Elisabeth Daynčs najpoznatija je svjetska autorica hiperrealističkih skulptura, a za Krapinu je izradila kipove dječaka i žene u dobi od 20 godina koja se kupaU pariškom Atelieru Daynès prošlog su tjedna završene dvije skulpture pretpovijesnih likova krapinskih praljudi - žene i djeteta - koje bi uskoro trebale stići u još nedovršeni multimedijalni Muzej neandertalaca u Krapini. Djela su to u svijetu najpoznatije autorice statua pretpovijesnih likova, francuske kiparice Elizabeth Daynès, te prve dvije od ukupno 17 skulptura koje će u novom Muzeju na nalazištu ostataka krapinskog pračovjeka u udolini između brežuljaka Josipovac i Hušnjakovo svjedočiti o životu koji se prije 130 tisuća godina odvijao u neandertalskoj pećini.

Prve skulpture za suvremeni Muzej krapinskog pračovjeka u glasovitom pariškom ateljeu preuzeo je paleontolog Jakov Radovčić, voditelj Zbirke krapinskog pračovjeka u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, koji je uz zagrebačkog arhitekta Željka Kovačića autor projekta novog krapinskog Muzeja. Njegova je izgradnja počela 1999. kad se obilježavala stota godišnjica otkako je slavni hrvatski prirodoslovac, geolog i paleontolog Dragutin Gorjanović Kramberger otkrio ostatke krapinskog pračovjeka, a prema predviđanjima Jakova Radovčića ta će multimedijska i tehnološki sjajno opremljena simulacija Neandertallanda napokon biti dovršena 2008. Voditelj Zbirke krapinskog pračovjeka za Nacional je objasnio o kakvim je skulpturama riječ te zašto je njihova izrada povjerena pariškom Atelieru Daynès.

“Izrada skulpture pretpovijesnih likova iznimno je zahtjevan i delikatan posao, jer se mora bazirati na svim dosadašnjim znanstvenim spoznajama o anatomiji, držanju pa i životu praljudi. Francuska kiparica Elizabeth Daynès u svijetu je najpriznatija autorica upravo takvih hiperrealističnih skulptura jer svojim iznimnim umijećem i kompliciranom tehnikom nevjerojatno realno reproducira ljudsku kožu, mimiku i ljudsko tijelo općenito. Dodirnete li njezinu skulpturu, na površini ostaje blago udubljenje pa imate osjećaj da je doista živa, a vjerodostojnost pogotovo potpomaže tehnika kojom kiparica s puno strpljenja u skulpturu ugrađuje dlačicu po dlačicu. Osim toga, već je izrađivala skulpture za Neandertalski muzej u Njemačkoj kao i francuski Muzej povijesti i pretpovijesti, te muzeje u Španjolskoj, SAD-u, Nizozemskoj, Belgiji, Austriji, Izraelu i Japanu pa je velika čast i prava sreća da je pristala surađivati i na postavu novog Muzeja u Krapini.” Više od godinu dana u pariškom su ateljeu, uz čestu internetsku komunikaciju sa Zagrebom, nastajale skulpture djeteta i žene, koje, prema sudu Jakova Radovčića, zapanjujuće realno dočaravaju izgled krapinskih praljudi.

Lik žene kupačice izrađen je, veli Radovčić, na osnovi najpoznatijeg nalaza krapinske zbirke, takozvane lubanje C, za koju je utvrđeno da je pripadala mlađoj, ali zreloj ženi ne starijoj od dvadesetak godina. Ta će skulptura, dodaje, biti smještena pod umjetni slap u muzejski rekonstruiranoj neandertalskoj špilji, a trebala bi dočarati krapinsku praženu koja se kupa i uz lik dječaka koji promatra svoj odraz na površini vode, što govori o njihovoj svijesti o vlastitom postojanju. Drugi lik, koji prikazuje dječaka koji u igri kamenom oponaša starije krapinske praljude lovce, bit će u rekonstruiranoj neandertalskoj špilji uz još 15 skulptura.

Kiparica Elizabeth Daynès još je 1999. obišla Zbirku krapinskog pračovjeka u Zagrebu, kao i nalazišta na Hušnjakovu gdje su nađene kosti više od 80 neandertalaca različite dobi, kako bi uz detaljne upute Jakova Radovčića što vjernije izradila likove praljudi koji su na području Krapine živjeli prije 130 tisuća godina.

Prve dovršene statue žene i djeteta, uz još petnaest ostalih, dominirat će rekonstruiranim staništem krapinskog pračovjeka koje će biti u najvećoj dvorani krapinskog muzeja, a taj će postav prikazivati njihove osnovne dnevne aktivnosti, od lova, izrade artefakata do pripreme hrane i brige za djecu i mlade. “Diorama sedamnaest ljudskih likova različitog uzrasta i spola zapravo je prikaz jednog imaginarnog dana u životu krapinskih neandertalaca. Bit će to ujedno i najveća muzejska diorama neandertalskog pračovjeka na svijetu, a posjetitelji će moći iskusiti kako su živjeli ljudi čije je ostatke 1899. otkrio Gorjanović Kramberger”, objašnjava Radovčić. Jednako tako, veli, ovaj će dio novog muzejskog postava biti još jedan dokaz da praljudi nisu bili divljaci, kako se nekoć mislilo. “Treba znati da su ostaci pračovjeka otkriveni prije 150 godina. U to vrijeme, sama ideja da je postojao pračovjek koji je oblikom i ustrojem svoga tijela bio drukčiji od nas bila je nepojmljiva za europsku intelektualnu misao i tradiciju. No kako je ipak postojala ideja evolucije, počela je potraga za takozvanim karikom koja nedostaje između životinjskog i našeg humanoidnog svijeta.

