ste umijesili žlicu krušnih mrvica, jaje, 2 sjeckana režnja češnjaka, sol i papar, oblikujte polpete, okruglice, promjera oko 5 cm. Zazlatite ih sa svih strana na maslinovu ulju i ubacite u šalšu od pomidora i kuhajte podlijevajući mesnim temeljcem i s 1 dl bijela vina. Nakon što se jelo pirjalo pola sata, služite vruće s pireom pod krumpira. Šareni rezanci s mesnim umakom Na maslinovu ulju propirjajte 0,5 kg kosanog junećeg mesa s 5 dag sjeckane slanine, kapulom, 5 režnjeva češnjaka i 2 dl pomidora i neka se upirja u gust umak. Posolite, popaprite i pospite prstohvatom mravinca. Tim umakom prelijte 0,5 kg skuhanih i ocijeđenih šarenih rezanaca (tagliatelle), s koje ste već promiješali s 3 dag maslaca i 5 dag parmezana.email to:Veljko Barbieri

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika