Hrvatska je najavila slanje još 150 vojnika u Afganistan Premda se proteklih dana od najviših državnih dužnosnika moglo čuti da će hrvatski vojnici, nedavno premješteni na područje ratom zahvaćenog Kandahara u Afganistanu, imati isključivo instruktorsku ulogu, Nacional je doznao kako su hrvatski vojnici već počeli patrolirati gradom Kandaharom i okolicom, posebno dijelom Panjwayi, kroz koji se talibani nastoje ubaciti na područja iz kojih su potisnuti u zadnjoj operaciji koalicijskih snaga. U jednoj od prvih patrola, na jugu, zajedno sa satnijom afganistanske vojske i američkim specijalcima, hrvatski su vojnici uspjeli uhvatiti nekoliko naoružanih talibanskih pobunjenika. Desetorica pripadnika hrvatskog operativnog mentorskog tima (OMLT-a), premještenih s krajnjeg sjevera na područje Kandahara, obavljaju borbene zadaće uz potporu američkih specijalnih postrojbi smještenih u velikoj bazi u kandaharskoj zračnoj luci. U vojne operacije odlazi se s mješovitim snagama uz američka dobro oklopljena vozila koja pružaju zaštitu od streljiva pješačkog oružja i raketnih projektila, ali najveća opasnost prijeti od improviziranih eksplozivnih naprava, koje prijete na svakom koraku, i bombaša samoubojica. Ostatak hrvatskih snaga je i dalje na sjeveru, u Mazar-e-Sharifu. Do Nacionala je pristigla i zabrinjavajuća vijest. Jedan hrvatski vojnik iz voda koji osigurava bazu u Mazar-e-Sharifu razbolio se od lišmanijaze te je zbog naglog pogoršanja bolesti izazvane ugrizom insekta vraćen u Hrvatsku gdje ga očekuje dugotrajno liječenje. Za dva se pripadnika još čekaju rezultati, da se vidi nisu li možda i oni zaraženi. Unatoč tome, hrvatski državni vrh i dalje svjesno taji stanje s hrvatskim vojnicima u Afganistanu, pa čak ide i toliko daleko da ne govori istinu.

Premijer Ivo Sanader prošlog tjedna nije rekao istinu izjavivši da nije znao za premještaj hrvatskih vojnika u zonu ratnih operacija na području Kandahara. Nacional je iz nekoliko pouzdanih izvora doznao da je Sanader preko Ministarstva obrane bio na vrijeme obaviješten o premještaju hrvatskih vojnika na područje Kandahara, kao što je predsjednika Mesića, koji je priznao da zna za to, obavijestio načelnik Glavnog stožera general Josip Lucić. “Zapovjedništvo ISAF-a (International Security Assistance Force - Međunarodne snage za podršku sigurnosti) u svakodnevnim je kontaktima s dužnosnicima hrvatskog Ministarstva obrane i razmjenjuju se svi podaci o kretanju i stanju hrvatskih vojnika u Afganistanu. Nije se nikako moglo dogoditi da ministar obrane Berislav Rončević na vrijeme ne obavijesti premijera o novonastalom stanju. Zapovjedništvo ISAF-a, i prije nego što je premjestilo hrvatske snage, obavijestilo je o toj namjeri najuži hrvatski državni vrh, odnosno ministarstva vanjskih poslova i obrane”, rekao je za Nacional visoki dužnosnik hrvatske Vlade. Prošlotjedna informacija da su hrvatski vojnici prebačeni u ratom zahvaćeni Kandahar zabrinula je hrvatsku javnost, jer to nije doznala od državnih dužnosnika nego iz medija. Državni vrh desetak je dana pomno skrivao tu informaciju, a kad je već izišla u javnost, uslijedile su nekoordinirane i diletantske izjave najviših državnih dužnosnika. Da je Sanader znao sve pojedinosti, potvrdila je i izjava državnog tajnika Ministarstva obrane Mate Rabotega o razlozima premještaja hrvatskih vojnika istoga dana kad je Sanader izjavio da će tek istražiti o čemu se zapravo radi i kako ne zna razloge za premještaj. Raboteg je rekao da su se hrvatski vojnici prebacili na područje Kandahara s bojnom afganistanske vojske koju će obučavati, uz napomenu da će ih štititi specijalni američki vojni vod, da će imati zračnu potporu i hitnu medicinsku evakuaciju u slučaju potrebe.

Teško je očekivati da se u samo nekoliko sati nakon Sanaderova naloga dozna s kojim će snagama i na koji način američke snage štititi hrvatske vojnike, kako je to Raboteg potanko objasnio. Jasno je da se takve operacije s američkim vojnim vodstvom dugo pripremaju i da su o njoj hrvatski dužnosnici bili mnogo prije iscrpno obaviješteni, nipošto u nekoliko sati. Američke snage dugo i pomno planiraju svaki detalj svojih operacija, pa tako i svaki element operacija svojih partnera.

Sanader je mogao na vrijeme obavijestiti javnost posebnim priopćenjem o premještaju hrvatskih snaga na jug Afganistana, gdje se vode teške borbe s talibanima, što bi djelovalo dramatično, HDZ-u bi donijelo pad popularnosti, što nije poželjno u godini prije izbora, a njega bi smatrali izravno odgovornim za odlazak hrvatskih vojnika u ratom zahvaćeni Kandahar. Ili pak praviti se da o tome ništa ne zna, što je i učinio. Kako bi sa sebe skinuo odgovornost, Sanader je izjavio ono što većina hrvatskih građana do jučer uopće nije znala - da hrvatskim snagama u Afganistanu ne zapovijeda nitko drugi osim NATO-ova zapovjedništva ISAF-a, odnosno da zapovjedništvo ISAF-a, procjenjujući situaciju, može po potrebi premještati snage s jednog kraja na drugi bez odobrenja i države iz koje potječu, naravno, uz obavještavanje državnog vrha te zemlje. Sanader je svojim, samo naoko zbunjujućim nastupom spretno odigrao ulogu u odnosu na oporbu, iz koje ga je zapljusnuo val kritika, jer Afganistan može biti dobra predizborna tema na kojoj oporba želi poentirati. Međutim, oporba je i sama odgovorna za novonastalo stanje jer su i njeni zastupnici glasovali za slanje hrvatskih vojnika u Afganistan. U saborskoj odluci nigdje nije bilo spomenuto gdje će hrvatski vojnici biti razmješteni, što je značilo da mogu biti razmješteni na cijelom teritoriju Afganistana. Da je oporba imala išta protiv takve formulacije, mogla je to reći u Saboru.

Predsjednik Mesić uz pomoć svojih savjetnika služi se pak prilično nevješto raznim formulacijama o mandatu hrvatskih snaga u Afganistanu. Nedavno je izjavio kako su hrvatski vojnici u promatračkoj misiji, odnosno da će i sljedeći kontingent od 150 vojnika biti u toj funkciji, a ne borbenoj, što je posve besmisleno. Hrvatski vojnici u Afganistanu nipošto se ne mogu poistovjetiti s već pomalo zaboravljenim promatračima EU u Hrvatskoj 1991., čija je misija bila nadzor prekida vatre i razgovori sa sukobljenim stranama, a ne mogu se usporediti ni s promatračkom misijom na Cipru, gdje oružanih incidenata nije bilo godinama. Hrvatski pripadnici MLOT-a, hrvatskog pokretnog promatračkog tima za vezu u Afganistanu, koji su nedavno bili napadnuti, u izvidničkim su obavještajnim operacijama duboko na nepoznatom teritoriju, a obavještajne operacije borbena su potpora vojnima, a ne nikakva promatračka misija. A najnovija Mesićeva izjava da će hrvatski vojnici u Kandaharu imati isključivo “instruktorsku” funkciju, a ne ratničku, još je jedan prilog nepoznavanju stvari, a možda i prikrivanju zbiljskog stanja. Instruktorsku obuku hrvatski policajci pružaju iračkim sigurnosnim snagama u Jordanu ili je NATO obavlja u Bagdadu na vojnoj akademiji, gdje se još nije dogodio ni jedan incident. Afganistan je ratna zona na cijelom teritoriju i svaka je zadaća borbene naravi. Ako se već priznalo da hrvatske vojnike u Kandaharu štite američki vojni specijalci s oklopnim vozilima i da američko zrakoplovstvo, te da je pripremljena hitna medicinska evakuacija, neozbiljno je tvrditi da su hrvatski vojnici na “instruktorskim” zadacima. Vjerojatno će u Kandaharu hrvatski vojnici obučavati afganistanske, ali odlazak cijele afganistanske bojne od 500 vojnika u ratom zahvaćeni Kandahar samo pokazuje da se vojska tu priprema za teške borbe i da je potrebno sve raspoloživo ljudstvo, čak i ono u fazi obuke. Za razliku od Mesićeva stajališta izrečenog hrvatskim novinarima na summitu NATO-a u Istanbulu 2004. - da hrvatski vojnici više neće ići u vojne misije NATO-a dok Hrvatska ne bude primljena u NATO - sadašnja su predsjednikova stajališta dijametralno suprotna, jer se stječe dojam da on potpuno podržava upućivanje hrvatskih postrojbi bilo kamo pod okriljem NATO-a, što je zasluga njegovih savjetnika za vojna pitanja i nacionalnu sigurnost Vlatka Cvrtile i Saše Perkovića.

Upućivanje hrvatskih vojnika na jug Afganistana i najava dolaska još 150 hrvatskih vojnika u tu zemlju iduće godine povezani su sa zatopljavanjem odnosa SAD-a i Hrvatske. Promatrači su posljednjih mjeseci pokušavali doznati koji su razlozi tog poboljšanja, jer ih na vidljivoj političkoj površini nije bilo. Hrvatska nije potpisala članak 98. o neizručivanju američkih građana Međunarodnom kaznenom sudu, niti je poslala hrvatske vojnike u Irak. Tih razloga kao da nikad nije ni bilo. Hrvatsku je nedavno posjetio američki potpredsjednik Dick Cheney, ovaj se mjesec planira Sanaderov posjet Bushu, ministar obrane Rončević tjedan dana boravio je u posjetu SAD-u i tada je SAD donio zakon kojim se obnavlja američka vojna pomoć Hrvatskoj i školovanje hrvatskih kadeta na američkim akademijama. Osim toga, posljednjih mjeseci bile su dosad najintenzivnije vježbe hrvatskih vojnika s američkim vojnim specijalcima, u Hrvatskoj, Albaniji i SAD-u. Naravno, sve je to imalo određenu cijenu. Odlaskom hrvatskih vojnika u Kandahar i najavom odlaska još 150 hrvatskih vojnika u ratno područje Hrvatska plaća poboljšanje odnose sa SAD-om i podršku za ulazak u NATO na njegovu sastanku na vrhu u Rigi u studenome. Sanader nije spreman povući hrvatske snage iz Afganistana čak ni ako pogine nekolicina hrvatskih vojnika, jer bi to oslabilo ugled i međunarodni položaj Hrvatske, ponovno narušilo odnose sa SAD-om, a Sanader nema više pravo na popravni kad je u pitanju SAD, jer je Amerikance već jednom iznevjerio neispunjenim obećanjima u predizbornoj kampanji. OKVIR Parazit stiže s papatačima Lišmanijaza je parazitarna bolest životinja i čovjeka. Uzročnike, praživotinje, prenose sitni komarci (papatači). Simptomi su opća slabost, gubitak apetita, bljedilo, povišena temperatura, koja se povremeno spušta ispod normale. U kasnijoj fazi bolesti nastaje slabokrvnost. Bolesnici mršave, koža i sluznica krvare, a česte su i smetnje probavnog sustava. Bolest mogu zakomplicirati i druge infekcije.email to:Eduard Sostaric