U takvom ozračju nastala je i pomalo vulgarizirana Haeckelova doktrina missed linka koja je naučavala da je čovjek nekoć bio polumajmun-polučovjek.” Upravo otud, ističe Radovčić, potječu prikazi neandertalaca kao polupognutih, divljih stvorenja glupavog izgleda i životinjskog ponašanja, pa se i 60-ih i 70-ih pračovjek prikazivao poput nekakvog poludivljaka.

Međutim, dodaje, nova znanost već je 80-ih pokušala detaljnije rastumačiti anatomiju ondašnjeg čovjeka te je na potpuno nov način prikazala pračovjeka, otkrivajući da nije bila riječ o divljacima kakvima ih mnogi zamišljaju.

“Ideja postava krapinskog muzeja upravo je sučeliti nekadašnje rekonstrukcije praljudi s današnjim suvremenim spoznajama o njihovu izgledu i ponašanju, koje ih otkrivaju kao humana bića s dušom koja su mogla komunicirati i imala ljudske kvalitete. Prikazat ćemo da su krapinski neandertalci pomagali jedni drugima i brinuli se za mlađe, nemoćne i bolesne, što pokazuje da su bili na višem stupnju evolucijske ljestvice nego što se pretpostavljalo”, objašnjava suautor projekta novog Muzeja pračovjeka u Krapini.

Moderna građevina prema projektu zagrebačkog arhitekta Željka Kovačića smještena je uz prirodnu stijenu krapinskog nalazišta, najbogatijeg i najraznovrsnijeg na svijetu, u sklopu budućeg zaštićenog područja pretpovijesnog parka. Dvoetažno muzejsko zdanje na 1200 četvornih metara projektirano je tako da će biti gotovo nevidljivo izvana, a podsjećat će na betonsku špilju.

“Kad uđu u budući muzej, posjetitelji će se naći pred velikom okomitom stijenom i staklenim zidom, jer je zamišljeno da ih ta staklena opna psihološki odvaja od sadašnjosti i odvodi u pradavnu prošlost. Atrij muzeja predstavljat će predšpiljski prostor pretpotopne nastambe u kojem će se nalaziti videozasloni na kojima će se prikazivati film o pretpovijesnom čovjeku”, objašnjava Jakov Radovčić.

Posjetitelji će potom, veli, svojevrsnim labirintom podzemnih dvorana stizati do različitih prostora muzeja, čija će arhitektura biti prilagođena kontekstu teme koja se pokušava dočarati. Prva od brojnih izložbenih dvorana prikazivat će Krapinu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, a nakon nje slijedit će cjeline u kojima će biti opisivane doktrine znanstvenika o nastanku čovjeka, da bi potom posjetitelji spoznali kako je Dragutin Gorjanović Kramberger otkrio ostatke praljudi u Krapini. Jakov Radovčić kaže da će jedan od ključnih dijelova postava biti rekonstruirani geološki, paleontološki i arheološki ostaci ognjišta, pepela, spaljenih kostiju i pradavnih ljudskih izrađevina, kao i najznačajniji ostaci krapinskog pračovjeka - dijelovi lubanjskih kostiju, čeljusti, zuba.

“Ti su ostaci zapravo odljevi velikog dijela Zbirke krapinskog pleistocena i cjelovit prikaz otkrića na krapinskom nalazištu. U sljedećoj dvorani prikazat će se nastanak svijeta, od velikog praska do pojave neandertalskog čovjeka.

Prelazak na prvi kat muzeja izveden je tako da prostor i penjanje stvore začudnu virtualnu stvarnost. Zamišljeno je da ulaskom u svojevrsnu spiralu posjetitelj postaje svjedokom kozmičke, kemijske i organske Zemljine evolucije”, veli Jakov Radovčić i dodaje kako će potom uslijediti vjerojatno najimpresivniji dio muzeja, rekonstrukcija prapovijesne špilje u kojoj su živjeli krapinski praljudi i u kojoj će prve biti postavljene skulpture dječaka i žene koje će u Krapinu uskoro stići iz pariškog Ateliera Daynès. OKVIR Kompjutorska simulacija U želji da što vjernije dočara izgled praljudi, suvremena paleoantropološko znanost koristi se novim informatičkim dostignućima. Napredna tehnologija omogućava da se na osnovi arheoloških nalaza poput lubanja i ostalih kostiju tijela kompjutorski vjerno simulira građa lica i tijela ljudi koji su na Zamlji živjeli prije više od stotinu tisuća godina. Ovakvim se metodama u svom radu služila i francuska kiparica koja izrađuje skulpture krapinskih praljudi za budući Muzej krapinskog pračovjeka. Zagrebački arhitekt Željko Kovačić suautor je multimedijskog Muzeja krapinskog pračovjeka čija je izgradnja započela 1999. i koji želi razbiti predrasude da su neandertalci bili polumajmuni poput kipova koji ih danas tako ondje predstavljaju.

email to:Marina Bilus