Većina hrvatskih političara nije pretjerano zabrinuta zbog izjava Joséa Manuela Barrosoa i Ollija Rehna da će se nakon ulaska Bugarske i Rumunjske usporiti proširenje Europske unije. Premda su visoki dužnosnici EU nedvosmisleno stavili do znanja da Sporazum iz Nice spominje 27 članica, a među njima nije Hrvatska, i u opoziciji i na vlasti vjeruju kako još uvijek postoje šanse da Hrvatska za nekoliko godina uđe u tu međudržavnu zajednicu. Pritom se razlikuju u nekim pojedinostima, jer iz Vlade tvrde kako će pregovori biti sigurno okončani do kraja 2008., što bi doista bio podvig, dok u oporbi ne spominju rokove, ali također iskazuju uvjerenje da Unija naposljetku neće Hrvatsku ostaviti na čekanju. Za razliku od hrvatskih političara, dio diplomatskog zbora akreditiranog u Zagrebu izražava skepsu u tako pozitivan razvoj događaja. U prošlotjednim razgovorima za Nacional podsjetili su da u ovom trenutku unutar Europske unije vlada dramatična skepsa oko novih članica, a svemu su uzrok Rumunji i Bugari. "Zato će naši predstavnici ubuduće snažno inzistirati na Sporazumu iz Nice koji odgađa daljnje širenje Unije nakon 1. siječnja 2007. Nemojte hvatati pogrešne signale i misliti da se radi o usamljenim političarima kao što su Jacques Chirac ili Barroso jer slično rezonira i golem dio javnosti u našim državama, a skepsa prema EU je takva da više nitko nije spreman ignorirati mišljenje građana. Svima nam je dobro poznato da je Hrvatska ekonomski razvijenija čak i od nekoliko sadašnjih članica, ali to u ovom trenutku nije presudno jer se moramo koncentrirati na prevladavanje unutarnje krize u Bruxellesu", smatra jedan zagrebački diplomat. Čak ako, za razliku od Turske, Hrvatska kao mala zemlja ne bude obuhvaćena terminom "apsorpcijske mogućnosti Unije", otežavajuća su okolnost krize u tranzicijskim državama koje su 2004. ušle EU. Zapad je - podsjeća Nacionalov sugovornik - jako nezadovoljan politikom vlade u Mađarskoj, koja je izazvala višednevne masovne nemire, a slično se ponašaju i u Poljskoj, gdje je vlast uhvaćena u korupcijskom skandalu. Uzme li se u obzir i gospodarski jaz između starih i novih članica, i to utječe na Hrvatsku. Vrlo slično rezonira i Mate Granić, nekadašnji ministar vanjskih poslova koji i dalje ima odlične kontakte u diplomatskim krugovima. On je uvjeren da će biti potrebno iznimno diplomatsko umijeće kako bi se Hrvatska izvukla iz sadašnjeg položaja. Ne radi se samo o ustavnoj krizi europskih institucija koje će utjecati na hrvatsku kandidaturu, nego i o brojnim bilateralnim preprekama, posebno tijekom pregovora s Italijom i Slovenijom. Granić predlaže nastavak reformi jer je, unatoč rizicima, članstvo u EU prioritetni strateški interes: "Moramo pokazati da smo bolji od drugih kandidata. Članstvom u Uniji postajemo kvalitetnija država, time će i makro-ekonomski pokazatelji biti kvalitetniji, stabilizirat će se stanje u pravosuđu i, sve u svemu, krenulo bi nabolje. U protivnom, ako nam Unija na dulje vrijeme zatvori vrata ili se u pregovorima pojave preveliki pritisci, postoji opasnost od defetizma i jačanja euroskepticizma. Zato moramo ozbiljno shvatiti upozorenja iz Bruxellesa i snažno provoditi reforme jer inače idemo u svojevrsnu sivu zonu." Posebno je zanimljivo ponašanje hrvatske Vlade. Nekoliko važnih dužnosnika administracije Ive Sanadera izrazilo je proteklih dana optimizam glede daljnjih pregovora, a Barrosoove i Rehnove nastupe kao da ne doživljavaju pretjerano ozbiljno. Ne može se govoriti o ignoriranju poruka iz Bruxellesa, ali očito u vlasti žele stvoriti dojam kako se ne zbiva ništa neočekivano. I Vladin glasnogovornik Ratko Maček tvrdi da još uvijek ne postoji formalna odluka da se zbog Sporazuma iz Nice može govoriti o odgodi hrvatskog članstva. U petak, 29. rujna, Maček je za Nacional još jednom iznio optimističnu prognozu, uz obrazloženje da je temelji na dobroj upućenosti u razmišljanja europskih političara. Iznio je primjer danskog premijera Andersa Fogha Rasmussena koji je toliko bio impresioniran Zagrebom i Dubrovnikom da je eksplicitno podržao nastojanja Hrvatske da uđe u EU. "Pregovori s EU idu jako dobro, u našim ekipama su vrhunski stručnjaci i sigurno ćemo ovaj proces dovršiti do kraja 2008. U svakom slučaju, bit ćemo spremni za pristup, a bude li se sve odvijalo prema našim željama, u lipnju 2009. sudjelovat ćemo i na izborima za idući saziv Europskog parlamenta. Sve drugo su hipoteze, pa i rasprave o zaustavljanju proširenja Unije, i o tome je bespredmetno raspravljati", smatra Maček. Zanimljivo je da od njega nije daleko u razmišljanjima ni Zoran Milanović, SDP-ov glasnogovornik koji smatra da je riječ o problemu koji se može riješiti jednom administrativnom odlukom Bruxellesa. “Sporazum iz Nice nije nikakva prepreka jer je dovoljno ugraditi aneks koji omogućuje proširenje EU s Hrvatskom i sve će biti riješeno. Unatoč sadašnjoj situaciji vjerujem da će proces otići do kraja jer jednostavno nije logično da Hrvatska još dvije godine pregovara i, kad ispuni sve zadane uvjete, da joj tada kažu: ‘Stanite, ne možete ući.’” U najjačoj oporbenoj stranci tvrde da situaciju oko EU neće iskoristiti u sukobima s HDZ-om, ali dodaju da i ovaj primjer pokazuje Sanaderovu nemoć na međunarodnom planu. Premda premijer voli isticati svoju bliskost s vodećim europskim državnicima, socijaldemokrati tvrde da se sada vidi koliko je malen njegov utjecaj. Ne stoje ni teze Banskih dvora da pregovori teku dobro jer to nije istina. Zasad se vode pregovori o samo tri poglavlja, a do kraja godine okončat će se i poglavlja obrazovanje i kultura te carinska unija. Ukratko, u najboljem slučaju riješit će se pet od tridesetak poglavlja, a Hrvatski sabor nije donio ni pedesetak zakona vezanih za EU i pitanje je kako će to napraviti do kraja godine. Koliko god je situacija s kojom se Hrvatska suočava teška, postoje neki pozitivni znakovi. Jedan od njih je podrška Njemačke koja 1. siječnja 2007. preuzima predsjedavanje Europskom unijom. Iako odnosi između dviju zemlja nisu pretjerano intenzivni, Berlin je i dalje sklon Hrvatskoj. Tako je prošlog tjedna u njemačkom glavnom gradu jedan think tank organizirao sastanak vodećih članova Bundestaga i diplomata iz zemalja zapadnog Balkana, a na dnevnom redu bila je rasprava u budućnosti jugoistočne Europe. Kako su neki sudionici berlinskog skupa potvrdili za Nacional, jednoglasni zaključak bio je da Hrvatska ispunjava sve bitne kriterije za članstvo u Uniji. Pozitivni je aspekt sadašnje situacije i to što će i ubuduće vrijediti individualni pristup, makar će u budućnosti morati jače surađivati s ostatkom regije. Vladajući krugovi u Njemačkoj smatraju da u EU vlada nered, ali izlaz nije u prebacivanju krivnje na kandidate. To treba uzeti s rezervom, jer razni sugovornici ističu strah od ulaska Rumunjske i Bugarske, čijih 30 milijuna stanovnika mogu izazvati pogoršanje ekonomsko-socijalne situacije u EU. Pozitivna vijest za Hrvatsku je potpora Velike Britanije. Otkako su uklonjeni nesporazumi s Haaškim sudom, Britanci su postali novi hrvatski saveznici, pri čemu priličnu ulogu ima dobar dojam koji je Sanader ostavio kad je nedavno posjetio London. Uspostavio je odličnu komunikaciju s tamošnjim dužnosnicima, ali i predstavnicima poslovnih krugova i medija. Osim toga, Britanci pokušavaju pojačati financijsku i vojnu suradnju s Hrvatskom, što pridonosi kvaliteti međudržavnih odnosa. Iz Londona je nedavno stigao zanimljiv prijedlog hrvatskoj Vladi. Uz objašnjenje kako je EU u doista teškoj situaciji, za koju nitko ne može predvidjeti koliko će trajati, Zagrebu se sugerirao snažan diplomatsko lobiranje među nekim državama. Budući da postoji potpora Njemačke, Austrije, pa i Francuske, predlaže se slanje visokih delegacija u skandinavske države, Španjolsku, Portugal i Grčku. Iz više razloga te su zemlje suzdržane prema Hrvatskoj: Skandinavci zbog otvorenih pitanja vezanih uz ljudska prava i manjine, a Grci, Španjolci i Portugalci ne vole nove kandidate jer tada iz europskih fondova dobivaju manje novca. "Postoji mala rupica kroz koju se možete nekako progurati u Uniju. Sadašnja situacija jako podsjeća na austrijsku borbu za priznanje neovisnosti, početkom 50-ih godina. Iako su imali slabe izglede, Austrijanci su neprestano lobirali i 1955 postigli neovisnost. Hrvatska treba predstaviti i neke ozbiljne projekte, recimo regionalnu suradnju, i budući da nema ni jednog većeg protivnika, ima šanse za uspjeh", smatra osoba s dobrim vezama u vladi Tonyja Blaira. Ekonomski stručnjaci također upozoravaju na opasnost od zastoja pregovora ili duljeg čekanja na primitak u Uniju. Nije riječ samo o podatku da približno 60 posto trgovinske razmjene Hrvatska ostvaruje s članicama EU, koliko o stimulativnom efektu koji izaziva priključenje. Upravo zbog toga i postoje pregovori jer na njima se dogovaraju kriteriji, točnije rečeno, Hrvatska mora prihvatiti pravila koja propisuju u Bruxellesu. Dražen Kalogjera, ekonomist i nekadašnji ministar, vjeruje da bi zastoj imao iznimno negativne reperkusije na domaće gospodarstvo: "To bi bilo loše jer EU nas tjera na reforme. Od 1990. do sada imali smo tri reforme, ali ni jedna nije uspjela, a jedina je gospodarska strategija da ne postoji nikakva strategija. Hrvatska je opterećena dvostrukim deficitom, prilično visokom stopom nezaposlenosti i velikom zaduženošću, a ako uđemo u Uniju, članstvo će nas natjerati da vodimo kvalitetniju politiku i smanjimo te dubioze."email to:Robert Bajrusi